Quis custodiet ipsos custodes?

I can’t believe the news today
Oh, I can’t close my eyes and make it go away
How long...
How long must we sing this song?
How long? how long...

’cause tonight...we can be as one
Tonight...

Broken bottles under children’s feet
Bodies strewn across the dead end street
But I won’t heed the battle call
It puts my back up
Puts my back up against the wall

Sunday, bloody sunday
Sunday, bloody sunday
Sunday, bloody sunday (sunday bloody sunday...)
(allright lets go!)

And the battle’s just begun
There’s many lost, but tell me who has won
The trench is dug within our hearts
And mothers, children, brothers, sisters torn apart

Sunday, bloody sunday
Sunday, bloody sunday

How long...
How long must we sing this song?
How long? how long...

’cause tonight...we can be as one
Tonight...
Tonight...

Sunday, bloody sunday (tonight)
Tonight
Sunday, bloody sunday (tonight)
(come get some!)

Wipe the tears from your eyes
Wipe your tears away
Wipe your tears away
I wipe your tears away
(sunday, bloody sunday)
I wipe your blood shot eyes
(sunday, bloody sunday)


Sunday, bloody sunday (sunday, bloody sunday)
Sunday, bloody sunday (sunday, bloody sunday)
(here I come!)

And it’s true we are immune
When fact is fiction and tv reality
And today the millions cry
We eat and drink while tomorrow they die

The real battle yet begun (sunday, bloody sunday)
To claim the victory jesus won (sunday, bloody sunday)
On...

Sunday bloody sunday
Sunday bloody sunday...

U2: "Sunday, bloody Sunday"


Na današnji dan 1972. godine britanske trupe su u mjestu Derry u Sjevernoj Irskoj otvorile vatru na nenaoružane civile koji su bili u protestnom maršu.
Taj događaj je poznak kao "Krvava nedjelja", i znatno je ojačao poziciju IRA u njenoj borbi protiv britanske dominacije.
Dalo bi se sad razglabati o pravdi i krivdi, o mjerilima koja veliki nameću ostalima i o mjerilima koja nameću sebi, o puno toga.
Zato, kad sljedeći put čujete ovu pjesmu U2, sjetite se mnogih nevinih žrtava u ovom suludom svijetu u kojem živimo. 1948. je na isti dan ubijen Mahatma Gandi.

Na današnji dan 1945. oslobođeni su koncentracijski logori Auschwitz i Birkenau.

Malo sam zapustio blog, što zbog obaveza, što zbog hladnog vremena. Nekada sam puno lakše podnosio zime, i puno sam im se više radovao. Nikakva hladnoća niti snijeg me nisu mogli spriječiti da izađem u grad ili odem na Bjelolasicu. Imao sam i manje obaveza, a i bio sam mlađi.
Sada se po hladnoći najviše volim zavući u kuću i čekati da prođe. Što je šteta, jer su prizori zime zaista u našem kraju impresivni.
No vremena se mijenjaju, i mi sa njima. Iako kao da smo se pomaklo odvikli od hladnih zima.
A na Bjelolasici preko metar snijega, zaista je fantastično. Staze su odlično sređene, pa ako imate vremena i volje, svakako otiđite. Dugo nije bilo tako dobro.

Nekada su zime trajale 5-6 mjeseci bez prestanka, sada snijeg nekoliko puta u jednoj sezoni zapadne i otopi se. I vode narastu, počnemo sa strahom gledati u Đulu, i kad prođe zahvalni smo onima što su ponor očistili i ljuti na one koji su ga zatrpali smećem, i tako cijelu zimu. Zima će biti dobar test i za fasade i ceste koje su rađene lani.


Nastavlja se vrlo zanimljiva diskusije na stranicama Ogulinskog lista oko izbora Najogulinca. Svaka čast inicijatorima, dotakle su se u komentarima i mnogo dublje teme no što je sami izbor. Kao presjek naše stvarnosti i različitih pogleda na nju, od odobravanja do kritiziranja.

Jedino što bi možda bilo dobro razdvojiti pojedince i organizacije koje su najviše napravile za dobrobit našeg grada.

Na današnji dan 1965. godine umro je jedan od najutjecajnijih i najznačajnijih političara XX stoljeća, Winston Churchill. Iznimno zanimljiva osoba, ljubitelj dobre kapljice i dobrih cigara, autor poznatih govora kojima je mobilizirao naciju u borbi protiv nacizma, politikom se počeo baviti vrlo rano. Politička karijera mu je skoro uništena u I svjetskom ratu, kada je bio ministar mornarice. Srećom, nije odustao, i 1940. je postao premijer u presudnim trenucima napada na Vel. Britaniju. Zanimljivo je da je 1953. dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Lady Nancy Astor je bila prva žena član Donjeg doma britanskog Parlamenta. Bila je elitist, smatrala je da politička elita može odlučivati u ime ostalih, ali je bila zagovornik prava žena i djece. S druge strane, bila je protivnik uplitanja Velike Britanije u rat, pa su je smatrali pristašom nacizma.

Jednom prilikom razgovor između nje i Churchila (nisu se podnosili) je tekao ovako:
Nancy Astor: "Winston, da ste Vi moj suprug, otrovala bih Vam kavu"
Churchil: "Nancy, da ste Vi moja supruga, ja bih tu kavu popio"

Često se zapitam, pišući blog, ali i gledajući naš grad i kamo to sve skupa ide, vrijede li moje riječi išta ili su bačene u vjetar. Nekako mi se čini da je to najljepše opisao Meša Selimović u "Derviš i smrt". I potrebu za pisanjem, i očekivanja, i nadanja, i strahove.

Apsolutno sve što je napisano u komentarima na prethodni post stoji, i sa svime se u potpunosti slažem. Na žalost slažem se, bilo bi lijepo da nije tako. Ali jest, od toga ne vrijedi bježati niti zatvarati oči. Svaki put kad zatvorimo oči ukradu nam dio budućnosti i vrate nas korak natrag.

Komentari su mi dokaz da sve to skupa ima smisla, i da se vrijedi potruditi. Raduje me da nisam usamljen, i da postoje ljudi koji dijele moje mišljenje, ili bolje rečeno čije mišljenje i ja dijelim, i koji vjeruju da se nešto može promijeniti. Možda nas je još uvijek malo, možda još nemamo snage za promjene, ali vjerujem da djelujući u zajedničkom interesu imamo šanse.

Nadajmo se da će ideja skijališta biti prihvaćena i da će do iduće godine zaživjeti. Isto tako se nadajmo da će netko složiti strategiju razvoja našeg grada koja neće biti prepuna floskula i u političkoj školi naštrebanih fraza, već da će imati konkretne prijedloge i konkretne planove. Kažu da ako ne znate kamo idete, svaki put je pogrešan. Vrijeme je da se krene i da se počne raditi na zajedničkom interesu.

Pri tome se ne treba uspoređivati sa Zapadom (evo, ni ja nisam odolio to napisati velikim počenim slovom), i jako je licemjerno kad nas uspoređuju. Pogotovo što se tamo politikom bave samo jako, jako bogati ljudi, a ne fukare i ljudi prepuni najprizemnijih frustracija (pleonazam, kao da postoje frustracije koje nisu prizemne). Čast iznimkama, ali većina naših političara je u politici iskljućivo iz osobnih probitaka. Pogledajmo samo kako su živjeli, tko su bili i što su imali, te koliko su zarađivali prije političke karijere, a kakvo je stanje nakon ulaska u politiku.

Ideja zdravstvene dimenzije turizma u našem kraju je definitivno zanimljiva, i trebali bi na njoj poraditi. Samo bih se nadovezao na komentar pesimista, ako ne griješim, u Ogulinu je postotak mobiliziranog radno sposobnog stanovništva bio blizu 60%, dok je u ostalim općinama bio ispod 10%.

Ako ste pogledali koju ekranizaciju Agathe Christie, ili pročitali neku od njenih knjiga, onda znate njenu misao vodilju u rasvjetljavanju zločina da je svaki zločin krajnje jednostavan. Na početku postoji akcija, a na kraju je rezultat, postoje određeni događaji, i njihovi rezultati. Sve između je samo prikrivanje istine. Njeni detektivi su do te istine uvijek dolazili, nadajmo se da će i naše društvo.

Cesarovac


Pruga prema Podvrhu i Žegaru


Oko placa


Robna kuća (stariji Ogulinci se sigurno sjećaju željeznih šipki koje su virile iz fasade, i datirale su iz doba kada su postojali planovi da se Robna kuća proširi)


Spomen-ploča na zgradi Hrv. šuma, na mjestu gdje je nekad stajala kućau kojoj je rođena Ivana Brlić Mažuranić (u svjetlu turističke ponude i žeđi za autohtonim, možda bi se ta činjenica mogla bolje iskoristiti)


Malo igre Photo Stitchom (složio je panoramsku datoteku od 8MB, smanjena jako gubi na ljepoti). Definitivno je Panorama Factory jednostavniji i brži.



Klek u sumrak



Sveti Petar




Na današnji dan 1892. rođen je protestantski svećenik i protivnik nacizma Martin Niemoller. Njegova izreka kojom je opisao događanja u Njemačkoj i sve strahote fašizma je po meni najpotresnija i najtočnija definicija zla koje se tada događalo. Na žalost aktualna je i danas i može se upotrijebiti u različitim prilikama.


Najprije su došli po komuniste , a ja sam šutio jer nisam komunist.
Zatim su došli po socijaliste, a ja sam šutio jer nisam socijalist.
Zatim su došli po sindikaliste, a ja sam šutio jer nisam sindikalist.
Zatim su došli po Židove, a ja sam šutio jer nisam Židov.
Zatim su došli po mene, a nitko nije ostao da digne svoj glas.

Kako obično navodim engleske tekstove, ovo je njemački original:

Als die Nazis die Kommunisten holten,
habe ich geschwiegen;
ich war ja kein Kommunist.

Als sie die Sozialdemokraten einsperrten,
habe ich geschwiegen;
ich war ja kein Sozialdemokrat.

Als sie die Gewerkschafter holten,
habe ich nicht protestiert;
ich war ja kein Gewerkschafter.

Als sie die Juden holten,
habe ich nicht protestiert;
ich war ja kein Jude.

Als sie mich holten,
gab es keinen mehr, der protestierte.

Iako mi se čini da ni sam nemam dovoljno hrabrosti uvijek se pobuniti protiv nepravdi, vjerujem da smo na pravom putu, i da ipak nećemo dopustiti da nas sve šutke odvedu, jer sad smo mi na redu.

Hladni dani i dalje traju, snijega ima u izobilju, Bjelolasica radi, konačno se reportaža pojavila i na TV-u, čak su rekli i visinu snijega.
Svake godine kada Bjelolasica proradi, krenu priče o uređenju staze do Vrela, o nabavci snježnih topova. I svake godine na tome i završi, zima prođe, ostane nada da će se nešto promijeniti, opet dođe zima do koje se ništa ne napravi, i tako u krug. Stalno se šire priče o ljudima koji dolaze, nude novac za dobijanje koncesije i ogromne investicije, ali sve ostaje po starom.

Bez da se nešto promijeni, budućnost HOC-a teško da može biti bolja. Nije to samo skijalište, ali skijalište je u cijeloj infrastrukturi logistički i financijski najveći i najzahtjevniji dio.
Evidentno je subotom i nedjeljom da su žičare i staze dostigle svoje limite, i da će biti potrebno nešto učiniti da se to poboljša. Teško je očekivati da će se raditi i pribijati nove staze, koje bi trebali biti probijane na drugu stranu od postojećih, ali pravljenje staze do Vrela ne bi smjelo biti velika investicija, a rasteretilo bi ostale staze i smanjilo gužve.

Naravno, nužno je kvalitetnije upravljanje Bjelolasicom, bolji položaj u medijima, ali i bolji odnos vlasnika prema njoj. Snježni topovi bi jako produžili skijašku sezonu. Blizina mora se mora bolje iskoristiti i uključiti u ponudu, ostvariti suradnju sa Crikvenicom, Novim i Rijekom.
Ali opet ponavljam, a čini se da tog ponavljanja nikad dosta, bolja i kvalitetnija promocija Bjelolasice.

