|
PRAIZVEDBA IX. SIMFONIJE LUDWIGA VAN BEETHOVENA
7. svibnja - Posljednje godine života veliki skladatelj Ludwig van Beethoven bio je potpuno gluh i sporazumijevao se s ljudima uz pomoć olovke i papira. Međutim, jednog od najvećih glazbenih genija u povijesti, ne može sputati gluhoća. Bolesti usprkos, u to doba sklada svoja ponajbolja djela: koncerte, sonate, Missu solemnis i simfoniju za koju nije potrebno reći ništa drugo no - Deveta!
Beethoven je nazočan praizvedbi svoje veličanstvene simfonije. Bilo je to na današnji dan 1824. u bečkom Kärntnertor Theatru. Ne može čuti ni jednoga tona, ali samopouzdano je svjestan veličanstvenosti svoga djela. U njemu je možda najbolje izrazio sebe. Ovo duboko misaono djelo antiteza je čovjekove borbe s nedaćama u kojoj svjetlo, sloboda i ljubav pobjeđuju nad tamom, ropstvom i zlom. Zato će glazbene oluje i bespuća IX. simfonije završiti zanosnom pobjedom, srećom koju ne može dočarati ni jedan instrument.
Zato Beethoven prvi put uvodi u simfoniju riječi, stihovi su to Ode radosti njegova velikog suvremenika, pjesnika Schillera, koje povjerava glasu čovjeka, prvo pojedinca, a potom i zbora, čovječanstva. Bol je svladana i zavladala je radost.
PETAR ILJIČ ČAJKOVSKI
Rođen: 7. svibnja 1840. u Kamsko-Votkinsku
Umro: 6. studenoga 1893. u Petrogradu
U Petrogradu je 6. studenoga 1893. umro od kolere slavni ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski. Ostavio je bogat opus danas glasovitih opera, baleta, simfonija, komornih djela.
Čajkovski je rođen 7. svibnja 1840. u uralskom mjestašcu Kamsko-Votkinsku, gdje se od djetinjstva nadahnjivao izvorima lijepe ruske narodne glazbe. Nezainteresiran za činovnički poziv, koji su mu namijenili roditelji, u dvadeset drugoj godini postaje učenik Antona Rubinštajna na petrogradskom konzervatoriju, a zatim predavač u Moskvi.
Čajkovski nije bio sretan čovjek. Bio je rastrzan između intimnih razočaranja i bolesne osjetljivosti. U operama Pikova dama i Evgenij Onjegin nastojao je ocrtati psihološke sukobe i opisati tragedije koje u intimnom životu pojedinca uzrokuje nesmiljenost sudbine. I upravo su zbog toga i današnjem gledatelju bliske.
Baleti Labuđe jezero, Trnoružica i Ščelkunčik puni su ljupkosti i draži, lagane melodike, gibljiva ritma i savršene instrumentacije. Pružaju mogućnost izvanredno velike plesačke virtuoznosti pa je vjerojatno i to razlog što ne silaze s pozornice.
Narušena zdravlja, iscrpljen od naporna rada, Čajkovski je odlazio na putovanja po Europi, gdje se upoznao s novim glazbenim dostignućima.
U svakoj od njegovih simfonija izražena je tragična čovjekova borba sa sudbinom pred kojom nema spasa. Motivi neminovnog usuda očituju se u četvrtoj i petoj simfoniji, dok je u šestoj, patetičnoj, ocrtao tragiku svojega nesretnog života: neodoljivu čežnju za smirenjem i srećom, dramski sukob sa životnom zbiljom, topao lirski osjećaj i neispunjene nade.
|
