Dominikansko laičko bratstvo blaženog Augustina Kažotića https://blog.dnevnik.hr/op3

ponedjeljak, 12.08.2019.

Mlada misa fra Mihovila, našeg bivšeg duhovnika

Mlade mise su nešto uistinu posebno za svaki kraj. Na žalost, danas su one puno rijeđe nego u prošlosti te upravo zbog toga još dragocjenije. Rodna župa našeg fra Mihovila je Srijane - Dolac Gornji, a nalazi se na području drevne Poljičke Republike, u Splitsko-dalmatinskog županiji. Iako ova župa već ima deset duhovnih zvanja (šest dijacezanskih svećenika, dvije časne sestre i dva redovnika), posljednja mlada misa slavila se prije 26 godina, nekoliko mjeseci prije nego će naš fra Mihovil biti rođen.

Fra Mihovil je bio duhovnik našeg bratstva gotovo godinu dana. Došao je u trenutcima kada smo se još tražili kao bratstvo, kako po pitanju identiteta tako i po pitanju zajedništva. Budući da je fra Mihovil tada bio pred krajem svoga studija na KBF-u, drage volje nam je prezentirao zanimljive teme koje je obrađivao u sklopu seminara na studiju. Kroz ta predavanja naučili smo mnoge nove stvari o kojima nismo puno znali. Njegov svjež i akademski dobro potkovan pogled bio nam je nešto novo, ali i izazovno budući da smo se za njegova izlaganja često morali i sami pripremati čitajući materijale koje bi nam poslao.

Fra Mihovil je naoko jedan sasvim običan mladi čovjek. Ima smisao za humor, voli nogomet, ima fejs... na prvi pogled po ničemu se ne razlikuje od svojih vršnjaka. Njegov pristup u pastoralu je također vrlo osvježavajuć. Naime, svećeničku službu on shvaća isključivo kao dar Božji koji djeluje preko njegovih ruku. Nikako kao na nešto što je zarađeno ili zasluženo vlastitim sposobnostima. Uvijek jasno pravi razliku između službe koja mu je povjerena i sebe kao osobe koja je po svemu jednaka drugima. Radi toga od fra Mihovila nikada nećete doživjeti nametanje, hvalisanje, zahtijevanje nekih prava za sebe, dociranje... Upravo je zbog toga vrlo pristupačan svima, nekonfliktan, strpljiv, marljiv.

Kada nas je pozvao na svoju mladu misu nismo ni trena dvojili da moramo otići. Naravno, kako je vrijeme godišnjih odmora, a i kroz dva tjedna imamo mladu misu još jednog nama dragog dominikanca fra Josipa, na put u Srijane odvažio se dio bratstva, dok će drugi dio u Sinj na mladu misu fra Josipa. Ovo je bila idealna prilika da se sretnemo "na pola puta" i s našim bratom Zdenkom Antom koji živi u Mostaru, a koji je također došao na mladu misu sa svojom suprugom. Na žalost, zbog prostorne udaljenosti brata nismo vidjeli više od godine dana iako on redovito na svim našim susretima sudjeluje putem skypea.

Župa našeg fra Mihovila u jednom je vrlo lijepom, ali i izoliranom kraju. Gotovo netaknuta priroda koja okružuje župnu crkvu ostavlja bez daha te je pružila izvrsnu kulisu za ovaj veliki dan.





U crkvi je ozračje bilo stvarno posebno. Na licima ljudi vidjela se velika radost i ponos jer su konačno dobili još jednog svećenika, posebno u trenutku kada je u crkvu ulazio fra Mihovil s braćom svećenicima.



U vrlo nadahnutoj propovijedi provincijal hrvatske dominikanske provincije fra Slavko Slišković napomenuo je fra Mihovilu koji je najvažniji zadatak svećenika - donijeti Krista narodu. A da je to jedino moguće ako je svećenik autentičan navijestitelj Božje riječi.



Fra Mihovil inače nije pretjerano sentimentalna osoba, no u trenutcima nakon mise, kada se zahvaljivao svojim roditeljima, čak ni on nije mogao suspregnuti suze (ili kapljice znoja - kako on tvrdi :) ) jednako kao ni ostatak vjernika u crkvi. Poslije mise druženje je nastavljeno u velikom šatoru koji je ugostio oko tisuću i pol ljudi koji su došli proslaviti ovaj veliki događaj s nađim mladomisnikom. Nama trećoredcima ostalo je srce puno milosti te jedna prelijepa fotografija za uspomenu.



Hvaljen Isus i Marija!

12.08.2019. u 09:02 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 06.08.2019.

Trodnevlje za misije

Kao i svake godine, u župi/samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu organizira se trodnevlje uoči blagdana bl. Augustina Kažotića. Ove godine svete mise kroz trodnevlje slavio je fr. Mihovil Žuljević Mikas, mladomisnik i bivši duhovnik našeg dominikanskog laičkog bratstva. Tu smo priliku odlučili iskoristiti te organizirati akciju prikupljanja sredstava za potporu djelovanju katoličkih misija.





Biskup Kažotić je također bio misionar. Naime, biskupija Lucera se u njegovo doba nalazila na samom rubu kršćanskog svijeta. Bila je razorena tijekom stoljeća kada je bila pod saracenskom vlasti te je osnovni zadatak biskupa bio donijeti svjetlo vjere na taj opustošen i izrazito opasan prostor. U svemu tomu biskup Kažotić je često izlagao svoj život pogibelji, jednako kao i toliki naši misionari diljem svijeta.

U sklopu akcije na našem su se štandu mogle naći besplatne knjige, slike bl. Augustina, dominikanske majice te razne druge rukotvorine. Naravno, budući da su dani još uvijek jako topli, svima je najzanimljivije bilo osvježenje koje je naša sestra Laura Katarina pripremila za vjernike nakon mise. Akciju smo završili na blagdan bl. Augustina kažotića kada je biskip Palić predvodio svetu misu.



Naravno, pomoć u ovakvim akcijama uvijek dobro dođe. Neki pomažu donacijama, neki stajanjem za štandom, a neki svojom slatkoćom :)



Što se ishoda akcije tiče, možemo reći da su, kao i svaki puta do sada, sva očekivanja nadmašena!

Hvaljen Isus i Marija!

06.08.2019. u 10:18 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 26.07.2019.

Blagoslov nove slike našeg blaženog Augustina Kažotića

Brat Davor Augustin I sestra Laura Katarina imali su milost na blagdan svetog Jakova, 25.07.2109.g., otputovati u Trogir, rodni grad našeg baženog Augustina Kažotića I u njegovu svetištu na prvi dan devetnice njemu u čast, nazočiti blagoslovu nove slike s njegovim likom. Sliku veličine 100x150 nacrtala je nama posebno draga umjetnica gđa Alma Orlić. Naš subrat fra Ante Kazoti sa oduševljenjem je pratio nastajanje prve slike koju je umjetnica radila za naše Bratstvo I tako je nastala želja da ista učini nešto slično I za našu dominikansku zajednicu u Trogiru.



Sestra Laura Katarina je pomogla u kontaktima, oko organizacije dovoza I odvoza platna I tehničkih dogovora, pa je tako I željela nazočiti blagoslovu ove divne slike. Slika prikazuje našeg blaženog Augustina kako u slavi odlazi našemu Ocu Nebeskom kojemu je tako revno služio za života ovdje na zemlji. Brat Davor Augustin bio je isto u mogućnosti poći, pa se krenulo autom za Trogir.



Na putu smo kratko stali kod Skradina da pogledamo sa divnog vidikovca Šibenski kanal, te pozdravimo Gospu od Puta. Čim smo stigli u grad, radosna srca nas je dočekao fra Ante na vratima našeg dominikanskog samostana, ponudio nas hladnim pićem I tradicionalnim trogirskim kolačem, te nas sproveo kroz cijelo svetište. Odmah smo se osjećali kao kod kuće! Nova slika već je bila u crkvi I silno smo se obradovali što smo djelić svega ovoga. Nakon toga smo sami otišli u obilazak grada, sestra Laura ga dobro poznaje jer je tu I krštena I krsna Kuma joj tu živi, koju smo kasnije I posjetili. Pomno smo razgledali katedralu svetog Lovre, te se popeli I na vrh njezinog zvonika. Grad je pun velikih znamenitosti I crkava (Gospa od Karmela, sveti Nikola, sveti Jakov, sveti Josip), a tu je I samostan sestara Benediktinki. U 18h vratili smo se u svetište gdje je prvo bila molitva krunice, pa sveta Misa. Na kraju je započela devetnica u čast našem Blaženiku sa njegovim litanijama, te je bio predivan obred blagoslova nove slike koji je predvodio prior fra Petar Galić.



Fra Petar nam je posvjestio kako se nipošto ne klanjamo nijednoj slici niti kipu, nego štujemo ono(ga) što ona/on prikazuju. Nakon svega sreli smo se našom dragom sestrom trećoredicom Majom Ozanom koja od udaje prošle godine živi u obližnjim Kaštelima I njezinim suprugom Brankom.



Prošetali smo do zgrade u kojoj je bio zarobljen, osuđen I 19.11.1945. u ranu zoru izveden na trogirsko groblje I strijeljan naš dominikanac Dominik Barač.



Nakon još 2h zajedničkog razgovora, krenuli smo natrag za Zagreb I radosna srca sretno stigli kući.

Neka nas sve prati zagovor blaženog Augustina Kažotića!

s. Laura Katarina OPL






26.07.2019. u 21:28 • 0 KomentaraPrint#^

utorak, 16.07.2019.

Zajedničko druženje bratstva

Zajedništvo jest jedan od četiri stupa dominikanskog duhovnog života te kao takvo vrlo važan čimbenik u svakodnevici našeg bratstva. Osim zajedničkih susreta i molitve, često se odvažimo i na neko kraće hodočašće, sudjelujemo u zajedničkim aktivnostima za dobrobit društva i Crkve, zajednički odlazimo na duhovna događanja i tomu slično. No, ponekad poželimo malo otići i u prirodu, na čisti zrak, te kroz druženje zajednički provesti slobodno vrijeme. Još nam je svima u živom sjećanju izlet i druženje u Zagorju od prije nekoliko godina, no ovaj smo puta ostali u našem Zagrebu te se okupili u vrtu sestre Elizabete koja nam je priredila izvrstan roštilj u još ljepšem ambijentu. Iako je vrijeme zadnjih nekoliko dana bilo vrlo promjenjivo te na trenutke čak i prijetilo da će nam omesti planove, u nedjelju je granulo sunce te su svi preduvjeti za naš roštilj biti ispunjeni.





Naše bratstvo se može pohvaliti s mnogo prijatelja i podupiratelja. O mnogima od njih smo već pisali na ovom blogu. Sigurno se čitatelji sjećaju tekstova u kojima smo spominjali našeg dragog svećenika, velečasnog Marijana iz Resnika, našu sestru dominikanku Ivanu Pavlu, slikaricu Almu Orlić, vjeroučitelja Zlatka, bivše dominikanske bogoslove Ivana i Mateja koji su nam približili sv. Vinka Ferera te mnogih drugih laika i klerika koji su na neki način stvorili odnos s našim bratstvom te nam ostali u lijepom sjećanju. Jedna od osoba koja nam je u zadnje vrijeme jako prirasla srcu jest i naš dominikanski mladomisnik fra Josip Dolić koji je već godinu dana u našem samostanu na Peščenici. Upravo zbog toga smo ga pozvali da nam se pridruži što je on drage volje prihvatio.





Budući da je ovo godina u kojoj je postao svećenik te će mu kao takva ostati zauvijek u sjećanju, poželjeli smo učiniti nešto lijepo za njega te smo mu darovali reprodukciju slike bl. Augustina Kažotića, našeg velikog svećenika i biskupa, da mu bude uzor u svetosti i zaštita na svećeničkom putu.



Ostali smo u zajedništvu gotovo pola dana te se još jednom prisjetili da je Duh ono što nas sve spaja, a dok je on među nama jak, za budućnost našeg bratstva nema brige.



Hvaljen Isus i Marija!

16.07.2019. u 13:59 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 16.06.2019.

Hodočašće u župu bl. Augustina Kažotića u Lupoglav

Imati crkvu posvećenu bl. Augustinu Kažotiću na samo nekoliko desetaka kilometara od Zagreba, a ne obići je, našem je bratstvu bilo potpuno neprihvatljivo tako da smo odlučili javiti se tamošnjem župniku vlč. Mirku Brliću te mu izraziti svoju želju da posjetimo njega i njegovu župu. Naravno, čim je čuo da uopće postoji Dominikansko laičko bratstvo posvećeno bl. Augustinu Kažotiću, bilo je vrlo lako dogovoriti termin te sve ostale detalje posjeta.

Crkvu bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu dao je izgraditi poznati zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac krajem 18. stoljeća tako da nije uopće neobično da je ovaj veliki biskup odlučio crkvu posvetiti baš bl. Augustinu Kažotiću koji je također bio zagrebački biskup. Samom crkvom dominira veliki centralni oltar na kojemu se nalazi kip bl. Augustina Kažotića te kipovi sv. Augustina i sv. Jeronima. U podnožju oltara prikaz je sv. Franje Ksaverskog. Iako je na ovom oltaru bl. Augustin Kažotić prikazan bez biskupskih insignija te u redovničkom habitu, one se nalaze na vrhu oltara te jasno daju do znanja da je riječ o biskupu.



