Hladni dani i dalje traju, snijega ima u izobilju, Bjelolasica radi, konačno se reportaža pojavila i na TV-u, čak su rekli i visinu snijega.
Svake godine kada Bjelolasica proradi, krenu priče o uređenju staze do Vrela, o nabavci snježnih topova. I svake godine na tome i završi, zima prođe, ostane nada da će se nešto promijeniti, opet dođe zima do koje se ništa ne napravi, i tako u krug. Stalno se šire priče o ljudima koji dolaze, nude novac za dobijanje koncesije i ogromne investicije, ali sve ostaje po starom.
Bez da se nešto promijeni, budućnost HOC-a teško da može biti bolja. Nije to samo skijalište, ali skijalište je u cijeloj infrastrukturi logistički i financijski najveći i najzahtjevniji dio.
Evidentno je subotom i nedjeljom da su žičare i staze dostigle svoje limite, i da će biti potrebno nešto učiniti da se to poboljša. Teško je očekivati da će se raditi i pribijati nove staze, koje bi trebali biti probijane na drugu stranu od postojećih, ali pravljenje staze do Vrela ne bi smjelo biti velika investicija, a rasteretilo bi ostale staze i smanjilo gužve.
Naravno, nužno je kvalitetnije upravljanje Bjelolasicom, bolji položaj u medijima, ali i bolji odnos vlasnika prema njoj. Snježni topovi bi jako produžili skijašku sezonu. Blizina mora se mora bolje iskoristiti i uključiti u ponudu, ostvariti suradnju sa Crikvenicom, Novim i Rijekom.
Ali opet ponavljam, a čini se da tog ponavljanja nikad dosta, bolja i kvalitetnija promocija Bjelolasice.
Pred nekoliko godina pojavila se ideja da se nevezano za Bjelolasicu napravi skijaška staza na Kranjčevki. Bilo je to zlatno doba Bechtela i punog gradskog proračuna. Pričalo se o postavljanju reflektora, nabavci topova, čak i izgradnji hotela (nakon što decenijama Ogulin nije imao hotel, sada ih ima već nekoliko).
Bechtel je otišao, proračun se više no prepolovio. Ali ostali su ljudi koji su tu bili i u doba Bechtela i koji su rukovodili gradom.
I sada se vode dosta žučne rasprave o tome treba li nam još jedno skijalište. Skijalište bi nosilo ime Ferde Uršana koji je vjerujem većinu nas učio i naučio skijati (zaista vrlo lijepa gesta prema Ferdi).
Jednoznačan odgovor je teško dati.
Sigurno je investicija jako velika (početno samo za skijalište, prema članku prof. Puškarića, preko 1 500 000 EUR), i ne može za njeno prihvaćanje ili odbijanje argument biti da je grad utukao silne novce na neke druge projekte upitne vrijednosti (stadion, tržnica, kanalizacija kroz Bolničku...). Jer to može biti argument i za i protiv još jedne investicije.
Ovo sigurno nije investicija tog tipa.
Vjerujem da se može, i da bi se trebalo, u okviru skupljanja projektne dokumentacije, izraditi i studija isplativosti. Skijanje postaje sve popularniji sport, i Bjelolasica mora početi koristiti svoj položaj i iz njega izvlačiti korist (blizina Rijeke, Karlovca, Zagreba, čak i Slovenije). Sva naša skijališta nisu velikog kapaciteta, i kvalitetom se ne mogu mjeriti sa svjetksim centrima. Ali su naša, i pod nosom su nam, i za to koliko koštaju nude dosta. Sigurno je da bi takva staza od oko 1000 metara u samom gradu cijelu sezonu bila popunjena, a svojedobno se osim o topovima (za koje voda ne bi bila problem i koji su u cijeloj cifri stvarno mizerna stavka), govorilo i o reflektorima za noćno skijanje.
S kim god sam, tko je prvi put došao u Ogulin, razgovarao o gradu, svi su bili oduševljeni, i većina ljudi je opet došla barem na jednodnevni izlet. Bez obzira na rleativno sirmaštvo ponude, grad ih je listom sve oduševio. Kranjčevka i i u tom ejako puno podigla kvalitetu ponude.
