Maksova maksimala

nedjelja, 29.07.2012.

UBILI SMO JOŠ ČETIRI GODINE?

Onaj provokator u jednom svom komentaru napisao je tobože nešto na šiptarskom jeziku i uputio me da idem kod Nurija da mi prevede. Otišao sam jedan dan u slastičarnu Korzo i našao Nurijevog sina ili unuka te ga zamolio da mi prevede tekst sa šiptarskog na hrvatski. Mislite s albanskog? pita me mladić. Na brzinu sam mu pokušao objasniti da se oni među sobom zovu Šiptari i da sam ja svojevremeno radio s njegovim zemljacima od Suve Reke petnaestak godina i da su mi dozvoljavali da ih zovem Šiptarima jer su bili sigurni da ih ja tim imenom ne vrijeđam. Meni i svima nama u firmi u kojoj smo zajednički radili bilo je važno da su pošteni ljudi. Mislim da me je mladić shvatio, pokušao je prevesti onaj tekst što je napisao Provokator, konzultirao se sa svojim djedom, ali sve bez rezultata. Provokator je napisao bez rezona neke riječi nalik na šiptarski i zajeb'o me. Taj tekst je imao smisla toliko koliko smisla ima komentator na temu; ne pljuj na pod!
Kakve sad to ima veze što mi sami sebi stvaramo ograničenja pa službeno moramo Šiptare nazivati Albancima, a privatno ih tako nitko ne zove. To je isto kada smo i Cigane, kako se oni međusobno zovu, počeli službeno nazivati Romima. Mogu se i Židovi sjetiti da ih se službeno naziva, štajaznam, Jevreji ili Cionisti, žene da se imaju zvati dame, recimo. I tako u nedostatku egzistencijskih problema mi stvaramo probleme raznih getoizacija, a sve u ime nekakve ravnopravnosti i demokracije, borbe protiv svakojakih diskriminacija.
U sveopćem izobilju hrvatskog društva mi smo počeli pisati razne povijesti preko Glasa koncila, Crkva nam ispravlja zakone o umjetnoj oplodnji, propisuje radno vrijeme i vodi borbu o povratu svoje imovine. Molim vas, kako je to Crkva stekla ogromne nekretnine? Na svojim žuljevitim rukama?
Sada, kada se ostvarilo ono blagostanje koje nam je početkom 90-ih godina prošloga stoljeća obećao pokojnik, pored Crkve pojavile se i tajne službe. Tako mali Marko kojega je majka od milja nazvala karaMarko u ime domoljublja proziva ovu vlast da je obustavila gradnju pelješkog mosta. Pa kud to ide, ljudi? Vlast, pa nenarodna, protudržavna. A Kukuriku vlast riješila integritet Hrvatske na sto načina: koridorom zemnim, koridorom podzemnim, pontonskim mostom, trajektnom linijom, tunelom ispod mora. Ali karaMarko veli pelješki most Jure Radića i ministrica vanjskih i europskih poslova napušta problem Ljubljanske banke i upušta seu izgradnju pelješkog mosta jer će ga financirati Europska unija preko grčkih banaka, valjda.
„Pelješki most se može graditi sredstvima EU-a ako Hrvatska dokaže da je to najbolji način rješenja problema“, poručuju iz Europe diplomati i birokrati najvišeg stupnja perfidnosti. E sad, kada se Kukuriku prestrašio i zajeb'o, sada treba reagirati pametno i pragmatično. Zatražiti od HDZ-a da oformi tu ekspertnu skupinu koja će to dokazati. Kada izgube začepit će o pelješkom mostu za vijeke. Oni su državu i ovo društvo opljačkali za tri pelješka mosta i već su ga mogli izgraditi. I dobiti i prošlogodišnje izbore. Čemu Kukuriku nasjeda glupostima na koje ih gura karaMarko. On je možda dobar obavještajac, ali kao političar i čovjek je nula.
Zar nije porazna činjenica da ta nova vlast troši energiju na sumnjive zakone o legalizaciji bespravne gradnje, kojega, uostalom, još nisu ni obznanili, da troše energiju na smanjenje primanja prosvetnim radnicima čija je plaća s visokom stručnom spremom manja od plaće namještenika na kopirnom stroju u nekom ministarstvu, a završio je dva razreda gimnazije (piše u jednom izvještaju). Zar nije porazno da na prosvjede radnika nitko ne obraća pažnju, niti ih hoće primiti na razgovor. Boji li se ta vlast svoga naroda? To je činio HDZ, a mi smo birali socijaldemokrate. Zašto?
Zato što nas je HDZ opljačkao, a opljačkala nas je i Ljubljanska banka pa je i Dubrovčaninu koji je u njoj štedio važniji taj povrat od pelješkog mosta. Kakvo je to europsko društvo koje ne reagira kada banka ne isplati svojim štedišama njihovu štednju? Oni takvu državu prime u EU! I 19 godina šuti k'o zaliveno. Još loše banke nacionalizira kako direktori i menadžeri ne bi ostali bez nagrade, kao Ivan Štokić iz Riječke banke, vjerojatno i neki iz Ljubljanske. Možemo mi imati animoziteta prema Srbiji zbog agresije na Hrvatsku, ali moramo priznati (znam iz prve ruke) da je Jugobanka i u Ogulinu i čitavoj Hrvatskoj prije povlačenja u Beograd podmirila i zadnji dinar svojim komintentima!
Od ove vlasti ljudi očekuju da im krene na bolje, da ne izgube nadu u budućnost svoje djece, da se svi zaposle, da BDP ima pozitivan rast, da pljačkaši budu osuđeni. A ne da smo ubili još četiri godine do sljedećih izbora.
Zar nije strašno čuti da jedan Sanader, koji treba čamiti u samici, ide na godišnji odmor bez ikakvih problema. Odakle mu uopće smjelost i dalje provocirati ovaj narod.

nedjelja, 22.07.2012.

U ZNAKU SMJENE VLASTI I DUHOVNE OBNOVE

Za manje od godinu dana u Hrvatskoj će se održati lokalni i regionalni izbori koji će potvrditi (ili neće) da je HDZ-ova dominacija stvar povijesti ne samo u Slavoniji i Dalmaciji, već i u samom HDZ-ovom bastionu – u Ogulinu. Jedino će ostati u Mjesnom odboru Zagorje kao rudiment društva zadnjih 20 godina, koji više nije u funkciji. Ne bih želio da HDZ ode s vlasti, a ja ostanem njihov dužnik kako nisam opisao niti jedan njihov pozitivan potez u 22 godine vladavine Ogulinom. Danas sam, u eri medijskih kiselih krastavaca, odlučio nabrojiti sve dobre stvari koje su HDZ-ovci Ogulina učinili od stvaranja Republike Hrvatske do danas. Ne smatram da je to prerano jer vrijeme je neumitno i vrlo brzo prolazi.

Sjetimo se, između ostalog, kako je vrijeme od 1996. kada nam je Franjo Tuđman obećao blagostanje i ulazak u Europu za godinu dana, jer je Hrvatska i tako tradicionalno europska zemlja. Od tada je prošlo 16 godina, Hrvatska je još uvijek na Balkanu s vjerojatnošću da tu i ostane još neko vrijeme, ili za vijeke vjekova ako se EU raspadne. Hrvatska nije primljena u europsku asocijaciju jer je njihova birokracija upoznala Franju Tuđmana i njegove pobočnike; Šuška, Belju, Milasa i ostale bjelosvjetske povratnike do te mjere da je Hrvatsku potpuno izolirala, a kruna bagateliziranja Hrvatske i njenoga predsjednika bila je spoznaja da na sahranu Franje Tuđmana nije došao niti jedan strani suveren, ako izuzmemo Sulejmana Demirela, predsjednika Turske koju Tuđman uopće nije podnosio. Bilo je to u izvjesnom smislu dosta karikaturalno. Sve je ovo opisano nebrojeno puta i može djelovati dosadno, ali zar i HDZ-ova vlast nije bila dosadna i k tomu još opasna. Upropastila je sve pozitivne vrijednosti hrvatskoga društva, sistematski ga opljačkala i gurnula na rub provalije u egzistencijalnom i moralnom smislu. Zbog smirivanja savjesti povremeno si, u organizaciji branitelja, pripreme duhovnu obnovu, u Vojnovcu recimo. U crkvi u nekadašnjem domu kulture, uređenoj za humano preseljene vjernike iz Bosne održavala se i nedavno duhovna obnova, s procesijom oko crkve, narodnim grahom s pancetom i bratskim veseljem bosanskih i domaćih Hrvata.

