Opera house

srijeda | 31.05.2006.

Na današnji dan...

JOSEPH HAYDN Austrijski skladatelj i dirigent, Joseph Haydn, rođen je 31. ožujka 1732. godine u Rohrau, a preminuo je 31. svibnja 1809. godine u Beču. Tvorac je novog glazbenog doba, doba bečke klasike. Zavolio je glazbu uz oca, te pjeva i uči svirati orgulje u mjesnoj crkvi. Kao nadareni dječak priključio se dječjem zboru u bečkoj stolnoj crkvi Svetog Stjepana, a kada je mutirao i izgubio lijepi sopran, već je u sebi prelomio da u život pođe teškim putem glazbenika. Haydn se mukotrpno školuje podučavajući sviranje i pjevanje bogatašku djecu. To je doba kada nastaje i prvi Haydnov gudački kvartet, te prva simfonija. Najveći dio života i najplodnije Haydnovo stvaralačko razdoblje vezano je uz grofa Nikolu Esterhazyja kojemu je vjerno služio gotovo tri desetljeća. Grof Esterhazy držao je na svome dvoru cijelu glazbenu kapelu. Tu će Haydn napisati i izvesti stotine različitih skladbi koje će mu donijeti besmrtnu slavu, i istodobno odrediti sudbinu klasične glazbe. Proveo je tri desetljeća, od 1761. do 1790., na kneževskim dovorovima u Eisenstadtu i Esterhazyu, dok je nakon 1790. većinom boravio u Beču. Nakon smrti Nikole Esterhazyja nastanjuje se u Beču, a u više navrata putuje Europom te odlazi u Englesku. U tom razdoblju nastaju londonske simfonije, a boravak na Otoku potaknuo ga je i na pisanje veličanstvenih oratorija "Stvaranje svijeta" i "Godišnja doba". Čuvar klasične tradicije, prvi u velikoj trojci bečkih klasika, Mozartov prijatelj i učitelj mnogih glazbenika svoga doba, stekao je za života veliku popularnost i poštovanje koji su nakon smrti izblijedili, da bi ga 20. stoljeće ponovo otkrilo kao vrelo nepresušne glazbene dobrote. Haydn je dao neizmjerno bogat i raznovrstan opus, što svjedoči o lakoći stvaranja i o potrebi tadašnjeg glazbenog tržišta koje je stalno tražilo nova djela. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo komornih skladbi za različite instrumente i ansamble, tridesetak opera, oratoriji, mise, kantate - sve to čini jedan od najbogatijih opusa u povijesti skladateljstva uopće. Težište njegova stvaranja je na instrumentalnoj glazbi, a posebno je razvio klavirsku sonatu, gudački kvartet i simfoniju. U operi daje veću važnost karakterizaciji likova. VATROSLAV LISINKSI Rođen: 8. srpnja 1819. u Zagrebu Umro: 31. svibnja 1854. u Zagrebu Životni put i djelo hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog najuže su vezani s ilirskim pokretom. Na poticaj svog prijatelja Alberta Štrige Lisinski je još 1841. skladao pozdravnu pjesmu Ljudevitu Gaju. Taj prigodna zborska pjesma Prosto zrakom ptica leti kao i druge budnice Vatroslava Lisinskog naišle su na veliko oduševljenje iliraca. Međutim, vatreni domoljubi nisu se zadovoljavali samo manjim skladbama već su od Lisinskog tražili nacionalnu operu po uzoru na Ivana Susanjina ruskog skladatelja Mihaila Glinke. Neumorni Alberto Štriga, student iz Križevaca, pronašao je odmah libreto i Lisinski je godine 1843. počeo rad na svojoj prvoj operi Ljubav i zloba. Praizvedba je održana 28. ožujka 1846. Oduševljenje kojim su primljene prve izvedbe Ljubavi i zlobe nadmašilo je sva očekivanja. Mladi skladatelj napušta činovničko zvanje i odlazi u Prag na daljnje glazbene studije s libretom za novu operu Porin. Premda je Lisinski s odličnim uspjehom položio prijemni ispit, nije primljen na Praški konzervatorij zbog prekoračenja propisanih godina starosti. Tri je godine privatno studirao glazbu i pun nade vratio se u rodni Zagreb. Dočekali su ga gotovo kao tuđinca jer je nestao ilirski zanos. Teške prilike onemogućile su mladom umjetniku daljnji napredak pa se zaposlio kao činovnik trpeći brojna poniženja. Umro je nepoznat i zaboravljen u 35. godini života, 31. svibnja 1854. Opera Porin prvi je put izvedena tek 2. listopada 1897., u tada novoj kazališnoj zgradi.

nedjelja | 28.05.2006.

Na današnji dan umro Luigi Boccherini... Minuta šutnje

Rođen: 19. veljače 1743. u Lucci Umro: 28. svibnja 1805. u Madridu Dvadeset osmog svibnja 1805. umro je u Madridu talijanski skladatelj i violončelist Luigi Boccherini. Svi izvori iz kojih se mogu crpsti podaci o Boccherinijevu karakteru ističu njegovo poštenje, skromnost, strpljivost i blagost. Usprkos naklonosti kraljeva i kneževa, i unatoč velikim uspjesima, što ih je postizao kao virtuoz s izrazitim umjetnički proživljenim sviranjem i kao popularni skladatelj, nije znao unovčiti svoju rijetku darovitost, te je umro kao puki siromah. Već prvi njegovi radovi otkrivaju snažnu umjetničku individualnost i izvornost, koja se nije oslanjala na neke odredene uzore, pogotovo ne na njegove neposredne prethodnike. Osobite zasluge Boccherini je stekao kao glavni predstavnik dramatičnog stila u instrumentalnoj glazbi, te je, neovisno od drugih skladatelja, svojega vremena, pridonio razvoju novije glazbe. Dovoljno je spomenuti da je put do Gudačkog kvarteta Boccherini našao mimo Hydna, a da je Gudački kvintet tipično njegova tvorevina, koja je snažno utjecala na Mozarta. U svojim djelima kojih je ostavio više od četiri stotine, Boccherini je povezao galantnu melodiku adagia i menueta s fino izradenim i originalnim figuracijama. Glavna obilježja njegove glazbe su jednostavnost, pjevnost i ljupkost, kroz koje se često probija melankoličan prizvuk svojstven prijelazu u 19. stoljeće. Treba međutim naglasiti da se u njegovim skladbama susreću i stranice prožete snažnim zanosom i strastvenim izražajem, što znatno utječe na dojam cjeline. Nakon smrti, njegova su djela ubrzo zaboravljena, ali upravo naše vrijeme iznova je otkrilo Boccherinijevu umjetnost te se njegove skladbe (posebno Koncert za violončelo i orkestar) često susreću na koncertnom programu.

petak | 26.05.2006.

Georg Philipp Telemann

Georg Philipp Telemann (Magdeburg, 14. travnja 1681. - Hamburg, 25. lipnja 1767.), njemački skladatelj Jedan je od najobrazovanijih glazbenika svojega doba, virtuoz na orguljama i čembalu, dirigent, najplodniji skladatelj 18. stoljeća, pjesnik i pisac glazbenih rasprava. Utemeljio je i vodio Collegium Musicum u Leipzigu i među prvima je organizirao javne koncerte u Njemačkoj. Skladao je više od 40 opera, 46 pasija, oko 2000 kantata, a napisao je tri autobiografije.

ponedjeljak | 22.05.2006.

