Quis custodiet ipsos custodes?

Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom.

Meša Selimović : "Derviš i smrt"

Ovaj blog nije nastao iz potrebe za dizanjem prašine niti skupljanjem broja posjetilaca, već samo iz želje da se neka moja razmišljana podijele sa vama. Ako vam se sviđa drago mi je, ako ne, nema veze. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. I svatko ima pravo na kritiku, dok je ona uperena protiv stavova. Onog trenutka kada ona preraste u vrijeđanje, tada se vidi da je netko promašio temu.
Kažu da se ne valja hrvati sa svinjom, jer oboje se zaprljate, a svinje vole biti prljave.

Tako da ću samo zamoliti individue koje neargumentirano pljuju po mojoj personi da se preusmjere na hr.soc.politika, hr.soc.religija, Večernji list i slične stranice gdje mogu do mile volje neargumentirano pljuvati po svima koji se ne slažu s njihovim mišljenjem.

Ovaj blog je nastao i piše se u želji da se podijele promišljanja o jednom malom zapostavljenom gradu sa ostatkom svijeta. Svaka kritika i komentar su dobrodošli, dok su u okvirima kulturnog razgovora i razmjene mišljenja.
Neću biti cenzor i brisati glupe komentare, niti vrijedi takve kreature moliti da se suzdrže i pokušaju civilizirano se ponašati, ali mi je žao svih ljudi dobre volje i dobre namjere koji moraju takve idiotarije čitati.
No kako je rekao Krleža, u krdu smrdi, ali je bar toplo. Nisam se nikada smatrao dijelom krda, i takvi komentari me samo učvršćuju u uvjerenju da sam u pravu.

Možda se ponavljam, ali za ff, koji se nije udostojio ni potpisati, i slične moralne nakarade i isprazne nakaze koje jedino znaju vrijeđati, i koji argumentom snage zamjenjuju snagu argumenta, besmrtne riječi Branimira Štulića:

Kako si glup
Kako si ohol, dragi moj
Sudiš o mojim osjećajima.
Kako si ružan
U svojoj nezrelosti, dragi moj
Izvještaćen
Bijesan
Neshvaćen.

Na tvome licu prazno je
Veliko ništa
I da živiš tisuću godina
Nećeš uspjeti.


Hej, daleko od istine
Daleko od istine
Daleko si ti od istine.