Marketing
Pijetao u vinu
"They would not listen, they're not listening still.
Perhaps they never will... "
Don McLean - Vincent (Starry night)
Ne može se reći da kod nas sve stoji, jutros su kazaljke satova pomaknute jedan sat naprijed.
Uprkos obećanjima, i ako ne ustavnoj onda moralnoj obavezi raspisivanja referenduma zbog budućnosti naše zemlje, čini se da nas kao guske u magli guraju u NATO. U čemu je problem, ako tvrde da je narod tako radostan i sa zadovoljstvom želi ući u NATO i plaćati danak zaštiti svjetskog policajca, da se referendum kojeg su obećavali i raspiše?
Rejting im je tako loš da bi ih pobjeda na tom referendumu sigurno digla.
Ne znam koliko je točan mail o negativnostima ulaska u NATO koji cirkulira ovih dana, niti jesu li sve činjenice u njemu iznesene točne, ali u svakom slučaju daje i drugi pogled na cijelu priču. Zanimljiva je činjenica da javno nitko ne govori o negativnostima već samo kako je to sve divno i krasno, kako je to ne samo nužnost na koju nas tjeraju, već i velika čast, koja će nam donesti silne beneficije i od koje ćemo samo imati koristi. E sad, kada SAD nešto takvo čine, onda im je sigurno altruizam i dobrobit drugih na prvom mjestu i jedini motiv.
Na žalost, čak su se i nevladine organizacije (ali obzirom da se po svoj prilici veći dio njih ipak financira iz budžeta nije ni čudo) uključile u nekritičko hvaljenje i zagovaranje potrebe ulaska u NATO. Državni mediji i kvazinezavisni mediji su naravno listom za NATO.
Afirmativni argumenti za ulazak su pomalo na klimavim nogama, a argumente protiv nitko javno ne iznosi. Osnovni argument sigurnosti od napada susjeda mi se čini da pada u vodu jer svi ti susjedi s istim, ako ne i još većim žarom hrle u NATO, dok oni koji su ušli kao da pomalo žale zbog toga.
Meni se cijela priča oko toga ne dopada. Ljigavo poltronstvo i dodvorništvo koje će se ovih dana iskazivati voljenom visokom gostu iz daleke i prijateljske nam zemlje je možda realnost i nužnost novog svjetskog poretka, ali ne moramo se zato svi s time slagati. Njegovo uvođenje demokracije gdje mu se prohtije je već dovoljno zla naneslo, tim sretnicima neposredno, a posredno i cijelom svijetu.
A lijepo bi bilo i da se negdje objavi sveobuhvatna analiza što se mora dati i platiti za ulazak, a koje su stvarne financijske i druge koristi od ulaska.
Možda je referendum, ili bar pokušaj organiziranja referenduma, prilika da kažemo da nam se to ne sviđa.
Pa ako vas zanima, ovo je link:
Odluka narodu
Dok navijači divljaju, samo što ne ubijaju po cesti (ali treba im dati šansu, za sada su imali samo nekoliko neuspješnih pokušaja), policija nemoćno promatra što se događa, i moli navijače da se odreknu huligana u svojim redovima.
Nakon tetošenja te gamadi, bijednika, ništarija i šljama, sada je izgleda to konačno došlo na naplatu i sada su se toliko osilili da javno prijete svima, ismijavaju policiju i sudstvo, a da im nitko ništa ne može, ne smije i neće.
Možda je jedina nada da im se stane na kraj da zaista uđemo u NATO, pa da tolerantni kakvi već jesu, i hrabri kakvi već jesu kada ih je deset puta više od onih na koje su se namjerili, pretuku jednog NATO vojnika afroameričkog ili hispanoameričkog porijekla ili možda neadekvatne seksualne orijentacije.
Jer naša izvršna, zakonodavna ni sudska vlast nemaju ni volje ni snage ni hrabrosti se s njima suočiti.
Izjava načelnika PU Zagrebačke je toliko sramna da ju vrijedi ponoviti:
"Mislim da smo bili učinkoviti jer smo dosta napadača priveli, ali ne možemo se posvetiti svakom slučaju".
Što bi tek bilo da nisu učinkoviti, i čime se to bave kad se ne mogu posvetiti svakom slučaju, i po kojim kriterijima odabiru čemu će se posvetiti?
Kada treba hapsiti bakice koje uz cestu prodaju sireve i kad njih treba kažnjavati, policajci su vrlo brzi, a suci vrlo strogi i odani slovu zakona, jer red je red.
Kada treba tih nekoliko probisvjeta jednom za svagda smiriti, nema ih nigdje.
U Glasu koncila na pitanje o obrezivanju žena službeni stav Crkve je:
"I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice, nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo marljiva i vjerna supruga i majka."
Država plaća penale stranim firmama zbog nepoštovanja ugovora. Cifre se brzo približavaju iznosu od milijarde kuna, a kako je krenulo bit će toga još.
Besmisleno je povlačiti paralelu sa talijanskom tvrtkom Coopcostruttori koja je mnoge naše firme i pojedince uz blagoslov iste te države prevarila i upropastila, a da im nikada nije nadoknađena šteta.
Nakon gorke pilule ZERP-a, sva je prilika da će naredna gorka piluletina biti brodogradilišta. Što će biti s brodogradnjom koja je i ovako na klimavim nogama čini se nije još nikom jasno, ali očito je da će se suverenost opet dokazivati savijanjem kičme i ispunjavanjem preuzetih obaveza koje stavljaju imperijalisti pred nas.
Ajde, malo smo napredniji pa ih nećemo smatrati božanstvima kao što su Inke smatrali španjolske konkvistadore kad su se prvi put pojavili pred njima, ali mi se čini da bi nam rado namijenili njihovu sudbinu.
Na današnji dan 853. rođen Vincent van Gogh, 1858. patentirana olovka s gumicom na vrhu, 1867. Rusija prodala Aljasku SAD-u za ondašnjih 7,2 mil. USD, 1894. rođen avionski konstrukotr Sergej Vladimirovič Iljušin, 1912. umro pisac Karl May, 1945. rođen Eric Clapton, 1981. neuspio atentat na Ronalda Reagana.
Što se tiče naslova posta, riječ je o naslovu jedne, za ovu priliku prigodne, kolumne Ante Tomića objavljene u "Jutarnjem listu", a kasnije i u knjizi "Građanin pokorni".
Post je objavljen 30.03.2008. u 08:42 sati.