Nad Omišalj kad padne mrak https://blog.dnevnik.hr/omisalj

petak, 26.06.2009.

HRABRO SRCE

Imamo u našoj sredini svakakovih vrijednosti i ljepota, kojima se s punim pravom dičimo i koje s ponosom čuvamo i unapređujemo. Ali od danas imamo i svjetskog rekordera, čovjeka koji je u 24 sata ukrotio Jadran, pregalopirao ga i okitio se večeras lovorovim vijencem pobjednika.
I do sada je bio naša perla, i do sada nam je bio na ponos, ma ne samo on, cijela obitelj. Za oca, beskompromisnog branitelja i dragovoljca vezan je epitet irskih junaka: HRABRO SRCE, a taj epitet danas preuzima sin. Ivan Otulić, radišan, čestit, istinoljubiv, iskren i srdačan, predstavljao je i do sada generaciju koja je već pristigla da počne preuzimati odgovornost i teret.

Iako nitko od nas nije imao nikakovog udjela u njegovom uspjehu, prirodno je i ljudski da se njime ponosimo i da njegovu pobjedu bar malim dijelom osjećamo i svojim uspjehom. Da se njime hvalimo, kao da smo mu nešto priuštili zbog čega je on tako uspješan.
Pa eto da se onda i pohvalimo, osim što je Ivan iz naših Njivica i Općine Omišalj, član je i naše liste "Povjerenje", politički aktivist i istomišljenik. Nije da smo umjesto njega imali upalu mišića nakon podviga, ali možemo se podičiti da je borac za mjesto kao i mi, da zajedno s njim razmatramo probleme i pitanja, da nam je važno i dragocjeno njegovo mišljenje i stav.

Od srca želimo Ivanu dobro zdravlje i sreću, njegovom ocu, a našem Otu, brzo ozdravljenje i povratak među nas, a znamo da će nas Ivan i dalje veseliti svojim uspjesima i svojim srdačnim pobjedničkim stavom.

srijeda, 17.06.2009.

Svakog čuda za četiri mjeseca...

Danas 17. lipnja, konačno završava proces formiranja vlasti u našoj općini. Novoizabrano Vijeće je održalo svoju prvu sjednicu, izabran je Nikola (Miko) Dapčić iz NL „Povjerenje“ za predsjednika, dok su za podpredsjednike izabrani Marijo Šivolija iz HDZ-a i Milka Gržančić iz HSP-a.
Time je u potpunosti završen predizborni, izborni i postizborni proces, koji je u našoj sredini trajao neuobičajeno dugo, sa prvim tekstom o „faraonu“ u Novom listu od 17. veljače, pa sve do danas. Puna četiri mjeseca nadmudrivanja, podmetanja, klevetanja, iznošenja argumenata, lažne brige i zauzimanja za istinu, mogućih i nemogućih obećanja, glupih i pametnih poteza, ukratko svega što nas je izludilo. Sada smo u prilici da odahnemo.

Preostaje nam da zaželimo uspješan rad i još bolje rezultate, te da se okrenemo svakodnevnom poslu i životu. Četiri godine pred nama spremaju nam niz iznenađenja u svakodnevnici, a na nama je da se trsimo, sve izdržimo, puno toga riješimo, a pred nečim i da ustuknemo. Rodiće se u ove četiri godine barem četiri nova razreda omišljana i njivičara, a koji će biti glasači neke tamo 2029. godine. Tada će ovi naši izbori biti davno zaboravljena epizoda, a na nama je da vjerujemo da će razina demokratske kulture dosegnuti standarde po kojima će dostojanstvo pojedinca biti primarno i nedodirljivo. Da neće susjedi koji žive jedni pored drugih 30 godina dizati klevetničku kuku i motiku jedni protiv drugih, kako bi se domogli jeftinih probitaka. A onda izgubiti i izbore i susjede, pa ne imati koga pozdravljati na ulici.
Stoga nam je zaželiti dobro zdravlje i što manje briga, barem do proljeća 2013. a onda opet izbori, sa nadom da se taj put nećemo ponovno morati opasati i krenuti na ustanak. Do tada – mir s vama.

ponedjeljak, 15.06.2009.

Kako posiješ, tako ćeš i žeti!

