Komentari

olifant.blog.hr

Dodaj komentar (39)

Marketing

  • Ribac

    bwahahaha, marki legenda! :D

    avatar

    12.03.2006. (21:38)    -   -   -   -  

  • Minerva*Riranje

    Da. Da. Odokativno se shvati da je baš mislila na to djelo. :)

    avatar

    12.03.2006. (21:54)    -   -   -   -  

  • činjenica

    sve ok da se radi i dobit ideju no po meni ako umjetnina nema neko svoje značenje ne znači ništa.. što bi predstavljalo kako si napisala ono jaje na zlatnom postolju?

    avatar

    12.03.2006. (22:02)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Kak nisi skužila, ja sam odmah prepoznala o kojoj je skulpturi riječ ;)))

    avatar

    12.03.2006. (22:37)    -   -   -   -  

  • razliven

    hehe odlicno, srecom sam i ja okruzen sa nekoliko "markijica" 8)

    avatar

    12.03.2006. (22:38)    -   -   -   -  

  • lega svega

    dobila te na foru.

    avatar

    13.03.2006. (09:42)    -   -   -   -  

  • bigg

    :-)))))) zadivljen sam

    avatar

    13.03.2006. (10:05)    -   -   -   -  

  • Pupa

    Hm, nije mi smiješno... A tekst kritike si prepisala od nekud ili si ga sama opalila?

    avatar

    13.03.2006. (10:32)    -   -   -   -  

  • Lucy Fair

    tnx svima na posjeti! @ Pupa, a zašto nije, nisi se valjda našla uvrijeđenom, s obzirom na struku? i da, sve sam sama smislila, zar ne da bih mogla pisati likovne kritike za neki kulturnjački časopis? ili bar ustupati gotove šprance likovnim kritičarima, uz skromnu naknadu?:))

    avatar

    13.03.2006. (10:55)    -   -   -   -  

  • bigg

    Vidim da rasprava kreće. Pa sam se osjetio pozvanim reći što mislim. Dakle, mislim (dakle jesam) kako je umjetnost slična parapsihologiji. Možda i ima nešto u tome, ali u šumi lažnjaka i mutivoda koji se tu množe jer nije moguće egzaktno odrediti kvalitetu (kilogram, metar...) teško je naći one koji zaista vrijede. S obzirom da sam izrazito liberalna osoba koja nikad ne bi strijeljala nekog samo zato što je umjetnik, dopustio bih im slobodno i nesmetano djelovanje. Dokle god mogu djelovati na tržišnim principima (to jest, ako netko hoće kupiti njihove slike - neka kupi). Ali im nikad ne bih dao niti kune iz poreza što se uzima ljudima koji krvavo rade. To vrijedi za slikare, razne glazbene zvjezdice, pjesnike... sve.

    avatar

    13.03.2006. (11:39)    -   -   -   -  

  • Lucy Fair

    stvar je malo kompliciranija, bigg. visoku kulturu (npr. operu i balet) mora financirati država, tako je svugdje. i što sa ostarjelim, a zaslužnim umjetnicima koji trebaju pomoć, kao Vesna Parun? osim toga, čisti tržišni princip ne jamči kvalitetu - mnoge zbirke pjesama ne bi bile tiskane, jer malo tko kupuje poeziju. s druge strane, na području likovnosti, sumnjivi radovi se prodaju, dovoljno je nabiti cijenu, napisati dojmljivo nerazumljivi osvrt, uporno prezentirati autora u medijima i kupci se sjate.:))

    avatar

    13.03.2006. (11:56)    -   -   -   -  

  • Manistra

    ma marki je zvijezda i to je fakat.

    avatar

    13.03.2006. (12:46)    -   -   -   -  

  • stefica

    hihihi ovako nekako ka marki bi i ja znala odgovarat na faksu.. :-))