Sigurno je da se uloženih 10-12 000 000kn ne može vratiti odmah, niti u nekom kratkom vremenu. Ali može obogatiti turističku ponudu našeg kraja, i generirati i posredni prihod, a ne samo prodane ski karte. Jer kao što nije relevantan parametar prihoda od turizma broj noćenja (iako se naši turistički radnici najviše njime razmeću), tako niti skijalište ne donosi prihod samo od prodanih karata.
Vremena su se promijenila, i s tim se moramo suočiti. Velika poduzeća koja su držala grad su propala, i nikada ih više neće biti. Teško se s tim pomiriti, ali je tako, i što prije toga postanemo svjesni i okrenemo se budućnosti bolje za sve nas (to ne znači da odgovorne ne bi trebalo dovesti pred lice pravde, ako ne i pred zid).
Vremena su nepovratno otišla, i te firme, kada bi nekim čudom ponovno proradile, teško bi se nosile s konkurencijom. Potrebno se prilagoditi novim vremenima i ponuditi tržištu nešto drugo, neke druge proizvode i usluge.
Nema smisla otkrivati toplu vodu i raditi nešto što drugi rade s duljom tradicijom, bolje i kvalitetnije. Ne možemo očekivati da proizvodimo bolje automobile no Njemci, niti bolju elektroniku no Japanci, niti jeftiniju bofl robu od Kineza.
Ali definitivno bismo mogli proizvoditi hranu koja nije genetski modificirana i koja je proizvedena prirodnim putem, mogli bismo proizvoditi kvalitetan namještaj, i prije svega se okrenuti turizmu (Austrija prema podacima od pred par godina zarađuje 53% prihoda od turizma ljeti).
Kako sve više postajemo svjesni ne samo blagodati, već i loših strana koje nam donosi civilizacija i brzi napredak, tako se okrećemo prirodi. Trend osvještenosti i okretanja prirodi nije više samo trend.
Zanemarimo tu priče koje su nam prodavali u školi, najrazvedenija obala na svijetu, najčišće more u Evropi. Bez ljudi koji će to oplemeniti i osmisliti, ništa od svega. A ovdje zaista imamo mogućnost zaokruženja i nadopunjavanja ponude HOC-a, gdje se može ponuditi sveobuhvatna usluga koja obuhvaća seoski turizam, prirodnu hranu, prekrasan krajolik, jezero , sadržaje HOC-a , skijanje skoro u centru grada.
Samim stanovnicima grada je Kranjčevka puno bliže no HOC, a i odlazak bi trebao biti jeftiniji. Time će se smanjiti gužve na koje se svi žale subotom i nedjeljom, i Bjelolasica će moći poboljšati ponudu.
Ako se od bazena odustalo navodno zato što će Bjelolasica imati bazen (a nije se smjelo odustati), ovo nije konkurencija Bjelolasici niti dupliciranje kapaciteta, već rasterećenje najvećeg našeg skijališta i proširenje preslabih skijaških kapaciteta. A može biti i zamašnjak koji će pokrenuti turizam u gradu.
Ne smijemo pustiti da nam grad propada, ne smijemo pustiti da se naše šume ruše i da se trupci izvoze u Italiju odakle kupujemo preskupi namještaj, trebamo prestati s poltronstvom i hvaljenjem svega što je strano.
Trebamo zaustaviti trend umiranja sela i malih gradova, trebamo zaustaviti trend zarastanja naših livada i polja u korov, trebamo zaustaviti tred nekontroliranog uvoza svega i svačega.
Trebamo se prestati sramiti Bjelolasica i Ogulina, trebamo prestati gledati samo u prošlost, trebamo prestati puštati razne lopove i gadove da nas vode i upravljaju nama dok se besramno bogate.
Prije svega, da bi se to ostvarilo, trebamo prestati čekati da to napravi netko umjesto nas, i moramo sami zasukati rukave.
Vjerujem da je projekt skijališta dobar i kvalitetan i u konačnici svima isplativ. Treba u njega što prije krenuti.
Na današnji dan 1737. rođen John Hancock (prvi potpisnik Deklaracije o nezavisnosti), 1876. rođen pisac Jack London (pravim imenom John Griffith), 1976. umrla Agatha Christie (u svijetu je prodano preko 3 000 000 000 primjeraka njenih knjiga, autorica briljantnog Hercula Poirota i drame "Mišolovka", najdulje prikazivane drame u povijesti, koja se neprekidno prikazuje od 1952. godine), 1981. emitirana prva epizoda "Dinastije".
