četvrtak, 11.05.2006.

Danas

Danas je dan da budeš sretna. Niti jedan drugi dan nije ti poklonjen osim ovog današnjeg, da živiš, veseliš se i budeš zadovoljna. Ako danas ne živiš, izgubila si dan. Ne krivi lice strahom i brigama za sutra. Ne opterećuj srce jadom od jučer, živi danas. Dobrim od jučer možeš se tješiti. Sanjaj o lijepim stvarima koje mogu doći sutra ali ne gubi se u jučer ili u sutra. JUČER već je prošlo... SUTRA tek će doći... DANAS je jedini dan kojeg imaš u ruci... UČINI GA NAJBOLJIM DANOM SVOJEGA ŽIVOTA.

P.S.: danas ću definitivno znati da li ću dobiti ukor i da li će me izbaciti iz škole. Nije mi baš svejedno kao što sam svima rekla. Nije me ni strah niti sam tužna. Možda sam samo malo razočarana... u sebe... Ali nema veze, bude i to već nekako završilo.

BTW, Ivan, fakat mi je žao zbog onog neki dan. Znam da se nekad stvarno znam djetinjasto ponašati, ali to nije razlog da se tako ponašam prema tebi. Sorry...

- 11:49 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Zovu me Hana, imam 16 godina i iz Zagreba sam. Najluđi dio grada mi je centar gdje živim i idem u školu. Idem u opću gim. i u školi mi je super samo zbog ekipe. Inače, često se osjećam neshaćenom i osamljenom premda nije uvijek tako. Od muzike slušam rock; najviše britanski, ali volim i Nirvanu, Doorse, RHCP, Matchbox 20... Najčešće se opuštam tako da se zatvorim u svoju sobu i tada obično pišem pjesme. Ova je samo mali dio mene-- a ostalo se može saznati iz postova, pa ako te zanima...

Jeste li ikada osjetili onu neobjašnjivu potrebu da pobjegnete od svega ovoga? Da pobjegnte od samoga sebe? A onda, kada ste to i učinili, dosadilo vam je neprestano bježanje, neprestana utrka sa samim sobom. E, sada znate kako se osjećam. I... da... pogodili ste... ni sama ne znam šta želim. Možda to nitko ne zna. Ali ipak...