Opet si se vratio. Večeras. Bez da sam znaš, nesvjesno..Mrzim sebe jer sam beskrajno tugaljiva sada, ne volem..
Ljubomorna na tudju sreću..samu sebe srozavam, nisko osjećam.
Moja sreća je lako pokvarljiva roba. Rok trajanja niti mjesec dana, katkad su dani presudni a večeras..
Večeras si bio daleko ali ne dovoljno da ne prepoznam jedna ledja, jednu kosu, dvije ruke..meni je potrebno zaista premalo.
Ponekad mislim da se nikada neću izvući iz tog kruga.
Poželim da si daleko kao što si bio onda kada sam te trebala, znala sam da ne postoji vrijeme ni mjesto na kojem ću te susresti..daljina je bolno liječila. I onda, nadomak ozdravljenju; blizina..uvijek znam da ne sresti te biće slučajnost i molim dok koračam ; daj da spazim na vrijeme, daj mi uličice slijeva ili sdesna samo da umaknem.
Kao lopov...
...kad o tome razmislim, ja sam kriv što živim s tim...
Post je objavljen 21.11.2005. u 22:22 sati.