"... neke stvari koje nisu smjele biti zaboravljene bijahu izgubljene. Povijest postade legenda, legenda postade mit..."

Nekada davno imao sam običaj pišući blog vikendom izbjegavati politiku. Sad pišem rjeđe, a politiku je teško izbjeći, jer što god kod nas taknete, iza toga je politika.
Zahuktavaju se svađe u gradskom vijeću oko dvorane o kojoj smo svi dosta pisali i pričali (čini mi se prije no što su općinari počeli propitkivati), pa neću ponovno potezati to pitanje.
Uređuje se kino dvorana, i bilo bi zanimljivo čuti otkuda su obrtnici i firme koje uređuju dvoranu, i zašto su baš oni odabrani.
Gradonačelnik je pak, gostujući na ROG, rekao da će uređenje kino dvorane koštati preko 10 000 000 kn.
Suvislo, elokventno, argumentirano i jezgrovito, kako već on umije.
Ne treba sumnjati da će se primjena ZERP-a na članice EU odgoditi, naći će se formulacija da se to prikaže kao još jedan veliki uspjeh vanjske politike.
Nema ni smisla podsjećati s koliko žara su se zastupnici tadašnje opozicije, potpomognuti opskurnom strančicom koja je i tada kao i danas participirala u vlasti a rovarila protiv nje, borili za njegovo proglašenje što prije i u cijelosti.
Kada su (opet) došli na vlast malo su okrenuli ploču i to više nije bilo tako strateško pitanje niti ga se baš doslovno trebalo primjenjivati, a sada će se potpuno povući i bit će kako neokolonijalizatori kažu. U svemu tome smiješno zvuči premijerova izjava da nam nitko neće određivati politiku. Dovoljno je da se stvarni gazda naljuti i podijeli packe neposlušnim đacima, i sve bude kako su veliki odlučili, ovaj put nam čak ne dopuštajući ni privid suvereniteta.
I dalje nećemo saznati tko su lažni branitelji i invalidi, i dalje nećemo znati zašto nam je NATO tako bitan i zašto u njega možemo i hoćemo, i to ber referenduma, a u EU ne možemo a hoćemo, i dalje će nas vlast vodati i driblati kako im se bude dalo, i dalje nećemo saznati koje su to stvarne mjere da se već evidentna ekonomska kriza ublaži. Ali zato je započeo Big Brother, započela je Farma, što je svakako za javnost zanimljivije i za našu budućnost neuporedivo važnije. Uostalom, u tim idiotirijama javnost svojim glasovima može nešto i učiniti i izbaciti nekog tko se većini se sviđa.
Uređenje parka je počelo, i ako ništa drugo, nikog nije ostavilo ravnodušnim.
Da se park treba urediti svi se slažemo, ali na kraju struka treba reći kako to treba biti urađeno.
Jedna od solucija, protiv koje je većina javnosti zbog sentimentalne povezanosti s parkom, jest kompletno rušenje parka i sađenje "od nule". Drugo rješenje, koje je izgleda odabrano, je parcijalno rušenje i ponovno zasađivanje.
Teško je reći koja solucija je bolja, i zaista se ne mogu niti jednoj prikloniti, i mene uz park vežu lijepa sjećanja na djetinjstvo i mladost, niti si mogu predstaviti kako će park u konačnici izgledati.
Samo, ako je to ista ona struka koja je rukovodila masakriranjem stabala uz glavnu prometnicu, i do sada se bavila urbanizmom i hortikulturom u našem gradu, onda bi možda bilo bolje da su park ostavili kakav je bio.
Ovako park izgleda ovih dana (htjedoh za komparaciju staviti fotografije kako je park nekad izgledao, ali zbog problema s uploadom fotografija sam odustao).:


Na današnji dan 1454. rođen Amerigo Vespucci, 1890. rođen ruski revolucionar Vjačeslav Mihajlovič Skrjabin (nadimak Molotov, u čiju čast je zapaljena boca benzina dobila ime), 1934. rođen Jurij Gagarin, 1943. rođen Bobby Fischer, 1959. proizvedena prva lutka Barbie