Marketing
13. prase
Cijeli dan pada snijeg, i dosta ga je napadalo.
Blagdani protiču mirno, onako kako bi uvijek i trebali, nije bilo vandalskog bacanja petardi, barbarskog običaja s kojim se ne mogu nikako složiti a koji je prethodnih godina uzeo maha.
Princip da se svima nameće jednak način uživanja u bilo čemu nije mi blizak. Slično kao ni otvaranje prozora na autu ili na kući kako bi se teroriziralo susjede glasnom muzikom, pa sve da je riječ i o Pink Floyd (uglavnom kada je riječ o takvim izljevima nekulture, nije). S tim da su petarde još iritantnije i gore.
Uvijek kudim gradske očuhe, pa ću ovom prilikom pohvaliti gestu zastupnika u gradskom vijeću dr. Branka Božića koji je svoju naknadu koju dobija kao općinski vijećnik podijelio trima ogulinskim obiteljima lošijeg imovinskog stanja. Više o tome Ogulinski list
Bilo bi lijepo kada bi se i ostali zastupnici poveli njegovim primjerom, pogotovo jer tvrde da su u politici radi općeg dobra i da ih vlastiti probitak ne zanima. Ovo je prilika da to pokažu i djelom, da naprave odmak od svog kreda ("Do as I say, not as I do"). Ne čini mi se da su požurili da mu se pridruže.
Još ljepše bi bilo kada takve geste ne bi bile potrebne, ali od takvog društva smo još jako daleko.
Otišao na skijanje na Bjelolasicu. Bez obzira što je gore bilo malo skijaša, radile su sve staze, pokrivene sa 10-ak cm novog snijega. Vrijeme je bilo oblačno, ali ne previše hladno, padao je gust snijeg. Koliko god me Bjelolasica oduševljava kada je vrijeme lijepo, isto tako me priroda fascinira kada pokazuje svu svoju raskoš i snagu u oblacima i krošnjama prekrivenim snježnim pokrivačem, uz huk vjetra. Čovjek se osjeti tako malen i nemoćan.
Na stranicama Ogulinskog lista dosta se rasprava vodilo o Bjelolasici, o tome tko je vlasnik, o stručnoj spremi i kvalifikacijama voditelja, uređenosti staza, skijalištu u Vučićima.
Ne bih ulazio u te detalje, zadržao bi se samo na skijaškom elementu HOC-a.
Vjerujem da će se svi koji malo poznaju situaciju oko HOC-a složiti sa mnom da Bjelolasica nema adekvatnu propagandu koja bi je podržavala, bez obzira bila u vlasništvu HOO ili države.
Sigurno je da se Bjelolasica ne može mjeriti sa autrijskim i talijanskim skijalištima, koja su neuporedivo veća, bolje opremljena, sa puno više staza, hotela, žičara, gondola, skijaškim topovima i cijelom infrastrukturom, tradicijom, i uglavnom na znatno većoj nadmorskoj visini. Sigurno je da su i skijališta u Sloveniji veća i bolje opremljena.
Ispada da je lokacija, koja bi trebala biti najveća prednost (sat vremena od Karlovca, dva sata od Rijeke i Zagreba), u stvari prokletstvo, i da ljudi radije na jednodnevne izlete odlaze u druge zemlje no da dođu na Bjelolasicu.
Osim subjektivnih problema, tu je svakako dio krivice i na medijima, koji ju nikako ne podržavaju. Kao da i ne postoji, kao da je se svi skupa srame, kao da nije dovoljno glamurozna da bi se o njoj govorilo ili pisalo. Svakako je opis skijanja u Bahreinu zanimljivi širokim masama koje čitanjem pokušavaju uhvatiti dašak tog glamura, ali zaista je sramota da niti jedna naša TV stanica nije u staju poslati jednog kamermana i jednog novinara da snime reportažu o skijanju u olimpijskom centru. Valjda se ne uklapa u njihove stupidne emisije o tome što radi svjetski jet-set. A s druge strane će govoriti kako nešto treba napraviti na promoviranju autohtonih proizvoda i usluga.
I to se ponavlja iz godine u godinu. Ako nikad niste bili na Bjelolasici, niste iz Ogulina i ne slušate Radio Ogulin, teško da i možete znati da na 100-tinjak km od Rijeke i Zagreba postoji skijalište s hotelima, a kamo li da radi i da su staze uređene.
Obzirom da je padao snijeg, fotografije nisu bajne, ali nadam se da će bar malo prenesti atmosferu današnjeg dana. Čini se da bi slike ipak trebalo smanjivati na malo veću rezoluciju od 800x600.
Na današnji dan 1893. rođen Mao Ce Tung, 1968. prvi koncertni SAD nastup Led Zeppelin kao predgrupa za Vanilla Fudge i Iron Butterfly, 1972. umro biši američki predsjednik Harry Truman, 1982. magazin Tima za osobu godine odabrao računalo, 1989. umro Samuel Beckett, 1990. Gari Kasparov pobijedio Anatolija Karpova i zadržao titulu svjetskog prvaka u šahu (4 pobjede, 3 poraza i 17 remija, krajnji rezultat 12,5:11,5. Meč se igrao u dva dijela po 12 partija u New Yorku i Lyonu, a pratile su ga glasine da je rezultat unaprijed dogovoren, što je osim kontroverznog Bobya Fischera potvrdio i staloženi i smireni Boris Spaski).
Post je objavljen 26.12.2005. u 21:46 sati.