Opera house

petak | 30.06.2006.

Gustav Mahler

Gustav Mahler (Kalischt, Češka, 7. srpnja 1860. - Beč, 18. svibnja 1911.), austrijski skladatelj i dirigent Tvorac je devet iznimnih simfonija i nekoliko ciklusa pjesama. Stanovito je vrijeme direktor Dvorske opere u Beču, a od 1907. do 1910. bio je na velikim turnejama po Europi i Americi. U kompoziciji Mahler je neoromantičar, nadovezuje se neposredno na Anton Brucknera i Beethovena kao simfoničar, a na Schuberta kao vokalni lirik, pa na taj način nastavlja bečku glazbenu tradiciju. Reorganizirao je rad na opernoj sceni, među ostalim uveo je pokuse solista, te se proslavio uzornim interpretacijama djela Wagnera, Brucknera, Webera i Mozarta.

ponedjeljak | 26.06.2006.

Igor Stravinski

Igor Fjodorovič Stravinski (Oranienbaum, danas Lomonosov, 17. lipnja 1882. - New York, 6. travnja 1971.), ruski skladatelj Učio je najprije klavir, a poslije kompoziciju i instrumentaciju kod Rimskog-Korsakova u Petrogradu. Od 1910. živio je izvan domovine, u Švicarskoj, Francuskoj i SAD-u. Jedan je od četvorice začetnika i glavinih pobornika tzv. nove glazbe 20. stoljeća, a njegovo stvaranje javlja se kao rezultat spajanja dviju ruskih škola 19. st.: "Petorice" i "zapadnjačke" škole Čajkovskog. Svjetsku reputaciju stekao je posredstvom S. Djagiljeva, čija trupa Ballets Russes izvodi 1910. u Parizu njegov balet "Žar ptica". Baleti "Petruška" i "Posvećenje proljeća", kao i predhodni, inspirirani su su ruskom tematikom i narodnom glazbom. U neoklasičnom razdoblju preuzima glazbenu građu ili elemente različitih stilova te ih "parodira", tj. preobražava u vlastiti glazbeni izraz. Sadašnji motivi su antički i religiozni. Svoje estetsko stajalište izložio je u autobiografiji "Kronika mog života". Drugi svjetski rat zatekao ga je u Sjedinjenim Američkim Državama, pa je ondje primivši američko državljanstvo ostao do smrti. U Americi su nastala posljednja umjetnikova neoklasična djela.

subota | 24.06.2006.

Niccolo Paganini

Niccolo Paganini (Genova, 27. listopada 1782. - Nica, 27. svibnja 1840.), talijanski violinist i skladatelj Kao violinist uglavnom je samouk. Karijeru je započeo 1797. u Italiji, a od 1828. do 1834. koncertrirajući u glavnim europskim glazbenim središtima svojom zanosnom svirkom, nedostižnom virtuozitetom i demonskom pojavom pobuđivao je divljenje publike i profesionalnih glazbenika. Oponašao se i njegov način sviranja, a i odijevanja, pa su bečki izlozi bili puni robe "a la Paganini". Car mu dodjeljuje titulu virtuoza dvora. Zbog mnogih novih neobičnih majstorija koje je Paganini uveo publika je ludovala od oduševljenja, a oko njegovog imena nizale su se brojne legende. Znatno je utjecao na stil glazbe romantičara. Najvredniji su mu violinski koncerti, a najviše su obrađivane njegove teme iz zbirke "Capriccia". Paganini je postao za života legendarna ličnost i ostao jedinstvena pojava u povijesti glazbe - iskonski nadareni virtuoz koji je uz to poznavao bit svog instrumenta i bio fanatično predan svom pozivu. Umro je od tuberkuloze 1840. godine u Nici.

utorak | 20.06.2006.

Franz Liszt

Franz Liszt (Raiding, 22. listopada 1811. - Bayreuth, 31. srpnja 1886.), austrijski skladatelj mađarskog porijekla Muž njegove kćeri Richard Wagner proriče mu da će propasti zbog svog viteškoga duha. No, Liszt je proživio vrlo buran i dug stvaralački vijek, doprijevši u sam vrh krune najistaknutijih majstora glazbene romantike. Taj skladatelj, pijanist, dirigent i glazbeni pisac, rođenjem Mađar, odgajan u Beču i Parizu, jedan je od najkontroverznijih umjetnika što ih je povijest glazbe poznavala. Iako iskreno zabrinut za spas duše, Liszt nije prezao od mnogih skandaloznih veza s udatim damama Europe. Divio se velikim glazbenim klasicima, ali pisao je i djela koja revolucioniraju glasovirsko umijeće i simfonijsku formu. U Lisztovu opusu devetnaest mađarskih rapsodija zacijelo ide među njegova najpopularnija djela. Koncertrirao je od svoje devete godine, pretežno u Parizu gdje se kretao i formirao u krugu istaknutih ličnosti. Na koncertnim turnejama po Europi fascinirao je svojim virtuzietetom, muzikanošću i umjetnički temperamentom. Godine 1849. prihvaća službu dvorskog glazbenog ravnatelja u Weimaru, a kao skladatelj i pedagog postaje vodeća ličnost kruga učenika i pristaša predstavnika tzv. novonjemačke škole. Neko vrijeme djelovao je i u Rimu, gdje prima niži duhovni red i sklada pretežno crkvenu glazbu. Kao pijanist začetnik je nove ere virtuoziteta i stvaratelj moderne klavirske tehnike i sloga. U orkestralnoj glazbi izgradio je novi oblik - simfonijsku pjesmu. Inspirirao se najčešće literalnim sadržajima tražeći tematiku u kojoj ima stvarne ili simboličke srodnosti s njegovim životom i romantičkom prirodom.

petak | 16.06.2006.

Hector Berlioz

Hector Berlioz (La Cote-Saint-Andre, 11. prosinca 1803. - Pariz, 8. ožujka 1869.), francuski skladatelj Napustio je studij medicine i studirao kompoziciju na Pariškom konzervatoriju. Afirmirao se više izvan domovine kao dirigent vlastitih djela, a u Parizu se pročuo kao pisac oštrih kritika i duhovitih feljtona. Pokušao je izraziti dramatsku radnju isključivo instrumentalnim sredstvima te je na taj način stvorio prva moderna orkestralna programna djela. Najznačajnije djelo mu je "Fantastična simfonija" u kojoj prikazuje središnji lik uvijek istom temom. Napisao je temeljne priručnike moderne instrumentacije i dirigiranja. Djela: "Harold u Italiji" "Romeo i Julija" "Faustovo prokletstvo" "Benvenuto Bellini" "Trojanci" "Velika misa za mrtve" "Te Deum" "Kristovo djetinjstvo"

ponedjeljak | 12.06.2006.

Frederic Chopin

Frédéric François Chopin (Żelazowa Wola, 22. veljače 1810. - Pariz, 17. listopada 1849.), poljski skladatelj i pijanist. Rano djetinjstvo proveo je u domovini, a ranu mladost na putovanjima u Berlinu, Beču i Dresdenu, te odlazi iz Poljske sa željom da se usavrši u inozemstvu, ne sluteći da se više nikada neće vratiti u domovinu. Napokon je 1830. došao u Pariz - grad koji se i danas ponosi razdobljem u kojem je mladi Poljak odredio stilske i estetske smjernice klavirskoga romantizma. Kao veliki domoljub, trajno se družio s Poljacima u Parizu. Njegova ljubav i život s književnicom George Sand postali su predmet opsežne literature. Osim manjeg broja orkestralnih i komornih djela, te 17 poljskih pjesama za glas i klavir, Chopin je komponirao isključivo djela za klavir. Chopin je bio jedinstven kao pijanist, izvođač vlastitih djela i sasvim poseban i usamljen kao autor. Bio je bez uzora u prijašnjim razdobljima klasične glazbe i gotovo bez nasljednika. Ostavio je opus od 74 tiskana djela koja po svojoj formalnoj strukturi i poetskim obilježjima nemaju premca u europskoj glazbi. Svojom je umjetnošću odlučno djelovao na klavirsku glazbu i interpretativni stil, pa njegov utjecaj dopire i u 20. stoljeće. Umro je od tuberkoloze pluća.

četvrtak | 08.06.2006.

Antonin Dvořak

Antonin Dvořak (8. rujna 1841. - 1. svibnja 1904.), češki skladatelj Češki skladatelj po uklapanju tradicije češkoga folklora bio je daleko najuspješniji i najutjecajniji među trojicom koju su, uz njega, činili Smetana i Janaček. Napisao je ukupno četiri koncerta - po jedan za glasovir i violinu, te dva za violončelo. Uz violinski koncert, daleko je najpoznatiji, te među čelističkom koncertantnom literaturom vjerojatno najpopularniji njegov Drugi koncert za violončelo i orkestar u h-molu, op. 104 iz 1895. godine. Ovaj je koncert posljednja velika skladba koju je Dvořak napisao za vrijeme boravka u Americi, a nastao je na narudžbu čelista Hanusa Wihana, Wagnerovog prijatelja, koji ga je i praizveo. Glazba koju je Dvořak skladao duboko je inventivna, puna dubokih osjećaja (posebice u posljednjem stavku kojeg je skladatelj revidirao nakon smrti supruge), i savršeno prikladan upravo za ovaj instrument, što je izravna posljedica Dvořakova iskustva kao orkestralnoga glazbenika. Skladateljevo razumijevanje orkestralne zvučnosti i distinktivnih tonskih kvaliteta violončela ovo grandiozno i emocijama nabijeno djelo čine jednim od najvećih njegovih dostignuća.

ponedjeljak | 05.06.2006.

Na današnji dan umro Carl Maria Weber... Minuta šutnje

Rođen: 18. studenoga 1786. u Eutinu u Oldenburgu Umro: 5. lipnja 1826. u Londonu Njemački skladatelj Carl Maria Friedrich Ernst von Weber rođen je 18. studenoga 1786. u Eutinu u Oldenburgu, a umro je u Londonu 5. lipnja 1826., iscrpljen teškim pokusima za izvedbu svoje opere Oberon. Kad je umro nije navršio ni 40 godina. Uz operna, pisao je klavirska i instrumentalna djela, pjesme, mise i zborove. Njegova izvanredna skladba Poziv na ples otvorila je put modernom valceru i Johanu Straussu. Na početku svoga puta Weber je poput svoga oca, rođaka Mozartove žene Constanze, provodio buran život siromašnog plemića - skorojevića i avanturista, često mijenjajući zanimanja i gradove. Ali on je sinu dao prvu temeljnu glazbenu poduku. Poslije Carl uči kod Michaela Haydna i drugih poznatih teoretičara i izvođača. Napredovao je tako brzo da je početkom 19. stoljeća sa 17 godina bio jedan od najslavnijih virtuoza glasovira. Weber je usavršio sviranje, revolucionirao klavirsku tehniku klasičara i najavio pojavu niza slavnih pijanista poput Thalberga, Liszta i Chopina. Zaslužan je i za nov odnos prema dirigentskom umijeću. Kao direktor opere u Breslauu (kasnijem Wroclavu) Weber ubjedinjuje sve pojedinosti predstave, postiže jedinstvo dramsko-scenske i glazbene radnje te ga smatraju prvim modernim opernim dirigentom. Velike dirigentske uspjehe postigao je u Pragu gdje organizira njemačku operu i često ravna u Dresdenu, odakle se glas o njemu širi Europom. Osim Oberona, od jedanaest njegovih scenskih djela najčešće se izvodi opera Ulomak iz opere Strijelac vilenjak. Kao autor koji je stvorio njemačku romantičnu operu i time pridonio cjelokupnom razvoju operne umjetnosti, Weber bi sigurno da je imao više sreće s tekstovima na tom području ostavio i važnija ostvarenja.

subota | 03.06.2006.

Na današnji dan umro Georges Bizet... Minuta šutnje

Rođen: 25. listopada 1838. u Parizu Umro: 3. lipnja 1875. u Parizu Francuski skladatelj Georges Bizet, koji je rođen u Parizu 25. listopada 1838., ušao je u povijest glazbe ponajviše zbog toga što je autor glasovite opere Carmen. A upravo je to njegovo genijalno ostvarenje na praizvedbi u pariškoj Operi comique 3. ožujka 1875. publika primila vrlo hladno, a kritika nazvala nemoralnim. Usprkos tome Carmen je u manje od godinu dana doživjela 45 izvedbi. Bizet je bolestan i razočaran tri mjeseca poslije praizvedbe - 3. lipnja umro, a Carmen je već ujesen doživjela velik uspjeh u Bečkoj operi, doduše s pjevanim recitativima umjesto govorenih dijaloga. Tek osam godina poslije - 1883. - Carmen se vraća u Operu comique, tada s golemim uspjehom i više ne silazi s repertoara. Istodobno počinje svoj trijumfalni pohod svjetskim pozornicama, te je i danas nezaobilazno djelo redovitog repertoara. Bizet je Carmen stvorio prema istoimenoj Merimeovoj noveli. Libretisti Henri Meilhac i Ludovic Halevy, navikli na Offenbachovu glazbu, bili su iznenađeni što je Bizet izbjegao neprirodnost likova i patos te na pozornicu doveo stvarna ljudska bića sa svim njihovim strastima, ocrtavši glazbom njihove karaktere realistički, jasno i određeno. Bez skrupula suprotstavio je moralnim pravilima društva ljude s društvenog dna, cigane i krijumčare, a njegova femme fatale novi je tip operne heroine prema kojoj su poslije modelirane Saloma, Elektra i Turandot. Bizet je stvaranje libreta nadzirao, prepravljao ga, nadopisivao i podredio sve svojem cilju otvorivši time put opernom verizmu. Bizetovu tragičnu junakinju interpretirale su mnoge slavne umjetnice, a našla se i na filmu i tv-ekranima. Osim Carmen Georges Bizet je napisao još desetak opera od kojih se povremeno izvode Biserari, a od niza orkestralnih i drugih djela - Simfonija u C-duru, suita Arležanka, Mala suita za orkestar, Te Deum i Dječje igre za klavir. U samo 37 godina koliko je Bizet živio i dvadesetak godina stvaranja, zaista dovoljno.