Nad Omišalj kad padne mrak https://blog.dnevnik.hr/omisalj
srijeda, 29.01.2014.
Omišaljska načelnica Mirela Ahmetović instalirala direktoricu TZ-a da pomogne svojoj sestri? - objavljeno u Novom listu 28.01.2014.
Sestra Mirele Ahmetović, načelnice Omišlja, postala je vlasnicom tvrtke Željke Barešić nakon što je Barešić imenovana direktoricom TZ-a otoka Krka u vrijeme kada je funkciju predsjednice TZ-a obnašala upravo Mirela Ahmetović
Turistička zajednica otoka Krka, krovna institucija krčkog turizma, čini se, jednostavno nema sreće s svojim ustrojem ili bolje rečeno – vodstvom koje, nakon što je dugogodišnji direktor te institucije Ivica Bogović još početkom lanjske godine otišao iz TZ-a, nikako da se ustali.
Unatoč činjenici da je koncem 2013. godine, nakon provedenog javnog natječaja na mjesto direktorice TZ-a otoka Krka izabrana njivičanka Željka Barešić, ovih je dana čelnike svih krčkih jedinica lokalne samouprave, koji osim zakonom propisanih funkcija predsjednika lokalnih TZ-a čine i sastav Vijeća TZ-a otoka Krka, zalio hladan tuš iz Ministarstva turizma. Spomenuto ministarstvo, ili preciznije rečeno, predstavnici njegove Uprave za sustav turističkih zajednica i upravljanje turističkom destinacijom, odbili su potvrditi Barešićkino imenovanje na mjesto direktorice spomenute krčke turističke institucije.
Tu nam je informaciju potvrdio puntarski općinski načelnik Marinko Žic koji je s prvim danom 2014. godine preuzeo funkciju predsjednika TZ-a otoka Krka od svoje prethodnice, omišaljske općinske načelnice Mirele Ahmetović.
– Zaprimili smo rješenje kojim je Ministarstvo odbilo potvrditi imenovanje izabrane direktorice TZ-a otoka Krka. Ja, kao predsjednik TZ-a otoka Krka u jednogodišnjem mandatu, kao ni članovi Povjerenstva za odabir kandidata koji su formalno vodili nedavni postupak odabira nove direktorice, nismo ovlašteni samostalno donositi odluke pa će tako i ovaj predmet morati biti stavljen na iduću sjednicu Vijeća TZ-a otoka Krka koja će se održati u idućih 15 dana, prenio nam je Žic dodajući kako mu je u tom trenutku, kao i svima koji se bave organizacijom djelovanja te institucije, najvažnije da TZ otoka nastavi normalno djelovati i odrađivati sve planirane zadatke i aktivnosti, tim više što je nova turistička sezona pred vratima.
Posebni uvjeti
A što su razlozi zbog kojih će otočni TZ, prema svemu sudeći, nakon pola prošle godine očito i dio ove morati nastaviti djelovati bez prvog operativca (odnosno operativke)? Prema očitovanju Ministarstva turizma, Željka Barešić (koja još uvijek odrađuje posao direktorice) ne ispunjava uvjet propisan člankom 2. Pravilnika o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u turističkom uredu turističke zajednice općine, grada, županije kao i Glavnom uredu HTZ-a. Spomenutim se člankom, naime, propisuje da direktor turističkog ureda turističke zajednice grada ili područja, uz ostalo, mora ispunjavati i »posebne uvjete« vezane uz najmanje trogodišnje radno iskustvo na poslovima u turizmu za koje je kao uvjet propisan završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili stručni studij društvenog, odnosno humanističkog smjera ili geografije.
Aktualna direktorica TZ-a otoka Krka koja je tijekom duljeg niza godina bila vlasnica i voditeljica jedne njivičke turističke agencije, proizlazi iz činjenice da ju je nadležno ministarstvo odbilo upisati kao ovlaštenu osobu za zastupanje TZ-a otoka Krka, očito ipak ne ispunjava spomenuti »posebni uvjet«. Barešić je zvanje stručne prvostupnice ekonomije, prema raspoloživim podacima, na Veleučilištu u Rijeci stekla tek sredinom 2012. godine iz čega proizlazi da trogodišnje iskustvo na poslovima za koje je propisan završeni preddiplomski ili pak diplomski studij nikako nije mogla steći do trenutka stupanja na dužnost direktorice.
Tu su činjenicu, zaključujemo iz ovakvog, u najmanju ruku iznenađujućeg raspleta slučaja, članovi Povjerenstva kojim je predsjedao krčki gradonačelnik Darijo Vasilić zbog nekog razloga propustili uzeti u obzir.
Sukob interesa
Slučaj je, osim redovite procedure provjere činjeničnih podataka kakvo se odrađuje u nadležnim službama Ministarstva turizma, upućenjem žalbe na postupak izbora najboljeg kandidata posredno potaknuo i Berislav Janković iz Dramlja, jedan od petero na lanjski natječaj prijavljenih pretendenata na funkciju direktora otočnog TZ-a koji je zamjerke na račun nove (očito uskoro i bivše direktorice), osim u nedostatnom radnom iskustvu, našao i u naznakama mogućeg sukoba interesa omišaljske općinske načelnice i tadašnje predsjednice TZ-a otoka Krka Mirele Ahmetović.
Njena je sestra, kao djelatnica agencije koja je dotad bila u vlasništvu nove direktorice TZ-a otoka Krka, prelaskom Željke Barešić na novu funkciju i otkupom vlasničkih prava postala novom vlasnicom Barešićkina obrta za turizam. Što će i kako osnivači TZ-a otoka Krka sad napraviti, ovih nam se dana nitko od krčkih lokalnih čelnika nije upuštao obrazložiti prepuštajući službeno očitovanje, ali i poduzimanje budućih poteza (do kojih će silom prilika morati doći) novom predsjedniku te institucije, načelniku Općine Punat Marinku Žicu.
A on se pak, prije bilo kakvih poteza, odlučio na »savjetovanje« s Turističkim vijećem otočnog TZ-a koje bi trebalo zasjesti u idućih petnaestak dana.
nedjelja, 12.01.2014.
Krešimir Kraljić i Mirela Ahmetović kao u pripovjesti: U cara Trajana kozje uši
Novi list 8. siječnja 2014. godine u rubrici Otoci objavio je opširno reagiranje Krešimira Kraljića, predsjednika Vijeća Općine Omišalj, u kojem on opovrgava svoju odgovornost u postupku veličanja fašizma. Sugerirajući kako mu je omišaljska oporba podvalila fotografiju na kojoj zajedno sa svojim bratom Marijanom, predsjednikom Savjeta mladih Općine Omišalj, slavodobitno pozira držeći šal s grbom NDH i natpisima „Za dom spremni“ i Opet će se gusta magla spustiti“, ističe i kako ta zločesta oporba u želji za vlašću, njega, potpuno nevinog i tek samo u šali „za dom spremnog“, neopravdano blati.
Kategorički odbacuje moralnu i političku odgovornost pravdajući se kako je taj postupak učinjen prije lipnja 2013. godine kada se je položivši vijećničku prisegu, obvezao da će poštivati Ustav RH i Statut Općine Omišalj, općine čiji su stanovnici u velikom broju dali svoj doprinos antifašističkom ratu. Iz navedenog proizlazi kako i svi oni fašisti, koji su 1943. godine mučki ubili sedmoricu omišaljskih mladića, u slučaju polaganja te iste prisege ne bi trebali snositi odgovornost za svoje zlodjelo. Osim toga, znači li navedeno opravdanje da se Kraljić prije polaganja prisege nije osjećao dužnim poštivati Ustav i zakone.
Smišljenom manipulacijom, mijenjanjem tema, traženjem krivaca u svima te proglašavajući sebe žrtvom političkog progona, Kraljić skreće pozornost sa suštine. Ne razumije ili pak neće razumjeti: 1. da nikomu nisu potrebni novi izbori, nego da se traži jedino NJEGOVA ostavka i NJEGOVO odstranjivanje iz Vijeća, 2. da vijećnici Nezavisne liste „Povjerenje“ odbijaju sjediti na sjednicama Vijeća samo s NJIME, te 3. da postojeća koalicija nije dovedena u pitanje, osim ako on kojim slučajem smatra da je ON ta koalicija.
Zabrinjavajuće je što vodeća osoba Općine Omišalj, načelnica Mirela Ahmetović i dalje zataškava i ignorira taj eklatantni primjer veličanja fašizma. Razvidno je to iz njezina teksta „Gospodin Krešimir Kraljić nije pristaša ideologije fašizma“ objavljenog 23. prosinca 2013. godine u Novom listu, u kojem ona strastveno brani koalicijskog partnera, tvrdeći da se radi o neozbiljnosti i nerazumjevanju konteksta iz kojeg to proizlazi. Zanimljivo, oba teksta poručuju kako je za fotografiju kriva oporba, kao da mu je ona držala šal sa sramotnim porukama i namještala slavodobitni izraz lica.
No, to nije jedino što ih veže. Unatoč uporabi naučenih fraza kojima se predstavljaju kao spasioci Omišlja, mnogi su u proteklih šest mjeseci spoznali kako njihova parola „Za bolji Omišalj“ ustvari ima za cilj uništiti sve ono što im je prethodilo i sve ono što oni nisu.
Tomu u prilog govori šestomjesečno kopanje po papirima iz prethodnog razdoblja, obustavljanje projekata koji imaju ishođenu građevinsku dozvolu, poništavanje donesenih odluka bez obzira na posljedice, ukidanje Centra za kulturu te stalno blaćenje svojih prethodnika.
Brzo su shvatili kako je lansiranje samo pola informacije jedan od temeljnih postulata javne manipulacije.
Istina, smanjili su vijećničke naknade, ali nisu istaknuli da su povećali naknade odborima koji se odjednom pod predsjedanjem koalicijskih vijećnika sastaju na tjednoj bazi, i to bez zapisnika i konstruktivnih zaključaka. Zna li javnost da je uveden stalni mjesečni prihod za potpredsjednika vijeća koji dolazi iz redova laburista? Bila je to dvostruka varka: poreznim novcima kupili su koalicijski mir, a polu informacijama zavarali javnost.
U svojim posljednjim javnim istupima i predsjednik Vijeća i načelnica tvrde kako su zatekli dug od 14 milijuna kuna. Kraljić se hvali kako su ga već i sanirali, a Ahmetović navodi da je riječ o 14 milijuna nedospjelog duga. Opet polovično, jer ako postoji nedospjeli dug, podrazumijeva se da postoje i nedospjela potraživanja koja su u tom istom trenutku bila više milijuna veća od nedospjelog duga. Neobično je da magistri ekonomske znanosti ne poznaju elementarne postulate nauke o financijama, srećom istina je prosta: Općina Omišalj nije imala ni kune kredita, niti zaduženja u vrijeme predaje vlasti.
ponedjeljak, 23.12.2013.
AKO LAŽE KOZA, NE LAŽE ROG
Lansiranje samo pola informacije jedan je od temeljnih postulata javne manipulacije, znali su to i predsjednik Vijeća i načelnica kada su se poigrali brojevima i javnost obavijestili kako su Općinu zatekli u dugu. Da stvar bude dramatičnija, u početku je dug bio oko 4 milijuna, a malo kasnije dosegnuo i 14 milijuna kuna. Valjda su pomislili da nitko neće zamijetiti onu dodanu jedinicu. Ni to nije bilo dovoljno, pa se predsjednik Vijeća pohvalio kako su dug već uspjeli i sanirati.
S druge strane načelnica u Glasniku samouvjereno spominje 14 milijuna nedospjelog duga misleći pritom da nitko neće primijetiti jedan sitan, ali bitan izdajnički detalj, onu riječ nedospjelo. E pa načelnice, sama logika i zdrav razum navode da tu nešto ne štima. Jer postojanje nedospjelog duga, podrazumijeva i postojanje nedospjelih potraživanja. A o njima ni riječi, vjerojatno jer su ta nedospjela potraživanja u istom tom trenutku više milijuna viša od nedospjelog duga.
Neobično je da magistri ekonomske znanosti ne poznaju elementarne postulate nauke o financijama, ali istina je prosta: Općina Omišalj nije imala ni kune kredita niti zaduženja u vrijeme predaje vlasti.
