|
Opet si se vratio. Večeras. Bez da sam znaš, nesvjesno..Mrzim sebe jer sam beskrajno tugaljiva sada, ne volem.. Ljubomorna na tudju sreću..samu sebe srozavam, nisko osjećam. Moja sreća je lako pokvarljiva roba. Rok trajanja niti mjesec dana, katkad su dani presudni a večeras.. Večeras si bio daleko ali ne dovoljno da ne prepoznam jedna ledja, jednu kosu, dvije ruke..meni je potrebno zaista premalo. Ponekad mislim da se nikada neću izvući iz tog kruga. Poželim da si daleko kao što si bio onda kada sam te trebala, znala sam da ne postoji vrijeme ni mjesto na kojem ću te susresti..daljina je bolno liječila. I onda, nadomak ozdravljenju; blizina..uvijek znam da ne sresti te biće slučajnost i molim dok koračam ; daj da spazim na vrijeme, daj mi uličice slijeva ili sdesna samo da umaknem. Kao lopov... ...kad o tome razmislim, ja sam kriv što živim s tim... |
|
"...Pišem ti. Dodirujem te iznutra gdje sklupčala se tišina i polako je osmišljavam... Čini ti se na trenutak da se ljubav vratila. Otvaraš pismo, sastavljaš riječi u govor koji svjetluca na tvojim usnama. Vidim te u bijelom; smiješiš se, smijem se: papir otvara san. " a.š. |
|
samo nekoliko stanica dalje.. prošla sam kiosk žuto narančaste boje sa tisuću različitih izdanja novina, sa razglednicama požutjelih uglova i šest paketića kikirikija, sa praznim metalnim stalažama baš pred zatvaranje izlozi..čini mi se da je opet obli vrh cipele "in"..ne vjerujem sebi jer.. ti si mi rekao da sam demode, jednom. bistro..buffet..neka lica zadovoljna zbog kave..toasta..nekada je potrebno zbilja malo, premalo ne brojim stanice, nekoliko može biti sve i mrzim tvoju neodređenost čini mi se da možda ne želiš da te nađem, krivi putokaz..možda ili nikad. i zašto sam pristala,vani je prehladno ti znaš koliko ne volim hladnoću..mrštim se ukočena tijela treba mi samo dašak u ledja da se okrenem, vratim. nekoliko stanica nakon.. poznati stav i smiješak u lice..sasvim dovoljno za slavlje, pa sretna ti Nova..kažeš dok mi zavlačiš ruke u džepove..i opet sam u modi |
|
sada je zaista kraj. danas je bio zadnji dan, još traje..sutra ideš. od dana kada sam saznala da ćeš me jednom napustiti stalno sam se pitala kada će to biti. i sada jest. sutra..neću ti pisati večeras, neću zvati, želim te vidjeti ali neću se približiti, neću. i cijeli dan razmišljam, mislim na tebe..dok radim nešto pojaviš se, ma ne pojaviš, ti si stalno prisutan. neka riječ tvoja, neki osmjeh, rijetka tuga..ti, onakav ti. i želim te još jednom zagrliti, i kada smo se oprostili jedno od drugoga,prije nekih sati , željela sam da zagrljaj ne prestane. ruke su se odvojile, i obrazi..samo zbogom i pogled,ma srest ćemo se ubrzo. ti si uvijek pričao gluposti :) tko zna kada ćemo se sresti. i opet prolazi mi sve što je bilo..možda ti nisam dovoljno rekla, uvijek bih mijenjala tokove i riječi izgovorene, dodala par monologa..to se ne može. možda nisi shvatio koliko si mi drag, i možda ne slutiš da ćeš mi nedostajati jako. a neki se osjećaji ne daju napisati, nema prave, točne riječi baš za sve..mi smo nešto izmedju, i tko zna što bi se desilo da si još zimu ostao..tko zna.. želim ti sretno ..i znam da vreme svemu menja boje.. |
| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv