Quis custodiet ipsos custodes?

... i shvatio da se nema smisla spuštati na nivoe anonimnih bijednika, koji su i onako već time što su me iznervirali i uvrijedili postigli svoj cilj i moje reakcije su im duševna hrana.

Svima želim u godini koja dolazi puno zdravlja i sreće. Nadam se da sam vam blogom barem malo približio svoja razmišljanja i svoj grad.


Dan je bio kao izmišljen, vedar, sunčan, popodne uz izmaglicu pokraj rijeka i potoka.
Pa za kraj ove godine samo slike, bez teksta.

Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom.

Meša Selimović : "Derviš i smrt"

Ovaj blog nije nastao iz potrebe za dizanjem prašine niti skupljanjem broja posjetilaca, već samo iz želje da se neka moja razmišljana podijele sa vama. Ako vam se sviđa drago mi je, ako ne, nema veze. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. I svatko ima pravo na kritiku, dok je ona uperena protiv stavova. Onog trenutka kada ona preraste u vrijeđanje, tada se vidi da je netko promašio temu.
Kažu da se ne valja hrvati sa svinjom, jer oboje se zaprljate, a svinje vole biti prljave.

Tako da ću samo zamoliti individue koje neargumentirano pljuju po mojoj personi da se preusmjere na hr.soc.politika, hr.soc.religija, Večernji list i slične stranice gdje mogu do mile volje neargumentirano pljuvati po svima koji se ne slažu s njihovim mišljenjem.

Ovaj blog je nastao i piše se u želji da se podijele promišljanja o jednom malom zapostavljenom gradu sa ostatkom svijeta. Svaka kritika i komentar su dobrodošli, dok su u okvirima kulturnog razgovora i razmjene mišljenja.
Neću biti cenzor i brisati glupe komentare, niti vrijedi takve kreature moliti da se suzdrže i pokušaju civilizirano se ponašati, ali mi je žao svih ljudi dobre volje i dobre namjere koji moraju takve idiotarije čitati.
No kako je rekao Krleža, u krdu smrdi, ali je bar toplo. Nisam se nikada smatrao dijelom krda, i takvi komentari me samo učvršćuju u uvjerenju da sam u pravu.

Možda se ponavljam, ali za ff, koji se nije udostojio ni potpisati, i slične moralne nakarade i isprazne nakaze koje jedino znaju vrijeđati, i koji argumentom snage zamjenjuju snagu argumenta, besmrtne riječi Branimira Štulića:

Kako si glup
Kako si ohol, dragi moj
Sudiš o mojim osjećajima.
Kako si ružan
U svojoj nezrelosti, dragi moj
Izvještaćen
Bijesan
Neshvaćen.

Na tvome licu prazno je
Veliko ništa
I da živiš tisuću godina
Nećeš uspjeti.


Hej, daleko od istine
Daleko od istine
Daleko si ti od istine.

U postu Dani grada započeli sam se očešao o našu vrlu meteorološku službu i njihovu nesposobnost pogađanja vremena.
Vrijeme bi se trebalo prognozirati na osnovu ogromnog broja međusobno zavisnih parametara, a ne pogađati.
Između pogađanja i prognoziranja je razlika jako velika, kao između njihovih prognoza i stvarnog vremena.
Ako imate volje, pročitajte post, da se ne ponavljam. Iako sam dobio nekoliko vrlo vulgarnih i neodmjerenih komentara, stojim iza svake riječi.

Prognozirali su za danas ponegdje do podne moguć slab snijeg. Ne znam kako je kod vas, ali u Ogulinu cijeli dan pada vrlo, vrlo gust snijeg, i jako ga je puno napadalo.
Naravno da nije DHMZ kriv što ponovno moram čistiti oko kuće iako sam čisti jučer dva sata (za one koji ne znaju, termin koji se koristi kod nas je kidanje), niti je DHMZ kriv što ralica još nije prošla kroz moju ulicu. Niti su meteorolozi krivi što je toliko snijega napadalo.

Jedino što bih ja, a vjerujem i mnogi od vas, kada bih svoj posao radio tako aljkavo kao oni, bio kruha gladan.

Trebalo bi im svima tutnuti lopate u ruke i poslati ih u Ogulin da čiste ovu mrvicu snijega koji je zapadao od sinoć ljudima koji su nemoćni sami očistiti oko svojih kuća. Kako su rekli da će to biti malo i sporadično, a oni su lijepi i utrenirani, ne bi im to trebao biti problem.

Bolje bi im bilo da malo više vremena posvete stručnom usavršavanju, nego što se šminkaju po raznoraznim časopisima i TV emisijama. Kada bi više brinuli o tome kako globalne klimatske pormjene utječu na modele prognoziranja vremena, manje bi se bavili samim sobom i tome hoće li ih novinari Mile ili Glorije uslikati u najboljoj pozi. I još se bune kada meteorološki neobrazovane osobe čitaju prognozu. Istina je , manekenke se ne razmeću terminima Đenovske anticiklone niti hladne fronte iznad Skandinavije, ali ih je barem lijepo vidjeti, a nisu ništa manje precizne od tih veleučenih superstarova.

U svijetu globalne ekonomije jako je popularan outsourcing, kada se kompanije rješavaju svega što nije njihova glavna djelatnost i te poslove daju specijaliziranim tvrtkama. Možda bismo i mi mogli to napraviti s DHMZ-om, jer ovako kako rade, bolje da ih i nema.

Ovako je to bilo danas u gradu:










Na današnji dan 1800. rođen američki pronalazač Charles Goodyear (otkrio proces vulkanizacije kaučuka),1920. Vlada Kraljevine SHS donesla Obznanu kojom je zabranila rad KPJ i SKOJ,1926. umro pjesnik Rainer Maria Rilke, 1938. rođen glumac John Voight ("Ponoćni kauboj", "Oslobađanje", mlađoj publici poznatiji kao otac Angeline Jolie), 1946. rođena pjevačica Marianne Faithfull (osim po prekrasnom glasu, poznata i kao muza Micka Jaggera), 1947. rođen glumac Ted Danson ("Kafić Uzdravlje"), 1951. rođena pjevačica Yvonne Elliman (Marija Magdalena u filmskoj verziji "Jesus Christ Superstar").

Opet pada gust snijeg, dopodne je bilo bez padalina.

Neizmjerno veselje čišćenja snijega se nastavlja. Bjelolasica nije radila zbog kvara na dalekovodu pa je dan protekao bez sportskih aktivnosti, u šetnji gradom (veseli me srijeda i plac).

Danas je štrajk potplaćenih i obespravljenih državnih službenika. Koji imaju jako male plaće i očajne uvjete rada, puno manje nego ostali namještenici ili privatni sektor.
Trebalo bi provesti anketu recimo na zavodu za zapošljavanje koliko bi se ljudi odlučilo prihvatiti te ponižavajuće uvjete u kojima neki od njih rade. Ili među ljudima koji čekaju mjuesecima običnu potvrdu ili dokument, a oni ih šetaju od šaltera do šaltera, a rade10-14 ili tako neko nesuvislo radno vrijeme, a i kad rade onda je to jako, jako sporo i aljkavo. Čast izuzecima koji su zavrijedili veće plaće no što ih trenutno imaju, ali se puno kukolja provuklo u ovom štrajku.
Ili možda da se sami raspitaju kako je onim akoji rade po privatnim firmama, gdje se radi po 10-12 sati svaki dan, i svaku subotu, a po potrebi i nedjelju? A ne dobijaju se ni regresi ni božićnice?
Ili među radnicima DIP-a koji godinama nisu dobijali plaću a išli su na posao?

Naravno da treba i našim jadnim državnim službenicima pomoći, ali kao državni službenici trebali bi imati malo više sluha za aktualni društveni trenutak i stanje u kojem se njihov poslodavac nalazi. Pogotovo što oni svoju plaću i sve beneficije dobijaju bez obzira kako i koliko radili.
















Na današnji dan 1849. M Jolly-Bellin je slučajno prolio lampu s terpentinom i uljem na svoje odijelo i primjetio je efekt čišćenja koji je to proizvleo (sjetite se toga kad nešto nosite u kemijsku čistionu), 1856. rođen američki predsjednik Thomas] Woodrow Wilson (1913-1921), 1895. prvo kino otvoreno u Parizu, 1903. rođen matematičar John Von Neumann (svojim radovima utro je put stvaranju računala), 1923. umro francuski inženjer Alexandre-Gustave Eiffel (Eiffelov toranj), 1937. umro je Maurice Ravel ("Bolero", klizački par Jane Torvill and Christopher Dean ga je na Olimpijskim igrama u Sarajevu 1984 proslavio).

Često u postovima spominjem građansku hrabrost. Na današnji dan 1901. rođena je Maria Magdalena von Losch (Marlene Dietrich), glumica i pjevačica. 1930 je emigrirala u SAD, čije državljanstvo je dobila 1937. Cijeli život je bila izraziti protivnik nacističkog režima i nacističkih ideja, što joj mnogi u domovini nisu nikada oprostili. Uprkos tome svoje stavove je hrabro zastupala i branila cijeli svoj život.
Divim se ljudima poput nje, koji su hrabri i ustrajni u zalaganju za svoje ideale bez obzira na okolnosti. Takvi ljudi pokreću svijet i čine ga boljim mjestom za sve nas.

"Anyone who trades liberty for security deserves neither liberty nor security." (Benjamin Franklin)

Snijeg je padao skoro cijeli dan, na Bjelolasici ga ima blizu metar. Koliko god ga je lijepo vidjeti, lovi me malo strah od poplave ako se bude naglo otapao. Zimska služba zaslužuje svaku pohvalu, ceste su izuzetno dobro očišćene.
Par fotografija sa predvečernje šetnje.









Fascinantna fotografija Kleka snimljena 20.12 ove godine, autorica Dubravka Vuković.

Cijeli dan pada snijeg, i dosta ga je napadalo.