Lokalni izbori održani u Omišlju pokazuju niz tendencija i procesa koji su vrlo indikativni, i koji samo na prvi pogled upućuju na zaključke o uspješnima i neuspješnima, o pobjednicima i pobjeđenima, kao i o lijevoj, srednjoj i desnoj opciji sredine u kojoj živimo. Sam početak kampanje, koja je nazvanično u Omišlju započela sredinom veljače sa prvim tekstom o „faraonu“, stvorio je psihozu podjela i nadmetanja, te svojevrsnog „izvanrednog stanja“ u borbi ZA i PROTIV.
Izlazak 29% većeg boja birača na birališta, u odnosu na izbore prije četiri godine, te 1.695 važećih glasova, u odnosu na 1.314 prije četiri godine, pokazuje mobiliziranost sredine i želju za učešćem pojedinca.

Nepotrebno je posebno komentirati neposredne izbore za načelnika. Tomo Sparožić je pobijedio sa autoritetom koji nam ulijeva vjeru u stabilnost njegovog slijedećeg mandata.
Nije suvišno spomenuti da smo jedina sredina na otoku sa 5 kandidata za načelnika!? Sve ostale sredine imale su najviše tri kandidata.
Postoje mišljenja da to pokazuje zrelost sredine i bogatstvo različitosti, ali ističe se i mišljenje da to pokazuje znake oboljele sredine, gdje svačija bolesna ambicija ima priliku da licitira strpljenjem i vremenom nas žitelja općine. Ostavimo svakome pojedinačno da si donese zaključak o ovoj temi.

Kada se govori o izborima za Vijeće, ozbiljnija analiza je neophodna.
Dobitnici ovih izbora su u svakom slučaju ARS/SDAH i Akcija mladih iz Njivica, budući prvi put imaju po jednog vijećnika. Predstoji nam da vidimo da li će nosioci njihovih lista pokazati u Vijeću zrelost i pozitivni naboj potreban našem mjestu.
Paradoks izbora je da je listi Povjerenje nedostajalo 3 glasa za petog vijećnika, dok je grupacija SDP/HNS je za samo četiri glasa dobila četvrtog vijećnika, a ARS/SDAH je zahvaljujući jednom glasu dobio jednog vijećnika.

Nezavisna lista "Povjerenje"
Apsolutni i relativni pobjednik izbora je lista Povjerenje koja ima učešće 27,37% za razliku od 20,47% prije 4 godine, dakle za 6,90% bolje učešće glasača.
Povjerenje ima za 72,49% više glasača nego prije 4 godine, tj. 464 glasa u odnosu na 269 glasova 2005. godine. Porast broja novih glasova (195), ako se ima u vidu da je na ove izbore izišlo 29% (381) novih glasača u odnosu na prošle izbore, može se ocijeniti velikim uspjehom.
Dakle, teoretski gledano 51% novih glasača je glasalo za listu Povjerenje. Očito je, kao što je i slučaj sa izborom Tome Sparožića za načelnika, lista Povjerenje je dobila visoku ocjenu za rad u proteklom mandatu.
Unatoč ovom izbornom uspjehu, ne možemo se otrgnuti dojmu da je trebalo udružiti snage sa grupacijom HSLS/HSS, te zahvaljujući sinergijskom efektu zajedničke liste, dobiti vjerojatnih 7 vijećnika, umjesto sada izabranih 5 vijećnika. To ukazuje da za slijedeće izbore lista Povjerenje ima zadaću formiranja šireg fronta snaga centra sa ciljem konkretnijeg profiliranja centrističke pozicije.