    avatar

    13.03.2006. (14:23)    -   -   -   -  

  • bigg

    Lucy, spominješ "kvalitetu". Koje je mjerilo za kvalitetno umjetničko djelo? Postoji li neka "Komisija za kvaliteltna umjetnička djela" koja će savršeno dobro davati ocjene kvalitete? Znamo da su mnogi slikari u svoje doba bili gladni, a čim su umrli njihove su slike postale dramatično skupe. Bachova žena je zamotavala teglice s krastavcima u neke njegove note. S druge strane, sama si rekla da ako se nešto jako cijeni ne znači da vrijedi, već da samo treba napisati dobar osvrt i tako to... Ja se ne smatram osobom koja mjerodavno može reći da li kakvo umjetničko djelo vrijedi ili ne, ali mogu reći da li se meni sviđa. A ako mi se sviđa možda sam voljan i platiti. Tvoj blog mi se sviđa i voljan sam trošiti svoje vrijeme na njega. Neka vina mi se sviđaju i nikad neću reći da su vrhunska samo zato što se baš meni sviđaju, ali ću biti voljan dati pokoju kunu za njih. Slažem se s tobom da bi po mom principu mnogi pravi umjetnici propali (ako uopće postoje "pravi"), ali po ovom kako je sad - nekim šugavim estradnjacima se plaća socijano i zdravstveno iz plaće koju ja krvavo zarađujem, neki mladi i perspektivni umjetnici po galerijama izlažu hrpu lišća nasred poda a trošak prostora u kojem to čine plaća se iz mog prireza i slično... nekako mi se to ne sviđa. Plus, i sada mnogi koji za sebe vjeruju da su umjetnici još uvijek ne dobivaju nikakva sredstva i nemaju šansu izlagati, objavljivati, što god... O tome ti govori i ova poplava blogova. Nema savršenog rješenja. Ali mi se svejedno diže kosa na glavi od ljudi koji bi na silu voljeli biti umjetnici, a ne radnici. Te od ljudi koji bi voljeli pisat kritike ljudima koji bi voljeli biti umjetnici. :-))

    avatar

    13.03.2006. (14:42)    -   -   -   -  

  • razliven

    bigg, umjetnost ne bi opstala bez pomoci drzave. barem ne u svim sadasnjim oblicima. neka se ekonomisti jave, mislim da postoji i neki zakon o tome. ne mislim na drzavni zakon, nego princip :) No istina je i da se vani ustvari puno manje vidova umjetnosti financira nego kod nas, iako u vecoj mjeri. npr. muzeji sami zaraduju od prodaje ulaznica. zato jer to mogu. kod nas to nije slucaj. osim toga to je od nacionalnog interesa, opstanak kulture neke nacije. iako se time bas i ne opterecujem previse...

    avatar

    13.03.2006. (14:42)    -   -   -   -  

  • bigg

    Razliven, slažem se - donekle. Ali opet postavljam pitanje kvalitete procesa procjene kome moraju ići novci. Trenutno, čini mi se da ako bih se ja u nekoj birtiji napio, ustao i popišao (da prostite) po stolu bio bih izbačen van i vjerojatno istučen. Da isto napravim u galeriji, uz prisutnost novinara i snobova, bio bih umjetnik koji radi performance. Tarantino radi filmove u kojima je jedini smisao gledati nasilje i to su kao dobri filmovi. A filmove u kojima je jedini smisao gledati eksplicitan seks zovemo pornićima i oni navodno nisu dobri. Da, dajmo umjetnicima koji vrijede novce. Ali koji su to?

    avatar

    13.03.2006. (14:50)    -   -   -   -  

  • frakcija

    Evo reč ću! Sad kad je Luci rekla da je car gol. Van Gogh i Picasso ništa nevaljaju..aaaaaa. Ajme šta će mi sad bit?A tarantino je iznašao formulu, kojom izmućkane tuđe scenarije vadi iz šešira i na koncu spaja u neki kontekst napušen.Tako stvara dojam genijalne nepredvidivosti.Za sve postoji racionalno objašnjenje.Tresem se , šta će mi sad bit..

    avatar

    13.03.2006. (16:47)    -   -   -   -  

  • razliven

    spominjes sviđanje, nikako mi se ne sviđa ideja da se prepusti masama da odabiru sto im se sviđa i da se za to izdvajaju kune (tj. mase bi same za to izdvojile pare) ... vidis da su sad in narodnjaci, sta bi bilo sa umjetnosti, i wonder...? Kvaliteta..tocnije njen izbor, treba biti u rukama struke. sad kakva nam je struka je vec drugo pitanje. obrazovno prije svega. nemoj me krivo shvatiti, samo za taj drzavni novac u kulturi bi struka trebala odgovarati... van toga je ko voli nek izvoli... ionako se struka nakon izvjesnog vremena napuse i postaje sama radi sebe, ali srecom sve je u kretanju pa se to opet promijeni i tako dalje....odlutah ja u kozmicku dinamiku 8)

    avatar

    13.03.2006. (17:18)    -   -   -   -  

  • razliven

    iz gornjeg komentara "napuse" dolazi od napuhati se, a ne napusiti se :o)) sori Lucy da te zanemarujem, kako klinci? 8)

    avatar

    13.03.2006. (17:19)    -   -   -   -  

  • Wall

    Takve Umjetnike potpuno razumijen; njihove štovatelje malo manje, ali ipak. Kritičare, s proljevima od rečenica kao tvoje Marki, nimalo. Jedino dobijem neopisivu želju da im onaj auspuh iz 'Umjetnikove instalacije instaliram u guzicu, ravno od šupka do usta. voila! To bih ja nazvao INSTALACIJOM sa smislom :))

    avatar

    13.03.2006. (17:34)    -   -   -   -  

  • stroke

    @Wall - jel to znači da većina kritičara hodaju kao pingvini??

    avatar

    13.03.2006. (21:25)    -   -   -   -  

  • frakcija

    ja bi wallu metak u čelo.. He raspojasala se po tuđim blogovima.

    avatar

    14.03.2006. (07:36)    -   -   -   -  

  • patak74

    Podsjećam publiku na jednu avangardnu predstavu na Eurokazu prije par godina u kojemu član jedne isto tako avangardne britanske skupine iz guzice izvlači sto metara zavoja. I na ono kad je izloženo nečije govance.

    avatar

    14.03.2006. (10:11)    -   -   -   -  

  • Rado Vidjen

    Čitam gore tvoj post i komentare i mislim si malo je nas umjetnika, po meni nije bahato sebe smatrati umjetnikom (ne kažem da sam hvale vrijedan umjetnik, ali nekakav jesam). Ovaj put se sa tobom ne slažem. Naime jedino je tu upitna tumačenje od Marki (da je popljuvala dotične umjetnine bilo bi sve uredu). Umjetnost nije zanat pa da je jedino dobro ako neko zana lijepo naslikati krajolik ili napraviti skulpturu koja je baš kao pravi čovjek, možda je nekada bila, vremena se mjenjaju, danas je dovoljno reći da je nešto umjetnost i to umjetnost postaje, dali je to dobra umjetnost ili obična bezvezotina drugo je pitanje. Do nedavno sam mislio kako je slika (ulje na platnu) istrošen medij, kako modernom čovjeku više ništa ne može pružiti, ali sam se na jednoj izložbi uvjerio u suprutno, radilo se o jednoj plavičastoj apstrakciji, teško mi je bilo gledati u tu sliku, uvlačila me je u sebe, u neku čudnu meni stranu bol, umjetnik je na slici ostavio sebe, energija u toj slici bila je jaka. Preko sljedećeg platna prešao sam za desetak sekundi jer ničim nije zračila (akt neke žene). Tako je i sa modernim instalacijama, na jednoj izložbi došao sam u zamračenu prostoriju, zvukovi koji su se čuli bili su vanzemaljski (tako sam prvo mislio), kada sam došao do staklene hermetički zatvorene kocke (imala je dovod za zrak i neke žice su ulazile u nju), unutra je bilo raspadajuće meso i tisućerazličitih kukaca koji su ga jeli i ispuštali te zvukove, mikrofoni su u kocki pojačavali zvuk kako bi ih mi prvi puta mogli čuti, umjetnik je izazvao gađenje i neki dječji strah (to nam se događa sa tijelom kada ga zakopaju), ali nije zbog toga postavio instalaciju, nego da bi mogli čuti te sada zemaljske zvukove, izazivajući osjećaj gađenja i odbojnosti prema smrti i raspadanju i čuđenja zbog prvi puta doživljenog osjećaja. Reci mi koliko puta kako godine idu osjetiš nešto posve novo. To smo osjećali često jedino dok smo odrastali, nije li divno da nam umjetnost može ponovo izazivati te osjećaje, čuđenja, nadnaravnog straha, isrenog smijeha... Nego Luce jednom si mi davno napisala na blog komentar da bi trebao više pisati i evo nakon pun k vremena odluka je pala, još sam pravi početnik, ali volio bi čuti tvoje mišljenje o tome.

    avatar

    14.03.2006. (14:43)    -   -   -   -  

  • aMB

    :p

    avatar

    14.03.2006. (19:12)    -   -   -   -  

učitavam...