četvrtak, 31.01.2008.
|
Skoro pa noć je
Nije bila osobito lijepa ali nije bila kao druge.
I onaj miomiris s nekog drugog svijeta,
miomiris s kojim se u svojoj istančanoj,
usavršenoj osjećajnosti opajah, i on se,
avaj, pretvori u gadan zadah što vonja
duhanom i nekakvim ogavnim raspadanjem.
Ovdje sad udišem smrad užeglog beznađa.
Baudelaire
Treba li se oduprijeti autoritetima? Naravno
da treba. Goni sve kvragu!
I kada ti kažu da nisi dobar prijatelj i da te nije briga
za neke stvari, i kada ti kažu da si zapravo dobra
osoba, ali da svojim postupcima i riječima umiješ
natjerati da zaboli srce i da jasnom hladnokrvnošću
umiješ ubiti svaku volju ili nadanje da će biti bolje,
nasmiješi se.
I ostani takva.
I nasmiješi se.
Kada umiješ stravično hladnim izrazom lica smaknuti
sve ono što ti stoji na putu, a trenutno ti se čini da je
strašno krhko, jer privremeno bjesnilo u tebi daje ti
neopisivu snagu i želju za uništenjem svega ružnoga
i svega onoga što ti ne odgovara, samo ostani takva.
Pritom dajući i primajući i dobrotu, ljubav i nadu.
Voli svoj svijet, svoju hladnu pojavu i geste.
A samo će posebni shvatiti da možeš biti drukčija.
Da i ti umiješ nekome nasloniti glavu na rame.
I prepustiti se.
Pozdrav,
eMDe
|
subota, 26.01.2008.
|
Tell me what the fuck is wrong?
Pogledaj u moje lice i pokaži osmijeh svoj......
Evo nešto sitno, pošto baš i nemam previše vremena.
Ide polako, svijet se vrti u krug, a i ja s njim.
Držim se, smijem se, svakim danom sve gora,
u kojem god smislu vi to htjeli,
brige ugasim pjesmom.
_____________________________
Looking at my own reflection
when suddenly it changes,
violently it changes,
there is no turning back now
you've woken up the demon in me.
_____________________________
Svijet je pozornica velika.
A ja, svakim danom časno stupam njome.
Pozdrav,
eMDe
|
nedjelja, 20.01.2008.
|
Činiti dobro
16.01.2008. u Novinarskom domu u Zagrebu
promovirana je knjiga svjedočanstava iz
Domovinskog rata, ''Snaga ljubavi – činiti dobro''.
Knjige žena Petrinje i Siska
O knjizi su govorili:
Marija Slišković, urednica
Mons. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački
Marija Zaloker, koordinatorica žena Siska
Vera Jurčević, koordinatorica žena Petrinje
Predstavljači
Dirljivu večer začinile su i djevojke
recitirajući Sobolove stihove
"Imala sam kuću, imala sam dom"
na koje su mnogi zaplakali.
Petrinjski akordi s voditeljicom
Bilo je zaista tužno stajati pred svim
onim uplakanim ljudima, govoreći
uistinu tužne stihove i stojeći skrštenih
ruku.
Nadam se da će se pamtiti.
I da se, ni u kom slučaju, neće zaboraviti.
Pozdrav,
eMDe
|
subota, 19.01.2008.
|
Dobrostiva je ona, ne hvasta se...
"Ljubav ne teži da zadovolji hir,
sebičnost je nikad nije takla,
samo drugom ona daje mir
i stvara nebo u očaju pakla."
William Blake
O Bože, prođe već godina dana.
Ni ne snađoh se najbolje kuda je
vrijeme proletjelo.
Kvalitetno proletjelo.
Možda ova naizgled ljudima strašna
i zaprepašćujuća djevojka
umije voljeti.
Da, zasigurno umije.
ET...MILOV...OTAZ..
ap crevkir u milov et ad alker masin
adakin it ad alitejs es mas ovarpu
ČITAJ UNATRAG
Posebno je drag ovaj dan.
Na današnji datum se 1809. rodio i
Edgar Allan Poe.
Na današnji datum sam
još starija.
Na današnji datum je prošla točno
godina dana.
Na današnji datum je prošla točno
godina dana otkako sam osjetila
nešto drukčije.
Na današnji datum želim da
traje.
I traje.
I ne prestaje.
Pozdrav,
eMDe
|
ponedjeljak, 14.01.2008.
|
Neću tako!
Probudih se sad, raščupana,
i s gađenjem prema školi samo se
okrenem na drugu stranu kreveta.
Nemam volje za daljnjim grananjem
svojih dendrita. Barem ne trenutno.
Ali svejedno:
Evo ga, krećemo u rekonkvistu.
Pozdrav,
eMDe
|
srijeda, 09.01.2008.
|
Dok tvoja sjena luta kao mjesečar...
Skrušena diše kraj izrečenih ispraznih riječi
koje ju ne umiju oslabjeti, a uporno pokušavaju.
***
Smrknuta djevojčica sjedivši u crvenoj fotelji u
glavi izmjenjuje fragmente jučerašnjeg, naoko
uzaludnog dana praveći se da je ono što nije.
***
Tek poneki smiješci i hladni pogledi dolaze s njene
strane. Ne želi biti ovdje gdje trenutno je. Nema baš
preveliku volju za izricanjem riječi niti prodavanjem
ljubaznosti.
***
Bijele ruke položene na skupljene noge pokušavajući
ostvariti barem malo topline koje joj vječito nedostaje.
Tako je prokleto hladno ovih dana.
Noć provedena u nekim čudnim mislima željeći njega.
Prokleta tvrdoglavost opet dopušta da bude otrovna.
***
Prolasci prstiju kroz crvenu kosu koja odaje zlobu.
Duboko u sebi želi da dođe nešto što će uspjeti
odagnati neke stare svjetove.
***
A sada, evo sjedi, trenutno sama, saznavši za
jednu kariku lanca snova koja će biti ispunjena.
Nogu preko noge, lagane bas gitare sa zvučnika,
ispucanih usana iščekujući par suvislih riječi.
***
Ona mora.
Usprkos svemu, i danas je obučena u žuta
raspoloženja. I drži svijet pod nogama.
Pozdrav,
nepokolebljiva eMDe
|
ponedjeljak, 07.01.2008.
|
Le Rouge et le Noir
Mjesec će noćas biti pun?
Dosad je već stotinu puta sunce izronilo.
I bili smo sretni.
Crna uz grimizne obale zagonetki truje profinjenost,
štuje eleganciju, smrt, zlo, zavođenje, uz poneku
naznaku zlokobnosti, tajanstvenosti i mističnosti.
Htjela bi, dakle, znati zašto te danas mrzim?
Kako umiranje jesenjih dana može duboko
ganuti. Do bola ganuti, jer poneki su ugođaji
tako čudesni da je u njima neodređenost
združena s prodornom snagom; a nema
britkije bodlje od Beskonačnosti.
Prokletniče, ti bi volio znati zašto ovi zimski
dani za sobom povlače blijeda lica i zlobnost?
Dragost je sada spremljena na duže vrijeme.
Trenutno svira: Disturbed - Down with the sickness
Pozdrav,
nasmiješena eMDe
|
petak, 04.01.2008.
|
I slavni su jošte jadniji
I onaj miomiris s nekog drugog svijeta, miomiris s
kojim se u svojoj istančanoj, usavršenoj osjećajnosti
opajah, i on se, avaj, pretvori u gadan zadah što
vonja duhanom i nekakvim ogavnim raspadanjem.
Ovdje sad udišem smrad užeglog beznađa.
Baudelaire
U onom trenutku bijaše to toliko beznačajno.
A do nedavno, znalo je ostaviti učinka.
Ne znam je li tako strašno kada saznaš da te se
neki određeni ljudi boje. Zapravo, nekako i nije.
Dakako, ne ukazavši ti jasno na to, izbjegavaju
te pomalo s mrvicom straha da ne bi rekli ili
napravili nešto krivo, užasavajući se mojih reakcija
ili postupaka kada saznam da se nešto mulja, radi
iza leđa ili ogovara neke osobe koje to najmanje
zaslužuju. Uistinu si ne mogu pomoći. Vječiti sam
prokleti borac za pravdu, za ono što pripada meni
samoj i za ono što čvrsto želim ostvariti ili napraviti.
Leave Life alone. Let it be.
Nebrojeno puta sam zaglavila u lošim situacijama.
Upravo zato jer ne znam prešutjeti na neke stvari.
Ustvari, niti ne želim. Ali se čupam sama. Borim se.
Na bilo koji način. I što je najvažnije, uvijek uspijem.
Imam ono što me uveseljuje, čini sretnom i daje jakost.
Pomognu mi najdraži i čudan sklop u mojoj glavi.
Crna boja mi daje posebnu hrabrost.
Osjećam se kao da mogu napraviti uistinu sve.
To mi ostaje, i tu hrabrost mi nitko ne može oduzeti.
Niti onu koja uvijek čuči u meni uvijek spremna djelovati.
Ostajem i dalje svoja, koliko god vam to ne odgovaralo,
trujući svijet svojim smijehom i čudnim potezima koji
obično urode plodom.
Jer znam da ću uspjeti. Sigurna sam.
Jer, uvijek je tu snaga optimizma, koliko god ja bila realna.
Nives, hvala ti.
Pozdrav,
eMDe
Apdejt:
Hej Prx, sretan ti devetnaesti!!
Možemo sada ići piti?!?!
|
četvrtak, 03.01.2008.
|
Čovjek ispred svog vremena - Edgar Allan Poe
Autor koji je najsnažnije efekte postizao
pišući o smrti, zločinima i opačinama...
1809. - 1849.
"Više sam sebe nisam poznavao.
Moja nekadašnja duša kao da je odjednom
umakla iz tijela; i više no sotonska opačina,
pothranjena rakijom, prože svako vlakno
moje građe."
"Pod pritiskom muka poput ove, podlegao je
i posljednji slabašni ostatak dobra u meni.
Opake misli postadoše mi jedini prisni drugovi
- misli beskrajno mračne i opake."
"Nepotrebnim udubljivanjem zbunjujemo i oslabljujemo misao."
"Malo je osoba, čak i među najhladnokrvnijim
misliocima, koje nisu od vremena do vremena
bile ponukane da nekako mutno ali uzbuđeno
napol povjeruju u vrhunaravnost, zbog slučajnih
podudarnosti takve naoko čudesne naravi da ih
um nije mogao prihvatiti kao puke slučajnosti."
Jedna strofa iz Annabel Lee
"I zbog toga nebeski krilati serafi
bili su zavidni i to je razlog što
jednom davno u carstvu kraj mora
to bi, vjetar se spusti iz oblaka noću
sledivši moju Annabel Lee..."
Gavran je sa strane u boxu.
Edgarov grob
Eh, da sam živjela u Edgarovo vrijeme,
željela bih ga poznavati. Iako mnogi tvrde
da je bio potpuno lud, ne, jednim dijelom
nisu u pravu. Proučivši njegovu biografiju,
uvidjela sam da je imao strašno teško
djetinjstvo, kao i sam život, sve do smrti.
Druga je stvar što je pisao na morbidan
način koji mi se strašno sviđa, što ne znači
da sam nešto zabrijala ili ne znam ja što.
Nikad više!
Stilski je savršeno oblikovano njegovo kako
stihovlje, tako i proza, koja savršeno, na
alegorijski način prikazuje stanja njegova uma,
kako i poneke stvarne događaje. Pojavljuje se
gomila logičkog zaključivanja, ukazivanja na
duboke tajne koje se nalaze na samim dnima
naših duša, na naše vječne strahove koje nas
ne prestaju proganjati.
|
utorak, 01.01.2008.
|
Među granjem, ulica skrušena....
Napokon je otklizila i 2007.-a.
Ispratismo je uz tancanje i alkohol.
Neki su imali tu sreću pa nisu završili u snijegu.
2008.-u dočekasmo s Napoleonom u ruci, na sred
Gajeve i s vatrometom. Bijaše sasvim dobro.
Ah, valjda će nam barem malo biti od koristi to
što imasmo crveno donje rublje na sebi.
Što dočekasmo novu sa svojim najdražima.
I sa smiješcima na licima rumenim od alkohola.
Dobra stvar je što Bunjo ove godine nije skakao s
krova garaže u snijeg kao i prošle godine. Ok, ove
godine se gol valjao po snijegu. Barem se nije natukao.
Dakako da neću ukazati na sve događaje s
dočeka. Ne bi baš valjalo. Ne.
Oni koji se nisu slikali, pod stolom su bili
i prije no što je nova uopće došla.
Ali ok. Svi smo je dočekali na nogama,
koliko - toliko pri sebi. Ili se objesivši na nekoga.
Drago mi je što novu dočekah sa svojim najdražima.
Obitelj, Marko, Nives, Ana, dečki iz društva...
Zadovoljna sam stvarima koje uspijeh ostvariti protekle
godine. Zadovoljna sam time što sam ostala prisebna.
Svoja. Nasmijana. Željeći i dalje ostati nepokolebljiva.
Pamtit ću određene događaje strašno dugo.
Ako ne i zauvijek. Jer želim se sjećati svega.
Zahvaliti svima koji su bili neprestano uz mene.
A onima, koji su me bilo kada, na bilo koji način
pokušali ili uspjeli zafrknuti, želim miran san.
Da barem pokušaju spavati mirne savjesti.
Naravno, ništa ne može proći bez plavuša.
Pošto je rekla da nisam stavila njenu sliku
jer ipak nije završila pod stolom, pa, evo je.
Neke ljude ne promijene dobre stvari.
Ali loše da, kojih je bilo strašno puno
protekle godine. Ali neka, barem možemo
reći da smo je proživjeli kako treba i da
ćemo je se sjećati.
Trebat će mi dosta dugo da se priviknem na dvijeiosmu.
Želim ostati crvenokosa.
Želim nastaviti ljubiti.
Želim proći razred bez popravka.
Želim kupiti Leksikon svjetske književnosti.
Želim pamtiti neke sitnice koje život čine.
Želim ne odrasti tako brzo.
Ljubi vas,
eMDe
|
|