Potpuna informacija glasi: u 2012. godini Općina Omišalj iskazala je gubitak u visini od 4,3 milijuna kuna koji je nastao kao direktna posljedica financijskih problema u koje su zapali DINA Petrokemija, Zračna luka Rijeka i Hoteli Omišalj, ali je unatoč tomu uredno podmirila sve svoje obveze i u sljedećoj 2013. godini stvorila uvjete za sanaciju navedenih gubitka. Dakle, duga ne postoji!
Kvaliteta rada i odnos prema imovini Općine za vrijeme mandata Tome Sparožića je neupitan i neosporan. Dovoljno je samo spomenuti kako je vrijednost aktive Općine Omišalj prije osam godina iznosila 165 milijuna kuna, a na kraju drugog mandata u vrijeme predaje vlasti njena vrijednost bila je 550 milijuna kuna što je za 385 milijuna kuna više!!!
Manipulacija i laž ili puko neznanje? Ne zna se što je gore.
utorak, 17.12.2013.
Javni bojkot učešća u radu Općinskog vijeća Omišalj zbog zataškavanja i ignoriranja fašističkih parola
Dana 27. studenog 2013. godine, dostavili smo Odboru za izbor, imenovanja i razrješenja Općinskog vijeća Općine Omišalj prijedlog za razrješenje predsjednika Općinskog vijeća Krešimira Kraljića, kao i njegovog brata Marijana Kraljića koji obnaša dužnost predsjednika Savjeta mladih Općine Omišalj. Dostavili smo fotografiju na kojoj Krešimir Kraljić, njegov brat Marijan Kraljić i nama nepoznati mladić, snimljeni na utakmici Hrvatska - Island u Zagrebu, izražavaju svoja stajališta koja smatramo neprihvatljivim. Fotografija je snimljena na javnom mjestu-stadionu Maksimir, te objavljena na FB društvenoj mreži.
Na fotografiji, koju i ovom prilikom u prilogu dostavljamo, Krešimir Kraljić i Marijan Kraljić sa izrazom zadovoljstva ističu parole: „Za dom spremni“ i „Opet će se gusta magla spustiti“, a sve to uz prikaz grba NDH, čime neosporno veličaju fašizam i ustaški pokret, te šire govor mržnje.
Krešimir Kraljić je kao i svi vijećnici dao prisegu da će se kao član općinskog vijeća pridržavati Ustava i zakona RH, Statuta i Poslovnika Općine Omišalj, poštovati pravni poredak RH i zauzimati se za svekoliki napredak Općine Omišalj i Republike Hrvatske.
Na sjednici Vijeća održanoj 16.12.2013. informirani smo da je u tijeku sudski postupak koji je kaznenom prijavom pokrenula grupa građana iz Omišlja, te da Vijeće neće raspravljati o našem prijedlogu o razrješenju do okončanja istog.
Ovim činom vladajuća većina u Vijeću Općine Omišalj, sačinjena od koalicije SDP-HNS-Laburisti-HDZ, odbija utvrditi političku odgovornost i razlikovati je od kaznene odgovornosti, te se time zataškavajući i ignorirajući događaj otvoreno stavlja na stranu aktera ovog nedopustivog čina.
Omišalj je mjesto koje oduvjek njeguje tradicije antifašizma. Posebno kada se ima u vidu da je sedam mladića u dobi između 19 i 21 godine, 1943.g. nakon što su upali u zasjedu kod Senja, ubijeno od strane ustaša. Omišljani su vlastitim prilozima podigli spomenik pred kojim već decenijama čuvaju uspomenu na žrtve ove tragedije.
Stoga ovim putem izražavamo protest i izjavljujemo da do daljnjeg prestajemo sa svim oblicima sudjelovanja u radu Vijeća Općine Omišalj, sve dok se ne povede rasprava o gore navedenom postupku i dok se akteri ne udalje iz političkog života naše sredine.
Vijećnici Nezavisne liste „Povjerenje“
Tomo Sparožić Gordana Ožbolt-Kreso Zdravko Radović Nikola Dapčić
ponedjeljak, 16.12.2013.
TKO U SVIMA VIDI LOPOVE, POLAZI OD SAMOGA SEBE
U vremenu kada Hrvatska pokušava preispitati svoju 93. svjetsku poziciju interesa ulagača, utvrđeno je da je jedan od 4 ključna razloga njezine neatraktivnosti za investitore: bahatost i samovolja lokalnih samouprava.
Projekt „Peharček“ u Njivicama, od privatnog investitora je trebao donijeti 10 milijuna kuna u proračun 2013. godine, ali sa promjenom vlasti donesene odluke su poništene i na zaprepaštenje investitora koji je izvršio sve pripreme za početak radova, projekt je odbačen.
Nova vlast sumnja u postojanje „privatnih interesa“. Ne zna se kojih, ali samo po sebi se nameće odgovor da se netko „omastio“ time što je privatnom investitoru omogućio da nešto gradi. Naravno, tko bi drugi nego prethodna vlast.
Od predizborne kampanje pa do danas, novi vlastodršci nisu dobacili dalje od jalove priče kako će nešto demokratizirati i kako će razotkriti lopove iz prethodnog perioda. A zapravo se zna da u svemu vide lopovluk samo oni koji polaze od samoga sebe. Jer nisu u stanju zamisliti bilo kakvu aktivnost bez „omašćivanja“. Ne mogu zamisliti da postoje i oni koji rade za dobrobit sredine bez fige u džepu.
četvrtak, 09.05.2013.
LOKALNI IZBORI 2013.
Danas mislim da je ovo drugo mišljenje odgovarajuće.
Pa da vidimo tko nam se nudi za načelnika:
1. Kandidatkinja: mr.sc. MIRELA AHMETOVIĆ SDP/HNS, zamjenik kandidatkinje: RANKO ŠPIGL
2. Kandidat: NIKOLA BROZIĆ, mag. HL - STRANKA RADA, zamjenik kandidata: NIKOLA DUJMOVIĆ, mag.ing.
3. Kandidat: KREŠIMIR KRALJIĆ, dipl.iur. NL, zamjenica kandidata: MILJENKA JUSTIĆ, dipl.ing.
4. Kandidat: IVAN POŽEGA, HDZ, zamjenica kandidata: ŽELJKA GUTTMAN, dipl.oec.
5. Kandidat: TOMO SPAROŽIĆ, NL, zamjenik kandidata: MARKO VERBIĆ
6. Kandidat: DAMIR VRANIĆ, dipl.ing.ARS, zamjenik kandidata: SAŠA ŠEKULJICA, prof.
Za vijeće Općine Omišalj natječu se liste:
1. ARS - Nositelj liste: DAMIR VRANIĆ, dipl.ing.
2. HDZ - Nositelj liste: JOSIP ĐURĐEVIĆ
3. HSP/ABH/HČSP/SP/VH - Nositeljica liste: MILKA GRŽANIĆ
4. HRV. LABURISTI - STRANKA RADA - Nositelj liste: NIKOLA BROZIĆ, mag.
5. KANDIDACIJSKA LISTA GRUPE BIRAČA - Nositelj liste: KREŠIMIR KRALJIĆ, dipl.iur.
6. LISTA ZA RIJEKU - RI/HSS - Nositelj liste: NENAD VUKELIĆ
7. PGS - Nositeljica liste: NIVES SPICIJARIĆ
8. SDP/HNS - Nositeljica liste: mr.sc. MIRELA AHMETOVIĆ
9. KANDIDACIJSKA LISTA GRUPE BIRAČA - Nositelj liste: TOMO SPAROŽIĆ.
Žitelji Općine Omišalj, njih oko 3500, od čega je cca 2400 birača, birat će između 117 kandidata svoje predstavnike u Vijeću. Matematika upućuje na zaključak da na svakih 20 birača ili svakih 30 žitelja imamo jednog kandidata za Vijeće, te na svakih 300 birača, odnosno 580 žitelja imamo kandidata za načelnika. Nema sumnje, dobra tema za sociološko istraživanje.
No, kako kvantiteta ne predstavlja uvjet za uspjeh, važnije pitanje je pozabaviti se kvalitetom. Stoga, pokušajmo kratko utvrditi što stoji iza lidera, kakvi su radni rezultati, te kakvi su intelektualni i etički dometi i kapaciteti.
Što reći za SDP/HNS-ovu kandidatkinju, nego konstatirati da je situacija slična, ako ne i ista kao na prošlim izborima. Prije četiri godine Dunja Mihelec je trebala biti "trojanski konj" Roberta Ježića, da bi Mirela Ahmetović to sada bila Zlatku Komadini. U oba slučaja osobe koje zapravo ne žive u Omišlju, ne dijele ni trunku sudbine sa njegovim žiteljima, nude med i mlijeko, koje samo čeka da poteče. Komadina u maniri partijskog komesara već duže vrijeme formira frontu svojih kadrova u županijskom SDP-u, po svojoj mjeri. A mjera su neradnici, demagozi i poltroni, jer niti sam nikada ništa nije radio ni uradio. Sa jakom podrškom u "nezavisnom" Novom listu uspio je stvoriti sliku iskrivljenog ogledala, kako je ministrasku fotelju napustio zbog sukoba sa Zoranom Milanovićem, a ne zato što je vruća radnička ministarska pozicija zahtjevala 18 satni rad, za koji on ne samo da nije sposoban, nego nije bio u stanju niti sagledati šta bi trebalo raditi, odakle početi i kamo se usmjeriti. Kako nikada u životu iza sebe nije ostavio ni jedno realizirano djelo osim prodaje praznih fraza, sustavan i temeljit rad mu je potpuno nepoznata kategorija. Atmosfera u birokratskim strukturama županijskih službi mu je naklonjena, jer je u deset godina okupio iste takve neradnike i prodavače magle. Tako je vrijedni, čestiti i sposobni Vujić u kratkom stažu "izgorio" pokušavajući od županijskih neradnika i pozera načiniti timove stvaralačkog naboja. Komadinina administracija ga je u prvim mjesecima stavila na led.
Dakle, Mirela Ahmetović dolazi iz takvog miljea, a niti iza nje ne stoji ništa osim prazne partijske priče. Nikada ništa ozbiljno nije radila, niti uradila, ali joj je partijski aparat uvijek osigurao radno mjesto na kojem ne treba ništa niti raditi, nego se posvetiti izgradnji ušminkane fasade. Iskusnim okom se da vidjeti da ona nije ozbiljan kandidat. Naime, zna Komadina da ona nema šanse u Omišlju i ništa drugo mu i nije cilj, nego promovirati svoje ljude u partijskoj nomenklaturi Županije. Da bi vladao dugo i sretno u PGŽ-u, a time i držao Milanovića i nacionalni SDP u šaci, promocija i inauguriranje odanih poslušnika je elementarni uvjet. Sutra će vjerojatno Mirela Ahmetović biti kandidat za Sabor, i ne samo to, nego će i ući u njega. Čeka nas vladavina Komadine u Hrvatskoj.
Mladi poletarci Nikola Brozić i Krešimir Kraljić hrabro i bezkompromisno izlaze pred birače, iako se za Kraljića može reći hrabro jer izlazi bez zaleđa stranačke strukture, dok Brozić, čovjek bez dana radnog staža, izlazi upakiran u shemu Hrvatskih laburista-stranke rada. Programi rada sačinjeni na A4 formatu bili bi dopušteni osobama iza kojih stoje silni rezultati i dometi dostojni divljenja, ali ne i mladićima koji su do jučer besposleno lamentirali u sitne sate na uglu, te uz pivicu iz boce samozaljubljeno slušali sami sebe i odjek svog ojačalog glasa u cik ljetne zore. Istovremeno na tom A4 uradku lamentiraju o projektima na kojima se već godinama radi. Gradiće već započeto, a općinski propačun od tridesetak milijuna će raspoređivati kao džeparac koji i sada sa lakoćom i bezbrižno raspoređuju. Prelijepo i kao u bajci, ali neznanje je uvijek spremno da se samo sebi divi.
Netočno bi bilo ustvrditi da mlad čovjek od 28 ili 29 godina nije zreo, ali zrelost se između ostalog ogleda u spoznaji o samom sebi, o svojim mogućnostima i nedostacima. Pa tako i bez prosudbe o zrelosti ovih mladih ljudi ostaje osjećaj da sredinu svojim tvrdnjama omalovažavaju. Stoga preostaje, njihov bahati pokušaj ocijeniti kao izraz bolesne ambicije bez trunke pokrića.
Kandidati Ivan Požega i Damir Vranić su uglavnom politički nepoznati, ali kako su među žiteljima i više nego poznati, suvišan je svaki pokušaj njihova predstavljanja.
Dosadašnjeg načelnika Tomu Sparožića, iz sasvim oprečnih razloga, također nije potrebno predstavljati. Dovoljno je navesti detalj iz teksta našeg sumještanina koji piše. "Danas, Općina Omišalj u mnogočemu, po mišljenju upućenih, može poslužiti kao uzor."
Tako, unatoč našem zadovoljstvu da se Tomo Sparožić kandidirao, pa se zahvaljujući tome neće niti osjetiti pogubna mogućnost dolaska bilo kojeg od protukandidata, ipak ostaje gorak okus pitanja: Šta bi bilo da ga nemamo? Da li je DEMOKRACIJA borba kvalitete, kako bi najbolja opcija služila građanima ili je u pitanju samo utopija protkana avanturističkim pokusima bolesno ambicioznih i neodgovornih pojedinaca.
četvrtak, 16.07.2009.
OBEĆANJE, LUDOM RADOVANJE...
Tek druga sjednica Vijeća Općine Omišalj, još su vruće viječničke prisege, nisu nam prestala odzvanjati ni pusta predizborna obećanja "spasilačke koalicije" SDP/HNS, a prvak SDP-a, Anto Trogrlić podnio ostavku na osvojeni viječnički mandat!!!
Nije smatrao važnim niti da se pojavi na sjednici, da se obrati vijećnicima, da nešto suvislo obrazloži... Podcjenjivački pismenom i premijerskom gestom, dao je na znanje da neće u tom i takvom društvu obitavati, jer je ispod njegove razine i mogućnosti.
Nismo iznenađeni, pa on je to uradio i u prošlom mandatu, istina, nakon što je jednu godinicu dijelom odšutio, a dijelom podmetao klipove i smišljao urote. Pri tome ništa nije predložio, ništa pokrenuo, podstaknuo, nego svaku točku uredno odglasao protiv.
Nismo ni razočarani. Iskustvo kaže da je takvog suradnika bolje izgubiti, nego pronaći. Možda se njegovi glasači osjećaju malo prevarenim, ali oni nisu ni bitni, jer je za očekivati da će i sada zaboraviti, kao i prošli put. Na kraju i nisu to glasači koji su za njega glasovali. Stotinu sedamdesetak glasova u momentu kada na istim izborima SDP-ov kandidat za župana, od istog tog biračkog tijela dobije 1050 glasova, ukazuje da se radi o "tvrdokornim vjernicima" SDP-a, koji žive u uvjerenju da je i Trogrlić dio neke "više politike" omiljene stranke, a nikako ne vjeruju da ga je samo voda nanijela. Ne žele vjerovati da sve ove godine Anto Trogrlić manipulira i njima i onima "gore", a prolazi mu jer ga stranka nagrađuje. Nagrada mu pripada zato što žitelji općine Omišalj glasuju za Komadinu, Linića, Milanovića...a to su činili i prije Trogrlića, glasovali su za Račana i za SDP.
Nismo razočarani što smo izgubili ovako važnu ličnost našeg lokalnog društvenog i političkog života. Razočarani smo do koje mjere nas SDP podcjenjuje i ignorira. Razočaravajuće je vidjeti kada se župan, na sumitu načelnika i gradonačelnika u Mrkoplju, ignorantski rukuje s našim načelnikom gledajući na drugu stranu, te nam isti dan s govornice objavi kako će dok je on župan biti birani ljudi po njegovom ključu. A taj ključ je ponovni izbor Trogrlića za predsjednika vijeća za školstvo i obrazovanje otoka Krka. I treba tako! Čovjek je zaslužio, treba ga nagraditi i pokazati tko je gazda u kući. "Aferim Ćorkane, pile od sokola..." veli Andrić u svom nobelovskom romanu.
A što nam ostavi naš veliki politički aktivist SDP-a? Tko je umjesto njega u Vijeću?
Po redosljedu na listi trebala je biti predsjednica omišljanskog SDP-a, Katarina Varga-Pašćenko, koja je svoje 
dalje sudjelovanje u ovoj lokalnoj lakrdiji s gnušanjem odbila, budući da je već u veljači izmanipulirana svojim učešćem u tekstovima o "faraonu". Trogrlić ju je tada u maniri udbaškog kaplara ubacio u vrtlog gnjusnih podmetanja, a potom stavio na peto mjesto izborne liste, kako bi napravio mjesto Šepčiću. Sada svojom kukavičkom ostavkom od svega pilatovski pere ruke.
Ostavi nam Šepčića, svoje kukavičije jaje, svoga istomišljenika i udbaškog druga, da nas kao ilirski stećak podsjeća na atmosferu kompartijskih hajki i dušebrižničkog zauzimanja „ za naše dobro“ kroz bezobzirnu borbu za vlastitu fotelju. Sada Šepčić u svoj raskoši svoje bolesne ambicije predstavlja SDP u našoj sredini.
Za očekivati je da zajedno pripremaju promjenu na čelu stranke u tišini i na tajnim sastancima. Na predstojeći izborni sastanak SDP-a, koji će uslijediti nakon što rezignirana i izmanipulirana predsjednica uruči ostavku, kao svoj zakašnjeli čin, vjerojatno neće biti niti pozvani svi članovi stranke. Time će se osigurati potreban kvorum „pouzdanih“ članova za izbor novog klanskog predsjednika. Kako se takvi sastanci obično održavaju za Badnjak ili na Tri kralja, za očekivati je da će ovaj puta biti sazvan za Velu Gospu. Možda i Šepčić bude novi predsjednik?! Ako ne on, onda pouzdano netko iz kruga ježeve kućice, kao bi se osigurao kontinuitet privatnog i dobro poslujućeg trgovačkog društva SDP d.o.o. Omišalj.
Na kraju za vijećnika dobismo Bašića, milicionara koji odbacuje hrvatski stijeg i u zlim vremenima rata odlazi u Krajinu, računajući da će kada Hrvatska bude pokorena doći natrag. Očekujući da će ga pobjednička strana po povratku, postaviti za ravnatelja MUP-a.
Nakon rata dolazi pognute glave i primiri se da nitko ne zna za njega. Učlani se u isti onaj Trogrlićev SDP koji odbije prijem 17 ljudi iz Omišlja i malo po malo, postade vijećnik.
Ovo Šešelj ne bi vjerovao da mu netko priča! Mislio bi da je vic.
petak, 26.06.2009.
HRABRO SRCE
Imamo u našoj sredini svakakovih vrijednosti i ljepota, kojima se s punim pravom dičimo i koje s ponosom čuvamo i unapređujemo. Ali od danas imamo i svjetskog rekordera, čovjeka koji je u 24 sata ukrotio Jadran, pregalopirao ga i okitio se večeras lovorovim vijencem pobjednika.
I do sada je bio naša perla, i do sada nam je bio na ponos, ma ne samo on, cijela obitelj. Za oca, beskompromisnog branitelja i dragovoljca vezan je epitet irskih junaka: HRABRO SRCE, a taj epitet danas preuzima sin. Ivan Otulić, radišan, čestit, istinoljubiv, iskren i srdačan, predstavljao je i do sada generaciju koja je već pristigla da počne preuzimati odgovornost i teret.
Iako nitko od nas nije imao nikakovog udjela u njegovom uspjehu, prirodno je i ljudski da se njime ponosimo i da njegovu pobjedu bar malim dijelom osjećamo i svojim uspjehom. Da se njime hvalimo, kao da smo mu nešto priuštili zbog čega je on tako uspješan.
Pa eto da se onda i pohvalimo, osim što je Ivan iz naših Njivica i Općine Omišalj, član je i naše liste "Povjerenje", politički aktivist i istomišljenik. Nije da smo umjesto njega imali upalu mišića nakon podviga, ali možemo se podičiti da je borac za mjesto kao i mi, da zajedno s njim razmatramo probleme i pitanja, da nam je važno i dragocjeno njegovo mišljenje i stav.
Od srca želimo Ivanu dobro zdravlje i sreću, njegovom ocu, a našem Otu, brzo ozdravljenje i povratak među nas, a znamo da će nas Ivan i dalje veseliti svojim uspjesima i svojim srdačnim pobjedničkim stavom.
srijeda, 17.06.2009.
Svakog čuda za četiri mjeseca...
Danas 17. lipnja, konačno završava proces formiranja vlasti u našoj općini. Novoizabrano Vijeće je održalo svoju prvu sjednicu, izabran je Nikola (Miko) Dapčić iz NL „Povjerenje“ za predsjednika, dok su za podpredsjednike izabrani Marijo Šivolija iz HDZ-a i Milka Gržančić iz HSP-a.
Time je u potpunosti završen predizborni, izborni i postizborni proces, koji je u našoj sredini trajao neuobičajeno dugo, sa prvim tekstom o „faraonu“ u Novom listu od 17. veljače, pa sve do danas. Puna četiri mjeseca nadmudrivanja, podmetanja, klevetanja, iznošenja argumenata, lažne brige i zauzimanja za istinu, mogućih i nemogućih obećanja, glupih i pametnih poteza, ukratko svega što nas je izludilo. Sada smo u prilici da odahnemo.
Preostaje nam da zaželimo uspješan rad i još bolje rezultate, te da se okrenemo svakodnevnom poslu i životu. Četiri godine pred nama spremaju nam niz iznenađenja u svakodnevnici, a na nama je da se trsimo, sve izdržimo, puno toga riješimo, a pred nečim i da ustuknemo. Rodiće se u ove četiri godine barem četiri nova razreda omišljana i njivičara, a koji će biti glasači neke tamo 2029. godine. Tada će ovi naši izbori biti davno zaboravljena epizoda, a na nama je da vjerujemo da će razina demokratske kulture dosegnuti standarde po kojima će dostojanstvo pojedinca biti primarno i nedodirljivo. Da neće susjedi koji žive jedni pored drugih 30 godina dizati klevetničku kuku i motiku jedni protiv drugih, kako bi se domogli jeftinih probitaka. A onda izgubiti i izbore i susjede, pa ne imati koga pozdravljati na ulici.
Stoga nam je zaželiti dobro zdravlje i što manje briga, barem do proljeća 2013. a onda opet izbori, sa nadom da se taj put nećemo ponovno morati opasati i krenuti na ustanak. Do tada – mir s vama.
ponedjeljak, 15.06.2009.
Kako posiješ, tako ćeš i žeti!
Lokalni izbori održani u Omišlju pokazuju niz tendencija i procesa koji su vrlo indikativni, i koji samo na prvi pogled upućuju na zaključke o uspješnima i neuspješnima, o pobjednicima i pobjeđenima, kao i o lijevoj, srednjoj i desnoj opciji sredine u kojoj živimo. Sam početak kampanje, koja je nazvanično u Omišlju započela sredinom veljače sa prvim tekstom o „faraonu“, stvorio je psihozu podjela i nadmetanja, te svojevrsnog „izvanrednog stanja“ u borbi ZA i PROTIV.
Izlazak 29% većeg boja birača na birališta, u odnosu na izbore prije četiri godine, te 1.695 važećih glasova, u odnosu na 1.314 prije četiri godine, pokazuje mobiliziranost sredine i želju za učešćem pojedinca.
Nepotrebno je posebno komentirati neposredne izbore za načelnika. Tomo Sparožić je pobijedio sa autoritetom koji nam ulijeva vjeru u stabilnost njegovog slijedećeg mandata.
Nije suvišno spomenuti da smo jedina sredina na otoku sa 5 kandidata za načelnika!? Sve ostale sredine imale su najviše tri kandidata.
Postoje mišljenja da to pokazuje zrelost sredine i bogatstvo različitosti, ali ističe se i mišljenje da to pokazuje znake oboljele sredine, gdje svačija bolesna ambicija ima priliku da licitira strpljenjem i vremenom nas žitelja općine. Ostavimo svakome pojedinačno da si donese zaključak o ovoj temi.
Kada se govori o izborima za Vijeće, ozbiljnija analiza je neophodna.
Dobitnici ovih izbora su u svakom slučaju ARS/SDAH i Akcija mladih iz Njivica, budući prvi put imaju po jednog vijećnika. Predstoji nam da vidimo da li će nosioci njihovih lista pokazati u Vijeću zrelost i pozitivni naboj potreban našem mjestu.
Paradoks izbora je da je listi Povjerenje nedostajalo 3 glasa za petog vijećnika, dok je grupacija SDP/HNS je za samo četiri glasa dobila četvrtog vijećnika, a ARS/SDAH je zahvaljujući jednom glasu dobio jednog vijećnika.
Nezavisna lista "Povjerenje"
Apsolutni i relativni pobjednik izbora je lista Povjerenje koja ima učešće 27,37% za razliku od 20,47% prije 4 godine, dakle za 6,90% bolje učešće glasača.
Povjerenje ima za 72,49% više glasača nego prije 4 godine, tj. 464 glasa u odnosu na 269 glasova 2005. godine. Porast broja novih glasova (195), ako se ima u vidu da je na ove izbore izišlo 29% (381) novih glasača u odnosu na prošle izbore, može se ocijeniti velikim uspjehom.
Dakle, teoretski gledano 51% novih glasača je glasalo za listu Povjerenje. Očito je, kao što je i slučaj sa izborom Tome Sparožića za načelnika, lista Povjerenje je dobila visoku ocjenu za rad u proteklom mandatu.
Unatoč ovom izbornom uspjehu, ne možemo se otrgnuti dojmu da je trebalo udružiti snage sa grupacijom HSLS/HSS, te zahvaljujući sinergijskom efektu zajedničke liste, dobiti vjerojatnih 7 vijećnika, umjesto sada izabranih 5 vijećnika. To ukazuje da za slijedeće izbore lista Povjerenje ima zadaću formiranja šireg fronta snaga centra sa ciljem konkretnijeg profiliranja centrističke pozicije.
SDP/HNS
Grupacija SDP/HNS, unatoč zadovoljstvu zbog osvojena 4 viječnićka mjesta (zahvaljujući 4 glasa), ima puno razloga za prikrivanje stvarnog stanja.
Naime njihovo relativno učešće u ukupnim glasovima je palo za -1,55% i iznosi 22,12% u odnosu na 23,67% na izborima prije 4 godine. Imaju svega 20,58% više glasača, iako ih je izašlo 29% više nego 2005.g. Dakle za njih je glasovalo samo 16,80% novoizišlih glasača, što je 64 nova glasa od 381 glasova novoizišlog biračkog tijela.
Ovo je analiza raspoloživih brojeva, ali posebnu pažnju bi trebalo posvetiti izostanku sinergijskog učinka zajedničke liste. Činjenica je da je ovaj učinak potpuno izostao, tako da sveukupno gledajući ova grupacija je zabilježila znakovit podbačaj. Kako su na prva 4 mjesta svoje zajedničke liste uzeli dva vanstranačka kandidata, proizlazi da SDP i HNS nikada nisu imali manje vijećnika iz svojih redova. Svako po jednog!
Nije hereza konstatirati da ova grupacija ima obilježja relativnog gubitnika. To je zapravo činjenica, usprkos nastojanju da se prikaže drugačije. Demagogija pokušaja da se zataška gubitničko obilježje, navodi njihove vođe da se upuštaju u političku trgovinu „ispod pojasa“, kako bi osigurali većinu u Vijeću, te na taj način zagorčali načelniku rad. I ovaj puta jasno pokazuju da im je najvažnija vlast pod svaku cijenu, a nikako stvarna borba za napredak općine.
Ne samo da ne postoje nikakovi razlozi za zadovoljstvo, nego je potrebna hitna i dubinska analiza uzroka koji tradicionalno lijevo orijentirano biračko tijelo navodi na odbojnost prema ovoj grupaciji. Kao što smo već u više navrata konstatirali, nije problem u strankama, nego u ljudima koji ih u našoj sredini vode. U našem lokalnom miljeu ti ljudi nemaju nikakve veze ni sa socijaldemokracijom, niti sa građanskom ostavštinom poštovanih Savke Dapčević-Kučar i Vesne Pusić. Kandidatkinja za načelnicu iz ove grupacije, Dunja Mihelec-Buljević, inače predsjednica lokalnog HNS-a, biračima se predstavljala kao nezaposlena osoba, a provjereni izvori iz Dioki-ja upućuju da je u Zagrebu na platnom spisku, sa plaćom na razini omišljanskog načelnika.
HDZ
HDZ je dobitnik u svakom pogledu osim što se tiče broja vijećnika. Dva vijećnika, kao i u prošlom mandatu, s jedne strane, a učešće u glasačkom tijelu 14,57%, s druge strane, gotovo da predstavlja svojevrstan paradoks ovih izbora. Kako je na prošlim izborima HDZ imao 11,04%, rast učešća od 3,53% čini ovu stranku drugim relativnim pobjednikom izbora. Sa 102 nova glasa ili 70,34% više glasova nego 2005. godine, za HDZ je glasovalo 26,77% novoizišlih glasača.
Usprkos nesrazmjeru između broja glasova i broja osvojenih vijećničkih mjesta, HDZ može sa zadovoljstvom utvrditi svoj trend napretka i prema tome formulirati svoju buduću politiku.
HSLS/HSS
Grupacija HSLS/HSS je osvojila 1 vijećničko mjesto sa 161 glasom i 9,5% učešća (na prošlim izborima 125 glasova i 9,51% učešća). Učešće od 28,80% u „novoizašlim“ glasovima, kojih je 29% više, pokazuje stabilnost i kvalitetu. Budući su sa listom Povjerenje potpisali predizborni koalicijski sporazum, te budući im je za drugog vijećnika nedostajalo dvadesetak glasova, još jednom je potrebno naglasiti da bi puno zreliji pristup izborima bila zajednička lista. Za razliku od grupacije SDP/HNS, ovdje bi sinergijski efekt zajedničke liste sigurno dao pozitivan rezultat, najmanje za jednog, a vrlo vjerojatno i za dva vijećnika više.
Odgovornost političkih vođa je da već sada započnu procese koji će u narednom periodu osigurati stabilan i prepoznatljiv politički centar u našoj sredini. Iz dugogodišnjeg iskustva znamo da se u ovoj sredini radi o ozbiljnim, marljivim i samozatajnim ljudima, koji se drže regula i trse se provesti zadano. Stoga je neophodno da svoje relativno zadovoljstvo stabilnim glasačkim tijelom, i nezadovoljstvo osvojenim mandatima, pretoče u akciju konsolidacije i jačanja političkog centra.
HSP
HSP je u našoj sredini osvojio epitet stabilne sredine i pouzdanog suradnika. Njihovih 123 glasača su izašli i sada, kao i na prošlim izborima, osvojen je jedan mandat u Vijeću. Ozbiljnost, diskretnost i pripadnost svojoj političkoj opciji, karakteristika je, kako glasačkog tijela ove stranke, tako i ljudi koji je predstavljaju na listi. Prepoznajemo ih po stavovima koji su jasni i dosljedni, po realnim ambicijama čelnika i prijeziru prema „političkoj trgovini“ izvan zacrtanih regula. Pouzdano se može procijeniti da ova stranka, sa ljudima koji je vode u našoj sredini ima ozbiljne mogućnosti za napredak. Želimo im uspjeh u radu, kako u Vijeću, tako u daljnjoj izgradnji svog političkog utjecaja u Omišlju.
PGS
Pravi apsolutni i relativni gubitnik izbora je PGS. Stranka koja je u tri mandata vladala Omišljem, u nekim periodima sa 6 vijećnika, jedva je izborila jedan mandat na ovim izborima.
Sa žaljenjem moramo konstatirati da je PGS, kao vrlo važan čimbenik političkog centra u široj regiji, na izborima u Omišlju doživio katastrofalan poraz. Sa 258 glasova i učešćem od 19,63% na izborima 2005. godine, na ovim izborima ostvarili su 111 glasova i učešće od 6,55%. Brojka od -56,98% manje glasova i pad učešća u glasačkom tijelu za -13,08%, upućuje na poraz kakav nije zabilježen u dosadašnjem političkom životu naše sredine.
Dubinsku analizu uzroka ovakovog rezultata ostavimo članstvu, ali nije na odmet spomenuti nekoliko odrednica koje su dale naslutiti u kojem pravcu se kreće PGS. U prošlom mandatu 3 vijećnika PGS-a su u Vijeću vodila sasvim oprečnu politiku, a da pri tome rukovodstvo lokalne stranke nije imalo nikakvog utjecaja, niti se osjećao pokušaj da se politika konsolidira i uskladi. Do raskola je došlo netom nakon prošlih izbora, kada Josip Šepčić ne podnosi poraz, uzima politiku PGS-a u svoje ruke, pogazi dogovor kojim su pobjednici trebali podržati načelnika iz sredine koja bude imala više glasova i krene u avanturu osobne borbe za vlast. Činjenica je da tada rukovodstvo PGS-a ne nalazi načina da smiri strasti, pa čak i radikalnim metodama obuzda „janjičare“ u svojim redovima. To nedvojbeno ukazuje na nesposobnost lokalnih čelnika stranke.
Tek tijekom predizbornih aktivnosti, glasačko tijelo saznaje da se stranka ograđuje od postupaka Josipa Šepčića, i to kada se ovaj u maniri klevetnika pojavljuje kao zvijezda na stranicama dnevnog tiska. Novi list u okviru strategije industrijskog lobija koji želi zavladati Omišljem, gotovo svakodnevno plasira Šepčića, i njegove za Omišalj zabrinute suradnike, ali podatak da je on iz PGS-a neizostavno naglašava, unatoč demantiju iz vrha stranke. Informacija da je Šepčić izbačen iz PGS-a dolazi od samog vrha stranke, a lokalno rukovodstvo se snalazi blijedo i bez autoriteta. Unutar lokalne javnosti ničim se ne ograđuju od njegovih štetnih postupaka, te ostavljaju dojam suučesništva i odobravanja.
Ponudu liste Povjerenje za koalicijom, razmatraju nevoljko i sa željom da je se riješe, prepotentno smatrajući sebe izbornim favoritom.
PGS u našem kraju smatramo vrlo važnim faktorom političke scene, i to pogotovo na otoku, gdje sve jedinice lokalne samouprave imaju pretenzije za zajedničkim i usuglašenim stavovima na pitanjima od vitalnog interesa za otok.
Nije samo poraz PGS-a posljedica nesposobnosti i arogancije njegovog lokalnog čelništva. Taj poraz predstavlja i bitan udarac stabilnosti političkog centra i umjerene ljevice. Stoga očekujemo maksimalnu mobilizaciju, rekonstrukciju i reinkarnaciju, a na dobrobit Omišlja i Njivica.
Jak i pouzdan PGS bi, zajedno sa HSLS-om, HSS-om i listom Povjerenje, a moguće sa još nekim političkim subjektima, u narednom periodu trebalo da objedini politički centar Općine Omišalj. To bi našoj sredini osiguralo stabilnost i prevazilaženje stanja velikog broja kandidata, još većeg broja lista i agresivnih i neutemeljenih ambicija neodgovornih pojedinaca.
Iskustvo grada Krka i grupe mudrih ljudi koja ga vodi, trebalo bi nam poslužiti kao uzor da nam se više ne događaju Šepčići i ini majstori magle, mraka i ostalih tajni. Odgovornost je velika, a posao i nije tako obiman i nesavladiv.
srijeda, 03.06.2009.
Nad Omišjem sence sviti za Duhovski utorek, pa nemoj kantat!
Dan Općine Omišalj, Duhovski utorek, netom nakon održanih izbora, bio je prava prilika da se silno ushićenje i radost mještana, načelnika, suradnika i uzvanika, pretvori u prekrasan događaj, u festival umjetnosti, pjesme, srcem protkanih riječi i pozitivnih emocija. Učesnici predstave, glumci, pjevači, voditelji, prvašići, recitatori, svi zajedno i svaki ponaosob, nisu niti pokušavali skriti dodatni naboj i ushit, pa su se otvoreno obraćali Toši, tijekom izvedbe, izražavajući svoju radost. Mještani su spontanim aplauzima prekidali njegov govor u trenutcima kada mu je naviruća emocija mijenjala boju glasa, dajući mu i tako poruku da su uz njega, da suosjećaju i da ga snaže.
Znaju svi kakve je objede i blaćenja prošao Tošo, njegova obitelj i prijatelji, pa kada je spomenuo zahvalnost svojima supruzi i sinu, dogodio se vatromet aplauza. Znaju ljudi da je nepisano pravilo da se, bez obzira na važnost poruke, nikada ne dira u familiju, a naročito u djecu. Obitelj je ishodište življenja, gdje najslabiji postaju najmoćniji, ako to ishodište treba braniti od bilo koga.
Oni koji takva pravila ignoriraju, bivaju kod normalnog puka obilježeni epitetom lešinara i klevetnika, a da se ne ulazi u suštinu njihove poruke. Polazište im je neprihvatljivo, pa nije važno šta govore, nego tko govori. Figa im je za sve ostalo što namjeravaju kazati.
Pokušao je jedan od farizeja tijekom Tošina govora ispasti duhovit sa komentarom: Vidi ga, k'o da je završio partijsku školu, na što mu je odmah i spontano stigao odgovor iz neposredne blizine: Riješili smo se mi prijatelju partijskih škola i na prošlim i na ovim izborima, zato smo se u ovolikom broju i okupili danas ovdje.
Puno me je toga dirnulo na svečanosti Dana općine, a posebno su mi odzvonile riječi Darija Vasilića, gradonačelnika Krka. U dahu je izgovorio čestitku od srca, toplo i prijateljski. Obratio se prijatelju i suradniku, bez politički upakirane poruke, bez fraza, a sa tonom istinskog veselja. Žao mi je da mu nisam imao priliku prići i čestitati mu na njegovom izboru za peti mandat. Bio je stalno okružen važnim ljudima, pa nisam htio da ga ometam.
Dario Vasilić je, unatoč svojim još uvijek mladim godinama, već sada postao institucija i simbol bodulske stabilnosti kada je riječ o kriterijima vrijednosti. Ne podnose boduli "šete bandijere" način vrednovanja. Utvrdio sam to osobno. Trebale su mi godine da steknem prijatelje u boduliji, ali kada su me počeli prihvaćati, bilo je to "za vavik".
Dirnule su me i nagrade Općine Omišalj za 2009.godinu. Uzbuđenje i radost naše spisateljice i režiserke Marije Seke Kovačević i dječačku zbunjenost i ushit našeg arhitekta Darka Turata, publika je dočekala sa toplinom sa kojim ih inače susreće na ulici ili na rivi.
Dirnule su me riječi zahvale Tomislava Kraljića povodom jubileja 25. godišnjice naše klape "Krk", gdje je i mene neočekivano spomenuo i uzdigao, a povodom mog angažmana kod snimanja njihove prve i druge kazete na početcima njihovog rada. Više puta su mi to svi članovi klape izrazili prilikom naših susreta, ali ovaj puta javno. Kao da su znali da u publici sjede oni koji postavljaju javno pitanje: Šta to stoji iza mene? Šta sam ja to uradio da se ima pohvaliti? Rekao sam kasnije Tomiju da su njegove riječi bile kao višnje na šlagu torte, koju su načinili moj kum Srećko Benić i izbjeglice iz Sarajeva, pismima koja sam objavio na ovom blogu.
I klapa «Krk» je već postala institucija i simbol u našoj sredini. Poželimo im da nam još dugo godina, svojim božanskim darom uljepšavaju naše obzore života.
Na ovom festivalu umjetnosti, pjesme, srcem protkanih riječi i pozitivnih emocija, izrečene poruke ne ostavljaju okus politike, već prirodne potrebe za osobenošću i identitetom. Tošo između ostalog u svome govoru kaže:
Ovo je naš kraj, u kojem živimo i želimo ga sačuvati i svojim nasljednicima ga ostaviti još ljepšeg i bogatijeg. Stoga nam nije dopušteno prihvatiti da nas se podcjenjuje i bahato ponižava. Držimo da smo ravnopravan partner za formuliranje zajedničkih interesa, i na takav način ćemo svakog dobronamjernog rado dočekati, primiti, saslušati i pomoći mu da se adaptira u našoj sredini.
Želimo živjeti u DOBROM MESTU, koje je u CVIJETU MLADOSTI i pri tome PUNI ŽIVOTA!
ponedjeljak, 01.06.2009.
IZBORI li se za Omišalj, Turne moj lipi, lipi ter pošteni?
Ne bi čovjek vjerovao da je naša mala sredina najvažnija sredina u Hrvatskoj. Nikog nije briga kako su prošli izbori u Vrbniku, Puntu, a ne pita se ni za Split niti Zagreb. Svi pitaju za Omišalj!? Kako je u Omišlju?
Šetali se po Omišlju i Njivicama i "pili kavu" pred građanima Komadina i Čačić, Gari Capelli dolazio, slao poruke da njegov HDZ podržava SDP/HNS, interesiraju se ministri, i svi mogući moćnici koji nas nikada u prethodne četiri godine nisu pitali ako nam što treba, da pomognu ili podrže, neki se grozili, a neki se ulagivali. A mi jednostavno zišli i zibrali našega TOŠA! Svima pokazali srednji prst i zibrali našega čovika.
Pobjeda čovjeka iza kojeg ne stoji niti jedna partija ili središnjica, ničiji novac ili moć, pokazuje da smo sredina koja prepoznaje razliku između vizije i demagogije. Malo je mjesta u Hrvatskoj koja se mogu pohvaliti sa takvom razinom zrelosti koju je pokazalo naše mjesto. A među svim tim mjestima, mi smo mislili da smo najmanje i najbeznačajnije, da ne znaju ni gdje smo na karti. A ono vidi vraga! Svi, ne samo da znaju, svi navijaju, svi nešto hoće i planiraju, svi nekog podržavaju. A našeg TOŠA podržavamo samo mi, stanovnici i naivni, nevažni birači. A to mi mali i slabo politički pismeni boduli ne volimo. Nismo naučili na takvu popularnost i to nam je uvijek u prošlom vremenu bio signal da nam se nešto sprema, da nam prijeti okupacija sa svih strana, da smo naježili k'o žuti.
Tako sada kad smo zibrali našega TOŠA, tek počinje briga: s koje strane i koliko smo naježili? Unatoč brizi, veselo smo proslavili i čestitali i načelniku i sebi samima. Ali...u narodnoj pjesmi, u tužaljki kneza Ivana VII, zadnjeg Frankopana na Krku, kojega su, prema narodnoj legendi, Mlečani na prijevaru odveli iz Omišlja, koji pjeva: Turne moj lipi, lipi ter pošteni…, nalazi se naše generacijsko iskustvo, naš oprez prema gostima koji nam darove nose i koji hvale našu gostoljubivost. Znamo mi da je i tada bilo među nama onih koji su našeg kneza prodali za malo šoldi, a da ih imamo i danas koji bi za još manje.
Ma ovaj puta neće proći. Povjest nas je naučila. Nedamo svojih knezova niti svoga ognjišća ni za koja obećanja, a još manje za vjeru slatkorječivim marionetama. Naša kolektivna memorija upozorava i podsjeća na vremena obećanja kada su nam oduzeta zemljišta da se grade Dina, naftovod i aerodrom. Kada su preorana i zabetonirana žitna polja Fulfinijuma, strgani vinogradi na mjestu današnjeg aerodroma, pregrađen poluotok današnjeg naftovoda, gdje su naši stari napasali stada. Tada su nam ljudi koje kasnije ne vidjesmo, obećavali zlatne žlice i kristanu rasvjetu na ulicama. Danas nemožemo zaposliti tamo svoju djecu, jer su svi uredi gdje se odlučuje, u Zagrebu. Nastoje da izbjegnu platiti i minimum naknade za korištenje i obezvređivanje omišljanskih dobara. I ne samo to. Trebalo je 30 godina da nam poprave cestu do Krka, a desetak je takvih cesta načinjeno negdje tamo novcima od mosta. Na mostu, dosanjanom snu bodulije, netko od naših ljudi može dobiti delo samo ako ima barbu za ministra. Htjeli bi još i više, nije im dosta.
Trojanskih konja i drugih danajskih darova smo se nagjedali i toga nam ne triba. Odlučili smo sami o sebi i sa nama se mora ravnopravno razgovarati ili svaki neka parti odkud je i prišal
nedjelja, 31.05.2009.
Najbolji način da se čini dobro, jest čvrsta odluka da se suzbija zlo...
Dragi Damire!
Pratim blog koji pišeš, pa kako si ovim strvinarima zabranio komentiranje, molim te da objaviš ovo pismo koje im upućujem.
Voli te Srećko sa familijom.
Zaprepašten sam i ogorčen količinom zla kojom ste zaokružili moga kuma i prijatelja Damira Kresu. Vidim i da ga provocirate sa ironijom da nabroji nešto od svojih djela, omalovažavajući ga i podcjenjujući.
Ja sam Srećko Benić iz Dubrovnika, pukovnik HV, branitelj domovinskog rata od prvog do zadnjeg dana. Imam petero djece, a moj prvi sin Kristijan se rodio u Omišlju, pošto je moja trudna žena Slavica dospjela na Krk, nakon pada Mokošice i mog ranjavanja tijekom obrane.
Moj sin Kristijan rodio se u domu obitelji Kreso, jer su moju ženu, Gordana i Damir udomili, okružili toplinom i ljubavlju, a ostali su tamo sve do oslobođenja Dubrovnika.
Često je teže objasniti naša dobra djela, nego naše grijehe. Cijeloga života ću ostati zahvalan i odan ovim divnim ljudima, za ljubav i dobrotu koju su dali mojoj obitelji kad nam je bilo najteže. Dragi Bog mi je dao mogućnost da sretnem tog čovjeka. Ne samo zato što mi je zbrinuo obitelj. Rekao sam mu u više navrata da nije svjestan koliko je svojom dobrotom spasio života. Njegova ljubav i plemenitost su mi tijekom čitavog ratnog vihora bili inspiracija da i ja činim dobra djela i da spriječavam neljudske postupke. Cijelo vrijeme rata su mi srce ispunjavale njegove riječi kod našeg prvog susreta, u vrijeme kada sam i prvi puta vidio svog prvorođenog sina, a nakon oporavka od ranjavanja u splitskoj bolnici. Govorio mi je tada da uzvišenost našeg obrambenog rata ne smije biti okaljana zločinom. Da je veličina pravednika i u ratu braniti ugrožene, civile, ranjenike, zarobljene, nemoćne. Dragi Bog mi je otvorio srce da sam razumio šta mi govori, pa moj ponos danas nisu samo djela obrane domovine, nego i moja mirna i spokojna savjest.
Moja majka nas je rodila devetoro, ali nas ima deset sa Damirom. Znajte da mi on među braćom nije deseti po važnosti. Zato strvinari, vodite računa, jedna dlaka u kosi moga kuma Damira Krese, više vrijedi od svega što ste u životu vidjeli i čuli. Otrijeznite se i ostavite se ćorava posla.
Srećko Benić, Mlini kod Dubrovnika
* * * * *
Ponovno mi je poslao pismo moj kum Srećko Benić. Uzavrela u njemu krv južnjačka, hercegovačka. Hoće da mi ga čita telefonom, pa ne može. Suze ga ugušiše. Čovjek od 140 kilograma same snage i moći, otac, muž, brat, vitez, kum i prijatelj. Plače jer mene i moje ponižavaju, jer mu naviru sjećanja i emocije na vrijeme kada je bio nemoćan i pritisnut obzorom bez izlaza i nade.
Objavljujem njegovo pismo u nastavku prvoga pisma.
Mom dragom kumu Damiru i kumi Gordani!