U crkvi postoje i dva pokrajnja oltara koji su posvećeni Blaženoj Djevici Mariji te svetom Nikoli (na kojem se nalaze i kipovi sv. Valentina i sv. Ante).



Kako smo u crkvu došli nekih 45 minuta prije početka svete mise, vrijeme smo iskoristili za razgledavanje oltara te polaganje cvjetnog aranžmana kojeg smo donijeli našem blaženiku, a koji je svoje mjesto našao odmah ispred oltara. Naravno, i ovoga puta sve zahvale idu sestri Ani Lugarić koja je izradila aranžman.



Potom smo se pridružili župljanima u molitvi sv. krunice.



Na samom početku sv. mise župnik Mirko nas je pozdravio te predstavio svojim župljanima dok je na kraju mise brat Darko Tomislav rekao nekoliko riječi o našem bratstvu te uručio župniku male darove: reprodukciju slike bl. Augustina Kažotića koji je za naše bratstvo izradila akademska slikarica Alma Orlić, a koja se nalazi u drugoj dvorani našeg samostana na Peščenici te monografiju župe i samostana bl. Augustina Kažotića pri kojem djelujemo već pet godina.



Svoj doprinos misnom slavlju dala je i naša sestra Laura koja je čitala prvo čitanje. Nakon mise vlč. Mirko se slikao s nama za uspomenu na ovaj uistinu lijepi susret te smo proveli neko vrijeme uz razgovor i okrjepu koju nam je pripremio.



Ovo je još jedan lijepi susret na kojem možemo zahvaliti isključivo našem blaženom Augustinu Kažotiću koji je spojio naše bratstvo s ovom župnom zajednicom. Rastali smo se u nadi da će uskoro biti prigode da nas vlč. Mirko posjeti sa svojim župljanima na našoj Peščenici.

Hvaljen Isus i Marija!

16.06.2019. u 21:18 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 06.05.2019.

Predavanje povodom 600 godina smrti sv. Vinka Ferrera

Sveti Vinko Ferrer jedan je od najvećih svetaca dominikanskog reda. Ove godine se napunilo šest stoljeća od njegove smrti, no interes za ovog velikog sveca još je uvijek živ i to posebno među vjernicima bliskim dominikanskom redu. Radi se o svecu koji je rođen u Španjolskoj 1350. godine u Valenciji. Ondje je posebno prisutno štovanje sv. Vinka, no na žalost u našoj domovini on još nije dovoljno prepoznat među vjernicima. Kako bi smo to promijenili te adekvatno obilježili 600 godina od njegove svetačke smrti, naše je Dominikansko laičko bratstvo bl. Augustina Kažotića odlučilo organizirati predavanje o njegovom životu, baštini te prisutnosti štovanja ovog sveca na našim prostorima.



Za predavače pozvali smo Gabrijela Baćka, studenta teologije i bivšeg dominikanskog bogoslova, koji je iznimno privržen ovom svecu te je proveo neko vrijeme u Španjolskoj upoznajući ga te obilazeći mjesta na kojima je sv. Vinko ostavio svoj duboki trag. Osim njega, naše je bratstvo pozvalo i mr. sc. Ivana Armandu čiji su fokus znanstveno-istraživačkog rada upravo dominikanski sveci te njihovo štovanje na ovim prostorima.



Na početku predavanja Gabrijel je iznio kratki pregled biografije sv. Vinka s naglaskom na njegovu ulogu u burnim vremenima za Crkvu. Posebno je govorio o ulozi sv. Vinka u rješavanju problema tzv. avinjonskog sužanjstva, odnosno, situacije u kojoj su dvije osobe u isto vrijeme polagali pravo na titulu pape. Također, bilo je govora i o brojnim čudima koja je sv. Vinko činio kao i o velikim putovanjima na kojima je propovijedao te širio Radosnu Vijest i tako potaknuo tisuće muslimana i Židova na obraćenje. Poseban je fokus stavljen na njegov Traktat o duhovnom životu, najpoznatije djelo sv. Vinka, iz kojeg je naš predavač izvadio nekoliko zanimljivih ulomaka te nam na taj način dao uvid u duhovnu baštinu ovog velikog dominikanskog sveca.