Blagdani protiču mirno, onako kako bi uvijek i trebali, nije bilo vandalskog bacanja petardi, barbarskog običaja s kojim se ne mogu nikako složiti a koji je prethodnih godina uzeo maha.
Princip da se svima nameće jednak način uživanja u bilo čemu nije mi blizak. Slično kao ni otvaranje prozora na autu ili na kući kako bi se teroriziralo susjede glasnom muzikom, pa sve da je riječ i o Pink Floyd (uglavnom kada je riječ o takvim izljevima nekulture, nije). S tim da su petarde još iritantnije i gore.

Uvijek kudim gradske očuhe, pa ću ovom prilikom pohvaliti gestu zastupnika u gradskom vijeću dr. Branka Božića koji je svoju naknadu koju dobija kao općinski vijećnik podijelio trima ogulinskim obiteljima lošijeg imovinskog stanja. Više o tome Ogulinski list
Bilo bi lijepo kada bi se i ostali zastupnici poveli njegovim primjerom, pogotovo jer tvrde da su u politici radi općeg dobra i da ih vlastiti probitak ne zanima. Ovo je prilika da to pokažu i djelom, da naprave odmak od svog kreda ("Do as I say, not as I do"). Ne čini mi se da su požurili da mu se pridruže.
Još ljepše bi bilo kada takve geste ne bi bile potrebne, ali od takvog društva smo još jako daleko.

Otišao na skijanje na Bjelolasicu. Bez obzira što je gore bilo malo skijaša, radile su sve staze, pokrivene sa 10-ak cm novog snijega. Vrijeme je bilo oblačno, ali ne previše hladno, padao je gust snijeg. Koliko god me Bjelolasica oduševljava kada je vrijeme lijepo, isto tako me priroda fascinira kada pokazuje svu svoju raskoš i snagu u oblacima i krošnjama prekrivenim snježnim pokrivačem, uz huk vjetra. Čovjek se osjeti tako malen i nemoćan.

Na stranicama Ogulinskog lista dosta se rasprava vodilo o Bjelolasici, o tome tko je vlasnik, o stručnoj spremi i kvalifikacijama voditelja, uređenosti staza, skijalištu u Vučićima.
Ne bih ulazio u te detalje, zadržao bi se samo na skijaškom elementu HOC-a.
Vjerujem da će se svi koji malo poznaju situaciju oko HOC-a složiti sa mnom da Bjelolasica nema adekvatnu propagandu koja bi je podržavala, bez obzira bila u vlasništvu HOO ili države.
Sigurno je da se Bjelolasica ne može mjeriti sa autrijskim i talijanskim skijalištima, koja su neuporedivo veća, bolje opremljena, sa puno više staza, hotela, žičara, gondola, skijaškim topovima i cijelom infrastrukturom, tradicijom, i uglavnom na znatno većoj nadmorskoj visini. Sigurno je da su i skijališta u Sloveniji veća i bolje opremljena.
Ispada da je lokacija, koja bi trebala biti najveća prednost (sat vremena od Karlovca, dva sata od Rijeke i Zagreba), u stvari prokletstvo, i da ljudi radije na jednodnevne izlete odlaze u druge zemlje no da dođu na Bjelolasicu.

Osim subjektivnih problema, tu je svakako dio krivice i na medijima, koji ju nikako ne podržavaju. Kao da i ne postoji, kao da je se svi skupa srame, kao da nije dovoljno glamurozna da bi se o njoj govorilo ili pisalo. Svakako je opis skijanja u Bahreinu zanimljivi širokim masama koje čitanjem pokušavaju uhvatiti dašak tog glamura, ali zaista je sramota da niti jedna naša TV stanica nije u staju poslati jednog kamermana i jednog novinara da snime reportažu o skijanju u olimpijskom centru. Valjda se ne uklapa u njihove stupidne emisije o tome što radi svjetski jet-set. A s druge strane će govoriti kako nešto treba napraviti na promoviranju autohtonih proizvoda i usluga.
I to se ponavlja iz godine u godinu. Ako nikad niste bili na Bjelolasici, niste iz Ogulina i ne slušate Radio Ogulin, teško da i možete znati da na 100-tinjak km od Rijeke i Zagreba postoji skijalište s hotelima, a kamo li da radi i da su staze uređene.

Obzirom da je padao snijeg, fotografije nisu bajne, ali nadam se da će bar malo prenesti atmosferu današnjeg dana. Čini se da bi slike ipak trebalo smanjivati na malo veću rezoluciju od 800x600.





















Na današnji dan 1893. rođen Mao Ce Tung, 1968. prvi koncertni SAD nastup Led Zeppelin kao predgrupa za Vanilla Fudge i Iron Butterfly, 1972. umro biši američki predsjednik Harry Truman, 1982. magazin Tima za osobu godine odabrao računalo, 1989. umro Samuel Beckett, 1990. Gari Kasparov pobijedio Anatolija Karpova i zadržao titulu svjetskog prvaka u šahu (4 pobjede, 3 poraza i 17 remija, krajnji rezultat 12,5:11,5. Meč se igrao u dva dijela po 12 partija u New Yorku i Lyonu, a pratile su ga glasine da je rezultat unaprijed dogovoren, što je osim kontroverznog Bobya Fischera potvrdio i staloženi i smireni Boris Spaski).

