::LUCY FAIR::

nedjelja, 26.03.2006.

MARKI ILI NAGRAĐENA KREPOST

Nakon dugog samovanja, provedenog radije u kreposnom životu nego da pristane na bilo što, mojoj se frendici Marki napokon nasmiješila sreća, u gejlezbo klubu. Upoznala je curu, zgodnu, šarmantnu, otmjenu, umjetnicu. Nekoć je bila balerina. A sad se bavi raznim vidovima umjetnosti, otprilike avangardne.
Tako glasi njena priča, a činjenice govore sljedeće – sklona je raskoši i glamouru, što je zgodno, no samo po sebi ne mora imati veze ni s kulturom, niti s umjetnošću, ali izgleda da ona to ne zna. Kao svaka bivša i sadašnja balerina i ona izvrsno poznaje klasičnu glazbu, samo što misli da je 'Čarobna frula' ime folklorne skupine. Možda ne voli Mozarta? Ne voli? Mrzi! Fuj! Te odurne čokoladne kugle koje bjesomučno debljaju. Užas!
Nakon uvodnog razgovora u Markinoj su se glavi već počela rojiti razna pitanja: «Odakle joj toliko novca? Kojim se to vidovima umjetnosti bavi? I kako ih točno izvodi?»
Na razne načine, uglavnom oko metalne štange. U zatvorenim prostorima, eksluzivnijim od običnih noćnih klubova. Za malobrojnu klijentelu, veoma probranu, zapravo, pobranu u odmaralištima za dobro potkožene starkelje, kojima trebaju posebno perverzni poticaji.
Dakle, Markina nova prijateljica nije samo njezina, već je i prijateljica noći. Pa što? Tko kaže da je ona ološ? I što onda reći za špije, odvjetnike i likovne kritičare?
Da pokaže da nema što skrivati, odmah je povela Marki u razgledanje ateliera, gdje nije bilo štafelaja ili kiparskog pribora, nego vodeni krevet na koji bi stala jedna manja obitelj vodenih konja, ogledala duž zidova i naravno, štanga od pozlaćenog mesinga na sredini.
Uz zvukove turbo-folk glazbe, umjetnica je stala izvoditi svoj avangardni performance – euforični striptiz, obogaćen arabesknom koreografijom manuelnih zahvata na vlastitoj osobi. Uzduž i poprijeko, zdušno i temeljito.
Međutim, kad se Marki privila uz nju u nastojanju da dade svoj doprinos, ova reče: «Pričekaj da uključim kameru.»
U taj čas Marki je osjetila izvjesnu napetost. Kao da bi joj nešto moglo pasti na glavu. Digla je pogled, zijala u vis. Zaista, riječ 'porno-film' visjela je u zraku, ruku pod ruku s 'prostitucijom'.
Poput pop-corna Marki je iskočila kroz vrata avangardnog ateliera i nadala se u bjesomučni trk. U susret kreposnom životu, apstinenciji, besparici i upornom očekivanju da će joj se napokon iznenada nasmiješiti sreća. Dobar izbor. Na kraju krajeva, sreća je lijepa samo dok se čeka.

Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka