Quis custodiet ipsos custodes?

"Vrijeme je jedini kritičar bez ambicija."
John Steinbeck


Moram priznati da sam pogriješio.
Kada Billa nije otvorena krajem 2007. bio sam uvjeren da neće uopće otvarati negdje do kasnog ljeta, jer im je i onako prosinac udarni mjesec u kojem zarade više no za pola godine. No, ipak je otvorena, i izgleda ok, ugodan i uredan dućan. A po gužvi se ne bi reklo da su prvi mjeseci godine posni za trgovce.

Za one koji dugo nisu bili u Ogulinu, Billa se nalazi na mjestu gdje je nekad bila Izgradnja.

Naravno, ostaje pitanje što nam više treba, trgovina ili proizvodno poduzeće, kolika je cijena napretka i kamo to sve vodi.
Svakako je lijepo imati u gradu takav dućan, sa prilično velikim izborom i robom koja mi se čini kvalitetnijom no roba koja se prodaje u Lidlu. Doduše, to smo već imali i u Konzumu što se tiče izbora, a što se tiče kvalitete, to smo imali svugdje.

Dakle, na pitanje treba li nam takav dućan, ne ulazeći u to je li on konkurencija ostalima, i hoće li cijene padati ili je sve dio dogovorene igre velikih igrača, odgovor je da.
No, na pitanje je li nam trebala Izgradnja koja je zapošljavala stotine radnika isto tako je odgovor da, i to veliko DA. Za Izgradnju i uz Izgradnju su posredno ili neposredno bile vezane stotine i stotine obitelji u Ogulinu, i rekao bih da je ovo što se s njom dogodilo i izgradnja Bille na mjestu njenih ruševina samo simbol funkcioniranja države i pretvorbe kroz sve ove godine.

Poduzeće se dodijeli nekom zaslužnom, upropasti, nekretnine i dobra koja ima se rasprodaju budzašto, radnici završe na burzi ili u mirovini, i dolaze stranci koji sagrade dućan u kojem prodaju uglavnom uvoznu robu, i izvlače ekstraprofit.

Po istom obrascu su prolazile i banke, i hoteli, i nije Ogulin jedini, i nije Izgradnja jedina.

Ali za naš mali grad, ta u državnim razmjerima mala firma je hranila i odgajala generacije i generacije ljudi u našem gradu i okolici, i odgojila je posljednje generacije kvalitetnih majstora i zanatlija.
A sada je više nema, i novije generacije će samo kroz priču znati da je preko puta prostora gdje je nekad stajala "Mrzla" postojala velika i kvalitetna firma.
Ne tako poznata kao Billa, ali firma koja je bila proizvodna.
Na prostorima koji su dijelom pripadali istoj toj Izgradnji na Prapućama će uskoro valjda krenuti izgradnja još jednog trgovačkog objekta, dolaze nam "Plodine".

Dok se obećanja o otvaranju novih lanaca i novih trgovina ostvaruju, što je s obećanjima o radnim mjestima u proizvodnji?
Sigurno je da većina socijalističkih poduzeća se nije mogla lako prilagoditi tržišnoj ekonomiji preko noći, ali su se mogla prilagoditi da im je pružena šansa. Primjer su pretvorbe u drugim zemljama u tranziciji, gdje nije baš sve propalo i tako bezočno popljačkano.

Ovih dana se Vlada konačno pojavila u javnosti s prijedlogom proračuna, koji opet neće biti razvojni, već prije svega socijalni i usmjeren gašenju nezadovoljstva umjesto generiranju proizvodnje. I dalje mi se čini da uopće nema strategije razvoja, niti se želi uhvatiti u koštac sa stvarnim problemima, već se pokušava ugoditi koalicijskim partnerima, koji su pak u stanju sve upropastiti samo da bude po njihovu.
Bez ikakve pompe i reakcije javnosti prolazi teza da za ulazak u NATO nije potreban referendum.
Kad već pomenuh koaliciju, referendum o ulasku u NATO je kao jednu od temeljnih postavki svojeg predizbornog programa (u kojem su glumili da su alternativa HDZ-u) imala jedna od tih opskurnih strančica koje nam svima rade u glavi i guraju zemlju u propast.

Po svom dobrom običaju ministri i ostali lažu prezentirajući proračun i opravdavajući rast cijena i pad standarda. Sigurno je da Hrvatska nije izolirana, i da se kretanja na svjetskom tržištu moraju odraziti na stanje kod nas, ali se na to stanje isto tako moglo pripremiti (ispada da strateške rezerve niti su rezerve jer ih skoro i nema, niti su strateške, iz istog razloga). I sada, kada bi mogle poslužiti za ublažavanje rasta cijena, država ne reagira, a povjerenstvo za te rezerve se u svom mandatu uopće nije ni sastajalo.

Samo jedan primjer, slično kao i kod Izgradnje, riječ je o obrascu ponašanja. Potpredsjednik Vlade Polančec je rekao da su nerealna i nebulozna predizborna obećanja o ekonomskom rastu smanjena zbog svjetske krize, pa je za primjer naveo Njemačku koja je smanjila svoj očekivani rast sa 4 na 2%. Naravno, lagao je.
Njemačka je korigirala planirani rast sa 2,4% na 2%.
Ali to nije bitno, jer jasno je da Njemačka, kao visokorazvijena zemlja, realno ne može ostvarivati rast koji ostvaruju zemlje u razvoju i nerazvijene. Iako je i ta korekcija znak da je kriza ozbiljna, ali opet, nisu svoja očekivanja prepolovili, kako nam je Polančec sugerirao.
Doduše, Polančec spada u gromobrane Premijera, zadužen je da prima udarce i iznosi nepopularne mjere, i za to je sigurno adekvatno nagrađen.
A da laže mu se vidi po tome što, kad izriče laž, miče usnama dok govori.


Ostaje činjenica da će najveći dio proračuna opet otići u javnu potrošnju, opet se neće generirati izvoz niti poticati proizvodnja, opet će rasti uvoz, opet će se rasprodavati preostala nacionalna i strateška dobra.

I danas je bila odlična emisija na "U mreži Prvog" na tu temu, gost je bio Mladen Vedriš.
Pri čemu je ukazao na još jedan problem, a to je da, ma kako proračun bio loš, i kako vlast bila loša, opozicija i dalje ne čini ništa da pokaže da se može i treba raditi drugačije. Kao da ih i nema, uz sve silne probleme i propuste vlasti koje bi trebali poentirai i kažnjavati, oni se i dalje bave svojim narušenim sujetama.

Preko 30 000 000 000 kn iz proračuna je namijenjeno mirovinama. Kada bi se iskreno željelo pomoći državi i stvarnim umirovljenicima i stvarnim invalidima, samo bi trebalo nastaviti sa akcijom raskrinkavanja lažnih invalida i neopravdano umirovljenih prevaranata, koji su time bacili ljagu na stvarne invalide i stvarne stradalnike, i koji su uteg koji državu povlači na dno i upropaštava ju.
No, kako je riječ o ogromnom broju glasača, čini mi se da ništa od svega neće biti, nikakvih revizija niti ispravljanja evidentnih nepravdi.

I dalje se zastoji u pregovorima sa EU pravdaju ZERP-om, uporno izbjegavajući puno dublje i ozbiljnije probleme koje EU zamjera (pravosuđe, korupcija), a u krajnjoj liniji i dokument koji je predstavnik MVPEI potpisao i kojim je obećano da se ZERP neće primjenjivati na članice EU.


No, danas je sajmeni dan, Billa će sigurno odlično poslovati, i svi će biti zadovoljni.

Na današnji dan 1902. rođen američki pisac John Steinbeck ("Plodovi gnjeva", "Istočno od raja", "O miševima i ljudima"), 1913. rođen pisac Irwin Shaw ("Bogati i siromašni"), 1932. rođena Elizabet Taylor, 1933. nacisti spalili Reichstag i optužili za to nedjelo komuniste, 1936 umro psiholog Ivan Pavlov (Pavlovljev refleks),1949. Chaim Weizmann postao prvi predsjednik Izraela (Einstein je odbio ponuđenu dužnost), 1950. Čang Kaj Šek postao predsjednik Kine, 1951. 22. ustavnim amandmanom u SAD ograničen maksimalan broj mandata predsjednika na 2, 1967. Pink Floyd su izdali svoj prvi singl "Arnold Layne".

"Nije važno je li mačka crna ili bijela, sve dok lovi miševe to je dobra mačka".



Lijepo vrijeme, jutra hladna, dani sunčani.
Uglavnom, čini mi se, sezona gripe i prehlade.

Puno toga se događa, teško je sve nabrojati, pa malo crtica o trenutnim i prošlim događajima, da osvježim blog.

Malo sam pregledavao stare postove, i zaista se mnoge stvari vrte u krug. Nesposobnost vlasti da se nosi sa stvarnim problemima, bahatost vlasti i Sabora u cjelini, socijalna neosjetljivost, zaokupljenost sobom i razdiobom fotelja, razjedinjenost opozicije i nemuštost u pritisku da bi vlast bila bolja, borbe za fotelje unutar opozicijskih stranaka.
Toliko puno vremena prolazi ni u što, toliko puno energije troše sami na sebe.

Primjer ministra poljoprivrede, kojemu je jedina kvalifikacija po svoj prilici pokojni otac koji ga je uveo u politiku i iza čijeg prezimena skriva nesposobnost i nemoralne poteze poput novog službenog automobila od 500 000 kn. Kao da mu postojeći nije dobar. Poznavajući tko je bio na njegovom položaju prije njega, vjerujem da je imao dobar službeni automobil, kako i priliči ministru.
I sad kažu da će obnoviti vozni park, jer nisu već tri godine. Ako su to najveći problemi u našoj državi i društvu, i ako je to najveća potreba, neka im. Ne smatram da im trebaju stojadini niti jugići, svakako im trebaju sigurni, kvalitetni i pouzdani luksuzbni automobili, nitko to ne spori.
No nije mi jasno što fali tri godine starim Audijima, Mercedesima, BMW-ima.
Stalno govore da je to potrebno zbog prezentacije države. Kakvu poruku daju odličnici države u krizi koji kupuju nove superluksuzne automobile?

U jednoj od emisija Hrvatskog radija, "U mreži Prvog" (odlična emisija, zanimljive teme i gosti, samo što kratko traje i novinari prilično šlampavo moderiraju diskusiju, ali preporučam ju), netom nakon izbora, predstavnica jednog od mnogih sindikata je rekla da Vladi ne treba dati ni 100 minuta, kamoli 100 dana, i da se trebaju uhvatiti u koštac s problemima ODMAH. A oni kao da se od formiranja vlasti uopće nemaju namjeru sastati i prihvatiti posla.

Kako mi se čini, Vlada ništa nije učinila, niti se sprema išta ozbiljno po pitanju ozbiljnosti situacije napraviti. Po dobrom starom običaju vatrogasno rješavaju tamo gdje mogu i gdje se skupljaju politički poeni, a da se ne zadire u prihode u budžetu.
Čini mi se da nema ozbiljne studije razvoja, niti ozbiljne studije što učiniti sa rastućom krizom i kako amortizirati inflatorni udar. Smanjenje cijena kruha, mlijeka i ulja je hvalevrijedno, ali se opet država nije htjela odreći svog dijela kolača, iako smanjenjem cijena i oni dobijaju manje, ali ne toliko koliko bi manje dobili kada bi smanjili poreze.
Bojkot trgovina mi se čini smiješan, potrebno je puno ozbiljnije i dublje zaorati da bi se problem skupe hrane kod nas riješio. Ali, sigurno da su trgovci dobrim dijelom tomu doprinesli. Kaže mi rođak koji je došao iz Italije da su neki proizvodi npr. u Italiji u LIDL-u jeftiniji skoro dvostruko u odnosu na iste te kod nas.

Kad sam već pomenuo sindikate, moje mišljenje o njima je onakvo kakvi su oni i koliko su zaista postigli u zaštiti radnika, a to je otprilike ravno nuli. Interesantno je da jaki sindikati uglavnom postoje (ispravite me ako griješim) samo u poduzećima i ustanovama u kojima je jak utjecaj države (HŽ, HT, školstvo, javni sektor). A sudeći kolike su povjerenicima plaće i kako žive pokazuje se da su bar prvi dio one narodne "tko nije za sebe, nije ni za druge" ispunili.
O članstvu ih i onako nije briga.

Uostalom, možda bi o sindikatima mogli govoriti bivši radnici Zvijezde, DIP-a, Izgradnje, Sintala, da ne govorimo samo o velikim sindikatima i velikim sindikalistima i sindikalnim povjerenicima.

Zanimljiva je bila premijerova izjava pred neko vrijeme, da tući ženu nije cool. Pokazao je time da je u trendu, da barata slengom, da je opušten i spreman na šalu, a da ipak razumije problematiku o kojoj govori.
Iskreno rečeno, u moje doba nije bilo cool (iako to nismo tako govorili jer američki sleng još nije toliko uhvatio korijena u svakidašnjem govoru) slušati narodnjake (sada nije cool ne slušati narodnjake). Nakon toga nije bilo cool nositi bijele čarape na odijelo i svečane cipele, široke špricane crne hlače, nije više bilo cool nositi uske kožne kravate (iako mi netko reče da se opet vraćaju u modu). Kada bih morao definirati, ne cool ponašanje je bezopasno i pomalo smiješno društveno neprihvatljivo ponašanje ili ponašanje koje odskače od ponašanja većine.
Tući ženu je po meni monstruozno i bijedno, i nikako to ne bih stavljao u istu kategoriju sa slušanjem narodnjaka ili nošenjem bijelih čarapa.

Kada se govori o gradu, afera na ROG oko skidanja komentara o Bjelolasici je dotaknula nekoliko vječnih tema našeg grada, slobode govora, Bjelolasice, budućnosti našeg grada, gradskih moćnika i njihovih želja i mogućnosti da pomognu gradu i zauzmu se za njega naspram njihovih nakana da se dobro uhljebe u županijskom središtu ili dalje.

Rasprava se zamutila, otišla u drugom smjeru, kao i obično začinjena uvredama na osobnoj razini. Zauzimaju se stavovi za i protiv komentatora, za i protiv direktorice ROG, za i protiv kako se meni čini jedinog iskrenog opozicionara u našem gradu, i sve skupa je jako odmaklo od osnovnog problema koji je potaknuo raspru. Na kraju se više govori o svemu ostalom osim o samom komentaru.


Osnovna činjenica je da u pomenutom komentaru barem ja ne nalazim ništa sporno. Ne želim ulaziti u povijest javnih istupa komentatora, u njegove prijašnje stavove koji su bili dijametralni onima koje zastupa danas, i ne ulazeći u to radi li to zbog osobnog probitka, osvete što je smijenjen ili iskreno vođen željom za istinom i dobrobitom HOC-a.
O ROG i pritiscima na njih sam isto tako već više puta pisao (tada sam branio sadašnju direktoricu, sad eto ispada da branim bivšeg direktora). Ne moram se slagati s nekim (a pogotovo sa stavovima koje je komentator zastupao u prošlosti), ali smatram da svatko ima pravo da iznese svoje mišljenje.
O zanemarivanju Bjelolasice sam toliko puta pisao da sam po svoj prilici već i postao dosadan.

U ovom konkretnom slučaju samo su navedene svima nama već odavna poznate činjenice o neradu i javašluku te ispraznim obećanjima kojih se svako toliko naslušamo kada je HOC u pitanju.
Već su prošle dvije godine, a od silnih obećanja oko Bjelolasice nema ničega, osim staze do Vrela. A kako stvari stoje, neće ni biti. Žalosno je ako se ne smije javno iznesti drugačije mišljenje od vladajućeg, iako je jedan komentator dobro primjetio da je većina onih koji su izašli na lokalne izbore bila za ovu vlast.

Sporan može biti samo motiv komentatora, ali on je barem meni nepoznat, i volio bih da je osnovni poriv želja da Bjelolasica krene s mrtve točke i da se konačno nekog prozove za sva ona lažna obećanja i da se pomogne u oživljavanju HOC-a.

Sporno može biti i to što je prozvanima u komentaru, u doba kada su odnosi njih i komentatora bili bitno drugačiji, davano enormno puno prostora na ROG za samopromociju, za lažna obećanja i isprazne fraze, do razine koja je bila degutantna.
Ali komentar je na mjestu, i njegovo skidanje definitivno nije u redu.

Svakako da postoje i drugi načini na koje se može o ovoj temi govoriti (ali o njoj se treba govoriti), i da bi bilo zgodno reprizirati neke prijašnje emisije i intervjue da se vidi što je tko rekao i što je tko obećao, bilo bi dobro organizirati i javnu raspravu ili sučeljavanje po tom pitanju, ali opet na kraju balade, kad se podvuku crte i padnu sve maske, ostaje činjenica da od Bjelolasice u onom obliku i na način na koji su obećali neće biti ništa.
Za to sigurno nisu krivi ni ROG, ni komentator, ni direktorica. Ili kako bi rekao Balašević, "nemoj stari moj, krivi smo mi, što smo ih pustili".

Počela je gradnja školske sportske dvorane u centru, Sokolski dom već odavna ne zadovoljava sve potrebe.
Radovi oko crkve u parku napreduju.

Ukratko, kako bi se reklo, podno Kleka ništa novo.

Na današnji dan 1473. rođen Nikola Kopernik, 1924. rođen glumac Lee Marvin, 1945. počeo američki napad na Iwo Jimu, 1984. završile ZOI Sarajevo, 1997. umro Deng Xiaoping .