Stille Nacht, heilige Nacht,
Alles schläft; einsam wacht
Nur das traute hochheilige Paar.
Holder Knabe im lockigen Haar,
Schlaf in himmlischer Ruh!
Schlaf in himmlischer Ruh!

Stille Nacht, heilige Nacht,
Hirten erst kundgemacht
Durch der Engel Halleluja,
Tönt es laut von fern und nah:
Christ, der Retter ist da!
Christ, der Retter ist da!

Stille Nacht, heilige Nacht,
Gottes Sohn, o wie lacht
Lieb' aus deinem göttlichen Mund,
Da uns schlägt die rettende Stund'.
Christ, in deiner Geburt!
Christ, in deiner Geburt!

Melodija:: Franz Xaver Gruber, 1818
Riječi: John Freeman Young, 1863

Sutra se otvara skijaška sezona na Bjelolasici, ima 40 cm snijega. U gradu ga nema, ali je grad sve okićeniji i lijepo izgleda, iako mi se nekako čini da je atmosfera manje svečana no prošlih godina.

Moram opet malo o politici, iako bi ju trebalo izbjegavati u ove dane. Premijer se u današnjem obraćanju povodom promotivnih aktivnosti svoje stranke obratio javnosti poslije Dnevnika. Nakon što nas je pokušao uvjeriti da svi oni skupa dobro rade svoj posao i da nam je u stvari bolje jer u ove kratke 2 godine i nisu mogli puno napraviti (princip tri koverte), obrušio se na TDR (najveću firmu u državi u koju vlada i političari nemaju svoj udio) koji seli proizvodnju u Istru i zbog čega onima koji se ne žele iz Zagreba preseliti prijete otkazi uz nekakvih 300 000kn otpremnine.
I rekao da će Vlada se boriti za te ljude, kojima je teško. A gdje su svi ljudi koji su radili u stotinama i stotinama tvornica koje su u pretvorbi uništene i gdje su upropašteni i cijeli gradovi (ne moramo ići daleko). A nisu dobili ni lipe otpremnine? Tko će se o njima brinuti? I kada će oni koji su to skrivili odgovarati?

Sigurno je da je ljudima teško promijeniti život i preseliti se, i može se s njima suosjećati. Ono što izaziva gađenje je pokušaj skupljanja političkih poena na njima. Jednako su političari iskreni kao i kad je bilo riječ o psima, govore ono što narod želi čuti, a rade što im je volja.

Očito hapšenje više nije tema dana, i treba nečim zabaviti javnost. Odmah su se javili problemi sa Slovenijom, ali treba pokazati malo i brigu za obične ljude. Pokazuju je besramnim bogaćenjem i pljačkanjem, svojom bahatošću i nezasitnošću, svakodnevnom šaradom pred TV ekranima, konstantnim laganjem i muljanjem.
Ukidanje 0 promila se čuva za neke po stranku opasnije trenutke, a do nogometnog prvenstva je još daleko.
Ma bez veze to ja pišem, kao da to i sami ne znate, ali evo, lakše mi je kad sam to podijelio s vama.

Što se tiče komentara mojih fotografija, nije mi jasno zašto izgledaju kao da je pala atomska bomba, pa bih bio zahvalan da mi se to pojasni.

Na današnji dan 1947. godine, trojica istraživača Bell Laboratories, John Bardeen, Walter Brattain i William Shockley Bardeen otkrili su tranzistor bez kojeg je nemoguće zamisliti današnji svijet.

Oblačan i tmuran dan, zatim se proljepšalo, pa je popodne grmilo i padao je snijeg.
Preko noći je jako puhalo, pa su ceste i nogostupi u gradu puni razbijenih crijepova.

Opet je izgleda javnost bila korektiv vlasti, i neće se naplatiti porez HRT-u. Slažem se s tim jer je to bio neviđen politički pritisak.
Što se svega ostalog tiče, zaslužili su ne samo da ga plate, već da ih se i kazni, i da se puno njih smijeni s funkcija, ali iz drugih razloga no što su to pokrenuli vodeći (takvo mišljenje sam obrazložio u prošlom postu, da se ne ponavljam).

No lokalne teme nas ipak više tište. Čuo sam priču da je kanalizacija u Bolničkoj ulici neupotrebljiva (da su se zbog loše izvedbe cijevi urušile, i niti jedan korisnik nije spojen na nju). Ne znam je li to točno, ali je neosporna činjenica da je Bolnička jako propala, a radili su je u posljednjih nekoliko godina dva puta.
U istoj priči se kaže i da će se nagodinu kopati kanalizacija kroz Lomost na koju će se spojiti i naselja Struga i Vijenac Ive Marinkovića, te bolnica, gimnazija i osnovna škola. Opet ponavljam da ne znam je li to istina, ali bez obzira na to, čini se da je puno radova u gradu napravljeno dosta aljkavo i na brzinu.
Kad smo već kod komunalnih radova, nisam usamljen u stavu da su šahte kroz Galge katastrofalno postavljene, i netko bi za to trebao odgovarati. Postavljene su tako da je nemoguće izbjeći ih, u smjeru od grada prema auto-putu.

Lomost



Bechtel je dobio tužbu protiv države zbog previše naplaćenog poreza pa će mu svota od oko 8 500 000kn koja je bila namijnjeni gradskom proračunu biti vraćena.
No kako ni sa 90 000 000 godišnje nisu naši gradski očusi puno napravili kroz četiri godine, onda ni sa 40 000 000 koliko sad imaju neće biti uspješniji.

Mora se priznati da je grad već sad lijepo okićen povodom nastupajućih blagdana, a i radovi na mjestu bivše zelene kasarne lijepo napreduju. Posebno je lijepo noću, kada se svi ukrasi upale.
Park je pun polomljenih grana, kao posljedica noćašnjeg vjetra.

Preko puta MD-a i nekadašnjih prostorija radio-kluba su započeli radovi. Radit će se kružni tok prometa, u čiju svrhu će se potpuno zatrpati park preko puta "Plitvica". Valjda oni koji su odredili znaju zašto su to napravili, po meni to nije potrebno, niti kružni tok, a pogotovo uništenje parkića.



Radovi u centru



Đulin ponor (na drugoj slici možete vidjeti koliko je bio jak vjetar koji je puhao sinoć)






Pogled prema centru i prema kuli





Pogled na most i mlin




Sve nas koji imamo problema zbog poplave svaka jača kiša užasava. Za one koji nisu to nikada doživjeli, jezivi osjećaj bespomoćnosti.
Ako ikada dođete u Ogulin, svakako posjetite crkvu u centru grada u parku. Pored ulaznih vrata stoji oznaka o tome koliko je visoko bila voda u najvećoj poplavi u ogulinskoj povijesti.



U parku se vide tragovi noćašnjeg vjetra





Pogled na kulu iz parka



Klek od tunela




Klek u sumrak



Na današnji dan 1830. umro revolucionar Simon Bolivar (El Libertador, osloboditelj), 1903. braća Orwille i Wilbur Wright ostvarili prvi uspješan let avionom, duljine i trajanja iz današnjeg naslova bloga, 1991. najveća pobjeda u povijesti NBA lige (Cleveland Cavaliers : Miami Heat - 148:80).

Pastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje,
Goni dvanaest ovaca, mekih runa,
U grad sneni na prodaju sitom mesaru.
Na čelu im ovan vitorog.

Eno ih, gle! bez bojazni uđoše,
Bezazleno, u povorci, jedna za drugom,
U dvorište gradske klaonice:
Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute.

Mesarski ih pomoćnici, šutljivo,
Odvukoše kao kurjaci:
Nijedna se više natrag ne vrati.
Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu.

Okrutne ruke snažno svaku obore:
Bez opiranja, pritisnuta koljenom,
Dočeka ona smrt od noža, u krvi.
Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom.

Ugasle oči; runo krvlju polito; noge slomljene.
Javlja se sunce za obronkom ... Na povratku,
Pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje.
Pašnjak blista rosnatom travom, u suncu.

Dragutin Tadijanović "Balada o zaklanim ovcama"

Ne sviđa mi se HRT. Monopolistički položaj im omogućava da se ponašaju bahato. Nemaju kvalitetnu vlastitu produkciju, ne igraju ulogu koju bi trebali kao javni servis. Izrazito su ispolitizirani. Većina "novinara" je vrlo nazadna i politički opredjeljena. Svaka sloboda mišljenja i drugačiji pogled na određene teme se kažnjava.
Program im je politički obojen, moduliraju javno mnijenje u interesu jedne stranke i ideologije (i to na žalost vrlo uspješno), vrlo su nedemokratični, većina urednika su poltroni i konvertiti, profesionalno nikakvi, ali podobni.

Ima vrlo malo kritičkih i kvalitetnih priloga, vrlo malo se čuje druga strana medalje i istine. Svaka čast iznimkama, pravim profesionalcima, kojih je na HRT-u svega nekoliko.
Na čelu kuće je bivši novinar (i to dobar novinar), koji se isto tako pretvorio u poltrona i ulizicu, i okreće se kako vjetar puše. Pažljivo bira urednike i određuje teme da se ne zamjeri vladajućima.

I većina novinara se tako ponaša, poltronski i kukavički, ne zadirući u mračne teme naše svakidašnjice, o prošlosti da i ne govorim. Vrlo su naklonjeni jednoj opciji. Oni koji su nekad zagovarali nešto sasma drugo, sad su se priklonili vodećima, i to pravdaju svojim profesionalizmom.

Dolaskom "konkurencije" HRT je svoj program krenuo prilagođavati njima, i srozava se i sve više postaje poput njih.
Zaglupljuju nas katastrofalnim serijama i bombardiraju reklamama preko svake mjere.
Obrazovni program skoro da i ne postoji.
Dokumentarni program se uglavnom sveo na prikazivanje BBC-evih dokumentaraca.
Sprotski program je očajan, pun nepismenih i polupismenih novinarčića koji nas ubijaju u pojam svojim neznanjem, i iritiraju silovanjem jezika i kulture.
Zabavni program je sve nego zabavni, osim kada se prenosi izbor za Miss svijeta i kada si Aleksandar Kostadinov da malo oduška.
Informativni program je politički obojen,pristran i nazadan.

I bila je dovoljna jedna jedina emisija koja je malo drugačije progovorila, da se ipak na njih sruši sav bijes vladajuće oligarhije, da im zaprijeti naplatom PDV-a i da se Sabor bavi njima danima.
Osim što na taj način žele steći još veću kontrolu nad vrlo moćnim medijem, time se javnosti skreće pažnja s drugih tema koje bi mogle poljuljati povjerenje u nepogrešive vlastodršce.


Opozicija opet neće ništa napraviti, demonstrativno su napustili sjednicu, ali pojeo vuk magare.
I tako će, uprkos tome što je sve učinio da im se ne zamjeri, ravnatelj HRT-a po svoj prilici odletjeti.

Kako je lijepo, ako se ne varam, Luho Paljetak preveo Shakespearea, a Ibrica isto tako lijepo uglazbio u "Sit svega toga"
"...
Kad gledam savršenost grubo osramoćenu
I djevičansku krepost, krepost prokurvanu
U krzmanju snagu razdrobljenu
i umjetnost od vlasti zauzdanu


Kad gledam ludost kako nadzire umnika
I istinitost glupošću nazvanu
I rob će dok rob je dvorit silnika..."

I doći će još gori, HRT se vraća u devedesete, našim vlastodršcima ništa osim njihovih fotelja nije bitno. Što je nama gore, to je njima bolje.

Na žalost, u takvim trenucima poželim da smo u EU, jer vjerujem da tamo takvo nasilje nad demokracijom nije moguće. Doduše, tamo ni takva nacionalna TV nije moguća.


Na današnji dan 1770. rođen Ludwig van Beethoven, 1914. umro je Ivan Zajc,1915. Albert Einstein publicira opću teorijlu relativnosti, 1944. umro je Glen Miller, 1980. umro je Harlans Sanders (umtemeljitelj lanca restorana KFC, Kentucky Fried Chicken), 1989. umro je glumac Lee Van Cleef (zao u Dobar, loš, zao), 1993. Shannen Doherty (Brenda) najurena iz serije Beverly Hills.


I za kraj stihovi nekada popularnog pjevača koji je kasnijim političkim angažmanom uprskao sve što je napravio, ali to za ove stihove zaista nije važno.

Da li jos pišete stihove
ili samo krčmite njihove
režimske bljezgarije
o pesničke ništarije ?

Pišete kako vas nauče,
pišete kada vam naruče
za praznike i sahrane,
kada vas napoje i nahrane.

Ližete ruke cvileći
pesnički mozgovi pileći.


Ali nije sve tako ružno i loše, i vjerujem da će biti bolje. Instalirao sam Google desktop search, i moram priznati da je zaista fantastičan. Toplo preporučujem.
Prvo indeksiranje datoteka traje dosta dugo, ali vrijedi se malo strpiti.
http://desktop.google.com/

Oblačna i prohladna nedjelja, laga šetnja kroz grad, iako nije baš ugodno vrijeme. Grad prilično pust.
Srećom još uvijek nema snijega. Nadajmo se da neće biti ni velikih kiša, da ne bismo opet plivali.

Izvučene su skupine za svjetsko nogometno prvenstvo, i sada će krenuti svakodnevno medijsko-marketinško teroriziranje nogometom i pivom.

Po meni sporta na programima svih naših TV kuća, a pogotovo HRT-a, ima previše. Obzirom da je riječ o tržišnoj utakmici i diktatu sponzora, onda to moram prihvatiti. Ono što nije fer je raspodjela novca od pretplate, jer jedino HRT dobija taj novac. Pretpostavljam da bi kao nacionalna kuća morao trošiti na one segmente programa koji nisu profitabilni (obrazovni program, informativni program, Treći program Hrvatskog radija.).
Meni se čini da ti novci ipak idu na druge stvari u puno većoj mjeri no što bi trebalo, i da je HRT u povlaštenom položaju u odnosu na ostale, kvalitetom još katastrofalnije, TV kuće u nas.

Nisam fanatik sporta, pa osim samih događaja koji se prenose, ne mogu a da ne posvetim malo više pažnje i načinu kako se prenose.
Smetaju me sportski komentatori HRT-a, njihova površnost i nepripremljenost, pristranost u prenošenju, a najviše od svega njihovo uporno silovanje i mrcvarenje književnog jezika.
HRT ima službu za govorništvo, koja bi se trebala brinuti o tome kako govore i prezentiraju njihovi novinari, ali očito u njihovom slučaju ne radi svoj posao. Nekada je to bila znatno manja redakcija, tehnika nije bila ovako napredna, ali su njihovi prijenosi bili puno kvalitetniji. Možda zato što donose dosta novca, pa im se sve tolerira.
Uostalom, bit će prvenstvo i danonoćni prijenosi utakmica, pa će biti kroz par dana i reprize utakmica, pa će kroz par mjeseci biti opet reprize istih tih utakmica, i moći ćete sami procijeniti jesam li u pravu ili nisam.