U Ogulinu je na prvim višestranačkim izborima vlast preuzeo HDZ i ne popušta sve do danas, odnosno, nadam se, do sljedećih izbora na godinu. Kada je bilo sasvim izvjesno da je u Hrvatskoj došlo do promjene društvenog uređenja, jedna markantna ličnost koja je još uvijek bila sekretar osnovne ćelije SK u ogulinskoj željezničkoj ložionici, promijenila je boju dresa i pristupila HDZ-u. S radnim iskustvom strojovođe, ali i profesionalnom zdravstvenom deformacijom bivši sekretar SK s ogromnim političkim iskustvom ubrzo napreduje i 1995. godine proglašen je dožupanom za gospodarstvo u Karlovačkoj županiji, a po isteku mandata seli se u Ogulin za gradonačelnika, pa saborskog zastupnika i konačno župana. Već 17 godina uspješno vodi ogulinski HDZ i sva zbivanja koja dodiruju Ogulin i općine nastale oko Ogulina. Srednju školu završio je u Ogulinu, višu stručnu naobrazbu u inozemstvu (u Hercegovini), a visoku na Prometnom fakultetu u Zagrebu prije neugodnih operacija USKOK-a pod kodnim imenom Indeks I i Indeks II. Svojom stručnošću nije osigurao samo sebi adekvatni standard, već i mnogim drugima potrebitima boljeg radnog mjesta. Potpuno je narodni čovjek. Čitav napredak Ogulina i ogulinskih stanovnika njegova je zasluga. Da nije bilo njegove lucidnosti ne bi u Ogulinu bilo ni sjedišta Bechtela koji je gradio autoput Karlovac-Split, koji je punio gradski proračun do basnoslovnih 90-ak milijuna kuna i dao zalet ogulinskoj industriji, a nakon odlaska Bechtel je ostavio uređenu infrastrukturu za zamah poduzetničke zone. Svojom lucidnošću današnji župan je privukao i Ćiru Blaževića da s nogometnom reprezentacjom izvrši temeljne pripreme na HOC-u Bjelolasica i osvoji brončanu medalju na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, a da nije bio dušom i tijelom uz Bjelolasicu ona bi izgorjela i prije 2011. godine.

Izgradnjom teniske i školske dvorane, tribina i rasvjete nogometnog stadiona, rušenje gradskog parka da se istakne crkva Sv. križa, projekt skijališta Kranjčevke na visinskoj koti + 350 m.n.m. i još niz kozmetičkih dohodovnih objekata HDZ je ostavio u nasljeđe nekoj drugoj vlasti koja bi trebala nastupiti u svibnju 2013. godine.

Jedino što veliki župan nije imao pod kontrolom jest proširenje dviju lokalnih cesta u Vijencu Ive Marinkovića i sva kulturna zbivanja i investicije koja prate ogulinski grad bajke. Tu ulogu je, prema nastupu na Radio Ogulinu, preuzeo današnji gradonačelnik koji je uz direktoricu Turističke zajednice, pored gospodarskog procvata u znaku župana, oplemenio Ogulin u kulturnom i kulturološkom smislu. I u znaku duhovne obnove.

 

nedjelja, 15.07.2012.

MINULI RAD I POTOP HRVATSKOG GOSPODARSTVA

Kao što sam i pretpostavljao za događaje napisane u prošlom postu oko Plavoga mosta, za kulturološke iscjetke naše vlasti na čelu sa svim gradonačelnicima; s Mrežnice, s Ribarćov ili iz Kuta u Lomostu, nije izazvana pozornost čitalačke publike u Ogulinu. Upropastili smo jedan objekt kulturno-tehničke baštine, to znači općeg dobra, i to na taj način da ga je opljačkalo i prodalo jedno javno poduzeće samo zato što je bio deponiran na njegovom terenu. Zapravo na terenu vodnog dobra. Opet općeg karaktera.
Zato mijenjam temu pod dojmom jednog intervjua našeg istaknutog intelektualca Predraga Matvejevića, rođenog u Mostaru, koji još nije svjestan da je mostarski most na Neretvi srušen u III. balkanskom ratu, u ratu između bosanskih Hrvata i Muslimana. Matvejević je čovjek s umjetničkim i političkim uvjerenjima koja se ni jednoj nacionalističkoj vlasti ne dopadaju. Zato je početkom 90-ih godina prošloga stoljeća morao napustiti Hrvatsku da ne upadne u neprilike koje je donosila Tuđmanova vlast.Kaže da je naprosto živio dvadesetak godina između egzila i azila, a živjeti „između“ - najlošija je solucija življenja.
Matvejević posebno cijeni Miroslava Krležu i za njega kaže da nije bio lišen nacionalnog osjećaja, ali je duboko prezirao primitivni nacionalizam, a u vezi toga sâm Matvejević izjavljuje da nema pobjede nacionalne kulture bez pobjede nad mitovima nacionalizma! A mitovi i nacionalizam upropaštava svako društvo i koristi samo uskom krugu toga društva.
Na ovom blogu još 2. rujna 2007. godine ispisan je post pod naslovom „Piranska vala“. Post je izrazio razmišljanja autora da je jedino ispravno i pošteno rješenje slovenskog izlaska na međunarodno more preko hrvatskog dijela morske površine. Minimalni dio toga mora trebalo bi prema sporazumu Račan-Drnovšek ustupiti Republici Sloveniji i – mirna Bosna!
Naknadnom pameću bilo je napisano (opet na ovomu blogu) da Jadransko more Hrvatima nije dao Bog, već su ga oni zauzeli i oteli starosjediocima koji tu bijahu do stoljeća sedmog. Od toga stoljeća, kažu pjesme i mitovi, Hrvati došavši s Karpata ili od Irana, svejedno je, traže slobodu i svoju državu. Ostvarili su ju 1991. godine i sačuvali u Domovinskom ratu, zaboravljajući da su je u stoljeću sedmom nekom oduzeli.
Na sporazum Račan-Drnovšek utanačenog 2003. godine diglo se drvlje i kamenje na Račanovu vladu kao izdajničku interesima Rapublike Hrvatske zbog gubitka skupo plaćenog teritorija nove države. Zapravo ne teritorija, već akvatorija. Drvlje i kamenje bacali su domoljubi, rodoljubi, dragoljubi i većina pljačkaša hrvatskog prirodnog blaga i narodnog bogatstva stvorenoga minulim radom radničke klase u prethodnom periodu.
Upravo mi je sada prilika da se osvrnem na minuli rad koji je u zadnje vrijeme dosta aktualan u vezi pregovora Vlade sa sindikatima obespravljenih radnika, službenika i namještenika javnih poduzeće i ustanova kada je riječ o onih 0,50 % povećanja plaće za svaku godinu radnog staža, a ne minulog rada. Sindikati, vladini dužnosnici i novinari moraju razlikovati minuli rad od staža! Staž je vrijeme provedeno na radu mjereno u godinama. Ono može biti plodno ili upropašteno, ali za kategoriju radnika javnih poduzeća i državnih ustanova svaka godina staža vrijedi 0,5% povećanja plaće. Minuli rad, pak, je vrijednost nastala u poduzeću odricanjem radnika svojeg dijela zarade, a za nabavku nove mehanizacije, opreme i sredstava za kupnju odmarališta, recimo, za povećanje standarda radnika. Znači; minuli rad je kategorija isključivo socijalističkog karaktera i on, minuli rad, srami se kapitalizma i nemojte ga danas spominjati.
Kada danas čujem na radiju, televiziji ili novinama da Vlada predlaže smanjenje postotka na minuli rad, ja se naježim. Zašto? Minuli rad radnika danas u ovom nehumanom kapitalizmu proguta privatnik na kupnju automobilâ za svoju obitelj, a ne plaćajući radnicima dvije-tri godine doprinose za zdravstvo i mirovinsko, kupuje nekretnine, dok neisplatom plaća radniku i do godine dana, kupuje jahte i vile u inozemstvu. Zato radnik više ne može vidjeti more. Možda samo pokoja blagajnica.
I dok se mi trzamo na primjedbe Damira Jelića, potpredsjednikaa HDZ-a da je Zakon o umjetnoj oplodnji tragedija ravna Jasenovcu i Bleiburgu, dok Karakarko traži deklaraciju o Pelješkom mostu, a Prvi potredsjednik Vlade deklaraciju o svojoj nevinosti u Mađarskoj, dotle Hrvatska gospodarski odlazi u povijest. U prošlim vladama, pa zar i u ovoj aktualnoj, nema pametnog čovjeka koji će sabrati trust mozgova, i to hrvatskih, koji će za mjesec dana, ili za dva, donijeti deklaraciju o izlasku iz krize ovog potonulog hrvatskog gospodarstva! Ako to nije u stanju napraviti ova garnitura političke i gospodarske kompetencije, raspišite nove izbore. Narod će vam pomoći da sastavite novu vlast bez razarajuće hipoteke. Inače nitko neće moći opravdati žrtve koje su pale za Hrvatsku.