Još jednom prilikom me moji osjećaji bude da se obratim hrvatskom puku, gradu Rijeci, otoku Krku, a nadasve mjestu Omišlju, tj. velikim, malim, starim, mladim i nedoraslim ljudima. Pišem ovo pismo i suze mi same idu. Kad se podsjetim veličine, plemenitosti, ljubavi i topline obitelji Kreso. Tko ne pozna ljudsku dobrotu, tko ne zna napaćenom i siromašnom pomoći, tko ne zna udomiti i nahraniti, tko ne zna izgubljenoga vratiti na put u život, neka se obrati ovim ljudima. Jer su to u najtežim tenucima učinili za moju obitelj, koja je bila otjerana sa svojih ognjišta. Naše žene i djecu, a kojih je bilo oko 20 osoba, bez ikakva interesa, jer se nismo nikada poznavali, zbrinuli su i brinuli o njima, dok smo ja i moja braća bili na braniku domovine. Moju suprugu i sina koji se rodio u njihovom domu, zbrinuli su ni više ni manje nego osam mjeseci.
Ja, Srećko Benić, umirovljeni djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, visoki časnik HV-a u pričuvi, odazvao sam se domovini od prvog do zadnjeg dana i dalje joj stojim na raspolaganju, a kako njoj tako i obitelji Kreso.
Za domovinu sam spreman uvijek svoj život položiti, a isto tako i za njih, bez predomišljanja. Jer su sve Božije zapovijedi primjenjivali nad mojom obitelji. Za sva djela koja su učinili, nema novca da im se može platiti. Niti sam mogao, niti su dozvolili bilo što.
Osim onog što su u meni vidjeli, osjetili su i da sam ranjena zvijer, pa su se i tu od Boga nadarenošću i plemenitošću angažirali i pomogli, tako da sam danas živ. Jer moj život u pojedimi fazama nije vrijedio ništa, osim što sam često bio spreman da oduzmem sebi život, a tako sam bio spreman i drugima. Ali uz nesebičnu pomoć obitelji Kreso, moje obitelji i liječnika, danas sam među njima i vama. Danas hrvatska država ima 5 vitezova, mene i moja 4 sina, koji će je ponovo sutra braniti i biti na braniku domovine, zahvaljujući dijelom ovim ljudima. Sa ponosom podvlačim da sam se odužio i odužujem se Bogu, obitelji, vjeri, crkvi, rodbini i plemenu, a sve zahvaljujući upornosti i ljubavi obitelji Kreso.
Stoga Vas, nepoznati ljudi molim, da se ne ogrješujete nad tom obitelji, jer nije „rekla-kazala“, nego su ovo njihova djela, od kojih bi trebali svi poprimiti uzor i tako se vladati u ovom i bilo kojem vremenu.
Ponavljam, nikome nisam dužan bilo što u životu, a ako jesam, to je sve u skladu dogovora, osim mome kumu Damiru i kumi Gordani, kojima ničim i nikada ne mogu platiti. A to podrazumjeva da za njihovo poniženje i bilo koju bol koju podnose, spreman sam se sa svakim susresti, gdje god tko hoće, da objasnim kome nije jasno. Za moj život koji živim, zahvalan sam najviše obitelji Kreso. S obzirom da se ničim ne može platiti ni vratiti njihova neizmjerna ljubav, spreman sam i svoj život položiti za tu obitelj. Čovjek samo za istinsku ljubav daje život ma koja bila.
Svi koji ovo budu pročitali mogu mi se obratiti, bit ću im na raspolaganju, što god žele i da sazanaju o toj obitelji. I svi koji budu uporno nasrtali nasrnut će na tvrdo i neprobojno, a onda je svima kasno. Jer Bog je uz njih, a potom ja i svi moji.
Moj broj mobitela na koji mi se možete obratiti je: 098/1962133.
Srećko Benić, Mlini kod Dubrovnika
03. lipnja 2009.g.
ponedjeljak, 18.05.2009.
Izbori su prošli, ali nisu završili...
Za načelnika Općine Omišalj, ide se u drugi krug izbora, koji će se održati u nedjelju 31.svibnja. Izlazak preko 50% birača, pet kandidata za načelnika i osam listi za Vijeće (120 kandidata na listama), izbore u našoj općini su i ovaj put učinili zanimljivim i uzbudljivim. Po broju kandidata, kako za načelnika, tako i za Vijeće, najzanimljivija smo sredina na otoku Krku. Primjer je da je Dobrinj imao jednog kadidata za načelnika, grad Krk dva, Vrbnik dva, Baška dva, Malinska tri, Punat tri, a mi pet. Niti jedna sredina na našem otoku nije imala ovako raznovrsne i napete izbore. To pokazuje da nam je stalo, da imamo energiju, volju i ideje, koje smo spremni sučeliti i javno se za njih zalagati. Prema prvim informacijama, osim nekih pritisaka koji su vršeni na birače tijekom kampanje i izborne šutnje, te navodnih nuđenja nagrada za glas, izbori su protekli u demokratskom i kulturnom ozračju.
Bila je mala vjerojatnost da se izbori za načelnika okončaju u prvom krugu. Najjednostavnija matematika upućuje da je vjerojatnost za rezultat od preko 50% minimalna ako je broj kandidata veći od tri. Stoga, ostvareni rezultat u prvom krugu smatramo velikim postignućem i poticajem za ulazak u drugi krug izbora za načelnika:
1. Tomo Sparožić (Nezavisni kandidat) 48,02%, 812 glasova,
2. Dunja Mihelec-Buljević (HNS/SDP) 25,61%, 433 glasa,
3. Teodor Ružić (HDZ) 11,30%, 191 glas,
4. Dijana Mihaljević (PGS) 8,16%, 131 glas, i
5. Damir Vranić (ARS/SDAH) 6,92%, 117 glasova.
Na izbore se odazvalo 1.695 birača, i nedostajalo je 35 glasova da Tomo Sparožić bude izabran za načelnika u prvom krugu.
U drugom krugu bi bilo jako važno da birači ponovno iziđu na birališta u što je moguće većem broju, kako bi budući načelnik imao što uvjerljiviji legitimitet i potvrdu na izborima.
Za Vijeće Općine Omišalj izbori su završeni i slika Općinskog vijeća, koje popunjava 15 vijećnika izgleda ovako:
1. Povjerenje-lista Tome Sparožića 4 vijećnika 27,37% 464 glasa,
2. HNS/SDP 4 vijećnika 22,12% 375 glasova,
3. HDZ 2 vijećnika 14,57% 247 glasova,
4. HSLS/HSS 1 vijećnik 9,50% 161 glas,
5. HSP 1 vijećnik 7,26% 123 glasa,
6. Akcija mladih 1 vijećnik 7,14% 121 glas,
7. PGS 1 vijećnik 6,55% 111 glasova,
8. ARS/SDAH 1 vijećnik 5,49% 93 glasa.
Kuriozitet za spomenuti je da je listi Povjerenje nedostajalo 3 glasa za petog vijećnika. Istovremeno nam se u stožer javila nekolicina mladih, koji nas podržavaju, sa informacijom da su napunili 18 godina nekoliko dana pred izbore, ali nije im bilo moguće glasovati jer nisu bili na biračkom spisku.
U svakom slučaju, činjenica da svi sudionici izbora imaju mjesto u Vijeću, predstavlja dobar podatak. Mogu se očekivati temeljitije i kvalitetnije rasprave po svakom važnom pitanju, sukobi mišljenja i argumenti iz svakog kuta, ali i dobra konačna rješenja za sve nas. I po tome bismo mogli ocijeniti našu sredinu višom ocjenom. Ocjena je da su birači izabrali najbolje od onoga što im je ponuđeno u ovom trenutku, a izabrani vijećnici se radom i doprinosom tek trebaju iskazati i opravdati očekivanja.
petak, 15.05.2009.
Iz opanaka, sa pašnjaka, u lakovane cipelice, o nacijo gospođice...
Šepčić mi se raspisao na blogu sa svim žarom seoskog kicoša i vašarskog pubertetlije. Misli da uvredama može umanjiti istinu o sebi, ili skrenuti pozornost sa sebe. Nema petlju da se potpiše i stane iza takvog primitivizma. Ljuti se što sam zabranio pisanje komentara sjenama iz mraka koje bi željele ujedati, a da svoj identitet drže u tajnosti, stvarajući tako u svom bolesnom prostoru percepcije o samome sebi, prikaz masovne histerije protiv mene i moje obitelji. Pita me javno što mogu pokazati kao svoje djelo u Omišlju?
Odgovarati Šepčiću i njemu sličnima bilo bi bacanje bisera pred svinje.
Vidjeli smo naše stranačke prvake SDP-a u Omišlju i Njivicama, gdje od nedavno spada i Šepčić. Svi su se pokazali. Svaki ima svoju osobnost, ali isto tako, svi imaju zajednički imenitelj. Sve smo ih prepoznali, po mirisu. Miris nikada ne prevari. Miris je osjećaj koji nam nameće iskustvo naših prethodnih generacija. U svakodnevnom životu miris nazivaju: intuicija.
Intuitivno prepoznajemo ljude koji nam prodaju tzv. "šuplju priču", u okviru koje nas žele spasiti od "lupeža i propalica" koji nas okružuju, a sebe prikazuju "borcima za nacionalnu stvar, za spas i oporavak". Intuicija je genetsko nasljeđe koje smo stekli od naših predaka, niza generacija naših djedova i pradjedova ispred nas, a koje je usađeno u našu genetsku memoriju, temeljem bolnih iskustava urezanih u obiteljsko i kolektivno pamćenje.
Šepčić je godinama u DINI bio navodni stručnjak za investicijske elaborate, promoviran od strane rukovodeće garniture, a u okviru grupe koja je izrađivala te elaborate, znalo se da sa njime nije moguće riješiti konkretno pitanje, koje je trebalo formulirati. Partijska funkcija koja se protezala od 1971. g. davala mu je imidž "stručnjaka" za sva pitanja. Svi smo to znali, ali o tome se nije govorilo. To se podrazumjevalo.
Da li netko zna, recimo da je Josip Šepčić prilikom pregovora za formiranje većine u prošlom mandatu nudio Željki Guttman da podjele mandat načelnika po pola? To je značilo, da ako Željka Guttman na čelu HDZ-a, pruži podršku njemu, da će on biti načelnik dvije godine, a potom ona slijedeće dvije godine. Sve je bio spreman učiniti da dođe na vlast.
I danas mislim, iako se ne pozdravljam na ulici sa Željkom Guttman, zbog njezinog aktivnog učešća u blaćenju moje obitelji, da je ona zaslužna za razvitak i prosperitet Omišlja, zato što nije prihvatila ovu morbidnu ponudu. Tada je intuitivno prihvatila Tošu kao načelnika i suradnika, iako će zauvjek ostati tajna, da li je dobila takav nalog iz središnjice HDZ-a.
Taj isti Šepčić, nako što je temeljito oštetio PGS Omišlja, svojim lažnim predstavljanjem, pri čemu se kao vijećnik Općinskog vijeća ponašao kao da je PGS njegova prćija, istupajući isključivo u svoje ime i u suradnji sa tadašnjim vijećnicima Vjeranom Piršićem i Antom Trogrlićem, sada je na 4. mjestu liste SDP/HNS za naše lokalne izbore. Nikakvog obzira ta spodoba nema kada je borba za vlast u pitanju.
Od svih boraca za vlast pod bilo koju cijenu, otpao je Vjeran Piršić, jer se nije usudio ponovno suočiti sa stvarnošću, koja ga je pogodila na prošlim izborima, kada je osvojio neočekivano jedno mjesto u Vijeću, a ruku suradnje su mu pružili samo Šepčić i Trogrlić. Sada nije niti pokušao formirati neovisnu listu, kako se ne bi izvrgnuo ruglu eventualnog neispunjavanja izbornog praga, što mu je u prošlim izborima visilo za vratom.
Otpali su i Željka Guttman i Josip Đurđević, koji su pokušali izaći na ove izbore sa svojom listom, ali nisu uspjeli niti skupiti 15 kandidata za listu. Nitko nije htio sa njima. Preostao nam je Šepčić, kao posljednji mohikanac, koji se nikada ne predaje, a Pašćenko i dalje, iako protiv vlastite volje, nosi bujica pod ravnanjem Trogrlića.