Po dobrom starom obrascu naše društvene stvarnosti, potrebno je što više igara što je manje kruha. Danas je to aktualna situacija, pred par dana je to bio obračun s pljačkašima, pred par mjeseci su bili psi, naći će se već nešto.
Naši vrli političari moraju samo izdržati do mjesec dana pred nogometno prvenstvo, onda će i onako u državi sve stati i postati nebitno osim nogometa.

Slike sa šetnje

Bolnička ulica



Kula



Park



Glavna ulica






Na današnji dan 1843. rođen otkrivač bacila tuberkuloze Robert Koch, 1882. rođen Fiorello La Guardia (gradonačelnik New Yorka 1933.-1945. čije ime nosi aerodrom u tom gradu), 1918. umro slovenski pisac Ivan Cankar a rođen ruski pisac i disident Aleksandar Solženjicin ("Jedan dan u životu Ivana Denisoviča", "Arhipelag Gulag"), 1941. Njemačka objavila rat SAD-u, 1958. Gornja Volta proglasila nezavisnost (bivša francuska kolonija, sadašnje ime joj je Burkina Fasso), 1961. u Izraelu osuđen Adolf Eichmann, 1964. umro (pod nerazjašnjnim okolnostima) pjevač Sam Cooke, 1979. Rodezija dobila nezavisnot (sadašnje ime Zimbabve), 1981. posljednja borba Muhameda Alija (pobijedio ga je Trevor Berbick).


Ovu pjesmu izvodi Ibrica Jusić, a čini mi se da je originalni autor Bertolt Brecht.

O povratku ništa ne piše
sumrak je već na redu
čuje se vjetar na ledu
a jutra nema više

ne dajte da vas zavedu
ne dajte da vas zavedu

Život je vlažni dim
na iskap se mora piti
nećete ga biti siti
na rastanku na rastanku s njim

ne dajte da vas zavedu
ne dajte da vas zavedu

Nemate mnogo vremena
sveci neka pobožno trunu
mudraci kroz zivot sunu
on nestaje kao pjena

ne dajte da vas zavedu
ne ne dajte ne dajte da vas zavedu

Na glad i na razbojište
čemu vam strah i bijeda
sve stvorove smrt odvede
a poslije nema ništa

ne dajte da vas zavedu
ne ne dajte ne dajte da vas zavedu

Standing in the dock at Southampton,
Trying to get to Holland or France.
The man in the mac said, "You've got to turn back".
You know they didn't even give us a chance.
Christ you know it ain't easy,
You know how hard it can be.
The way things are going
They're going to crucify me.

Finally made the plane into Paris,
Honey mooning down by the Seine.
Peter Brown called to say,
"You can make it O.K.,
You can get married in Gibraltar, near Spain".
Christ you know it ain't easy,
You know how hard it can be.
The way things are going
They're going to crucify me.

Drove from Paris to the Amsterdam Hilton,
Talking in our beds for a week.
The newspapers said, "Say what you doing in bed?"
I said, "We're only trying to get us some peace".
Christ you know it ain't easy,
You know how hard it can be.
The way things are going
They're going to crucify me.

Saving up your money for a rainy day,
Giving all your clothes to charity.
Last night the wife said,
"Oh boy, when you're dead
You don't take nothing with you
But your soul - think!"
Made a lightning trip to Vienna,
eating chocolate cake in a bag.
The newspapers said, "She's gone to his head,
They look just like two gurus in drag".
Christ you know it ain't easy,
You know how hard it can be.
The way things are going
They're going to crucify me.

Caught an early plane back to London.
Fifty acorns tied in a sack.
The men from the press said, "We wish you success,
It's good to have the both of you back".
Christ you know it ain't easy,
You know how hard it can be.
The way things are going
They're going to crucify me.
The way things are going
They're going to crucify me.

Lennon/McCartney :"The ballad of John and Yokko"

Ne znam kako vas, ali mene kod prevare i laži skoro jednako toliko kao sam čin prevare boli kada mi tu prevaru opravdavaju.
Uz nekoliko časnih političara (izgleda da još uvijek ima nekoliko takvih u našoj politici, za ne vjerovati), javnost je jedini korektiv našim suludim i pomahnitalim bahatim političarima.
Sad su si uz nesuvislo visoke plaće i raznorazne dodatke, htjeli isplaćivati još malo. I javnost se pobunila i u emisiji na TV-u jedna opskurna moralna nakaza govori o tome kako ima preko 15 000 ljudi u Hrvatskoj koji zarađuju više pod njega, od kojih je preko 1000 u državnim poduzećima i kako bi se on rado s njima mijenjao.
Ali se ne mijenja, sjedi u Saboru i u odborima, ubire ogromne novce, i govori o tome da bi se mijenjao i da mu je teško, i da je potplaćen za svoj posao.
Smuči mi se kad političari govore o tome kako im je teško i koliki teret nose, i kako se svega odriču. Isključivi razlog što su ušli u politiku je to da se obogate, i prihvaćaju sve blagodati takvog života. I što je svima ostalima gore, to njihovi prohtjevi rastu, i to više oni grabe i kradu. Uostalom, toga ima na svim razinama, pa je jasno da ni oni nisu iznimka. I stalno govore u kondicionalu, stalno bi se žrtovali, stalno bi nešto htjeli, stalno bi se s nekim mijenjali, ali nikada ništa ne naprave, osim za sebe.
Imaju obraza svoja primanja uspoređivati s primanjima vani, kao što i t-com i ostale firme imaju obraza cijene definirati prema cijenama na zapadu, a nitko ne govori o primanjima i standardu na zapadu.
Isti oni koji su se lancima vezali da ne bi isporučivali generale, par mjeseci nakon što su došli na vlast su okrenuli ploču, kao što je i svaki put okrenu.
Što se može, doći će i novi izbori, i još veći broj ljudi zgađen svime time neće izaći, i oni najgori, koji imaju najgorljivije pristaše koje uvijek izlaze na izbore će opet pobijediti.
Krivi smo mi, što smo ih pustili...



Na današnji dan 1638. umro Ivan Gundulić, 1941. SAD i Velika Britanija objavile rat Japanu, 1943. rođen Jim Morrison (pravim imenom James Douglas Morrison) vođa skupine The Doors, 1978. umrla Golda Meir, prva žena premijer Izraela (1969-1974), 1980. poludjeli Mark David Chapman u New Yorku ubio Johna Lennona.

Slažem se s komentarima da su moji postovi ponekad malo nečitki i nisu strukturirani.
Postove ne pišem redovito, pa je svaki post obično poduži, i tema nije uvijek sistematizirana.
Drago mi je da ih ljudi čitaju, i da im se dopadaju, iako su teme uglavnom sumorne.

Ovaj put o policama u dućanima koje su prepune uvozne robe.

FBI definira terorizam kao "nezakonitu upotrebu sile ili nasilja protiv osoba ili imovine radi zastrašivanja ili prisiljavanja neke vlade, civilne populacije, ili bilo kog njihovog segmenta, sa svrhom postizanja političkih ili socijalnih ciljeva". Dalo bi se o toj definiciji raspravljati, pogotovo što je sami autori shvaćaju vrlo fluidno, kako njima treba. Ali to za ovaj post nije bitno.


U svojoj knjizi "Downsize this", pisac i režiser Michael Moore je stavio dvije slike jednu ispod druge.
Na jednoj slici je zgrada Murrah Federal Building u Oklahomi u koju je razorio terorist Timothy McVeigh dovezavši kamion pun eksploziva u podzemnu garažu.
Na drugoj slici je zgrada tvornice Buick u Mooreovom rodnom mjestu Flint, država Michigan, koju je General Motors zatvorio kada je preselio proizvodnju. Zgrada je postala ruševina.
Vrlo dojmljive slike, zgrade izgledaju gotovo jednako.

U prologu Moore se pita tko je terorist, onaj koji se kamionom punim eksploziva zaleti u zgradu, ili onaj koji pod okriljem noći dođe s kamionima u koje potrpa strojeve, pogasi proizvodnju i ostavi stotine ljudi bez posla, upropastivši čitav jedan grad.

Gledajući kako propada domaća proizvodnja, i kako se uvozi zaista sve, i ono što treba, i ono što ne treba, čovjek se zapita što će od nas ostati ako se trend uvoza nastavi?
Slažem se da je potrebna mogućnost izbora, i da je zdreava konkurencija u redu. Ali zapitajmo se svi skupa kamo to ide, i što kada više ne budemo imali nikakve proizvodnje, što ćemo tada ponuditi kao naš ulog na tržištu? Kada rasprodamo i ono malo preostalih firmi koje nešto vrijede, kada uništimo proizvodnju hrane, kada uništimo drvnu industriju do kraja, kada rasprodamo obalu, što će ostati?
Osim bogatih pojedinaca koji će svoju ulogu u tome dobro naplatiti?

Osnivač scijentologije, religije koja je široj javnosti poznata najviše po njenim pripadnicima poput Travolte i Cruisea, Ron Hubbard, jednom prilikom je rekao (inače vrlo kontroverzna i religija i crkva):
"Jednog dana će se netko sjetiti da je sve ovo što mi radimo u stvari protuzakonito. Dok do toga dođe, mi ćemo pisati zakone".


Na današnji dan 1910. u Parizu predstavljena neonska rasvjeta, 1923. rođena operna pjevačica Maria Callas, 1953. rođen skijaš Franz Klammer (jedan od idola našeg djetinjstva), 1956. prva koledž utakmica Wilta Chamberlaina, 1967. Christiaan Barnard izveo prvu transplataciju srca.