utorak, 30.05.2006.
Ne da mi se smišljat naslov
Nikako da prestane padati kiša. Nije da mi smeta, ali sve je nekako tmurno i ljudi su nekako neraspoloženi. Inače ne volim kišu, ali ovih dana mi je baš drago da pada. Ne znam zašto... Valjda mi je već dosta sunca pa sam se zaželjela promjene. Samo kada ne bi bilo tako hladno...
Od kad su otišli maturanti, škola je totalno prazna. Nije da mi fale, nego mi je nekako neobično da je tako malo ljudi na hodnicima i ispred škole pod velikim odmorom. Već sam se naviknula da 100 ljudi stoji ispred škole i puše cigarete. A ovih dana tog prizora nema. Što zbog kiše, što zbog maturanata.
Kad sma se već dotaknula maturanata, sjetila sam se da sam točno prije tjedan dana upoznala jednog dečka kojemu je taj dan bio zadnji dan škole. Ne, ne sviđa mi se, nego jednostavno ne mogu ga izbaciti iz misli nakon našeg razgovora. Taj dan mi je bio dosta čudan tako da sam tek sad skužila šta mi je rekao. Ali nema veze, totalno je nebitno. I da, srela sam ga poslje toga nekoliko puta, ali nismo razgovarali.
Ovaj tjedan bi trebali pisati 4 testa, a meni se naravno ne uči. Još je gore to što znam da moram učiti i kad počnem učiti odmah odustanem. Jel svima tako ili je samo meni?
Da sve bude gore, sa Ninom se barem tisuću puta na dan posvađam tako da sam odlučila da neko vrijeme ne razgovaram s njom. Njoj za sad to ne smeta ili joj smeta, ali nije ništa rekla. Samo ne bi htjela da dođe do "zahlađenja" odnosa. To ne bi bilo dobro.
S mamom isto tako imam savršen odnos (dobro, to i nije neka novost) pa me sveukupno sve to malo bedira. Ili još bolje, izluđuje.
Ponestalo mi je riječi pa je ovo sada kraj.
Pozdrav
- 14:40 -
petak, 26.05.2006.
Ma ne mogu vjerovati!
Ovo me već polako izluđuje. Sad je opet sve plavo! Ma ja ću popizdit... A uostalom, šta mene to uopće jebe koje je boje? Stvarno pretjerujem, ali svejedno više mi nije fora. Mislim nije mi ni bilo fora.
I, da... javio mi se Niko (nakon dugo, dugo vremena) i saznala sam da je slomio nogu na norijadi. Baš je kreten... 100% je bio mrtav pijan. Idiot... Ali mene to na neki način i veseli; sad kad je slomio nogu neće ići na trening, a to znači da ćemo se češće viđati 
Već mi je postalo dosadno da svaki put kažem kako mi je dan bio najgori u životu pa ću to ovaj put preskočiti. Ali danas mi je zaista bio najgori dan u školi. Više nismo u prizemlju nego nam je razred na prvom katu tik do zbornice! Sad kad su maturanti otišli taj razred je ostao prazan pa je raska odmah dobila ideju da bi mi mogli doći tamo. Ma užas. U prizemlju nam je bilo zakon. Bili smo solo tamo, jedini razred i imali smo WC samo za sebe. Do (m)učionice iz kemije nam je trebalo tri sekunde, a sad će nam trebati tri minute. Ja bi natrag u prizemlje!!! 
- 21:46 -
utorak, 23.05.2006.
Za sve koji ne znaju, a ima takvih, "Unwell" je pjesma od Matchbox 20.
Anyway, razlog zašto nisam pisala blog je vrlo jednostavan; izgubila sam volju.
Prvo mi se gotovo sve zbrisalo, onda mi je iznenada sve postalo plavo, da bi sad sve bilo crveno. Možda će poslije ovog posta sve biti ljubičasto. I to ona kričava ljubičasta. E, to bi bilo savršeno. 
Danas sam napokon skupila hrabrost (ok, lažem-- dogodilo se spontano-- bila sam živčana) i rekla sam Nini da se nekad znam osjećati glupo uz nju. Razlog tome je to što joj mogu cijeli dan pričati o tome kako mi stara dolazi u školu i da mi je bed zbog toga, a ona će me na kraju dana pitati "Zašto se bediraš?". Ko se ne bi poslije toga osjećao glupo? Uglavnom, nismo se posvađale, ali imam feeling kao da nisam ništa s tim postigla. Full sam sigurna da će se već sutra sve ponovno ponoviti. Zanima me da li ću reagirati kao danas ili ću se prestat zajebavati s tim.
Kad sam već kod sutra, sutra nemam nastavu jer je kao norijada pa i mi imamo "slobodno". Slobodno je pod navodnicima jer bi trebali kao razred ići u zoološki ako će biti lijepo vrijeme. Naravno, jasno vam je da molim boga da pada kiša cijeli dan. Nekako mi se ne da ići. Htjela bi biti malo na miru, a ne nabijati okolo. Aj nid a brejk. 
- 23:21 -
ponedjeljak, 15.05.2006.
Unwell
All day
staring at the ceiling making
friend with shadows on my wall
all night
I'm hearing voices telling me
that I should get some sleep
because tomorrow might be good
for something
Hold on
I'm feeling like I'm headed for a
brakedown
I don't know why
I'm not crazy I'm just a little unwell
I know right now you can't tell
but stay awhile and maybe then you'll see
a different side of me
I'm not crazy I'm just a little imparied
but soon enough you're gonna think of me
and how I used to be
See me
talking to myself in public
and dodging glances on the train
I know
I know they've all been talking 'bout me
I can hear them whisper
and it makes me think there must be something wrong
with me
Out of all the hours thinking
somehow
I've lost my mind
Talking in my sleep
pretty soon they'll come to get me
they'll be taking me away
- 17:39 -
četvrtak, 11.05.2006.
Nema naslova
Šta god da napravim nije nikad dovoljno dobro. Koliko god se trudila da dam sve od sebe, na kraju uvijek ispadne da to ipak nije dovoljno dobro. Zbog toga se osjećam tako glupo i jadno da to više nije normalno. Najbolje da se u potpunosti prestanem truditi oko bilo čega. Tada bi barem znala da je problem u mom "ne poduzimanju ničeg", a ne ovako; trudim se, trudim i onda ispadne da nije dovoljno dobro. To me stvarno zna jako bedirati. Kao da mi sve pokazuje da je problem u meni. Negdje duboko, skriveno u meni kako ne bi nikad shvatila o čemu se radi.
I da... Mama je bila u školi... Vodila je poduži razgovor sa raskom i... i odlučeno je da mi je sve opravdano 
- 22:37 -
Danas
Danas je dan da budeš sretna. Niti jedan drugi dan nije ti poklonjen osim ovog današnjeg, da živiš, veseliš se i budeš zadovoljna. Ako danas ne živiš, izgubila si dan. Ne krivi lice strahom i brigama za sutra. Ne opterećuj srce jadom od jučer, živi danas. Dobrim od jučer možeš se tješiti. Sanjaj o lijepim stvarima koje mogu doći sutra ali ne gubi se u jučer ili u sutra. JUČER već je prošlo... SUTRA tek će doći... DANAS je jedini dan kojeg imaš u ruci... UČINI GA NAJBOLJIM DANOM SVOJEGA ŽIVOTA.
P.S.: danas ću definitivno znati da li ću dobiti ukor i da li će me izbaciti iz škole. Nije mi baš svejedno kao što sam svima rekla. Nije me ni strah niti sam tužna. Možda sam samo malo razočarana... u sebe... Ali nema veze, bude i to već nekako završilo.
BTW, Ivan, fakat mi je žao zbog onog neki dan. Znam da se nekad stvarno znam djetinjasto ponašati, ali to nije razlog da se tako ponašam prema tebi. Sorry...
- 11:49 -
ponedjeljak, 01.05.2006.
Nešto dubokoumno
Razlog zašto sam se odlučila da pišem post u ovo vrijeme je potreba da napišem nešto dubokoumno (ako je to moguće).
Cijeli današnji dan sam provela razmišljajući o glupostima (kao i uvijek). Misli su dolazile i odlazile. Svaki put kada bi pomislila na nešto to nešto bi se ubrzo zamijenilo nečim drugim, nečim još glupljim.
Ne mogu sa sigurnošću reći o čemu sam to točno mislila jer ni sama nisam sigurna. Sve se to nekako prebrzo odvijalo tako da sam izgubila pojam o svemu.
U početku sam mislila o onome što bi se moglo dogoditi. Uživala sam kada sam se vidjela u mislima kao sretnu i uspješnu osobu. Stvarno sam uživala u tome. Naravno, ubrzo je to preraslo u slatko sanjarenje pa se ni ne čudim što sam tako nisko pala kada sam se vratila u stvarnost.
Nakon toga sam mislila o onome što je bilo. E, tada sam se stvarno namislila. Puno je toga što mi se dogodilo. Što dobrog što lošeg. Šteta što sam jedna od onih koji uglavnom pamte loše stvari. Naravno, sjetila sam se i ljipih trenutaka, ali su ružni dominirali...
Tužno, zar ne?strong>
A možda me danas samo pere takvo raspoloženje. Sigurna sam da nije sve tako crno kao što se možda sad čini.
Ne znam...
Osjećam se tako prazno... Totalno prazno... Kao da me nema... Polako nestajem i svjesna sam toga... Zašto nešto ne učinim da to spriječim? Zašto sam čekam dan kada ću potpuno nestati? Zašto?
Čekam tebe da me spasiš, a tebe nema, nema i nema. Nikada te nema. A i kada si tu, ne osjećam te.
Fališ mi... Kako ne kužiš? Jako mi fališ... Ne zna više šta da radim...
Osjećam se tako prazno... Totalno prazno... Kao da me nema... Polako nestajem i svjesna sam toga...
- 22:39 -