nedjelja, 08.07.2012.

DEKLARACIJE O MOSTOVIMA

Prvu deklaraciju o mostovima ispisao je Hamurabi, car drevne Mezopotamije, 1780. godine prije naše ere. Deklaraciju o mostu car Hamurabi ispisao je u svom Zakoniku na jednoj kamenoj stijeni od crnoga diorita klinastim pismom, slično Karamarkovom ispisu njegova životopisa, odnosno CV-a. Jedan dio Hamurabijeva zakonika odnosio se i na gradnju mostova koji su spajali dvije obale rijeke, ili suhog kanjona, kao,recimo, Đulinoga u Ogulinu. Dugo iza toga nije se oko mostova ništa posebno događalo osim tehničkog napretka u svladavanju sve većih raspona, sve dok se hrvatski književnik Ivo Andrić nije usudio napisati deklaraciju „Na Drini ćuprija“ koji HRT prevodi titlovima „Na Drajni most“. Nedavno je, pak, jedan bolestan hrvatski general napisao deklaraciju o mostarskom mostu na Neretvi - da se ima srušiti.
Kada je Jure Radić, nekadašnji ministar graditeljstva, obnove i još štošta, još 90-ih godina prošloga stoljeća izgubio mogućnost gradnje autoputa Zagreb-Dubrovnik preko Bihaća, Drvara i Trebinja, tj. Herceg-bosne, sjetio se da bi za današnju njegovu firmu bilo najisplativije da se gradi most kopno-Pelješac i svakako dovrši prije nego se Pelješac odvoji od kopna kod Stona. Taj most, za razliku od svih ostalih, počeo je razdvajati, a ne spajati. On je odmah razdvajao mirnodopske profitere od normalnih ljudi. Most je odmah razdvajao ekonomiste o isplativosti toga čuda, političare manipulatore od političara koji su donekle pošteno razmišljali, razdvajali su sjever i jug Hrvatske, ali i državu Hrvatsku od Bosni i Hercegovine. Profiteri slizani s politikom HDZ-a demagoški nastupaju da takav tretman odvajanje država traži Shengenski sporazum. Taj sporazum, međutim, ima svrhu ukidati granice, a ne naglašavati ih, a spomenik mu je u Shengenu izrađen u tri nekakve duple ploče i na svakoj je ugrađena petokraka zvijezda! Čudni neki ljudi.
Sada nekako ispada da se ja uopće ne razumijem u život. Zašto se vlast trudi uspostaviti kosenzus s opozicijom? I kakav su odgovor dobili od Karamarka; možemo do konsenzusa ako uspostavimo zajedničke strateške pozicije prema ratnim zločinima partizana (u tom smislu) i ako nastavite graditi Pelješki most! Oko Pelješkog mosta mislim da nije pošteno od ove vlasti da laže narod radi jeftinog glasa tri odbjegla HDZ-ovaca. Pazite, za taj most HDZ od prvoga dana laže i zna da ga nema tko izgraditi. I sada tu strategiju laži nastavlja ova vlast. Milanović mora reći da Pelješki most neće graditi nikada ni HDZ (ako ikada dođe na vlast), a kamo li Kukuriku. To je jedan tako besmislen projekt koji je uspostavio