Quis custodiet ipsos custodes?

"They would not listen, they're not listening still.
Perhaps they never will... "
Don McLean - Vincent (Starry night)






Ne može se reći da kod nas sve stoji, jutros su kazaljke satova pomaknute jedan sat naprijed.

Uprkos obećanjima, i ako ne ustavnoj onda moralnoj obavezi raspisivanja referenduma zbog budućnosti naše zemlje, čini se da nas kao guske u magli guraju u NATO. U čemu je problem, ako tvrde da je narod tako radostan i sa zadovoljstvom želi ući u NATO i plaćati danak zaštiti svjetskog policajca, da se referendum kojeg su obećavali i raspiše?
Rejting im je tako loš da bi ih pobjeda na tom referendumu sigurno digla.

Ne znam koliko je točan mail o negativnostima ulaska u NATO koji cirkulira ovih dana, niti jesu li sve činjenice u njemu iznesene točne, ali u svakom slučaju daje i drugi pogled na cijelu priču. Zanimljiva je činjenica da javno nitko ne govori o negativnostima već samo kako je to sve divno i krasno, kako je to ne samo nužnost na koju nas tjeraju, već i velika čast, koja će nam donesti silne beneficije i od koje ćemo samo imati koristi. E sad, kada SAD nešto takvo čine, onda im je sigurno altruizam i dobrobit drugih na prvom mjestu i jedini motiv.

Na žalost, čak su se i nevladine organizacije (ali obzirom da se po svoj prilici veći dio njih ipak financira iz budžeta nije ni čudo) uključile u nekritičko hvaljenje i zagovaranje potrebe ulaska u NATO. Državni mediji i kvazinezavisni mediji su naravno listom za NATO.
Afirmativni argumenti za ulazak su pomalo na klimavim nogama, a argumente protiv nitko javno ne iznosi. Osnovni argument sigurnosti od napada susjeda mi se čini da pada u vodu jer svi ti susjedi s istim, ako ne i još većim žarom hrle u NATO, dok oni koji su ušli kao da pomalo žale zbog toga.
Meni se cijela priča oko toga ne dopada. Ljigavo poltronstvo i dodvorništvo koje će se ovih dana iskazivati voljenom visokom gostu iz daleke i prijateljske nam zemlje je možda realnost i nužnost novog svjetskog poretka, ali ne moramo se zato svi s time slagati. Njegovo uvođenje demokracije gdje mu se prohtije je već dovoljno zla naneslo, tim sretnicima neposredno, a posredno i cijelom svijetu.
A lijepo bi bilo i da se negdje objavi sveobuhvatna analiza što se mora dati i platiti za ulazak, a koje su stvarne financijske i druge koristi od ulaska.
Možda je referendum, ili bar pokušaj organiziranja referenduma, prilika da kažemo da nam se to ne sviđa.
Pa ako vas zanima, ovo je link:
Odluka narodu

Dok navijači divljaju, samo što ne ubijaju po cesti (ali treba im dati šansu, za sada su imali samo nekoliko neuspješnih pokušaja), policija nemoćno promatra što se događa, i moli navijače da se odreknu huligana u svojim redovima.
Nakon tetošenja te gamadi, bijednika, ništarija i šljama, sada je izgleda to konačno došlo na naplatu i sada su se toliko osilili da javno prijete svima, ismijavaju policiju i sudstvo, a da im nitko ništa ne može, ne smije i neće.
Možda je jedina nada da im se stane na kraj da zaista uđemo u NATO, pa da tolerantni kakvi već jesu, i hrabri kakvi već jesu kada ih je deset puta više od onih na koje su se namjerili, pretuku jednog NATO vojnika afroameričkog ili hispanoameričkog porijekla ili možda neadekvatne seksualne orijentacije.
Jer naša izvršna, zakonodavna ni sudska vlast nemaju ni volje ni snage ni hrabrosti se s njima suočiti.
Izjava načelnika PU Zagrebačke je toliko sramna da ju vrijedi ponoviti:
"Mislim da smo bili učinkoviti jer smo dosta napadača priveli, ali ne možemo se posvetiti svakom slučaju".
Što bi tek bilo da nisu učinkoviti, i čime se to bave kad se ne mogu posvetiti svakom slučaju, i po kojim kriterijima odabiru čemu će se posvetiti?
Kada treba hapsiti bakice koje uz cestu prodaju sireve i kad njih treba kažnjavati, policajci su vrlo brzi, a suci vrlo strogi i odani slovu zakona, jer red je red.
Kada treba tih nekoliko probisvjeta jednom za svagda smiriti, nema ih nigdje.

U Glasu koncila na pitanje o obrezivanju žena službeni stav Crkve je:
"I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice, nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo marljiva i vjerna supruga i majka."

Država plaća penale stranim firmama zbog nepoštovanja ugovora. Cifre se brzo približavaju iznosu od milijarde kuna, a kako je krenulo bit će toga još.
Besmisleno je povlačiti paralelu sa talijanskom tvrtkom Coopcostruttori koja je mnoge naše firme i pojedince uz blagoslov iste te države prevarila i upropastila, a da im nikada nije nadoknađena šteta.