Koalicija "progresivnih" snaga je prilično narušena, pa Trogrlić u očajničkoj konsolidaciji na zadnjoj crti obrane, radi kadrovska pregrupiranja. U maniri brzopoteznih šahovskih turnira žrtvuje damu za konja. Odriče se ionako nekompetentne Pašćenko, a ubacuje Lesicu. Vrijeme na šahovskom satu mu je kritično. Zastavica će mu u slučaju slabog rezultata na ovim izborima pasti. Osjeti se dah među članstvom SDP-a u Omišlju, a i u višim sferama je započelo propitivanje i gunđanje.
utorak, 12.05.2009.
SDP d.o.o. Omišalj-Njivice
Naši sugrađani, šesnaest iz Omišlja i jedan iz Kijca, nedavno su uredništvu NJOK-a (NJivice-Omišalj- Kijac, glasilo Nezavisne liste "Povjerenje", Toma Sparožića), dostavili opširno pismo u kojem oštro osuđuju postupke vodećih čelnika područnog ogranka SDP. Zbog preopširnosti teksta, iznosimo skraćenu verziju, a koju ćemo objaviti u narednom NJOK-u.
Ogorčeni smo postupcima vodećih čelnika SDP-a, u prvom redu predsjednice Katarine Varga-Pašćenko i tajnika ogranka Ante Trogrlića, koji su se prema nama ponijeli bahato i krajnje ponižavajuće. Nas sedamnaestero, među kojima je značajan broj mladih, tijekom siječnja ispunili smo pristupnice za prijem u SDP s namjerom da časno i transparentno predstavljamo ideje stranke u našoj sredini. Nakon dugotrajnog razmatranja, jednom pristupniku dostavljena je odbijenica, a mi ostali stavljeni smo na čekanje s obrazloženjem da će se naše pristupnice ponovno razmatrati nakon izbora. Naše razočaranje preraslo je u ogorčenost nakon što smo saznali da je nekolicina političkih konvertita, prebjega iz drugih stranaka u istom tom periodu primiljena u SDP kao punopravni članovi stranke.
Nakon tih postupaka nimalo nas nije iznenadila informacija da se kod sastavljanja liste SDP-a za predstojeće lokalne izbore, vrlo ozbiljno planira na četvrto mjesto staviti Josip Šepčić, koji se do pred mjesec dana u javnosti lažno predstavljao i govorio u ime PGS-a, nakon čega se od njega javno ogradio i sam stranački vrh PGS-a. Na drugom mjestu liste je Anto Trogrlić, kojem su u prošlom mandatu Vijeća, glasači dali povjerenje, da bi nakon godinu dana dao ostavku i napustio rad u Vijeću. Prema pouzdanim informacijama, upravo se on, u ulozi tajnika, osobno zauzimao, kako za stopiranje novih članova pred izbore, tako i za prijem Šepčića i ostalih konvertita. Pitamo se tko to i sa kakvim namjerama vodi SDP u našoj sredini, kao i kakvu težinu imaju obećanja koja daju biračima ljudi ovakvog profila?
Smatramo da postojeće stanje SDP-a u općini Omišalj ukazuje na privatiziranu grupu građana koja sebe naziva SDP-om. Tradicionalno lijevo orjentirana sredina u Omišlju, koja na nacionalnim izborima s ogromnom većinom glasa za SDP, to stanje ne prihvaća i navedenu grupu ljudi smatra borcima za vlast pod svaku cijenu, iz jedino i isključivo privatnih interesa, stoji u pismu.
četvrtak, 07.05.2009.
Budi onaj kojeg kleveću, a nikada klevetnik (Talmud)
Poštene i plemenite obično jako mrze oni koji izbjegavaju svjetlost istine. Smeta im što su iskreni, nazivajući stvari pravim imenom. Tako se naši jahači na prijestolje ponovno pojavljuju i izlaze na scenu kao kosturi iz ormara, ćuteći da je javnost zaboravila sablazan njihove klevete.
Dugo sam bio odsutan od ovog medija, misleći kako ga nitko ne čita i kako je izgubljeno vrijeme pisati za nepostojeću publiku. Danas sam bio prijatno iznenađen kada sam spoznao da nisam u pravu.
Komentara ima neočekivano mnogo, s tim da ih je veliki broj koji ne priliče uljuđenoj komunikaciji. Moguće je i da se neki pojavljuju pod više imena, kako bi stvorili dojam masovne histerije.
Ipak, takvi kakvi jesu, ti komentari odražavaju našu stvarnost i okolinu u kojoj živimo. Zato ih neću brisati.
utorak, 31.03.2009.
TOMO SPAROŽIĆ: MEDALJA UVIJEK IMA DVIJE STRANE, ZAR NE?
Potaknut serijom članaka objavljenih u vašem cijenjenom listu (16.2.2009.: - Faraon Sparožić vladar Omišlja, 19.3.2009. – Tomo Šparožić prijavljen za sukob interesa, 21.3.2009. – Zeleno svjetlo širenju Dina petrokemije, 26.3.2009. – Je li načelnik Sparožić kasica prasica? i 28. 3.2009. – Omišaljski rat plakatima) u kojima su petero oporbenih općinskih vijećnika (Vjeran Piršić, Željka Guttman, Josip Đurđević, Josip Šepčić i Katarina Varga Pašćenko), ali i novinari Novoga lista iznijeli niz neistina, objeda i uvredljivih insinuacija vezanih uz moj načelnički mandat, odlučio sam reagirati i to ponajprije radi mojih dragih sugrađana koji zaslužuju čuti i drugu stranu medalje. Stoga vas, glavni uredniče, molim da, sukladno Zakonu o medijima, moje reagiranje objavite u cijelosti i bez ikakvih izmjena.
Na početku ističem kao apsolutno podupirem svačije pravo na drugačije mišljenje i kritiku. Sukladno tome, ni istupe petero oporbenih vijećnika ne bih smatrao spornima da su utemeljeni na argumentima, što ovdje nije slučaj. Usprkos tome, ti su me navodi ljudski jako pogodili jer insinuiraju tezu kako ja poput „faraona“ manipuliram valjda svim onim Omišljanima koji razmišljaju poput mene. To me pogađa jer su tom morbidnom „faraonskom“ tezom, pored mene, uvrijeđeni i svi moji suradnici, predstavnici udruga, sportskih klubova, raznih društava - sve odreda vrijedni i pošteni ljudi koje se sada pokušava obezvrijediti, omalovažiti i degradirati na marionetsku razinu.
1. Što se tiče Odvjetničkoga ureda Gordane Ožbolt-Kreso, točno je da taj odvjetnički ured radi za Općinu Omišalj. Taj je ured Općina Omišalj angažirala još 1999. godine kada je Općinu vodila načelnica Jelisava Antolić. Ta je suradnja produljena i na cijeli načelnički mandat mojega prethodnika Josipa Šepčića, a nastavljena je i za vrijeme mojega načelničkoga mandata. Ja sam u potpunosti zadovoljan pruženim odvjetničkim uslugama, a pretpostavljam da su jednako tako zadovoljni bili i moji prethodnici koji bi u suprotnom tu suradnju bili raskinuli.
Što se tiče iznosa uplaćenih tom odvjetničkom uredu za vrijeme mojega načelničkoga mandata, točno je da je na žiro-račun Odvjetničkoga ureda Ožbolt-Kreso Općina Omišalj 2005. godine uplatila iznos od 51.551,00 kn (uključen PDV), godine 2006. uplaćeno je 95.465,00 kn (uključen PDV), godine 2007. uplaćeno je 55.493,75 kn (uključen PDV), a prošle godine 178.145,20 kn (uključen PDV). Iz navedenih je iznosa vidljivo da su godišnje uplate tom uredu varirale, što je ovisilo o količini obavljenoga posla. Znatnije povećanje koje je uslijedilo 2008. godine posljedica je povećanoga angažmana tog odvjetničkoga ureda. Istine radi, podsjećam da je Općina Omišalj 2008. godine rješavala mnoge pravne poslove, od kojih kao iznimno važne i zahtjevne izdvajam rješavanje imovinsko-pravnih poslova kao preduvjet za dobivanje građevinskih dozvola. Riječ je o tri golema općinska projekta, a to su cesta i kanalizacija u servisno-uslužnoj zoni Bjažinov, zemljište buduće mrtvačnice i parkirališta na groblju te zemljište Peharčeka u Njivicama.
Temeljem zaključka Općinskoga poglavarstva, s Odvjetničkim uredom Ožbolt- Kreso sklopljen je Ugovor o pružanju pravnih usluga koji regulira našu suradnju i, što je posebno važno, način plaćanja za pružene usluge. Te usluge Općina ne podmiruje na temelju paušalnih iznosa (jer bi to za Općinu bilo manje povoljno) niti prema bilo kojem drugom povlaštenom modelu, već isključivo prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 91/04).
Naposljetku, točno je da sam prijatelj obitelji Ožbolt-Kreso, dakle i odvjetnice Gordane Ožbolt-Kreso, ali to, kao što je pojašnjeno, ne znači da spomenuta odvjetnica u poslovnoj suradnji s Općinom Omišalj ima bilo kakve privilegije, niti da je amnestirana od odgovornosti.
Istina je također da je sin odvjetnice Ožbolt- Kreso – Goran Kreso u Općini Omišalj odslužio civilni vojni rok. Međutim, istina je i to da je tijekom služenja civilnoga vojnoga roka, Goran Kreso u općinskoj zgradi BESPLATNO osmislio i instalirao sofisticirani informatički sustav. Nakon odsluženja vojnoga roka, taj je sustav nastavio održavati. Nekoliko mjeseci za to je dobivao naknadu u iznosu od tisuću kuna na mjesec, a od kada se zaposlio u jednoj tvrtki u svibnju prošle godine, taj sustav održava potpuno besplatno sve do danas.
2. Što se tiče Uslužnoga obrta KARIZMA, točno je da je vodio moju prvu predizbornu kampanju, a vodit će i ovu. Međutim, ni njega to ne stavlja u privilegiran položaj u Općini Omišalj. Primjerice, na općinskome natječaju raspisanom za izdavanje općinskoga Glasnika, posao nije dobila KARIZMA, već Tiskara Sušak kao najpovoljniji ponuđač. S tom je tiskarom Općina sklopila ugovor o izdavanju Glasnika. Tiskara je Sušak potom angažirala KARIZMU za obavljanje dijela posla (novinarski, urednički). Kako bi se osiguralo nadgledanje tog projekta, osnovan je Uređivački odbor koji usmjerava i nadzire rad na Glasniku i čiju ulogu ne treba minorizirati kao što to pokušavaju neki oporbeni vijećnici. Naime, za članove Uređivačkoga odbora izabrani su predsjednici svih najvažnijih općinskih odbora (odbora za komunalije, gospodarstvo, prostorno planiranje, društvene djelatnosti te zdravstvo i socijalnu skrb) i to upravo stoga da bi Glasnik „pokrivao“ sve važne segmente općinskoga života i rada općinske uprave.
Ovom prilikom neću demantirati uveličane i netočne (a lako provjerljive) tvrdnje o broju mojih fotografija u pojedinom broju Glasnika jer to može učiniti svatko onaj tko uzme u ruke bilo koje izdanje Glasnika. No, mojih će fotografija sigurno i dalje biti u Glasniku jer je to list koji prati općinska događanja, a ja kao načelnik uistinu nastojim biti na svakome od njih jer to smatram svojom profesionalnom i moralnom obvezom.
3. Točno je da sam od 1991. godine bio suvlasnik tvrtke Tonini Točno je i to da se pri Trgovačkome sudu još uvijek navodi moje ime kao suvlasnika tvrtke, iako formalno ja to nisam već duže vrijeme. Razlog je taj što je u međuvremenu došlo do još nekih suvlasničkih promjena pa se, radi pojeftinjenja postupka, unos promjene vlasničke strukture pri Trgovačkome sudu provodi tek sada. Što se tiče insinuacija o mojemu sukobu interesa kada je u pitanju tvrtka Tonini, napominjem da je jedini odnos koji je ta tvrtka ikada imala s Općinom Omišalj bio zakup prostora za koji je Općina Omišalj 2004. godine, za vrijeme načelničkoga mandata Josipa Šepčića, raspisala natječaj. Na taj se natječaj javila jedino tvrtka Tonini kojoj je taj prostor, usprkos derutnosti, mogao poslužiti za skladištenje ribarskoga alata. Da je riječ o uistinu beznačajnom općinskom prostoru pokazuje i cijena najma u iznosu od samo 360,00 kn na mjesec. Tvrtka Tonini je, dakle, kao jedina prijavljena na natječaj za zakup, tada s Općinom Omišalj sklopila Ugovor o zakupu tog prostora, dovela u njega vodu i struju i koristila ga do 19. veljače 2008. godine kada je ugovor raskinut s uredno podmirenim obvezama zakupa.
4. Što se „spornoga“ financiranja udruga tiče, s ponosom ističem da u općini Omišalj djeluje čak četrdesetak udruga i društava, što je iznimno puno s obzirom na mali broj stanovnika. Sve te udruge svake godine na temelju javnog natječaja Općini Omišalj podnose svoje programe i zahtjeve za financiranjem. Te zahtjeve razmatra općinsko Povjerenstvo, a na njihovu ih preporuku usvaja Općinsko vijeće. I spomenuti vijećnici glasovali su za njihove programe i predložena financijska sredstava, pa tako i za financiranje sada prozivanoga Društva za poljepšanje Omišlja.
To je društvo, primjerice, iskazalo veliku aktivnost kada je postrojenje za proizvodnju vinil klorida dopremljeno u DINU Petrokemiju i skupilo je 1800 potpisa mještana općine Omišalj koji su bili protiv toga. Istodobno, Eko Kvarner i njegov predsjednik Vjeran Piršić nisu pronašli interesa uključiti se u tu inicijativu. Jednako tako, iako je cijelo vrijeme bio gorljivi protivnik ideje o izgradnji LNG terminala u Omišlju, Piršić uopće nije došao na sjednicu Općinskoga vijeća na kojoj se glasovalo o tom projektu, kao što to nije učinio ni mnogo puta do sada kada su se na Općinskome vijeću donosile važne odluke za općinu Omišalj i dobrobit njezinih građana.
5. Što se tiče plakata i prometnoga znaka koji su se prije par dana pojavili u Omišlju, netočna je i klevetnička tvrdnja Josipa Šepčića da te parole dolaze iz vrha općinska vlasti. Istina je da ja ne znam tko je autor tih uradaka. Općinski su redari isti dan uklonili sporne plakate kojima su građani Omišlja reagirali na aktualna događanja u Omišlju. Kao načelnik takve oblike komunikacije ne mogu poduprijeti, ali ih ne mogu niti spriječiti.
Isto se dogodilo i prilikom spaljivanja pusta. U Omišlju se tradicionalno svake godine spaljuje pust kao krivac za sve loše u protekloj godini. Međutim, organizator pusnih događanja nije Općina Omišalj, već maškarane udruge Barbani i Omišljanski barbani.
6. Što se pak Novoga lista tiče, želim vas upozoriti na propust koji vam se dogodio više puta. Naime, iako je tajnik PGS-a Slavko Žic, reagirajući na netočnosti koje je Novi list objavio 16. veljače ove godine, poslao demantij (koji je Novi list objavio 26. veljače 2009.) u kojemu se jasno navodi kako Josip Šepčić više nije član PGS-a te da „PGS ne prihvaća i odbija sudjelovati u inicijativama za rušenje načelnika Tome Sparožića“, Novi list i dalje u svojim člancima spominje Josipa Šepčića kao člana PGS-a.
Isto vam se tako potkrala pogreška u članku objavljenome 19. ožujka u kojemu je u naslovu i potpisu pod fotografiju moje prezime pogrešno napisano. Nadam se da je riječ o slučajnoj pogrešci, ali to ipak ostavlja dojam površnosti i aljkavosti.
Nadalje, u Novome listu od 21. ožujka 2009. godine također ste objavili potpuno netočnu informaciju da je na svojoj posljednjoj sjednici Općinsko vijeće Omišlja usvojilo izmjene Prostornoga plana prema kojima je dano „zeleno svjetlo širenju Dina Petrokemije“. Točno je da smo izmijenili Prostorni plan, ali ne za širenje DINE Petrokemije, već za
potrebe našega strateškoga razvojnoga projekta – LNG terminala.
Naposljetku, ističem kako sam u svojemu reagiranju iznio samo ČINJENICE. Sve zaključke prepuštam vama, poštovani čitatelji.
S poštovanjem,
Tomo Sparožić, načelnik Općine Omišalj
subota, 21.03.2009.
REAGIRANJE: Vijećnici Piršić, Đurđević, Guttman, Varga-Paščenko i Šepčić obmanjuju javnost
Dana 16.veljače 2009.g. u Novom litu objavljen je opširan članak pod nazivom „Faraon Sparožić vladar Omišlja“, potpisan od strane novinara Roberta Franka. U navedenom tekstu piše se o mojem odvjetničkom uredu i mojoj užoj obitelji na način koji nanosi štetu kako mom ugledu, tako i ugledu odvjetništva, te se ovim putem želim javno očitovati kako bih se ogradila od takvog izvješćivanja.
Glavni urednik Novog lista Goran Kukić je na moje reagiranje odgovorio da se ono ne odnosi na članak, te da ga ne namjerava objaviti.
U navedenom tekstu članovi Općinskoga vijeća Općine Omišalj Josip Šepčić (PGS), Vjeran Piršić (nezavisni), Katarina Varga-Pašćenko (SDP), Josip Đurđević (HDZ) i Željka Guttman (HDZ) iznijeli su niz ozbiljnih insinuacija, pa i kleveta, na štetu mog ureda, moje obitelji i mene osobno.
Istina je da moj Odvjetnički ured radi za Općinu Omišalj. Međutim, u tekstu se prešućuje da je ta suradnja započela još 1999. godine kada je općinska načelnica bila Jelisava Antolić, intenzivirana je za vrijeme načelničkoga mandata g. Josipa Šepčića, a nastavljena i nakon što je na mjesto načelnika izabran g. Tomo Sparožić. Stoga ne dolazi u obzir ponižavajuća insinuacija da sam posao s Općinom Omišalj dobila preko tvrtke TONINI d.o.o.
Svoj rad ne naplaćujem putem paušala, ne primam provizije, nego ispostavljam fakture po obavljenom poslu u okviru Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. I tako sve ove godine.
Odlukom Općinskoga vijeća, u kojemu sjede i gore navedeni vijećnici, izabrana sam za predsjednicu Odbora za statutarna pitanja Općinskog vijeća Općine.S obzirom na to da Odbor radi za Vijeće, u suradnji s ostalim članovima Odbora imam zadovoljstvo sudjelovati u kreiranju odluka, pojedinačnih i općih akata koje Vijeće donosi. Moj odvjetnički ured ne naplaćuje gore navedene usluge. Nije istina da sam u sukobu interesa. Štoviše, protiv sam vlastitih interesa, jer kada bih sve ove poslove radila kao Odvjetnički ured, to bi Općinu stajalo puno više. Ovako, za rad u Odboru na svoj račun dobijem četiristo kuna po sjednici, kao i svi ostali članovi svih odbora Općinskoga vijeća.
Istina je da je moj sin suvlasnik, a da je moj suprug član uprave u tvrtki TONINI d.o.o. iz Omišlja. Istina je i da su ortaci sa g. Tomom Sparožićem od 1992.g. Međutim, istina je i to da Tomo Sparožić već nekoliko godina vlasnički ne sudjeluje u tvrtci te da je zatražio brisanje iz tvrtke. S obzirom na činjenicu da i za tvrtku TONINI obavljam pravne poslove, savjetovala sam da se zbog racionalnosti sve vlasničke promjene obave u jednom zahvatu, jer je to jeftinije. To je razlog što se proces vlasničkih izmjena provodi tek sada, a uskoro će biti u potpunosti dovršen.
Nema realnog razloga za dovođenje u vezu Općine Omišalj sa tvrtkom TONINI, a netočan je i navod da g. Sparožić poslovne partnere uvodi u proračun. Štoviše, ovaj se navod u kontekstu svih ranije navedenih insinuacija može smatrati klevetom. TONINI godinama ne radi u Omišlju, imao je u najmu skladište koje je uredno plaćano u vrijeme mandata g. Šepčića, a od početka mandata g. Tome Sparožića ugovor je raskinut i prostor je vraćen u posjed Općine.
Što se tiče objeda iznijetih na račun mog sina Gorana Krese, istina je da je moj sin u Općini Omišalj odslužio civilni vojni rok Istina je i to da je tijekom služenja civilnoga vojnoga roka u općinskoj zgradi, potpuno besplatno, osmislio i instalirao sofisticirani informatički sustav kojega je obradio i u svojemu diplomskom radu i obranio s odličnim uspjehom. Nakon odsluženja vojnoga roka, taj je sustav nekoliko mjeseci održavao uz naknadu od 1.000,00 kn na mjesec, a od kada se zaposlio u jednoj tvrtki u svibnju prošle godine, taj sustav održava sve do danas i to potpuno besplatno.
Naposljetku, smatram da moj sin i moj suprug nemaju nikakve veze s mojim poslovnim angažmanima koji su isključivo posljedica mojega profesionalnoga ugleda u odvjetničkim i pravosudnim krugovima, koji gradim već više od 25 godina.
odvjetnica Gordana Ožbolt-Kreso
petak, 20.03.2009.
Hijene iz našeg sokaka...
Novi list kontinuirano blati našu obitelj, a nemoćni smo se obraniti. Glavni urednik ne objavljuje reagiranja. Sprega između naručitelja tekstova i Novog lista se sastoji u medijskoj blokadi Omišlja, kako bi marionete VELIKOG GAZDE imale šansu za osvajanje vlasti. Prosvjedujemo i tražimo podršku. Elektronički medij je jedini način da objavimo svoju obranu.
Vlasnik Dine i Novog lista Robert ježić, organizirao je "štab" za političko-medijsko maltretiranje Omišlja. U Dini - politički štab, a u Novom listu - informativni štab. Gotovo svakodnevno izlaze "programirani" tekstovi, koji čak i kada na prvi pogled izgledaju pozitivno, u sebi sadrže manipulaciju i iskrivljenu sliku stvarnog stanja. S jedne strane se vodi politička kapanja, što je legitimno, ali s druge strane je na sceni jednostrana medijska kampanja, što nije legitimno, amoralno je i za svaku osudu. Profesionalci koji se bave medijskom kampanjom u gotovo svakom napisu negativnog sadržaja koriste intelektualce visokog ugleda, kako bi svome tekstu dali kredibilitet istinitosti i težine. Tako u tekstu od 16. veljače: "Faraon Sparožić vladar Omišlja", ističe se mišljenje uglednog intelektualca Josipa Kregara, a u članku od 19. ožujka, Žarka Puhovskog. U oba slučaja oni se upuštaju u ocjene na temelju iskrivljenih podataka, nemajući u vidu kontekst slučaja, a uglavnom bivaju izmanipulirani na pitanjima kojima se općenito bave, pa ponavljanjem svojih uvriježenih definicija, površno upadaju u zamku davanja kredibiliteta bez pokrića.
Našli smo se u središtu pažnje spodoba niskih moralnih i profesionalnih kriterija, a s duge strane sa moćnom i za ovakve poslove izuzetno organiziranom mašinerijom. Pri tome smo nemoćni obraniti se od gotovo lešinarskih tekstova. Možemo na sud, ali toga su svjesni, isprika koji će po presudi morati objaviti za 2-3 godine, nikome neće ništa značiti.
Na FB-u je naš sin objavio stranicu: PIRŠIĆ,ŠEPČIĆ,PAŠĆENKO,GUTTMAN I ĐURĐEVIĆ OBMANJUJU OMIŠALJ, na kojoj je do danas dao podršku značajan broj mladih žitelja Omišlja. Ovim blogom nastojimo barem djelomično izaći u javnost i parirati moćnom "protivniku".
| < | siječanj, 2014 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Svibanj 2013 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (5)
Ožujak 2009 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Komentari političkih zbivanja u Općini Omišalj
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr