"Vrijeme je jedini kritičar bez ambicija."
John Steinbeck
Moram priznati da sam pogriješio.
Kada Billa nije otvorena krajem 2007. bio sam uvjeren da neće uopće otvarati negdje do kasnog ljeta, jer im je i onako prosinac udarni mjesec u kojem zarade više no za pola godine. No, ipak je otvorena, i izgleda ok, ugodan i uredan dućan. A po gužvi se ne bi reklo da su prvi mjeseci godine posni za trgovce.
Za one koji dugo nisu bili u Ogulinu, Billa se nalazi na mjestu gdje je nekad bila Izgradnja.
Naravno, ostaje pitanje što nam više treba, trgovina ili proizvodno poduzeće, kolika je cijena napretka i kamo to sve vodi.
Svakako je lijepo imati u gradu takav dućan, sa prilično velikim izborom i robom koja mi se čini kvalitetnijom no roba koja se prodaje u Lidlu. Doduše, to smo već imali i u Konzumu što se tiče izbora, a što se tiče kvalitete, to smo imali svugdje.
Dakle, na pitanje treba li nam takav dućan, ne ulazeći u to je li on konkurencija ostalima, i hoće li cijene padati ili je sve dio dogovorene igre velikih igrača, odgovor je da.
No, na pitanje je li nam trebala Izgradnja koja je zapošljavala stotine radnika isto tako je odgovor da, i to veliko DA. Za Izgradnju i uz Izgradnju su posredno ili neposredno bile vezane stotine i stotine obitelji u Ogulinu, i rekao bih da je ovo što se s njom dogodilo i izgradnja Bille na mjestu njenih ruševina samo simbol funkcioniranja države i pretvorbe kroz sve ove godine.
Poduzeće se dodijeli nekom zaslužnom, upropasti, nekretnine i dobra koja ima se rasprodaju budzašto, radnici završe na burzi ili u mirovini, i dolaze stranci koji sagrade dućan u kojem prodaju uglavnom uvoznu robu, i izvlače ekstraprofit.
Po istom obrascu su prolazile i banke, i hoteli, i nije Ogulin jedini, i nije Izgradnja jedina.
Ali za naš mali grad, ta u državnim razmjerima mala firma je hranila i odgajala generacije i generacije ljudi u našem gradu i okolici, i odgojila je posljednje generacije kvalitetnih majstora i zanatlija.
A sada je više nema, i novije generacije će samo kroz priču znati da je preko puta prostora gdje je nekad stajala "Mrzla" postojala velika i kvalitetna firma.
Ne tako poznata kao Billa, ali firma koja je bila proizvodna.
Na prostorima koji su dijelom pripadali istoj toj Izgradnji na Prapućama će uskoro valjda krenuti izgradnja još jednog trgovačkog objekta, dolaze nam "Plodine".
Dok se obećanja o otvaranju novih lanaca i novih trgovina ostvaruju, što je s obećanjima o radnim mjestima u proizvodnji?
Sigurno je da većina socijalističkih poduzeća se nije mogla lako prilagoditi tržišnoj ekonomiji preko noći, ali su se mogla prilagoditi da im je pružena šansa. Primjer su pretvorbe u drugim zemljama u tranziciji, gdje nije baš sve propalo i tako bezočno popljačkano.
Ovih dana se Vlada konačno pojavila u javnosti s prijedlogom proračuna, koji opet neće biti razvojni, već prije svega socijalni i usmjeren gašenju nezadovoljstva umjesto generiranju proizvodnje. I dalje mi se čini da uopće nema strategije razvoja, niti se želi uhvatiti u koštac sa stvarnim problemima, već se pokušava ugoditi koalicijskim partnerima, koji su pak u stanju sve upropastiti samo da bude po njihovu.
Bez ikakve pompe i reakcije javnosti prolazi teza da za ulazak u NATO nije potreban referendum.
Kad već pomenuh koaliciju, referendum o ulasku u NATO je kao jednu od temeljnih postavki svojeg predizbornog programa (u kojem su glumili da su alternativa HDZ-u) imala jedna od tih opskurnih strančica koje nam svima rade u glavi i guraju zemlju u propast.
Po svom dobrom običaju ministri i ostali lažu prezentirajući proračun i opravdavajući rast cijena i pad standarda. Sigurno je da Hrvatska nije izolirana, i da se kretanja na svjetskom tržištu moraju odraziti na stanje kod nas, ali se na to stanje isto tako moglo pripremiti (ispada da strateške rezerve niti su rezerve jer ih skoro i nema, niti su strateške, iz istog razloga). I sada, kada bi mogle poslužiti za ublažavanje rasta cijena, država ne reagira, a povjerenstvo za te rezerve se u svom mandatu uopće nije ni sastajalo.
Samo jedan primjer, slično kao i kod Izgradnje, riječ je o obrascu ponašanja. Potpredsjednik Vlade Polančec je rekao da su nerealna i nebulozna predizborna obećanja o ekonomskom rastu smanjena zbog svjetske krize, pa je za primjer naveo Njemačku koja je smanjila svoj očekivani rast sa 4 na 2%. Naravno, lagao je.
Njemačka je korigirala planirani rast sa 2,4% na 2%.
Ali to nije bitno, jer jasno je da Njemačka, kao visokorazvijena zemlja, realno ne može ostvarivati rast koji ostvaruju zemlje u razvoju i nerazvijene. Iako je i ta korekcija znak da je kriza ozbiljna, ali opet, nisu svoja očekivanja prepolovili, kako nam je Polančec sugerirao.
Doduše, Polančec spada u gromobrane Premijera, zadužen je da prima udarce i iznosi nepopularne mjere, i za to je sigurno adekvatno nagrađen.
A da laže mu se vidi po tome što, kad izriče laž, miče usnama dok govori.
Ostaje činjenica da će najveći dio proračuna opet otići u javnu potrošnju, opet se neće generirati izvoz niti poticati proizvodnja, opet će rasti uvoz, opet će se rasprodavati preostala nacionalna i strateška dobra.
I danas je bila odlična emisija na "U mreži Prvog" na tu temu, gost je bio Mladen Vedriš.
Pri čemu je ukazao na još jedan problem, a to je da, ma kako proračun bio loš, i kako vlast bila loša, opozicija i dalje ne čini ništa da pokaže da se može i treba raditi drugačije. Kao da ih i nema, uz sve silne probleme i propuste vlasti koje bi trebali poentirai i kažnjavati, oni se i dalje bave svojim narušenim sujetama.
Preko 30 000 000 000 kn iz proračuna je namijenjeno mirovinama. Kada bi se iskreno željelo pomoći državi i stvarnim umirovljenicima i stvarnim invalidima, samo bi trebalo nastaviti sa akcijom raskrinkavanja lažnih invalida i neopravdano umirovljenih prevaranata, koji su time bacili ljagu na stvarne invalide i stvarne stradalnike, i koji su uteg koji državu povlači na dno i upropaštava ju.
No, kako je riječ o ogromnom broju glasača, čini mi se da ništa od svega neće biti, nikakvih revizija niti ispravljanja evidentnih nepravdi.
I dalje se zastoji u pregovorima sa EU pravdaju ZERP-om, uporno izbjegavajući puno dublje i ozbiljnije probleme koje EU zamjera (pravosuđe, korupcija), a u krajnjoj liniji i dokument koji je predstavnik MVPEI potpisao i kojim je obećano da se ZERP neće primjenjivati na članice EU.
No, danas je sajmeni dan, Billa će sigurno odlično poslovati, i svi će biti zadovoljni.
Na današnji dan 1902. rođen američki pisac John Steinbeck ("Plodovi gnjeva", "Istočno od raja", "O miševima i ljudima"), 1913. rođen pisac Irwin Shaw ("Bogati i siromašni"), 1932. rođena Elizabet Taylor, 1933. nacisti spalili Reichstag i optužili za to nedjelo komuniste, 1936 umro psiholog Ivan Pavlov (Pavlovljev refleks),1949. Chaim Weizmann postao prvi predsjednik Izraela (Einstein je odbio ponuđenu dužnost), 1950. Čang Kaj Šek postao predsjednik Kine, 1951. 22. ustavnim amandmanom u SAD ograničen maksimalan broj mandata predsjednika na 2, 1967. Pink Floyd su izdali svoj prvi singl "Arnold Layne".