Nakon gorke pilule ZERP-a, sva je prilika da će naredna gorka piluletina biti brodogradilišta. Što će biti s brodogradnjom koja je i ovako na klimavim nogama čini se nije još nikom jasno, ali očito je da će se suverenost opet dokazivati savijanjem kičme i ispunjavanjem preuzetih obaveza koje stavljaju imperijalisti pred nas.
Ajde, malo smo napredniji pa ih nećemo smatrati božanstvima kao što su Inke smatrali španjolske konkvistadore kad su se prvi put pojavili pred njima, ali mi se čini da bi nam rado namijenili njihovu sudbinu.











Na današnji dan 853. rođen Vincent van Gogh, 1858. patentirana olovka s gumicom na vrhu, 1867. Rusija prodala Aljasku SAD-u za ondašnjih 7,2 mil. USD, 1894. rođen avionski konstrukotr Sergej Vladimirovič Iljušin, 1912. umro pisac Karl May, 1945. rođen Eric Clapton, 1981. neuspio atentat na Ronalda Reagana.


Što se tiče naslova posta, riječ je o naslovu jedne, za ovu priliku prigodne, kolumne Ante Tomića objavljene u "Jutarnjem listu", a kasnije i u knjizi "Građanin pokorni".

"... neke stvari koje nisu smjele biti zaboravljene bijahu izgubljene. Povijest postade legenda, legenda postade mit..."



Nekada davno imao sam običaj pišući blog vikendom izbjegavati politiku. Sad pišem rjeđe, a politiku je teško izbjeći, jer što god kod nas taknete, iza toga je politika.

Zahuktavaju se svađe u gradskom vijeću oko dvorane o kojoj smo svi dosta pisali i pričali (čini mi se prije no što su općinari počeli propitkivati), pa neću ponovno potezati to pitanje.

Uređuje se kino dvorana, i bilo bi zanimljivo čuti otkuda su obrtnici i firme koje uređuju dvoranu, i zašto su baš oni odabrani.
Gradonačelnik je pak, gostujući na ROG, rekao da će uređenje kino dvorane koštati preko 10 000 000 kn.
Suvislo, elokventno, argumentirano i jezgrovito, kako već on umije.

Ne treba sumnjati da će se primjena ZERP-a na članice EU odgoditi, naći će se formulacija da se to prikaže kao još jedan veliki uspjeh vanjske politike.
Nema ni smisla podsjećati s koliko žara su se zastupnici tadašnje opozicije, potpomognuti opskurnom strančicom koja je i tada kao i danas participirala u vlasti a rovarila protiv nje, borili za njegovo proglašenje što prije i u cijelosti.
Kada su (opet) došli na vlast malo su okrenuli ploču i to više nije bilo tako strateško pitanje niti ga se baš doslovno trebalo primjenjivati, a sada će se potpuno povući i bit će kako neokolonijalizatori kažu. U svemu tome smiješno zvuči premijerova izjava da nam nitko neće određivati politiku. Dovoljno je da se stvarni gazda naljuti i podijeli packe neposlušnim đacima, i sve bude kako su veliki odlučili, ovaj put nam čak ne dopuštajući ni privid suvereniteta.

I dalje nećemo saznati tko su lažni branitelji i invalidi, i dalje nećemo znati zašto nam je NATO tako bitan i zašto u njega možemo i hoćemo, i to ber referenduma, a u EU ne možemo a hoćemo, i dalje će nas vlast vodati i driblati kako im se bude dalo, i dalje nećemo saznati koje su to stvarne mjere da se već evidentna ekonomska kriza ublaži. Ali zato je započeo Big Brother, započela je Farma, što je svakako za javnost zanimljivije i za našu budućnost neuporedivo važnije. Uostalom, u tim idiotirijama javnost svojim glasovima može nešto i učiniti i izbaciti nekog tko se većini se sviđa.

Uređenje parka je počelo, i ako ništa drugo, nikog nije ostavilo ravnodušnim.

Da se park treba urediti svi se slažemo, ali na kraju struka treba reći kako to treba biti urađeno.
Jedna od solucija, protiv koje je većina javnosti zbog sentimentalne povezanosti s parkom, jest kompletno rušenje parka i sađenje "od nule". Drugo rješenje, koje je izgleda odabrano, je parcijalno rušenje i ponovno zasađivanje.
Teško je reći koja solucija je bolja, i zaista se ne mogu niti jednoj prikloniti, i mene uz park vežu lijepa sjećanja na djetinjstvo i mladost, niti si mogu predstaviti kako će park u konačnici izgledati.

Samo, ako je to ista ona struka koja je rukovodila masakriranjem stabala uz glavnu prometnicu, i do sada se bavila urbanizmom i hortikulturom u našem gradu, onda bi možda bilo bolje da su park ostavili kakav je bio.


Ovako park izgleda ovih dana (htjedoh za komparaciju staviti fotografije kako je park nekad izgledao, ali zbog problema s uploadom fotografija sam odustao).:





Na današnji dan 1454. rođen Amerigo Vespucci, 1890. rođen ruski revolucionar Vjačeslav Mihajlovič Skrjabin (nadimak Molotov, u čiju čast je zapaljena boca benzina dobila ime), 1934. rođen Jurij Gagarin, 1943. rođen Bobby Fischer, 1959. proizvedena prva lutka Barbie