okrutnastvarnost
31.07.2007., utorak
NEDOSTAJE MI
|
nedostaje mi... nedostaje mi njegovo prijateljstvo... nedostaje mi njegov osmjeh... nedostaje mi njegov zagrljaj... nedostaju mi njegovi poljubci... nedostaju mi njegovi dodiri... nedostaje mi... pokaza mi je sto je ljubav... pokaza mi je sto je srica... pokaza mi je kako se smijati... njegovim odlaskom nestala je srica... njegovim odlaskom nesta je osmjeh... ostala je neizmjerna ljubav... dosla je neizmjerna bol... dosle su suze... za njega bi ucinila sve... rusila kule... preplivala mora... gazila priko trnja... zna koliko sam ga volila... zna koliko ga jos volim... znam da je i on mene volija... znam da me jos voli na neki svoj nacin... imali smo i jos uvjek imamo nesto posebno sto nas veze, ali to nije dovoljno da bi bili skupa... ne vise... |
03.07.2007., utorak
SAN
|
Kad sam zelila sanjati nikad nisam, a sad kad to ne zelimsanjam svaku noc. Zelim provesti jednu mirnu noc, zelim zaspati i ujutro se probuditi bez tuge, bez suza. Sinoc sam ga opet sanjala, opet sam prozivila svaki lipi trenutakproveden s njim. Zagrlila sam ga jako, svom snagom. Pita me je "mala sta ti je", odgovorila sam mu "ne zelim te pustiti, ne zelim te izgubiti". Na to mi je rekao "nikad me neces izgubiti, uvijek cu biti tu, to ti obecavam". Nakon te recenice sam osjetila neobican mir, spokoj, a onda trzaj... probudila sam se i svatila da ga nema, da je sve to opet bia samo san. Suze su krenile, od silne boli nisam mogla disati. Obukla sam se i izasla vani, otisla sam do nase plaze, plakala sam kao nikad do sad. Na toj istoj plazi bija je nas pocetak i kraj.... na toj plazi sam opet po ko zna koji put docekala zoru, ali ovaj put sama. U toj boli, tuzi, samoci odlebdila sam negdi, nigdi, svugdi, bila sam medju zvijezdama, medju trnjem... U stvarnost me je vratija alarm na mobitelu, bilo je vrime za krenit na posa. Jos i taj posa koja muka. Los dan za posa, srica sef mi je pum razumjevanja, vidija je da sam imala tesku noc pa me ne tlaci previse. |
02.07.2007., ponedjeljak
|
Kazu mala je granica izmedju ljubavi i mrznje. Kako tu granicu prici? Kako zamrziti nekoga koga volis cilim bicem? Kako zamrziti nekoga zbog koga dises? Zelim ga mrziti onoliko koliko ga volim, jer nije zasluzija moju ljubav. Dala sam mu sve, dala sam mu cilu sebe, a on je sve odbacija, odbacija me kao zadnje smece. povridija me, slomija me, iscipa mi srce, unistija me, a ja ga nakon svega opet volim. Di je ta granica, ako je mala kako govore zasto ga ne mrzim? Kad bi ga mrzila sve bi bilo lakse, mogla bi nastaviti sa zivotom, s normalnim zivotom. Sada po ovome svitu hodam kao zombi, negdi izmedju jave i sna. Radim pogresku za pogreskom samo da na trenutak osjetim da sam ziva. Da li sam ziva? Kakav je ovo zivot kad kroz njega koracam bec cilja!? |
