nedjelja, 26.03.2006.
MARKI ILI NAGRAĐENA KREPOST
Nakon dugog samovanja, provedenog radije u kreposnom životu nego da pristane na bilo što, mojoj se frendici Marki napokon nasmiješila sreća, u gejlezbo klubu. Upoznala je curu, zgodnu, šarmantnu, otmjenu, umjetnicu. Nekoć je bila balerina. A sad se bavi raznim vidovima umjetnosti, otprilike avangardne.
Tako glasi njena priča, a činjenice govore sljedeće – sklona je raskoši i glamouru, što je zgodno, no samo po sebi ne mora imati veze ni s kulturom, niti s umjetnošću, ali izgleda da ona to ne zna. Kao svaka bivša i sadašnja balerina i ona izvrsno poznaje klasičnu glazbu, samo što misli da je 'Čarobna frula' ime folklorne skupine. Možda ne voli Mozarta? Ne voli? Mrzi! Fuj! Te odurne čokoladne kugle koje bjesomučno debljaju. Užas!
Nakon uvodnog razgovora u Markinoj su se glavi već počela rojiti razna pitanja: «Odakle joj toliko novca? Kojim se to vidovima umjetnosti bavi? I kako ih točno izvodi?»
Na razne načine, uglavnom oko metalne štange. U zatvorenim prostorima, eksluzivnijim od običnih noćnih klubova. Za malobrojnu klijentelu, veoma probranu, zapravo, pobranu u odmaralištima za dobro potkožene starkelje, kojima trebaju posebno perverzni poticaji.
Dakle, Markina nova prijateljica nije samo njezina, već je i prijateljica noći. Pa što? Tko kaže da je ona ološ? I što onda reći za špije, odvjetnike i likovne kritičare?
Da pokaže da nema što skrivati, odmah je povela Marki u razgledanje ateliera, gdje nije bilo štafelaja ili kiparskog pribora, nego vodeni krevet na koji bi stala jedna manja obitelj vodenih konja, ogledala duž zidova i naravno, štanga od pozlaćenog mesinga na sredini.
Uz zvukove turbo-folk glazbe, umjetnica je stala izvoditi svoj avangardni performance – euforični striptiz, obogaćen arabesknom koreografijom manuelnih zahvata na vlastitoj osobi. Uzduž i poprijeko, zdušno i temeljito.
Međutim, kad se Marki privila uz nju u nastojanju da dade svoj doprinos, ova reče: «Pričekaj da uključim kameru.»
U taj čas Marki je osjetila izvjesnu napetost. Kao da bi joj nešto moglo pasti na glavu. Digla je pogled, zijala u vis. Zaista, riječ 'porno-film' visjela je u zraku, ruku pod ruku s 'prostitucijom'.
Poput pop-corna Marki je iskočila kroz vrata avangardnog ateliera i nadala se u bjesomučni trk. U susret kreposnom životu, apstinenciji, besparici i upornom očekivanju da će joj se napokon iznenada nasmiješiti sreća. Dobar izbor. Na kraju krajeva, sreća je lijepa samo dok se čeka.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 21:28 - Dodaj komentar
(26) - Print
- #
nedjelja, 19.03.2006.
PONIŽENA I UVRIJEĐENA
Nimalo ne čudi kad se djeca u pubertetu ponašaju čudno, nego što se odrasli uvijek iznova iščuđavaju njihovim ludostima.
Tako sam neki dan primijetila svoju nećakinju, kako se pri povratku iz škole, zakrabuljena pod skijaškom maskom, kabanicom i hiđabom, šulja iza parkiranih automobila. I umjesto da odmahnem rukom i kažem 'ah, pubertet', vrag mi nije dao mira, pa sam je sasvim ozbiljno pitala od koga se skriva?
«Od policije», odgovorilo je šaptom dijete, puzeći između patuljastih čempresa i vrtnih patuljaka.
«Pa što si napravila?»
«Blog!», glasio je stravičan odgovor. Da, čak i klinci od četrnaest godina pišu blogove. I opanjkavaju nastavnike. Ali, više-manje za nastavnike. Nego se pročulo da su neki spomenuli školsku kuharicu, poštovanu gospođu Baricu Bažul. Da njezin kakao niš' ne valja, kao da kuha napoj za pajceke. Iako dotična živi u jednom živopisnom selu nadomak metropole i zaista drži pajceke, našla se duboko uvrijeđenom. Smatra da su je oklevetali, jer šire uvredljive tvrdnje za koje nema dokaza, budući da je dokazni materijal završio u kopanjama njezinog svinjca. A stanovnici rečenog objekta inkriminirani su materijal posrkali uslast, pa odakle ta ideja da njezin kakao ne valja?
U skladu s time, ona zahtijeva pravdu, kao što je javno, na TV-u, obećao tajnik ministarstva prosvjete – da će se obračunati s učenicima koji iznose neumjereno osobne stavove na internetu.
Međutim, kad se obratila ravnateljici, nije naišla na podršku. Umjesto da se koncentrira na oklevetani kakao, ova je, valjda zbog profesionalne deformacije, održala gospođi Barici kratko predavanje iz fizike. Objasnila je da živimo u holografskom svemiru koji je valne prirode, a korpuskularnost stvari, te pojmovi vremena i prostora samo su konstrukcije našeg uma. I da smo, iza privida stvarnosti, svi do nosa uronjeni u jedan golemi lonac radikalno neodređene kvantne juhe. A u tako nesigurnoj situaciji nije pametno kad netko talasa.
No, umjesto da posluša dobronamjerni savjet mudre fizičarke, gđa Bažul se naljutila, prekipjelo joj. U loncu kvantne juhe, čušpajza, kakaa i napoja.
Pa je uzela stvar u svoje ruke i stala prijetiti učenicima dok su stajali u redu za gablec.
Kako, po zakonima fizike, akcija izaziva reakciju, ubrzo se na netu našla fotka, snimljena kroz rupu na plotu koji ograđuje farmu milostive Bažul, a prikazuje dotičnu u društvu oink-škvadre.
Iznervirana i ponižena zadiranjem u njezinu privatnost i intimna proživljavanja, Barica Bažul odlučila je preskočiti upravu škole i osobno zahtijevati od ministarstva, suda, policije i predsjednika države da 'zgasneju sve kompjuktore, blogove, vragove i internete na kojima je njezina slika'. A da se bezobrazne balavce koji tam pišeju najstože kazni.
I sad je moja nećakinja u frci. Premda nije ni jednom rječju spomenula kuharicu, jer sendvič i sok nosi od kuće, samim time što ima pristup netu, našla se među sumnjivcima. I kao takva me lijepo moli – smije li odsad pisati blog sa mojeg kompjutora, da zamete trag?
Naravno da smije.
Pod uvjetom da u sljedećem postu boldanim slovima napiše da je kakao kuharice Barice odvratno bljutavo smeće. Takav je, naime, bio i prije mnogo godina, dok sam ga ja, pod velikim odmorom, redovito s gađenjem vraćala gospi Bažul, neka nosi svojim pajcekima. Fuj!
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 15:27 - Dodaj komentar
(32) - Print
- #
nedjelja, 12.03.2006.
RADOST ŽIVOTA
Ako me išta ljuti, pored domaćeg TV-programa, to su malograđani koji ismijavaju modernu umjetnost. Kao da se radi o kakvim budalaštinama, a ne ozbiljnim stvarima, od općeg interesa.
Na kraju krajeva, umjetnost je važna, ona daje našim životima radost. I viši smisao. I puno košta. A ono što moram skupo platiti, ja i poštujem. I bez imalo samohvale, smatram da se prilično razumijem u to fascinantno područje, prolistala sam tri monografije sa slikama u boji i pročitala Picassovu biografiju.
U tom smislu, moja me frendica Marki pozvala, da dadem svoj stručni doprinos.
Angažirali su je da napiše osvrt povodom izložbe moderne skulpture. Bit će štampan na sjajnom papiru, u otmjenim časopisima i zbornicima, te izdašno honoriran, pa se mora potruditi.
