Marketing
I could care less
_______________________
Večeras bih mogla
učiniti najstrašnija djela;
parati ezoteričnost trpkim
osjetima bjesnila i nanositi
bol rušiteljima krikova
zarobljenih u njedrima
ukletih građanki s
periferije.
Mogla bih voljeti bunilo.
Večeras bih tako željela
ruke skrštene u dlanovima
njegovim ljubeći
odobravajuće smiješke s
lica umorenog proteklim
osamljenim noćima.
Željela bih trebati smirenje.
Večeras bih umjela
trovati najveće pobjednike
treptajima očiju i zaboravljati
sve ino dobro i loše proisteklo
iz mene same.
Ne tebe.
Umjela bih zatrti prokletstvo.
_________________________
Don't let me get me.
Hej djevojko, nemojmo unaprijed osuđivati.
Zagrebi malo tu prljavu površinu stvorenu
neutemeljenim zaključcima i izvrtanju riječi.
Što se mene tiče, ok je. Ali ipak, red je red.
Zacijelo je za tebe nešto neoprostivo kada
netko kaže ovakvo što. A zapravo nije grozno.
Samo je bezveze. Smrdljiva situacija izazvana
pokušajima komunikacije. Ali neka. Drugi ću put
biti još neodgojenija pa neću progovoriti ni riječ i
praviti se da nema nikoga oko mene. U redu je.
Ma nije to ništa strašno, ali eto, barem imam
inspiracije za post. Između ostaloga. Lijepo.
A vama, ostalim krhkim i osjetljivim djevojkama
poseban pozdrav.
Pokušavam biti koliko - toliko dobra.
A sad, druga je stvar što to baš i ne uspijevam.
I'll be little girl forever.
Apdejt
E, ajd pliz vrati mi mobitel.
'nak, imam mali milijun neodgovorenih
poziva i poruka. I nikome ništa nije jasno.
I ne mogu vidjeti za koliko minuta zvoni za
kraj sata. I željna sam mobilnog zračenja
dok razgovaram.
Znaš zbog koga mi najviše treba. Ipak, poziv
je 70 lipa i onda pričaš,pričaš,pričaš. A i poruke
su besplatne. Njih petsto. Tako da ne ide na tvoj
trošak baš previše ehe.
A da žmirkam dok pričam? Ha? Ajde........
Bivo kako bivo, nije da molim, ali ipak. Kako god.
Pozdrav svima,
osobito Osobi Koja Posjeduje Moj Mobitel.
Post je objavljen 22.10.2007. u 20:58 sati.