Nakon prvog dijela predavanja, mr. Ivan Armanda nam je govorio o štovanju sv. Vinka u našim krajevima. Pri tomu nam je objasnio kako je ranije štovanje ovog sveca bilo daleko raširenije nego sada. Glavni razlog tomu jest povijest Reda propovjednika na ovim prostorima koja je bila izrazito burna. Naime, dominikanci su uvijek poticali pobožnosti sv. Vinku, no u više navrata tijekom svoje povijesti zapali su u velike probleme i to prvenstveno kada bi pali u nemilost svjetovnih vlasti. U tim trenutcima im je broj znao pasti s nekoliko tisuća na svega nekoliko desetaka tako da u borbi za goli opstanak Reda na ovim prostorima nije bilo mogućnosti dodatno raditi na promociji štovanja sv. Vinka. Također, mr. Armanda nam je govorio o štovanju sv. Vinka na dalmatinskoj obali te o raznim crkvama i samostanima koji su postojali kroz povijest, a bili su posvećeni sv. Vinku. Na kraju je posebno govorio o bl. Ozani Kotorskoj i njezinoj privrženosti sv. Vinku Ferreru te utjecaju koji je sv. Vinko imao na nju.



Nakon izvrsnog predavanja bilo je vremena i za pitanja i komentare od strane prisutnih. Prior samostana, fra Marinko, pri tomu je naglasio kako je vrlo važno biti oprezan kod pobožnosti svecima pri čemu uvijek treba imati na umu da centar naše pobožnosti uvijek mora biti Isus Krist, a svece moramo promatrati kao naše zagovaratelje kod Nebeskog Oca te primjere svetosti koje trebamo slijediti.



Hvaljen Isus i Marija!

06.05.2019. u 20:10 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 03.05.2019.

Dominikansko hodočašće blaženoj Ozani Kotorki


Povodom blagdana naše blaženice Ozane Kotorke, dobila sam poziv i ponudu za pomoć u organizaciji ovog hodočašća. I tako smo odlučili da spojimo naše dvije zagrebačke dominikanske župe u zajedničko 4-dnevno hodočašće miljenicima Božjim u Boku Kotorsku. Fra Ivan Marija Tomić je odmah prihvatio poziv da nam bude duhovno vodstvo i autobus se zaćas popunio. Još kad nam se prijavio i pater Ljudevit Josip Jeđud, znala sam da će nam uz (već meni znano) vodstvo gđe Marije Jovović biti bogato.

I tako smo krenuli nas 52 i 2 izvrsna vozača na blagdan svetog Marka u ranu zoru na put. Prva stanica nam je bio Dubrovnik gdje smo uz Stradun razgledali crkvu svetog Franje, katedralu, crkvu svetog Ignacija, te naravno svratili do našeg dominikanskog samostana svetog Nikole gdje nas je radosno dočekao prior fra Tomislav Kraljević i fra Nikola Leopold Noso.



Ljepota našeg dubrovačkog samostana sve je oduševila, rashladili smo se uz piće i poslikali. Iduća stanica je bio Herceg Novi gdje nam je domaćin bio župnik Siniša koji je sa velikim žarom pričao o svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću u njegovom svetištu, te smo osobno mogli častiti njegove moći. Uslijedila je zajednička sveta Misa u župnoj crkvi svetog Jeronima koju je predvodio fra Ivan Marija. Pod večer smo stigli u našu bazu u Perastu, divan bivši franjevački samostan svetog Antuna iz kojega je pogled nestvarno lijep na zaljev. Tu su nas radosna srca dočekali domaćini sa legendarnim župnikom don Srećkom.

Sutradan smo imali svetu Misu u samostanskoj kapeli svetog Franje i onda se uputili u grad Kotor. Tamo nas je u crkvi svete Marije osobno dočekao domaći biskup Ilija Janjić. Svi smo prvo pohitili do naše blažene Ozane, a onda nam je biskup pričao o našoj blaženici, odveo nas do crkve svetog Pavla uz koju je živjela blažena Ozana. Uslijedilo je razgledavanje biskupskog dvora gdje nam je domaćin i zapjevao pjesmu Vice Vukova. Potom smo temeljito razgledali katedralu svetog Tripuna i njezinu bogatu riznicu. Popodne smo u Perastu razgledali župnu crkvu svetog Nikole I muzej, te se sa brodicom uputili na divan (umjetni) otočić Gospe od Škpjela gdje nitko ne može ostati ravnodušan.



Don Srećko nam je pričao o povijesti mjesta kako su mještani kroz 320 godina vozili kamenje kako bi nastao taj otočić i na njemu se izgradila Gospina crkva. Potom smo opet brodicom nastavili do Prčnja gdje se nalazi velebna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije, te do Mua gdje počiva divan blaženik, Gracija iz Mua. Tu nam je domaći župnik zaista na srce stavio blaženika koji je dosta (nepravedno) nepoznat i mogli smo častiti njegove moći i moliti se pred njegovim neraspadnutim tijelom.



Nakon večere našli smo se sestra Valentina Ana, brat Davor Augustin, naš subrat Mirko iz Šibenika (benediktinski oblat) I ja u kapeli na zajedničkoj molitvi časoslova I to smo nastavili do kraja našeg boravka. Bilo je jako milosno I svaki put nam se još netko pridružio. Treći dan nas je odveo preko Budve do Cetinja. Mnoge je oduševio prvo cetinski muzej, a potom dvor Petra Petrovića Njegoša. Neki su čak ćuli patera Luju kako i nakon mnogih godina recitira njegove stihove iz srednje škole. To popodne je bio vrhunac našeg hodočašća. Nas troje iz Bratstva smo odmah po dolasku u Kotor otišli do naše blaženice, pa smo spontano izmolili krunicu, te litanije blaženoj Ozani.



U 18h je uslijedila svečana sveta Misa koju je predvodio otac biskup u zajedništvu sa domaćim svećenicima, te smo po svršetku misnog slavlja mogli častiti njezine moći. Uslijedilo je I zajedničko fotografiranje za uspomenu. Posljednji smo se dan nakon doručka oprostili od naših domaćina, te usput još zastali u Dobroti gdje smo se pomolili na grobu don Branka Sbutege. Bili smo na nedjeljnoj svetoj Misi u katedrali koju je predvodio generalni vikar don Anton Belan. Uslijedila je cijelodnevna vožnja prema Zagrebu koja je bila ispunjena molitvom, šalama, gledanjem dokumentarnih filmova, drijemanjem, te pod kraj zahvalama. Nadam se da će nam svima primljene milosti ostati zauvijek u srcima, kao I cijela Boka Kotorska.



Laura Katarina Jagodić, OPL

03.05.2019. u 21:19 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 23.01.2019.

Lectio Divina s Dominikancima

Kako bi što bolje upoznali Sveto Pismo, naše je bratstvo odlučilo pohađati Lectio Divina, tradicionalnu praksu razmatranja Božje riječi koju redovito u našem samostanu održava fra Marko Bijelić OP.



U ovoj metodi čitanja Svetog Pisma nalaze se tri vrste kršćanske molitve: usmena (oratio), medi­tativna (meditatio) i kontemplativna (contemplatio). Metoda je stoljećima zanemarivana, ali ponovno oživljuje nakon II. vatikanskog sabora. Papa Benedikt XVI. navodi: „To su stube kojima se monasi uspinju od zemlje prema nebu.“ Biskupska sinoda 2008. predlaže da se „božansko čitanje - Lectio divina - promiče u župama, obiteljima, crkvenim pokretima, u odgoju budućih svećenika, na vjeronauku“.



Priprema: Pronaći prikladno mjesto i vrijeme: meditativna dvorana, sjedenje u krugu. U sredini križ, svijeća, cvijeće. Više odgovara rad u skupi­ni nego pojedinačno (7-20 sudionika). Potrebno je otvoreno i dobrostivo srce i radosna opuštenost. Reći sebi: Imam vremena! Ne žuri mi se! Za uvod:pjevanje ili odgovarajuća meditativna glazba. Zatim slijedi rad u pet koraka (lectio, meditatio, oratio, contemplatio i actio):

1. Lectio (čitanje)

Čitanje traži Riječ i ono što tekst kaže u sebi. Pozorno čitam izabrani tekst (npr. nedjeljna čitanja). Zaustavljam se gdje mi je srce taknuto te izabirem rečenicu ili riječ koja me se najviše dojmila.

Čitanje može trajati oko pet minuta.

2. Meditatio (meditacija)

Meditacija nalazi Riječ i ono što tekst govori nama. U tradicionalnom smislu riječi meditacija je razmatranje svetih tekstova ili slika. U meditaciji otvaram svoj razum i srce izabranoj riječi i njenoj poruci. Izabranu riječ ponavljam napamet u sebi i osluškujem u nutrini njeno djelovanje: kako odgovara na moja pitanja i moje čežnje i kako mi rane liječi.Mogu ponavljati izabranu riječ ili rečenicu u ritmu disanja: kod svakog izdisaja ili udisaja. Stari oci to ponavljanje riječi zovu ruminatio (preživanje). Ponavljanjem molitelj kuša okus riječi iza riječi. Meditativna nadahnuća mogu se izraziti riječima, pjesmom, crtežom iligestom.

3. Oratio (molitva)

Molitva je naš govor Bogu. Govorim Bogu što osjećam. Molim za rasvjetljenje, zahvaljujem Mu i sla­vim Ga. To je usmena molitva. „Kad slušaš, Bog ti govori, kad moliš, ti govoriš Bogu“ (Sv. Ambrozije). Molim da me Bog promijeni. „Čovjek moli da sebe transformira, a ne da Boga informira“ (Sv. Augustin).

4. Contemplatio (kontemplacija)

Kontemplacija kuša plodove u šutnji. U kontemplaciji molitelj se sjedinjuje s Bogom u šutnji i preuzima Božje gledanje na stvarnost. Kontemplacija smiruje razum i osjetila i oslobađa iskustvenu razinu koja je zastrta ja-aktivnošću i vodi do iskustva jedinstva s Bogom (unio mystica). „Tko želi biti pobožan, treba mu deset dijelova: de­vet dijelova šutnje i deseti samoće“ (Isus, agraf). Kontemplacija kuša plo­dove susreta s riječju Božjom. Čovjek spoznaje da je dijete Božje i odmara se u Božjem okrilju. Stanje kontemplacije besplatni je Božji dar. Isus kaže: „Svoj mir vam dajem.“ Koraci: meditatio, oratio i contemplatio, obavljaju se u šutnji (do 20 minuta) uz odgovarajuću glazbu. Nakon šutnje preporuča se kratko pojedinačno izvješće o dojmovima, ali bez komentiranja.

Za kraj: pjesma, psalam, šutnja, molitvene geste i blagoslov. Sve traje oko 1 sat.

5. Actio (djelovanje)

Cilj metode Lecio divina jest kontemplacija u akciji. Cilj božanskog čitanja jest duhovno iskustvo prenijeti u život: kontempla­cija u svakodnevici. Svakodnevica je mjerilo uspjeha božanskog čitanja.

Nadamo se u budućnosti što više biti prisutni na liturgijskim katehezama i na Lectio Divina te na taj način produbljivati svoje razumjevanje Svetog Pisma kako bi se osposobili da što vjerodostojnije širimo Božju riječ što je u srcu karizme našeg Reda sv. Dominika.

Hvaljen Isus i Marija!

23.01.2019. u 13:56 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 11.01.2019.

Donacija za LudatoTV

Na prijedlog sestre Elizabete naše se bratstvo odlučilo donirati sredstva za LaudatoTV, prvu hrvatsku katoličku televiziju. Radi se o televizijskom kanalu koji prate mnoga naša braća i sestre, a obrađuje mahom teme vezane za Crkvu, vjeru i obitelj. No, s LaudatoTV imamo i jednu posebno lijepu i važnu sponu, a to je naša sestra Neda koja ondje vodi emisiju o zdravlju, a njezin je angažman u potpunosti na volonterskoj bazi. Kao istaknuta hrvatska liječnica, sveučilišna profesorica, ugošćuje vrlo zanimljive goste s kojima razgovara o temama vezanima za zdravlje na jedan vrlo pristupačan način.



Laudato TV danas emitira više od 30 emisija koje su dijelom domaće, a dijelom strane proizvodnje: Božanstvena komedija, Blagoslovljen tek, Čujte i počujte, Dudo i prijatelji, In Familia Dei, Izdvojeno, Jeste li znali?, Katolički kalendar, Mali katekizam, Mali veliki, Minute za tebe, Moja Hrvatska, More milosrđa, Novo srce, Otvori spomenar, Papa s nama, Prosudbe, Prozor svetog Josipa, Razlog nade, Što nam kaže Sveto pismo, Susret u Riječi, Svijet očima Vatikana, Svjedočanstva, Tjedni vrtuljak, Zlatni savjeti, Život i zdravlje, Angelus, Hrvatsko nadzemlje, Adonai, Naši stariji susjedi, Putokazi, Radosna priča, Umjetnost slavi Gospodina, Uvjereno i ZUM – Zajedno u mladosti. Osim redovnih emisija, Laudato svakoga tjedna prenosi i Svete mise iz Hrvatske i svijeta s putovanja Pape Franje, ali i ostale sadržaje informativnog, zabavnog i glazbenog programa.

Donacija koju smo prikupili je u iznosu od 1600 kuna, a financirana je dijelom iz blagajne bratstva, a dijelom pojedinačnim donacijama braće i sestara. Na ovaj način smo željeli podržati LaudatoTV u njihovom evangelizacijskom poslanju, ali i činjenici da konačno imamo priliku na televiziji gledati kvalitetne obiteljske sadržaje, a ne samo nasilje, nemoral i žutilo kojim nas obasipaju svjetovni mediji.

Hvaljen Isus i Marija!

11.01.2019. u 22:56 • 0 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 10.12.2018.

Besplatna knjižara DLB bl. Augustina Kažotića Došašće 2018.

I ove godine naša besplatna knjižara djeluje u sklopu akcije Caritasa župe bl. Augustina Kažotića "Čaj i kolačići" te omogućuje svim zainteresiranima za čitanje duhovnog štiva da si odaberu naslov po svome ukusu. Ove godine ponuda je obogaćena knjižicom našeg dominikanca fra Zvonka koja je nedavno predstavljena u prostorijama samostana, a na našem štandu postala pravi hit sa sedamdesetak prodanih primjeraka u prve dvije nedjelje Došašća. Ova mala, ali vrlo zanimljiva, knjižica se prodaje po popularnoj cijeni od 40kn, a svi prihodi idu za potrebe našeg župnog Caritasa. Osim knjižice fra Zvonka, na našem štandu možete naći i mnoštvo drugih knjiga duhovne tematike; molitvenika, putopisa s hodočašća, osobnih svjedočanstava, biografija svetaca, teoloških promišljanja, duhovne lirike itd.

Kao što je poznato, naše bratstvo nadilazi granice župe, ali i cijele naše domovine. Tako u Mostaru živi jedan naš brat, Zdenko Ante, koji se aktivno uključio u apostolat udruge Milosrdni Samaritanac u njegovom gradu. Iako nama fizički jako daleko, svaki tjedan se spaja na naše susrete putem skype veze te se osjećamo kao da je fizički s nama. Uz mnogo kvalitetnih inicijativa koje je pokrenula udruga Milosrdni Samaritanac, ove godine su učinili korak dalje te pokrenuli također besplatnu knjižaru koja je postala vrlo popularna među narodom. Kako je smisao besplatne knjižare omogućiti duhovno štivo onima koji si to ne mogu priuštiti, što je u potpunosti dio karizme Reda Propovjednika, vidimo kako se duh našeg Reda širi gdje god da ima naše revne braće.

Sve knjige su donacija naših dragih župljana kojima se preporučamo i u buduće.

Dođite i posjetite nas!













Hvaljen Isus i Marija!

10.12.2018. u 14:47 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

O nama

Mi smo laici dominikanci, pripadnici Reda propovjednika "u svijetu". Naše je laičko bratstvo osnovano 13. studenog 2014. godine i djeluje pri samostanu i župi blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Volovčici.
Želja nam je na ovom mjestu objavljivati aktualnosti iz života našeg Bratstva, duhovne tekstove i poučno štivo o katoličkoj vjeri, dominikancima i drugim temama koje nađemo korisnima.
Ukoliko želite s nama stupiti u kontakt, molimo vas da nam se javite na adresu dlbaugustinkazotic@gmail.com

Možete nas pronaći i na našoj intenet stranici www.laicko-bratstvo-kazotic.org

brojač posjetitelja

Red propovjednika

Red propovjednika (lat. ordo praedicatorum) osnovao je sveti Dominik, koji se rodio 1170. godine u Caleruegi (Španjolska), čovjek koji je bio zaljubljen u Riječ Božju i potpuno predan poslanju propovijedanja.
Oslobođen od svake navezanosti na materijalnu sigurnost i udoban položaj u društvu, Dominik je, slijedeći Krista, živio skrovito i siromašno, danonoćno propovijedao Evanđelje i obraćao zabludjele. Njegova karizma siromašnog propovjednika vrlo je brzo naišla na mnoge poklonike te je red crno-bijelih fratara, koji je sve do današnjih dana prisutan u Crkvi, dosad iznjedrio mnoge svece, crkvene naučitelje, mučenike, posvećene djevice i angažirane laike.
Red propovjednika sastoji se od muške i ženske grane redovnika aktivnih u apostolatu, zatim od klauzurnih sestara dominikanki, laika-trećoredaca (to smo mi mah) i dijecezanskih svećenika privrženih Redu, uključenih u Svećeničko bratstvo svetog Dominika.

Kazalo nekih dosad objavljenih tekstova


Blažena Djevica Marija i dominikanci

Spomen na prijenos tijela svetog oca Dominika

Naše bratstvo na dominikanskom kruničarskom hodočašću

Dominikanski laici za život

Dominikanska pobožnost Blaženoj Djevici Mariji

Gost predavač: pater Ciril Čuš

Susret s blaženim kardinalom Stepincem

Naš susret s papom

Izlet u Zagorje

Molitva časoslova

Zašto živjeti posvećenim životom laika u Redu propovjednika?

Primanje u novicijat

Loading