Vrijedno je prolistala hrpu debelih knjiga. I studiozno virka u kompjutor, gdje se smjenjuju snimke eksponata, izdvojenih u uži izbor na natječaju za ostvarenje godine. U toku natječaja održat će se i izložba pod nazivom Radost života, u predvorju jedne naše bolnice, ispred odjela patologije. Pobjedničko djelo zauvijek će oplemenjivati taj značajni prostor, a autoru će znantno porasti bankovni račun.
S punim pravom, jer nije nimalo lako osmisliti umjetninu, vrijednu da bude nazvana modernom, pa još i skulpturom.
Valja sabiti svu slojevitost značenja i bremenitost smisla u jedan jedini predmet.
Na primjer – ovaj od bronce, tako duboko zagonetan, jer prikazuje nepoznatu osobu pod dugačkim velom. Obdarenu s tri ruke, iz kojih rastu banane i štulama umjesto nogu.
A tek masivni koloplet fragmenata s auto-otpada, majstorski povezanih hrđavim lancima, djelo nadarenog mladića, kojeg je samo nesvakidašnji talent uzdignuo iz običnog miljea očeve automehaničarske radionice.
Ili golemo glineno jaje, na pozlaćenom postolju, kakva ideja! Treba se dosjetiti toga! Koliko je samo omleta i kajgana umjetnik morao pojesti dok mu nije sinulo da je to – to! Ni pet, ni šest, nego jaje!
Da ne govorimo o ingenioznoj instalaciji, za koju je nadahnuti autor dosjetljivo zapiknuo cijev od zahoda u lonac pored fikusa i sve višeslojno omotao WC-papirom.
I na koncu, možda najjači od svih, konceptualno ispiljeni dio drvenog seoskog plota, na kojem je jednostavno kredom naškrabano: ovo je moderna skulptura!
Zaista, čovjek ostaje zgromljen silinom tolike kreativnosti!
Silno dirnuta, Marki je napisala:
«Ovaj rad, mirne i pročišćene fakture, ukazuje na semantički balans artističkog htijenja, kroz dualizam prostora i magije, bez davanja prednosti jednoj komponenti. Pokret trodimenzionalnog izričaja identificiran je sa gestom dubljeg smisla. Uzbudljiva taktilnost, gubeći asocijativnu neposrednost, u očima promatrača izrasta u paradigmu konfiguracije, a ekspresivnost ritmičkih ravnotežnih odnosa u monument dramatične invencije...»
«I? Jel dobro?», pita Marki.
Da, mogla bih sad jednostavno ispaliti tucet superlativa i Marki bi bila zadovoljna. Ali, nasuprot uvriježenim predrasudama neukih neznalica, analiza umjetničkog djela nije tek lupetanje bezveze. Zahtijeva se precizno promišljanje. I ja ne mogu donijeti sud o Markinom prikazu, dok nismo razjasnile sve detalje.
Na primjer – o čemu je ona uopće pisala? O genetski modificiranoj krabulji u bronci, poeziji auto-otpada, jajetu, fikusu ili plotu?
S druge strane, očekuje se da poznavatelj umjetnosti sam shvati i ako pitam, otkrivam nedovoljnu upućenost.
No, zahtijeva li intelektualno poštenje žrtve, ja ću ih podnijeti.
«Možeš li mi objasniti – na koji se eksponat tekst odnosi?», tiho sam zapitala, pocrvenjevši od nelagode.
«Hehe», naceri se podrugljivo Marki, «ne mogu vjerovati da nisi skužila!? Mislila sam da su tebi te stvari jasne.»
«Očito nisu dovoljno, prosvijetli me!», rekoh ljutito.
«Ma daj, dijete iz osnovne bi shvatilo!»
«Uzmi kao da ja idem u vrtić, pa mi pokaži prstom!»
«E, to ne mogu! Ali ti mogu reći! Hihi, još ne kužiš?»
«Ne! Dakle, reci! O kojem je djelu riječ?»
«Pa o bilo kojem, pod uvjetom da pobijedi na natječaju!»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 21:26 - Dodaj komentar
(39) - Print
- #
ponedjeljak, 06.03.2006.
NOĆAS...
Obuzeta napadom inspiracije, naša se poznata književnica Nancy Fancy prene iz sna, uđe u svoj nedavno otvoreni blog, a prekrasne riječi potekoše same, kao iskre ognja što gori na cjepanici poetskog nadahnuća:
«Noćas bih mogla napisati najljepše stihove, napisati 'noć je puna zvijezda, trepere modre zvijezde u daljini', ali što ja trkeljam, tako nešto već je napisano, jebemu sto plagijata!»
Onda ništa, pomiri se Nancy s promašajem i izbriše stihove.
Hm, kad je već tu, zašto ne bi opisala nježnu ljubavnu čežnju vlastitim riječima? Da, mogla bi, ali na tisuće blogera piše o ljubavi i svi su , uglavnom, veoma mladi, što Nancy bolno podsjeti na činjenicu da ona, ni uz najkreativnije preinake u osobnim dokumentima, više ne može biti ubrojena u tu skupinu. Čak ni dok je legitimira pijani portir u mračnom predvorju opskurne izdavačke kuće, specijalizirane za podzemna izdanja.
Bestraga i ljubav, zašto ne bi napisala nešto stvarno zanimljivo, kadro izazvati burne reakcije? Politički nekorektno?
Na primjer – da mrzi Cigane, te odvratne, neuke, prljave Gremline prerušene u poluljude, koji vrijede manje od podrepne buhe njezinog kućnog ljubimca?
Ali vidi vraga, netko je nedavno pisao baš o tome. Tststs, kakva šteta!
Ili da izrazi svoje gađenje nad invalidnom djecom i majkama koje ih rađaju? I njihovom nasrtljivom pojavljivanju u medijima, gdje besramno moljakaju suosjećanje i pomoć, umjesto da se sakriju u septičku jamu i tamo se same uškope hrđavom šipkom rashodovanog kišobrana, tako da ne opterećuju zdravstveno?
Eh, da je bar po zanimanju liječnica, onda bi nesputano eugeničko iživljavanje naišlo na kakav-takav odjek, ali ovako? Svi će pomisliti da se radi o još jednom umobolnom literarnom eksperimentu. Ništa od toga.
Nancy tužno uzdahne i gorko požali što nije muškarac.
Jer, u tom slučaju, mogla bi jednostavno izlaprdati u laptop hrpicu seksističkih budalaština. Bilo bi dovoljno ustrajno ponavljati tvrdnju da su žene glupe kao kvočke, pa da se na blog sjati stotinjak obožavateljica. I sve bi otprve procijenile autora kao nježnu dušu, ogorčenu zbog grubog ljubavnog razočaranja i zaključile da svakako zavređuje da mu se javi prava žena i ponudi ruku, te ostale dijelove. Putem idiotskog komentara, nego kako drukčije?
Ali, u našoj priprostoj sredini rodni zaokreti još nisu uobičajni, spisateljica koja se odjednom identificira kao pisac, naišla bi na otpor i Nancy se unaprijed oprosti od sjajne ideje. Koja je na blogu već toliko puta korištena, a još se dugo neće otrcati, sve dok ima očajnih žena, koje bi radije plesale sentiš na Helter Skelter, sa Charlesom Mansonom ili se grijale kraj krušne peći u zagrljaju Metoda Trobeca, nego ostale solo.
Hm, zamisli se Nancy, a da s guštom izvrijeđa kolege spisatelje i to prozivajući ih punim imenom? Takvi ispadi znadu privući pažnju, pogotovo kad se navode detaljni podaci – tko je čije vanbračno dijete, čija majka ima samo pet razreda škole, a čija zanat, najstariji na svijetu? Kakve su mizerne poslove radili na turobnom putu do prvog izdavača, tko ih je pogurao i u koje tjelesne otvore, s kojom su tajnom službom ili lokalnim mafijozom surađivali?
Ushićena vlastitom domišljatošću, Nancy iščeprka svoj zlokobni crni notes iz tajnog skrovišta na dnu košare za prljavo rublje, da bi ga već nakon deset minuta zviznula u koš za smeće. Sve bilješke koje je godinama vrijedno skupljala već su odavno objavljene, uporno se vrte na desetak blogova, posvećenih isključivo blaćenju književnika i književnih kritičara.
Snuždena, ali ne i poražena, Nancy se vrati svom izvornom poetskom poticaju:
«Noćas se moje čelo žari, noćas se gnusne misli kote, a sve ih redom blog ozari, za umrijet' od tolike ljepote...»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- 04:34 - Komentari (24) - Isprintaj - #
lucy, klanjam se :)))) (studena 04.03.2006. 09:50)
Ili u prijevodu na balkanski: Noćas mi srce pati, noćas me duša boli / teško je kad se voli,kad ostaneš saaaam.. :>) (E.P. 04.03.2006. 09:57)
daj da ja tebe pitam... zar ti misliš da te mame koje rađaju djecu invalide su same željele da im to djeca budu? i zar misliš da su sve majke tajkunke i da moraju samo pucnut prstima i imaju novca na pretek, te mame koje imaju takvu djecu ne mogu ih ostaviti same jer bez obzira na to koliko su invalidi njima svejedno treba pomoć, naravno tada majke ostaju sa svojom djecom da bi im pomogla, a ponekad muževi ili jednostavno nestanu ili se muče sa dva do tri posla samo da bi prehranili obitelj, jer u brigu za to djete treba uračunati terapije , a ponekad i ljekove.... zato ubuduće razmisli prije nego što opet lupiš neku glupost (gadura 04.03.2006. 10:18)
...svrati ponekad... (gadura 04.03.2006. 10:19)
joj taj teški život pisaca... (ribac 04.03.2006. 10:33)
Lucy in the sky whit draguljima! (kikiriki 04.03.2006. 10:40)
studena, EP, ribac, kikiriki, tnx. @ gaduro, ubuduće prije nego počneš pisati komentar, pročitaj post do kraja. ne, ja ne mislim ništa loše o majkama bolesne djece, nego komentiram eugeničare i rasiste, kad ti baš moram nacrtati o čemu se radi. (Lucy Fair 04.03.2006. 12:25)
Nancy Fancy bi trebala Marki upoznati, njih dve bi razvalile izdavače svojom genijalnošću ;))) (Bugenvilija 04.03.2006. 13:38)
zanimljiva ideja, Bugi, ali bojim se da ne bi išlo - Nancy je snob i hetero, a Marki gay siroče iz predgrađa. suprotnosti se privlače, da, ali imam predosjećaj da bi njihov sudar bio totalka.;) (Lucy Fair 04.03.2006. 13:51)
Sve je već neko napiso. Zašto takva sitnica da te obeshrabri? (imejl99 04.03.2006. 14:51)
mene ne bi obeshrabrilo, ali Nancy je snob, pa pati od nekih čudnih principa;)) (Lucy Fair 04.03.2006. 15:01)
... rodni zaokret ? izraz je tvoj ili je vec odomacen u hravtskom jeziku ? shta mislish o paraleli "rodni preokret" ? (igra 04.03.2006. 16:21)
onda smo susjedi. (svrshi 04.03.2006. 16:59)
bravo (frakcija 04.03.2006. 17:16)
čitajte bez obrva! (koka 3 04.03.2006. 17:46)
I meni je sve ovo prošlo kroz glavu jer pokušavam napisati post mjesecima. Kad vid i to napisano.. (frakcija 04.03.2006. 18:40)
Lucy in teh sky with.......smile (svoje ja 04.03.2006. 19:34)
ODlicno. super. (manistra 04.03.2006. 21:27)
Sve stoji, samo hmmm, ljudi su ljudi, svašta im izleti pa ostanu živi. A vidim i ti znaš suditi! (ne želim uvrijediti, samo uočiti) Lijepo pišeš ;)))) (Tara 04.03.2006. 22:03)
ženo pa koliko ti možeš tipkati (mimi 04.03.2006. 22:51)
Lucy nas poeta :))))) (mortale 05.03.2006. 01:28)
Nadam se da će ti ovo češće postanje prijeći u naviku. Gubiš razum, ali kvalitetu nikako ;))) (supersale 05.03.2006. 01:45)
a tako dakle.. cc (pozelenjela gospa 05.03.2006. 03:07)
- 23:41 - Dodaj komentar
(8) - Print
- #
srijeda, 01.03.2006.
JEĐUPKA
«Gospodićna, daš mi ruku, ću ti gatam!», inzistirala je zgođušna Cigančica od nekih trinaest-četrnaest godina.