Na današnji dan rođen Richard Wagner

Rođen: 22. svibnja 1813. u Leipzigu Umro: 13. veljače 1883. u Veneciji Njemački skladatelj Richard Wagner poznat je po burnu i uzbudljivu životu, ali i po svojim pogledima na glazbu, poeziju i filozofiju. Fanatičnost kojom se unosio u ostvarenje svojih planova učinili su toga velikog opernog reformatora jednim od najzanimljivijih umjetnika XIX. stoljeća. Od premijere Tannhausera, godine 1845., Wagnerova je umjetnost sve do naših dana bila u središtu najžešćih sukoba koji su dovodili do ekstremnih sudova - od negiranja do uzvišavanja. Wagner je rođen 22. svibnja 1813. u Leipzigu. Shvativši da zabluda opere leži u tome što je u njoj sredstvo izraza, to jest glazba, postala svrhom, a svrha izraza, to jest drama, postala sredstvom, Wagner je išao za tim da drami vrati njezino pravo značenje, a operi da sintetički oblik. Duboko vjerujući da sadržaj glazbene drame može biti samo vječno - ljudsko, lišeno svake konvencionalnosti, on se zanosio legendom i mitom, čija se bića nalaze izvan tijeka povijesnog, pa se prema tome i drukčije vladaju nego ljudi. Wagner je svoje glazbene drame Ukleti Holandez, Lohengrin, Parsifal, Tristan i Izolda, tetralogiju Prsten Nübelunga i druge, za razliku od dotadašnje opere - sastavljene od takozvanih brojeva, arija, recitativa, dueta - podijelio na prizore, dakle veće cjeline koje su pružale veću slobodu oblikovanja. Kako bi to postigao uveo je takozvanu beskonačnu melodiju koja nije kadencirala, a njezina je zadaća bila izraziti ono što je pjesnik prešutio. Drugi važan sastojak Wagnerove glazbene drame bili su lajtmotivi koji su se ponavljali u trenutku kada su na pozornici bile osobe uz koje su bili vezani ili kada se o njima govorilo i slično, što je ujedno olakšavalo praćenje radnje. Hipertrofirana osjećajnost Wagnerove glazbe našla je u njegovoj orkestraciji učinkovita rješenja, koja su postala uzorom kasnijim skladateljima. Izgradivši svoju glazbenu dramu na načelu umjetnost - religija, Wagner je izvanrednim osobnim zauzimanjem, ali i uz bogatu pomoć moćnika, izgradio umjetnički hram u Bayreuthu u kojem se od 1876. održavaju svečane igre posvećene njegovu djelu. Wagner je umro 13. veljače 1883. u Veneciji, a pokopan je u Bayreuthu.

četvrtak | 18.05.2006.

Camille Saint-Saëns

Camille Saint-Saëns (Pariz, 9. listopada 1835. - Alžir, 16. prosinca 1921.), francuski skladatelj Rođen je u Parizu, a nakon tri mjeseci umire mu otac. Majka i njezina sestra brinule su se za njega i po njihovoj volji mali je Camille naučio svirati klavir. Bio je "enfant prodige". Prva mu je kompozicija za klavir objavljena 22. ožujka 1839. Godine 1842. počeo je polaziti kod svog novog učitelja, Camille-Maria Stematya, koji je zahtjevao da drže ruke na ploči postavljenoj ispred tipkovnice, tako da sva energija dolazi iz ruku i prstiju, a ne iz podlaktica. S 10 godina, mali je Camille održao svoj prvi koncert: "Koncert za klavir br. 15" od Mozarta, neki djelovi od Händela, Bacha, te je rekao da želi jednu od Beethovenovih sonata odsvirati napamet. Sa 16 godina objavljuje svoju prvu simfoniju. Njegova druga simfonija (objavljena 1853.) bila je pravi uspjeh. I kritičari i drugi skladatelji bili su začuđeni njezinom ljepotom. Slavni skladatelj Hector Berlioz komentirao je to ovako : Il sait tout, mais il manque d'inexpérience (Zna sve, ali fali mu neiskustvo). Radio je u razno raznim crkvama kao orguljaš. Od 1861.-65. podučavao je djecu. Godine 1875. ženi se s Marie-Laure Truffot, koju napušta nakon 3 godine Godine 1886. objavljuje 3. simfoniju i "Le carneval des Animaux". Umire od upale pluća 1921.

ponedjeljak | 15.05.2006.

Na današnji dan rođen Claudio Monteverdi

Rođen: 15. svibnja 1567. u Cremoni Umro: 29. studenoga 1643. u Veneciji Glasoviti skladatelj Claudio Monteverdi, čija slava sve više raste u naše vrijeme, bio je posljednji veliki talijanski polifoničar i madrigalist i prvi važan autor vokalnih skladbi i opernih djela. Claudio Monteverdi rođen je 15. svibnja 1567. u liječničkoj obitelji u Cremoni. S petnaest godina Claudio objavljuje svoju prvu zbirku moteta, koji su, kao i madrigali i canzonette iz tog razdoblja, napisani u strogom polifonom stilu. S dvadeset i tri godine postao je violinist vojvode od Mantove te ga prati na njegovim brojnim putovanjima i upoznaje suvremene struje u europskoj glazbi. Godine 1600., prigodom vjenčanja Marije De Medici i Henrika IV., u Firenci je nazočan na premijeri Euridice, opere Jacopa Perija, nove glazbene vrste koja je nastala na firentinskom dvoru. Na poticaj vojvode, Monteverdi 1607. sklada operu Priča o Orfeju u kojoj recitative i pjevače prati najveći raspoloživi orkestar. Orfej će postati prva opera standardnog opernog repertoara. Uskoro piše nove opere Arianna, Ples nezahvalnica i Andromeda s kojima postiže golem uspjeh širom Italije. Istodobno objavljuje i petu knjigu madrigala u kojima je vidljiva sve veća harmonijska odvažnost, korištenje disonanci i solo-dionica. Poslije smrti vojvode Vincenza I., Monteverdi prihvaća mjesto ravnatelja i dirigenta crkve Svetog Marka u Veneciji. Tu stvara velik broj sakralnih skladbi - misa, moteta, te se zaređuje. Otvorenje venecijskog Teatra San Cassiana, prvog stalnog opernog kazališta u svijetu 1637., daje nov poticaj velikom skladatelju. Iako je već u osmom desetljeću života, Monteverdi sklada, po ocjeni suvremenika - pet opernih remek - djela, od kojih su dva - Odisejev povratak i Krunidba Popeje - sačuvana u cijelosti te se i danas izvode. Claudio Monteverdi umro je 29. studenoga 1643. u Veneciji. Potkraj života napisao je još niz ratničkih i ljubavnih moteta u kojima, vjerojatno prvi u povijesti, upotrebljava tremolo i pizzicato u gudačkim instrumentima. Općenito, gudaća glazbala u Monteverdijevim djelima postaju temeljem orkestra koji sve više nalikuje današnjem klasičnom simfonijskom ili opernom orkestru.

četvrtak | 11.05.2006.

Na današnji dan umro Otto Nicolai... Minuta šutnje

Rođen: 9. lipnja 1810. u Königsbergu Umro: 11. svibnja 1849. Među poznatijim predstavnicima njemačke glazbe prve polovice devetnaestoga stoljeća neposrednošću melodijskog izražavanja osobito se isticao skladatelj Otto Nicolai. Nakon osnovnog školovanja u Königsbergu (sada Kaliningrad) gdje se rodio 9. lipnja 1810. nastavio se školovati u Berlinu, a zatim kao orguljaš u Rimu, te potom na Dvorskoj operi u Beču gdje je bio prvi dirigent i osnivač bečke Filharmonije. Nicolai se 1848., godinu dana prije smrti, vraća u grad svojih prvih glazbenih koraka - Berlin. Na preranom zalasku života, u dobi od 48 godina, nepuna dva mjeseca prije smrti - umro je 11. svibnja 1849. - uspio je završiti svoje remek-djelo koje mu je osiguralo trajnu slavu. To je komično fantastična opera Vesele žene Vindsorske nastalo prema istoimenom Shakespeareovu djelu. Ugledajući se u djela Mozarta i Carla Marije Webera, s velikom je gracioznošću i služeći se bogatom orkestralnom paletom u ocrtavanju likova stvorio jednu od najpopularnijih njemačkih opera. Nekoliko odlomaka iz Veselih žena često se izvodi, a vrlo je popularna basovska arija glavnog junaka Sir John Falstafa. Spretno ujedinivši sve dobre tradicije njemačkih i talijanskih komičnih opera, Otto Nicolai stvorio je djelo fine melodike, lako i pristupačno, ali ne i trivijalno. I možda upravo u tome leži odgovor zbog čega uz Verdijeva genijalnog Falstafa, Nicolaijeve Vesele žene Vindsorske zauzimaju istaknuto mjesto u programima mnogobrojnih opernih kazališta. Neki čak tvrde da je to djelo češće izvođeno od Verdijeva.

nedjelja | 07.05.2006.

Na današnji dan...

PRAIZVEDBA IX. SIMFONIJE LUDWIGA VAN BEETHOVENA 7. svibnja - Posljednje godine života veliki skladatelj Ludwig van Beethoven bio je potpuno gluh i sporazumijevao se s ljudima uz pomoć olovke i papira. Međutim, jednog od najvećih glazbenih genija u povijesti, ne može sputati gluhoća. Bolesti usprkos, u to doba sklada svoja ponajbolja djela: koncerte, sonate, Missu solemnis i simfoniju za koju nije potrebno reći ništa drugo no - Deveta! Beethoven je nazočan praizvedbi svoje veličanstvene simfonije. Bilo je to na današnji dan 1824. u bečkom Kärntnertor Theatru. Ne može čuti ni jednoga tona, ali samopouzdano je svjestan veličanstvenosti svoga djela. U njemu je možda najbolje izrazio sebe. Ovo duboko misaono djelo antiteza je čovjekove borbe s nedaćama u kojoj svjetlo, sloboda i ljubav pobjeđuju nad tamom, ropstvom i zlom. Zato će glazbene oluje i bespuća IX. simfonije završiti zanosnom pobjedom, srećom koju ne može dočarati ni jedan instrument. Zato Beethoven prvi put uvodi u simfoniju riječi, stihovi su to Ode radosti njegova velikog suvremenika, pjesnika Schillera, koje povjerava glasu čovjeka, prvo pojedinca, a potom i zbora, čovječanstva. Bol je svladana i zavladala je radost. PETAR ILJIČ ČAJKOVSKI Rođen: 7. svibnja 1840. u Kamsko-Votkinsku Umro: 6. studenoga 1893. u Petrogradu U Petrogradu je 6. studenoga 1893. umro od kolere slavni ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski. Ostavio je bogat opus danas glasovitih opera, baleta, simfonija, komornih djela. Čajkovski je rođen 7. svibnja 1840. u uralskom mjestašcu Kamsko-Votkinsku, gdje se od djetinjstva nadahnjivao izvorima lijepe ruske narodne glazbe. Nezainteresiran za činovnički poziv, koji su mu namijenili roditelji, u dvadeset drugoj godini postaje učenik Antona Rubinštajna na petrogradskom konzervatoriju, a zatim predavač u Moskvi. Čajkovski nije bio sretan čovjek. Bio je rastrzan između intimnih razočaranja i bolesne osjetljivosti. U operama Pikova dama i Evgenij Onjegin nastojao je ocrtati psihološke sukobe i opisati tragedije koje u intimnom životu pojedinca uzrokuje nesmiljenost sudbine. I upravo su zbog toga i današnjem gledatelju bliske. Baleti Labuđe jezero, Trnoružica i Ščelkunčik puni su ljupkosti i draži, lagane melodike, gibljiva ritma i savršene instrumentacije. Pružaju mogućnost izvanredno velike plesačke virtuoznosti pa je vjerojatno i to razlog što ne silaze s pozornice. Narušena zdravlja, iscrpljen od naporna rada, Čajkovski je odlazio na putovanja po Europi, gdje se upoznao s novim glazbenim dostignućima. U svakoj od njegovih simfonija izražena je tragična čovjekova borba sa sudbinom pred kojom nema spasa. Motivi neminovnog usuda očituju se u četvrtoj i petoj simfoniji, dok je u šestoj, patetičnoj, ocrtao tragiku svojega nesretnog života: neodoljivu čežnju za smirenjem i srećom, dramski sukob sa životnom zbiljom, topao lirski osjećaj i neispunjene nade.

ponedjeljak | 01.05.2006.

Jacques Offenbach

Jacques Offenbach (Köln, 20. lipnja 1819. - Pariz, 5. listopada 1880.), njemački skladatelj Svojim velikim, parodističkim operetama, prožetim neodoljivo privlačnom melodikom i poletnom ritmikom kankana, galopa, kadrile i valcera, izgradio je prototip francuske operete. Skladao je sto i dva scenska djela, ističu se operete "Orfej u podzemlju", "Lijepa Helena" i "Pariški život", te romantička fantastična opera "Hoffmannove priče".