JOSEPH HAYDN
Austrijski skladatelj i dirigent, Joseph Haydn, rođen je 31. ožujka 1732. godine u Rohrau, a preminuo je 31. svibnja 1809. godine u Beču. Tvorac je novog glazbenog doba, doba bečke klasike. Zavolio je glazbu uz oca, te pjeva i uči svirati orgulje u mjesnoj crkvi. Kao nadareni dječak priključio se dječjem zboru u bečkoj stolnoj crkvi Svetog Stjepana, a kada je mutirao i izgubio lijepi sopran, već je u sebi prelomio da u život pođe teškim putem glazbenika. Haydn se mukotrpno školuje podučavajući sviranje i pjevanje bogatašku djecu. To je doba kada nastaje i prvi Haydnov gudački kvartet, te prva simfonija.
Najveći dio života i najplodnije Haydnovo stvaralačko razdoblje vezano je uz grofa Nikolu Esterhazyja kojemu je vjerno služio gotovo tri desetljeća. Grof Esterhazy držao je na svome dvoru cijelu glazbenu kapelu. Tu će Haydn napisati i izvesti stotine različitih skladbi koje će mu donijeti besmrtnu slavu, i istodobno odrediti sudbinu klasične glazbe.
Proveo je tri desetljeća, od 1761. do 1790., na kneževskim dovorovima u Eisenstadtu i Esterhazyu, dok je nakon 1790. većinom boravio u Beču.
Nakon smrti Nikole Esterhazyja nastanjuje se u Beču, a u više navrata putuje Europom te odlazi u Englesku. U tom razdoblju nastaju londonske simfonije, a boravak na Otoku potaknuo ga je i na pisanje veličanstvenih oratorija "Stvaranje svijeta" i "Godišnja doba".
Čuvar klasične tradicije, prvi u velikoj trojci bečkih klasika, Mozartov prijatelj i učitelj mnogih glazbenika svoga doba, stekao je za života veliku popularnost i poštovanje koji su nakon smrti izblijedili, da bi ga 20. stoljeće ponovo otkrilo kao vrelo nepresušne glazbene dobrote.
Haydn je dao neizmjerno bogat i raznovrstan opus, što svjedoči o lakoći stvaranja i o potrebi tadašnjeg glazbenog tržišta koje je stalno tražilo nova djela. Njegovih 108 simfonija, 24 klavirska koncerta, 5 koncerata za violončelo, mnoštvo komornih skladbi za različite instrumente i ansamble, tridesetak opera, oratoriji, mise, kantate - sve to čini jedan od najbogatijih opusa u povijesti skladateljstva uopće.
Težište njegova stvaranja je na instrumentalnoj glazbi, a posebno je razvio klavirsku sonatu, gudački kvartet i simfoniju. U operi daje veću važnost karakterizaciji likova.
VATROSLAV LISINKSI
Rođen: 8. srpnja 1819. u Zagrebu
Umro: 31. svibnja 1854. u Zagrebu
Životni put i djelo hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog najuže su vezani s ilirskim pokretom. Na poticaj svog prijatelja Alberta Štrige Lisinski je još 1841. skladao pozdravnu pjesmu Ljudevitu Gaju.
Taj prigodna zborska pjesma Prosto zrakom ptica leti kao i druge budnice Vatroslava Lisinskog naišle su na veliko oduševljenje iliraca. Međutim, vatreni domoljubi nisu se zadovoljavali samo manjim skladbama već su od Lisinskog tražili nacionalnu operu po uzoru na Ivana Susanjina ruskog skladatelja Mihaila Glinke. Neumorni Alberto Štriga, student iz Križevaca, pronašao je odmah libreto i Lisinski je godine 1843. počeo rad na svojoj prvoj operi Ljubav i zloba. Praizvedba je održana 28. ožujka 1846.
Oduševljenje kojim su primljene prve izvedbe Ljubavi i zlobe nadmašilo je sva očekivanja. Mladi skladatelj napušta činovničko zvanje i odlazi u Prag na daljnje glazbene studije s libretom za novu operu Porin. Premda je Lisinski s odličnim uspjehom položio prijemni ispit, nije primljen na Praški konzervatorij zbog prekoračenja propisanih godina starosti. Tri je godine privatno studirao glazbu i pun nade vratio se u rodni Zagreb. Dočekali su ga gotovo kao tuđinca jer je nestao ilirski zanos. Teške prilike onemogućile su mladom umjetniku daljnji napredak pa se zaposlio kao činovnik trpeći brojna poniženja. Umro je nepoznat i zaboravljen u 35. godini života, 31. svibnja 1854.
Opera Porin prvi je put izvedena tek 2. listopada 1897., u tada novoj kazališnoj zgradi.
|