Veoma pohvalno! Umjesto da prosi, žica, moli i kumi, ta je mala odlučila zaraditi novac. Nudeći intelektualne usluge. Iste, kakve pružaju i mnogi građani blijedog tena, samo što oni ne kažu da se bave ciganlukom, nego prekognicijom, pa naplaćuju daleko više od romskih kolega.
Sasvim ispravno! Nije isto reći 'nemam pojma, meljem bez veze' na hrvatskom ili na latinskom. Ovo drugo masno košta, znade svatko tko je imao posla s liječnicima i odvjetnicima. No, za razliku od pripadnika spomenutih profesija, kojima su učinci krajnje neizvjesni, mala gatara, izgleda, točno zna što radi.
«Vidim momka, visokog i ljepog, ljepši od Hamdije Miljunaša, ljepši od Tarika Miljunaša, ljepši od miljun eura, jel toćno?»
«Je», hipnotizirano priznaje osamnaestogodišnja susjeda Verica.
«On tebe mnogo voli, tebe jednu sanja, al ih deset budan gleda, tri hoće da ga preotmu, moraš da paziš, jel toćno?»
«Bome da», ote se Verici uz sjetan uzdah.
«Nemoj da brineš, vidim kako brzo ide, žuri i tabana ravno u radnju, kupiće nešto, joj što sjaji, majko, što sjeva u oći! Zlatan prsten sa dijamantom će da kupi, će da metne tebi na ruku, kad ruže procvjetaju!»
«Na proljeće!», zaneseno će zaljubljena susjeda.
Da, na proljeće. Jasno kao dan, svi se zaručuju i žene kad stigne proljeće. I ja sam se udala jednog proljeća, davnog. I naravno da je mala proročica propustila precizirati - o kojem je točno proljeću riječ? Ovom ili nekom drugom, koje ima doći u jednom od budućih desetljeća?
Ali, u tom sjajnom trenutku nadnaravne anticipacije potpunog ostvarenja jedinstveno prekrasne želje, tko bi se gnjavio s tako nevažnim detaljima?
«Nego, pazi, gospodićna», smrkne se Cigančica, «ima jedna žena, žute kose, kruta ko daska, a nos ko drška od đezve, jaoj naopako!»
«Uf, profica iz matematike!», zgrozi se Verica.
«Begaš i begaš od nje, al kolko god ga begaš, nemoš da pobegneš!»
«Ma kak samo znaš???», preneraženo će mlada markirantica.
Kao da je teško pogoditi. S obzirom da ima zgodnog dečka i prigodne napade ljubomore, kako bi nadzirala situaciju da redovno sjedi u školi? Ali, ljubav je ljubav, posao je posao, a profici iz matematike posao je da muči učenike i Verica će kad-tad morati odgovarati gradivo. Ako ne sad, onda na popravnom. Ili sljedeće godine, na proljeće, s prstenom na ruci i deriščetom u naručju.
Zaključci su do kojih smo obje stigle putem logičke dedukcije, samo što Cigančica spomenutu sintagmu ne zna izgovoriti. Ali zato zna da joj se itekako isplati blefirati onostrane moći, pa na Veričin upit odgovara veoma mističnim tonom: «Vidim šta će da bude, oćima gledam, ko na filmu!»
«Ko te naučio gatati?», zadivljeno pita Verica, gurajući sitniš u nabore živopisno šarenih, asimetrično lepršavih odjevnih predmeta, u narodu poznatih pod nazivom 'dronjci'.
«Tetka me ući», odgovara Cigančica.
Znači, obiteljski biznis. Krasno! I što reći o neodgovornoj familiji, koja šalje djecu na ulicu, da po cičoj zimi idu od vrata do vrata i varaju ljude?
Sve najbolje!
Jer, Cigančica je moja nećakinja, a u fašnički je pohod dobrohotno povela i dva živahna Cigančeta – moje presretne, obilno nagaravljene i nakinđurene kćeri, koje su danima iščekivale taj ludi provod.
Tek što su krenule, smjesta im se pridružila i četvrta – mala Dančika, a nije isključeno ni sudjelovanje Dančikine starije sestre Verice. Dobro bi joj došla koja kuna, trebat će za instrukcije iz matematike.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
- Komentari (21) - Isprintaj - #
sva gatanja imaju jednu istu poveznicu a to je da svi u svojim predviđanjima uvijek vide nešto neodređeno kao npr. često korišten muškarac u crnom i slično (Here To Stay 01.03.2006. 03:25)
da, naravno. ili princ u bijelom. BMW-u, jasno.;) (Lucy Fair 01.03.2006. 03:34)
tak treba. ni meni ne vjeruju kad kažem da sam se šalio, ono vidim ti konjanika u šalici, pticu koja je baš sletjela na krov... :) (kratke 01.03.2006. 09:00)
Možda sestrična poduči blizanke, a onda ti nema spasa kad otvore obiteljski biznis ;))) (Bugenvilija 01.03.2006. 10:11)
hehe, što bi bilo da je zaozbiljno? (ribac 01.03.2006. 12:37)
e jesi otkacena svaka cast :))))) nasmijala sam se bas onako, cergaski :))) (studena°°° 01.03.2006. 13:23)
a kurafte se faca.... (legasvega 01.03.2006. 13:48)
vidim ja da je poduzetnistvo u hrvata uzelo maha..jos malo pa cemo imat "Da ti gatam & son export-import co." !! (stefica 01.03.2006. 14:15)
Hoćeš reći da sve ovo što si napisala nije istina nego da ti zapravo ismijavaš tu vehementnu sposobnost proricanja budućnosti? Ne bi se nikad od tebe nadao takvom čemu.... (Herostrat 01.03.2006. 15:28)
Jednom davno, sam se prerušila u (zgodnu) ciganku i sjedala zgodnim frajerima u krilo s isprikom: češ da ti gatam? Jo koja je to zajebancija bila! (dome 01.03.2006. 21:24)
odlično! e sad znam kako ću ubit dio dana, čitat ću twilight zone, uz zvjezdane staze, moju omiljenu seriju. (zoran h 02.03.2006. 11:20)
Mogli bi stvarno pokrenuti obiteljski bizniš vidiš da curama ide već su prve novce zaradile. (darkwolf 02.03.2006. 12:17)
hahaha moram ih upoznati s razijom, ima da okrenu milione :)) (Porto 02.03.2006. 13:22)
joj, volim te čitat, nemam ti kaj drugo za reć! (opićena 02.03.2006. 14:02)
Lucce Ferre, Lucce Ferre, dobar čitač, dobar pisac. Dakle, etno -motiv? Zašto ne, zašto ne, da citiram negdašnjeg pomoćnika ministra u Ministarstvu za međureligijsku suradnju, manjine, bogoštovlje i nastavu: "Različitosti su naše bogatstvo, a ne okov straha od drugačijeg", hehe (patak74 02.03.2006. 16:29)
Pišeš stvarno dobre priče, a ni ova nije ništa drukčija. Stvarno- svaka čast. Ma ne znamo zašto ali priča nam je tako simpatična i obje nas je izbacila iz depre. E pa hvala ti velika Luciferko! ;-)))) (green girls 02.03.2006. 17:18)
Jako zanimljivo pišeš...Svaka čast..Pozdrav. (Ida 02.03.2006. 18:59)
evo da se nadovežem na ostale komentare: super priče, stvarno.. (reykjavik 03.03.2006. 00:17)
ja bi da mi prorekne da ću imati malo više love, jer sve ostalo već imam!!!! koja sam ja sretnica :)))), eh da i malo više vremena!!!! (ups, ipak nemam sve ...) :))) (morenza 03.03.2006. 10:37)
lol, gatanje je zabavno. ljudi cesto nit ne skuze da gatari govore sve sto treba znat. ti ljudi jednostavno iscitavaju reakcije. to je isto neka vrst talenta ;D (lars 03.03.2006. 12:58)
Joj priča je super. Mojoj seki je izgatala ciganka "Imat ćeš momaka ko krušaka" s naglaskom da se rimuje: (Tara 03.03.2006. 16:09)
- 23:37 - Dodaj komentar
(3) - Print
- #
|
|
|