SDP/HNS
Grupacija SDP/HNS, unatoč zadovoljstvu zbog osvojena 4 viječnićka mjesta (zahvaljujući 4 glasa), ima puno razloga za prikrivanje stvarnog stanja.
Naime njihovo relativno učešće u ukupnim glasovima je palo za -1,55% i iznosi 22,12% u odnosu na 23,67% na izborima prije 4 godine. Imaju svega 20,58% više glasača, iako ih je izašlo 29% više nego 2005.g. Dakle za njih je glasovalo samo 16,80% novoizišlih glasača, što je 64 nova glasa od 381 glasova novoizišlog biračkog tijela.
Ovo je analiza raspoloživih brojeva, ali posebnu pažnju bi trebalo posvetiti izostanku sinergijskog učinka zajedničke liste. Činjenica je da je ovaj učinak potpuno izostao, tako da sveukupno gledajući ova grupacija je zabilježila znakovit podbačaj. Kako su na prva 4 mjesta svoje zajedničke liste uzeli dva vanstranačka kandidata, proizlazi da SDP i HNS nikada nisu imali manje vijećnika iz svojih redova. Svako po jednog!
Nije hereza konstatirati da ova grupacija ima obilježja relativnog gubitnika. To je zapravo činjenica, usprkos nastojanju da se prikaže drugačije. Demagogija pokušaja da se zataška gubitničko obilježje, navodi njihove vođe da se upuštaju u političku trgovinu „ispod pojasa“, kako bi osigurali većinu u Vijeću, te na taj način zagorčali načelniku rad. I ovaj puta jasno pokazuju da im je najvažnija vlast pod svaku cijenu, a nikako stvarna borba za napredak općine.
Ne samo da ne postoje nikakovi razlozi za zadovoljstvo, nego je potrebna hitna i dubinska analiza uzroka koji tradicionalno lijevo orijentirano biračko tijelo navodi na odbojnost prema ovoj grupaciji. Kao što smo već u više navrata konstatirali, nije problem u strankama, nego u ljudima koji ih u našoj sredini vode. U našem lokalnom miljeu ti ljudi nemaju nikakve veze ni sa socijaldemokracijom, niti sa građanskom ostavštinom poštovanih Savke Dapčević-Kučar i Vesne Pusić. Kandidatkinja za načelnicu iz ove grupacije, Dunja Mihelec-Buljević, inače predsjednica lokalnog HNS-a, biračima se predstavljala kao nezaposlena osoba, a provjereni izvori iz Dioki-ja upućuju da je u Zagrebu na platnom spisku, sa plaćom na razini omišljanskog načelnika.

HDZ
HDZ je dobitnik u svakom pogledu osim što se tiče broja vijećnika. Dva vijećnika, kao i u prošlom mandatu, s jedne strane, a učešće u glasačkom tijelu 14,57%, s druge strane, gotovo da predstavlja svojevrstan paradoks ovih izbora. Kako je na prošlim izborima HDZ imao 11,04%, rast učešća od 3,53% čini ovu stranku drugim relativnim pobjednikom izbora. Sa 102 nova glasa ili 70,34% više glasova nego 2005. godine, za HDZ je glasovalo 26,77% novoizišlih glasača.
Usprkos nesrazmjeru između broja glasova i broja osvojenih vijećničkih mjesta, HDZ može sa zadovoljstvom utvrditi svoj trend napretka i prema tome formulirati svoju buduću politiku.

HSLS/HSS
Grupacija HSLS/HSS je osvojila 1 vijećničko mjesto sa 161 glasom i 9,5% učešća (na prošlim izborima 125 glasova i 9,51% učešća). Učešće od 28,80% u „novoizašlim“ glasovima, kojih je 29% više, pokazuje stabilnost i kvalitetu. Budući su sa listom Povjerenje potpisali predizborni koalicijski sporazum, te budući im je za drugog vijećnika nedostajalo dvadesetak glasova, još jednom je potrebno naglasiti da bi puno zreliji pristup izborima bila zajednička lista. Za razliku od grupacije SDP/HNS, ovdje bi sinergijski efekt zajedničke liste sigurno dao pozitivan rezultat, najmanje za jednog, a vrlo vjerojatno i za dva vijećnika više.
Odgovornost političkih vođa je da već sada započnu procese koji će u narednom periodu osigurati stabilan i prepoznatljiv politički centar u našoj sredini. Iz dugogodišnjeg iskustva znamo da se u ovoj sredini radi o ozbiljnim, marljivim i samozatajnim ljudima, koji se drže regula i trse se provesti zadano. Stoga je neophodno da svoje relativno zadovoljstvo stabilnim glasačkim tijelom, i nezadovoljstvo osvojenim mandatima, pretoče u akciju konsolidacije i jačanja političkog centra.

HSP
HSP je u našoj sredini osvojio epitet stabilne sredine i pouzdanog suradnika. Njihovih 123 glasača su izašli i sada, kao i na prošlim izborima, osvojen je jedan mandat u Vijeću. Ozbiljnost, diskretnost i pripadnost svojoj političkoj opciji, karakteristika je, kako glasačkog tijela ove stranke, tako i ljudi koji je predstavljaju na listi. Prepoznajemo ih po stavovima koji su jasni i dosljedni, po realnim ambicijama čelnika i prijeziru prema „političkoj trgovini“ izvan zacrtanih regula. Pouzdano se može procijeniti da ova stranka, sa ljudima koji je vode u našoj sredini ima ozbiljne mogućnosti za napredak. Želimo im uspjeh u radu, kako u Vijeću, tako u daljnjoj izgradnji svog političkog utjecaja u Omišlju.

PGS
Pravi apsolutni i relativni gubitnik izbora je PGS. Stranka koja je u tri mandata vladala Omišljem, u nekim periodima sa 6 vijećnika, jedva je izborila jedan mandat na ovim izborima.
Sa žaljenjem moramo konstatirati da je PGS, kao vrlo važan čimbenik političkog centra u široj regiji, na izborima u Omišlju doživio katastrofalan poraz. Sa 258 glasova i učešćem od 19,63% na izborima 2005. godine, na ovim izborima ostvarili su 111 glasova i učešće od 6,55%. Brojka od -56,98% manje glasova i pad učešća u glasačkom tijelu za -13,08%, upućuje na poraz kakav nije zabilježen u dosadašnjem političkom životu naše sredine.
Dubinsku analizu uzroka ovakovog rezultata ostavimo članstvu, ali nije na odmet spomenuti nekoliko odrednica koje su dale naslutiti u kojem pravcu se kreće PGS. U prošlom mandatu 3 vijećnika PGS-a su u Vijeću vodila sasvim oprečnu politiku, a da pri tome rukovodstvo lokalne stranke nije imalo nikakvog utjecaja, niti se osjećao pokušaj da se politika konsolidira i uskladi. Do raskola je došlo netom nakon prošlih izbora, kada Josip Šepčić ne podnosi poraz, uzima politiku PGS-a u svoje ruke, pogazi dogovor kojim su pobjednici trebali podržati načelnika iz sredine koja bude imala više glasova i krene u avanturu osobne borbe za vlast. Činjenica je da tada rukovodstvo PGS-a ne nalazi načina da smiri strasti, pa čak i radikalnim metodama obuzda „janjičare“ u svojim redovima. To nedvojbeno ukazuje na nesposobnost lokalnih čelnika stranke.
Tek tijekom predizbornih aktivnosti, glasačko tijelo saznaje da se stranka ograđuje od postupaka Josipa Šepčića, i to kada se ovaj u maniri klevetnika pojavljuje kao zvijezda na stranicama dnevnog tiska. Novi list u okviru strategije industrijskog lobija koji želi zavladati Omišljem, gotovo svakodnevno plasira Šepčića, i njegove za Omišalj zabrinute suradnike, ali podatak da je on iz PGS-a neizostavno naglašava, unatoč demantiju iz vrha stranke. Informacija da je Šepčić izbačen iz PGS-a dolazi od samog vrha stranke, a lokalno rukovodstvo se snalazi blijedo i bez autoriteta. Unutar lokalne javnosti ničim se ne ograđuju od njegovih štetnih postupaka, te ostavljaju dojam suučesništva i odobravanja.
Ponudu liste Povjerenje za koalicijom, razmatraju nevoljko i sa željom da je se riješe, prepotentno smatrajući sebe izbornim favoritom.
PGS u našem kraju smatramo vrlo važnim faktorom političke scene, i to pogotovo na otoku, gdje sve jedinice lokalne samouprave imaju pretenzije za zajedničkim i usuglašenim stavovima na pitanjima od vitalnog interesa za otok.
Nije samo poraz PGS-a posljedica nesposobnosti i arogancije njegovog lokalnog čelništva. Taj poraz predstavlja i bitan udarac stabilnosti političkog centra i umjerene ljevice. Stoga očekujemo maksimalnu mobilizaciju, rekonstrukciju i reinkarnaciju, a na dobrobit Omišlja i Njivica.

Jak i pouzdan PGS bi, zajedno sa HSLS-om, HSS-om i listom Povjerenje, a moguće sa još nekim političkim subjektima, u narednom periodu trebalo da objedini politički centar Općine Omišalj. To bi našoj sredini osiguralo stabilnost i prevazilaženje stanja velikog broja kandidata, još većeg broja lista i agresivnih i neutemeljenih ambicija neodgovornih pojedinaca.
Iskustvo grada Krka i grupe mudrih ljudi koja ga vodi, trebalo bi nam poslužiti kao uzor da nam se više ne događaju Šepčići i ini majstori magle, mraka i ostalih tajni. Odgovornost je velika, a posao i nije tako obiman i nesavladiv.

srijeda, 03.06.2009.

Nad Omišjem sence sviti za Duhovski utorek, pa nemoj kantat!

Dan Općine Omišalj, Duhovski utorek, netom nakon održanih izbora, bio je prava prilika da se silno ushićenje i radost mještana, načelnika, suradnika i uzvanika, pretvori u prekrasan događaj, u festival umjetnosti, pjesme, srcem protkanih riječi i pozitivnih emocija. Učesnici predstave, glumci, pjevači, voditelji, prvašići, recitatori, svi zajedno i svaki ponaosob, nisu niti pokušavali skriti dodatni naboj i ushit, pa su se otvoreno obraćali Toši, tijekom izvedbe, izražavajući svoju radost. Mještani su spontanim aplauzima prekidali njegov govor u trenutcima kada mu je naviruća emocija mijenjala boju glasa, dajući mu i tako poruku da su uz njega, da suosjećaju i da ga snaže.

Znaju svi kakve je objede i blaćenja prošao Tošo, njegova obitelj i prijatelji, pa kada je spomenuo zahvalnost svojima supruzi i sinu, dogodio se vatromet aplauza. Znaju ljudi da je nepisano pravilo da se, bez obzira na važnost poruke, nikada ne dira u familiju, a naročito u djecu. Obitelj je ishodište življenja, gdje najslabiji postaju najmoćniji, ako to ishodište treba braniti od bilo koga.
Oni koji takva pravila ignoriraju, bivaju kod normalnog puka obilježeni epitetom lešinara i klevetnika, a da se ne ulazi u suštinu njihove poruke. Polazište im je neprihvatljivo, pa nije važno šta govore, nego tko govori. Figa im je za sve ostalo što namjeravaju kazati.
Pokušao je jedan od farizeja tijekom Tošina govora ispasti duhovit sa komentarom: Vidi ga, k'o da je završio partijsku školu, na što mu je odmah i spontano stigao odgovor iz neposredne blizine: Riješili smo se mi prijatelju partijskih škola i na prošlim i na ovim izborima, zato smo se u ovolikom broju i okupili danas ovdje.
Puno me je toga dirnulo na svečanosti Dana općine, a posebno su mi odzvonile riječi Darija Vasilića, gradonačelnika Krka. U dahu je izgovorio čestitku od srca, toplo i prijateljski. Obratio se prijatelju i suradniku, bez politički upakirane poruke, bez fraza, a sa tonom istinskog veselja. Žao mi je da mu nisam imao priliku prići i čestitati mu na njegovom izboru za peti mandat. Bio je stalno okružen važnim ljudima, pa nisam htio da ga ometam.
Dario Vasilić je, unatoč svojim još uvijek mladim godinama, već sada postao institucija i simbol bodulske stabilnosti kada je riječ o kriterijima vrijednosti. Ne podnose boduli "šete bandijere" način vrednovanja. Utvrdio sam to osobno. Trebale su mi godine da steknem prijatelje u boduliji, ali kada su me počeli prihvaćati, bilo je to "za vavik".

Dirnule su me i nagrade Općine Omišalj za 2009.godinu. Uzbuđenje i radost naše spisateljice i režiserke Marije Seke Kovačević i dječačku zbunjenost i ushit našeg arhitekta Darka Turata, publika je dočekala sa toplinom sa kojim ih inače susreće na ulici ili na rivi.

Dirnule su me riječi zahvale Tomislava Kraljića povodom jubileja 25. godišnjice naše klape "Krk", gdje je i mene neočekivano spomenuo i uzdigao, a povodom mog angažmana kod snimanja njihove prve i druge kazete na početcima njihovog rada. Više puta su mi to svi članovi klape izrazili prilikom naših susreta, ali ovaj puta javno. Kao da su znali da u publici sjede oni koji postavljaju javno pitanje: Šta to stoji iza mene? Šta sam ja to uradio da se ima pohvaliti? Rekao sam kasnije Tomiju da su njegove riječi bile kao višnje na šlagu torte, koju su načinili moj kum Srećko Benić i izbjeglice iz Sarajeva, pismima koja sam objavio na ovom blogu.
I klapa «Krk» je već postala institucija i simbol u našoj sredini. Poželimo im da nam još dugo godina, svojim božanskim darom uljepšavaju naše obzore života.

Na ovom festivalu umjetnosti, pjesme, srcem protkanih riječi i pozitivnih emocija, izrečene poruke ne ostavljaju okus politike, već prirodne potrebe za osobenošću i identitetom. Tošo između ostalog u svome govoru kaže:
Ovo je naš kraj, u kojem živimo i želimo ga sačuvati i svojim nasljednicima ga ostaviti još ljepšeg i bogatijeg. Stoga nam nije dopušteno prihvatiti da nas se podcjenjuje i bahato ponižava. Držimo da smo ravnopravan partner za formuliranje zajedničkih interesa, i na takav način ćemo svakog dobronamjernog rado dočekati, primiti, saslušati i pomoći mu da se adaptira u našoj sredini.
Želimo živjeti u DOBROM MESTU, koje je u CVIJETU MLADOSTI i pri tome PUNI ŽIVOTA!

03.06.2009. u 14:20 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 01.06.2009.

IZBORI li se za Omišalj, Turne moj lipi, lipi ter pošteni?

Ne bi čovjek vjerovao da je naša mala sredina najvažnija sredina u Hrvatskoj. Nikog nije briga kako su prošli izbori u Vrbniku, Puntu, a ne pita se ni za Split niti Zagreb. Svi pitaju za Omišalj!? Kako je u Omišlju?

Šetali se po Omišlju i Njivicama i "pili kavu" pred građanima Komadina i Čačić, Gari Capelli dolazio, slao poruke da njegov HDZ podržava SDP/HNS, interesiraju se ministri, i svi mogući moćnici koji nas nikada u prethodne četiri godine nisu pitali ako nam što treba, da pomognu ili podrže, neki se grozili, a neki se ulagivali. A mi jednostavno zišli i zibrali našega TOŠA! Svima pokazali srednji prst i zibrali našega čovika.

Pobjeda čovjeka iza kojeg ne stoji niti jedna partija ili središnjica, ničiji novac ili moć, pokazuje da smo sredina koja prepoznaje razliku između vizije i demagogije. Malo je mjesta u Hrvatskoj koja se mogu pohvaliti sa takvom razinom zrelosti koju je pokazalo naše mjesto. A među svim tim mjestima, mi smo mislili da smo najmanje i najbeznačajnije, da ne znaju ni gdje smo na karti. A ono vidi vraga! Svi, ne samo da znaju, svi navijaju, svi nešto hoće i planiraju, svi nekog podržavaju. A našeg TOŠA podržavamo samo mi, stanovnici i naivni, nevažni birači. A to mi mali i slabo politički pismeni boduli ne volimo. Nismo naučili na takvu popularnost i to nam je uvijek u prošlom vremenu bio signal da nam se nešto sprema, da nam prijeti okupacija sa svih strana, da smo naježili k'o žuti.

Tako sada kad smo zibrali našega TOŠA, tek počinje briga: s koje strane i koliko smo naježili? Unatoč brizi, veselo smo proslavili i čestitali i načelniku i sebi samima. Ali...u narodnoj pjesmi, u tužaljki kneza Ivana VII, zadnjeg Frankopana na Krku, kojega su, prema narodnoj legendi, Mlečani na prijevaru odveli iz Omišlja, koji pjeva: Turne moj lipi, lipi ter pošteni…, nalazi se naše generacijsko iskustvo, naš oprez prema gostima koji nam darove nose i koji hvale našu gostoljubivost. Znamo mi da je i tada bilo među nama onih koji su našeg kneza prodali za malo šoldi, a da ih imamo i danas koji bi za još manje.

Ma ovaj puta neće proći. Povjest nas je naučila. Nedamo svojih knezova niti svoga ognjišća ni za koja obećanja, a još manje za vjeru slatkorječivim marionetama. Naša kolektivna memorija upozorava i podsjeća na vremena obećanja kada su nam oduzeta zemljišta da se grade Dina, naftovod i aerodrom. Kada su preorana i zabetonirana žitna polja Fulfinijuma, strgani vinogradi na mjestu današnjeg aerodroma, pregrađen poluotok današnjeg naftovoda, gdje su naši stari napasali stada. Tada su nam ljudi koje kasnije ne vidjesmo, obećavali zlatne žlice i kristanu rasvjetu na ulicama. Danas nemožemo zaposliti tamo svoju djecu, jer su svi uredi gdje se odlučuje, u Zagrebu. Nastoje da izbjegnu platiti i minimum naknade za korištenje i obezvređivanje omišljanskih dobara. I ne samo to. Trebalo je 30 godina da nam poprave cestu do Krka, a desetak je takvih cesta načinjeno negdje tamo novcima od mosta. Na mostu, dosanjanom snu bodulije, netko od naših ljudi može dobiti delo samo ako ima barbu za ministra. Htjeli bi još i više, nije im dosta.
Trojanskih konja i drugih danajskih darova smo se nagjedali i toga nam ne triba. Odlučili smo sami o sebi i sa nama se mora ravnopravno razgovarati ili svaki neka parti odkud je i prišal

01.06.2009. u 03:54 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>