okrutnastvarnost
17.07.2008., četvrtak
|
Stvarni život ne sacinjavaju naši planovi o sreci, nego bas ono sto se protivi tim planovima i namjerama, ono sto se slucajno dogadja, sto je potpuno nepredvidivo i sto izaziva samo razocaranje i bol. Zaspala sam i sanjala da je zivot ljepota, probudila sam se i vidjela da je samo duznost. Eto u zivotu je na zalost tako, trnje dobivaju zivi, a ruze mrtvi. "Jeste, ja sam samo bludeći putnik, gost i došljak na ovoj zemlji! A zar ste vi nešto više?" |
16.07.2008., srijeda
|
Napor je sve teži, nada sve sporija, razilaženje između onoga što jesam i onoga što sam pretpostavila da mogu biti sve je veće. Jesam li to još uvijek ja, ona ista koja je nekada lebdjela u punom izobilju osjećaja, a raj je pratio na svakom koraku, i koja je imala srce? Ne to više nisam ja, to je srce sada mrtvo. Tama, kao pustoš, kao ništa, ni neba nema, ni blizine, ni daljine, svijeta nema, ni ljudi, postoji samo crna praznina što je prožela oči i tijelo, i zemlja što se neprestano otvara i vuče u sebe, stenjući upija sve što joj se približi. |