Pred nekoliko godina pojavila se ideja da se nevezano za Bjelolasicu napravi skijaška staza na Kranjčevki. Bilo je to zlatno doba Bechtela i punog gradskog proračuna. Pričalo se o postavljanju reflektora, nabavci topova, čak i izgradnji hotela (nakon što decenijama Ogulin nije imao hotel, sada ih ima već nekoliko).
Bechtel je otišao, proračun se više no prepolovio. Ali ostali su ljudi koji su tu bili i u doba Bechtela i koji su rukovodili gradom.
I sada se vode dosta žučne rasprave o tome treba li nam još jedno skijalište. Skijalište bi nosilo ime Ferde Uršana koji je vjerujem većinu nas učio i naučio skijati (zaista vrlo lijepa gesta prema Ferdi).

Jednoznačan odgovor je teško dati.
Sigurno je investicija jako velika (početno samo za skijalište, prema članku prof. Puškarića, preko 1 500 000 EUR), i ne može za njeno prihvaćanje ili odbijanje argument biti da je grad utukao silne novce na neke druge projekte upitne vrijednosti (stadion, tržnica, kanalizacija kroz Bolničku...). Jer to može biti argument i za i protiv još jedne investicije.
Ovo sigurno nije investicija tog tipa.
Vjerujem da se može, i da bi se trebalo, u okviru skupljanja projektne dokumentacije, izraditi i studija isplativosti. Skijanje postaje sve popularniji sport, i Bjelolasica mora početi koristiti svoj položaj i iz njega izvlačiti korist (blizina Rijeke, Karlovca, Zagreba, čak i Slovenije). Sva naša skijališta nisu velikog kapaciteta, i kvalitetom se ne mogu mjeriti sa svjetksim centrima. Ali su naša, i pod nosom su nam, i za to koliko koštaju nude dosta. Sigurno je da bi takva staza od oko 1000 metara u samom gradu cijelu sezonu bila popunjena, a svojedobno se osim o topovima (za koje voda ne bi bila problem i koji su u cijeloj cifri stvarno mizerna stavka), govorilo i o reflektorima za noćno skijanje.

S kim god sam, tko je prvi put došao u Ogulin, razgovarao o gradu, svi su bili oduševljeni, i većina ljudi je opet došla barem na jednodnevni izlet. Bez obzira na rleativno sirmaštvo ponude, grad ih je listom sve oduševio. Kranjčevka i i u tom ejako puno podigla kvalitetu ponude.
Sigurno je da se uloženih 10-12 000 000kn ne može vratiti odmah, niti u nekom kratkom vremenu. Ali može obogatiti turističku ponudu našeg kraja, i generirati i posredni prihod, a ne samo prodane ski karte. Jer kao što nije relevantan parametar prihoda od turizma broj noćenja (iako se naši turistički radnici najviše njime razmeću), tako niti skijalište ne donosi prihod samo od prodanih karata.

Vremena su se promijenila, i s tim se moramo suočiti. Velika poduzeća koja su držala grad su propala, i nikada ih više neće biti. Teško se s tim pomiriti, ali je tako, i što prije toga postanemo svjesni i okrenemo se budućnosti bolje za sve nas (to ne znači da odgovorne ne bi trebalo dovesti pred lice pravde, ako ne i pred zid).

Vremena su nepovratno otišla, i te firme, kada bi nekim čudom ponovno proradile, teško bi se nosile s konkurencijom. Potrebno se prilagoditi novim vremenima i ponuditi tržištu nešto drugo, neke druge proizvode i usluge.
Nema smisla otkrivati toplu vodu i raditi nešto što drugi rade s duljom tradicijom, bolje i kvalitetnije. Ne možemo očekivati da proizvodimo bolje automobile no Njemci, niti bolju elektroniku no Japanci, niti jeftiniju bofl robu od Kineza.
Ali definitivno bismo mogli proizvoditi hranu koja nije genetski modificirana i koja je proizvedena prirodnim putem, mogli bismo proizvoditi kvalitetan namještaj, i prije svega se okrenuti turizmu (Austrija prema podacima od pred par godina zarađuje 53% prihoda od turizma ljeti).

Kako sve više postajemo svjesni ne samo blagodati, već i loših strana koje nam donosi civilizacija i brzi napredak, tako se okrećemo prirodi. Trend osvještenosti i okretanja prirodi nije više samo trend.
Zanemarimo tu priče koje su nam prodavali u školi, najrazvedenija obala na svijetu, najčišće more u Evropi. Bez ljudi koji će to oplemeniti i osmisliti, ništa od svega. A ovdje zaista imamo mogućnost zaokruženja i nadopunjavanja ponude HOC-a, gdje se može ponuditi sveobuhvatna usluga koja obuhvaća seoski turizam, prirodnu hranu, prekrasan krajolik, jezero , sadržaje HOC-a , skijanje skoro u centru grada.
Samim stanovnicima grada je Kranjčevka puno bliže no HOC, a i odlazak bi trebao biti jeftiniji. Time će se smanjiti gužve na koje se svi žale subotom i nedjeljom, i Bjelolasica će moći poboljšati ponudu.
Ako se od bazena odustalo navodno zato što će Bjelolasica imati bazen (a nije se smjelo odustati), ovo nije konkurencija Bjelolasici niti dupliciranje kapaciteta, već rasterećenje najvećeg našeg skijališta i proširenje preslabih skijaških kapaciteta. A može biti i zamašnjak koji će pokrenuti turizam u gradu.


Ne smijemo pustiti da nam grad propada, ne smijemo pustiti da se naše šume ruše i da se trupci izvoze u Italiju odakle kupujemo preskupi namještaj, trebamo prestati s poltronstvom i hvaljenjem svega što je strano.
Trebamo zaustaviti trend umiranja sela i malih gradova, trebamo zaustaviti trend zarastanja naših livada i polja u korov, trebamo zaustaviti tred nekontroliranog uvoza svega i svačega.
Trebamo se prestati sramiti Bjelolasica i Ogulina, trebamo prestati gledati samo u prošlost, trebamo prestati puštati razne lopove i gadove da nas vode i upravljaju nama dok se besramno bogate.
Prije svega, da bi se to ostvarilo, trebamo prestati čekati da to napravi netko umjesto nas, i moramo sami zasukati rukave.

Vjerujem da je projekt skijališta dobar i kvalitetan i u konačnici svima isplativ. Treba u njega što prije krenuti.


Na današnji dan 1737. rođen John Hancock (prvi potpisnik Deklaracije o nezavisnosti), 1876. rođen pisac Jack London (pravim imenom John Griffith), 1976. umrla Agatha Christie (u svijetu je prodano preko 3 000 000 000 primjeraka njenih knjiga, autorica briljantnog Hercula Poirota i drame "Mišolovka", najdulje prikazivane drame u povijesti, koja se neprekidno prikazuje od 1952. godine), 1981. emitirana prva epizoda "Dinastije".

Danas konačno u "Dobro jutro Hrvatska" reportaža s Bjelolasice.
Za ovaj put samo pohvale HRT-u i uredniku ili urednici koji su pokazali mrvicu zdravog razuma i reklamirali domaći proizvod.
Nadajmo se da je to početak pozitivnog trenda i da će stvari za HOC i naš kraj krenuti na bolje. Ove godine ih je i vrijeme poslužilo.
U moru svega uvoznog, u trenutku kada na policama dućana morate se namučiti da pronađete domaći proizvod, u trenutku kada se u stvari već morate pomučiti da nađete dućan koji nije u vlasništvu stranaca.
Za banke se ne morate mučiti, samo Hrvatska Poštanska Banka i Sonic baka nisu u vlasništvu stranaca.
A sad probajte nabrojati tvornice i proizvodne pogone koji JESU u vlasništvu stranca. Osim Semmelrocka (to nam je bliski primjer, pa za njega znamo, i bilo bi lijepo da se javi netko s još kojim tako pozitivnim primjerom negdje drugdje)?
Ne za zamisliti se, već za užasnuti se.

Na stranicama Ogulinskog lista u toku je anketa za biranje Najogulinca. Hvala pesimistu koji me je predložio. Izuzetno sam počašćen prijedlogom, i jako me raduje da se blog ljudima sviđa. Ne smeta me ni ako im se ne sviđa, ne volim samo neargumentirane napada i primitivna vrijeđanja.

Drago mi je ako su moja razmišljanja i stavovi naišli na istomišljenike, i ako su pomogli u približavanju našeg grada posjetiocima, i barem u maloj mjeri njegovanju tolerancije u komunikaciji i prava na drugačiji pogled na stvarnost.
Predloženi ljudi su naš grad zadužili znatno više od mene, djelujući kroz puno dulji vremenski period, i sa zaista impresivnim rezultatima.

Svakako bih izdvojio prof. Ivana Puškarića (za one kojima je predavao, Studio), Branka Božića, GSS Ogulin te mještane Ogulinskog Zagorja. Isto tako nagradu je zavrijedilo i društvo "Naša djeca".

Svatko od njih je na svoj način zavrijedio nagradu, još jednom iskrene čestitke svim predloženim osobama i udruženjima.





Na današnji dan 49.g.pr.n.e Julije Cezar je sa svojim legijama prešao Rubikon, rijeku koja je tada predstavljala granicu koju niti jedna vojska nije smjela preći. Time je započeo građanski rat koji je završio Cezarovim potpunim trijumfom nad Pompejom.

Za kraj njegova izreka:
“Beware of the leader who bangs the drums of war in order to whip the citizenry into patriotic fervor, for patriotism is indeed a double-edged sword. It both emboldens the blood, just as it narrows the mind. And when the drums of war have reached a fever pitch and the blood boils with hate and the mind has closed, the leader will have no need in seizing the rights of the citizenry, [who] infused with fear and blinded by patriotism, will offer up all of their rights unto the leader and gladly so. How will I know? For this I have done. And I am Julius Caesar.”

Počela je 2006., život se vratio u kolotečinu poslije blagdana.

Obično smo svi početkom godine puni nade i očekivanja, važih odluka kojih ćemo se držati i koje će nam promijeniti život na bolje, i koje će se vrlo brzo razbiti o hridi surove stvarnosti.
Možda ne treba pred sebe postavljati takve uglavnom nedostižne i daleke ciljeve, već samo uživati u životu, i nastojati svaki dan učiniti nešto dobro za druge i za sebe, ići malim ali čvrstim koracima naprijed. Nekako mi se čini da smo skloni postavljati daleke i neostvarive ciljeve, i to nam je na neki način izgovor zašto prolazimo kroz život zatorenih očiju, stisnuti i skučeni.
Stalno priželjkujemo i jurimo velike stvari, a dotle život sa svim svojim sitnim radostima i veseljima prolazi mimo nas.

Nadajmo se da će godina koja je započela svima biti bolja, ali i radimo na tome. I put od 1000 milja počinje prvim korakom.

Na današnji dan 106. g.p.n.e. rođen je Marko Tulije Ciceron, poznati rimski političar, pisac i govornik. Ovo je njegov govor u Senatu protiv Kataline (poznati govor koji počinje riječima "Do kada ćeš Katalina iskušavati našu strpljivost", i u kojem je Ciceron uzviknuo "kakva vremena, kakvi običaji"), engleski prijevod s latinskog:

When, o Catiline, do you mean to cease abusing our patience? How long is that madness of yours still to mock us? When is there to be an end of that unbridled audacity of yours, swaggering about as it does now? Do not the nightly guards placed on the Palatine Hill—do not the watches posted throughout the city—does not the alarm of the people, and the union of all good men—does not the precaution taken of assembling the senate in this most defensible place—do not the looks and countenances of this venerable body here present, have any effect upon you? Do you not feel that your plans are detected? Do you not see that your conspiracy is already arrested and rendered powerless by the knowledge which every one here possesses of it? What is there that you did last night, what the night before—where is it that you were—who was there that you summoned to meet you—what design was there which was adopted by you, with which you think that any one of us is unacquainted?

Shame on the age and on its principles! The senate is aware of these things; the consul sees them; and yet this man lives. Lives! aye, he comes even into the senate. He takes a part in the public deliberations; he is watching and marking down and checking off for slaughter every individual among us. And we, gallant men that we are, think that we are doing our duty to the republic if we keep out of the way of his frenzied attacks.

You ought, O Catiline, long ago to have been led to execution by command of the consul. That destruction which you have been long plotting against us ought to have already fallen on your own head.