okrutnastvarnost
18.06.2007., ponedjeljak
|
U subotu sam isla vani s Josipom i njegovom ekipom (njih 7 miski i ja) u Makarsku, bila je to noc za pamcenje, osjecala sam se kao kraljica. Nasli smo se u njegovom kaficu lagano pijuckali i kovali planove di bi mogli otici da se malo maknemo iz ovog naseg jebenog grada. Pregovori nisu dugo trajali, odluka je bila jednoglasna ide se za Makarsku. Bila sam sigurna de ce bilti ludo, nezaboravno i da necu sresti nikoga poznatog. Opet sam svatila da covik u neke stvari nesmi biti siguran. Bilo je ludo i nezaboravno i vise nego sto sam mislila. Nego da krenem na bit, islo se od kafica do kafica i pilo, bolje reci lokalo. Totalno luda atmosfera, srica leptirici koji su se pojavljivali kad bi bila u Josipovoj blizini su se smirili, vjerojatno su zaspali. Oko 03:30 h policija je sve pozatvarala, a kako nismo tili da noc jos zavrsi odlucili smo otici malo do Baske Vode, viditi imali doli sta. Kad smo dosli usljedilo je razocaranje ni doli nije bilo nista, ali sve jedno smo se odlucili spustiti do Apola i popiti pice. Bila je sakica ljudi tako da smo zamalo odustali i od te ideja. Ali eto nismo, zasili smo za sank i nastavili po alkoholu. Kad onda zacuh poznat glas iza ledja!!! Pomislih Hrvoje, ma to je nemoguce, on nikad ne ide van Splita. Lagano sam se okrenila i imala sam sta i viditi, metar od mene stoji on s ekipom i curom s kojom se drzi za ruku. Pogledali smo se zbunjeno, curi je mahinalno pustija ruku i prijateljima signalizirao da mi se nesmiju javiti radi nje. Na to sam poludila, nisam mu tila dati gusta da vidi da me to smeta i da me ludjacki boli. Posto sam sidila tik do Josipa tiho sam ga upitala zeli li se malo igrati. Rekla sam mu da mi je tu bivsi s curom i da mu zelim pokazati da sam krenila dalje s zivotom, premda to nije istina. Odmah se je slozija i tako je igra krenila. Josip me je onako lagano privukao k sebi i poljubija, konobara je zamolija da pusti nesto lagano da svira i ovaj mu udovolji. Kad su pustili laganici digli smo se plesati, izgledali smo zaljubljeni do bola, a Hrvoje je sve gledao kao hipnotiziran, bar su tako rekli. Naravno kad smo krenili ca isli smo zagrljeni, ubrzo smo izasli iz Hrvojeg vidokruga i igra je tribala biti gotova, ali nije na moje zadovoljsto. Nastavili smo s igrom sve dok nije isa svak svojoj kuci. E tu nije kraj, u nedilju me zva Hrvoje i pita mozemo li se viditi, odbila sam ga. Nakon toga me je pita je li to radi "onog lika" Josipa, na to sam mu odgovorila potvrdno i rekla sam mu da sam krenila dalje ka sta je vidija i da me vise ne zove. Nakon te recenice navrle su mi suze na oci, jer to ne zelim, ali moram napraviti, moram prikiniti svaki kontakt s njim da ga mogu zaboraviti. Poklopila sam mu slusalici, duboko udahnila i isla se naci s Josipom s kojim sam provela jos jedan lip dan. |