Sanader radi mafije za kupoprodaju zemljišta oko mosta, projekta Jure Radića i izvođenja, po beskonačnoj cijeni, podobnih izvođača. Dok bi se to sve pripremilo, pokupio novac, ukinut će se granica s Bosnom i Hercegovinom. I sada taj čudak, mislim na Karamarka, traži od Sabora da donese REZOLUCIJU o gradnji Pelješkog mosta. Od Račana su tražili deklaraciju o nenapadanju na Bosnu i Hercegovinu i, Račan ju je donio! Čeka se i Milanovićeva.
A sada dolazi najvažnija deklaracija o mostu. O željeznom Plavom mostu s dva rešetkasta uzdužna nosača dužine oko 40 m i poprečnim „I“ profilima, koji je od neke 1870. do 1996. godine premoštavao kanjon rijeke Dobre u Ogulinu. Kanjon dubok oko 40 metara. I tu je prste umočio Jure Radić sa svojim projektom. Zaštitari graditeljske baštine nisu dozvoljavali da se most uopće zamjeni, već sanira, jer je bio upisan u registar kulturne baštine. Politika je rekla svoje i most je uklonjen pod uvjetom zaštitara, „deklaracijom“ o mostu. Zaštitari su naredili da se taj most preseli na lokaciju Vučić selo kod brane Bukovnik i tamo ugradi na mjestu nekadašnjeg drvenog mosta. Za ugradbu, naravno, nije bilo novca ni interesa, a zašto je most deponiran u krug HE Gojaka na Bukovniku u blizini lokacije na kojoj se treba ugraditi, nitko nije obraćao pažnju. Most je lagano zarastao u drač i granje, postao nevidljiv i na kraju doista nestao!? Godine 2006. HE Gojak je most prodao; što za keševinu, što za nekoliko domjenaka na račun kupca!?
Siguran sam da nitko od mjerodavnih ni onoga trenutka kada su prihvatili deklaraciju o ponovnoj ugradnji nije mislio da će se ikada realizirati, jer to nikoga ne interesita. Čudno je jedino što ni mještani Vučić sela ni Bukovnika nisu nikada reagirali, niti pazili što se s mostom događa. Oni su se ponašali potpuno hrvatski; „Ne čačkaj mečku u pečku“, to će riješiti gradonačelnik, recimo.
Pitanje Plavoga mosta; krađa klesanog kamena od upornjaka i prilaznih zidova uklonjenog mosta (makar bilo i za crkvu u Hreljinu Ogulinskom) i prodaja njegove željezne konstrukcije po mom sudu je teže kriminalno djelo usko povezano s lokalnom politikom. Sve kamenje i željezo Plavoga mosta je vlasništvo i opće dobro jedinice lokalne samouprave, odnosno njenog stanovništva i oni su to mogli ugraditi gdje je bilo potrebno ili prodati. Nekadašnje društveno vlasništvo nije imalo titulara, ali je imalo korisnika koji je odgovarao za stanje. U ovoj državi za svake vlasti i svake vlade ne zna se ništa! Radi se po sistemu: ustraši pa vladaj! 'ko jebe narod.
Nadam se da nitko neće odgovarati za ovo, niti će tko reagirati na ovaj napis. Ako je ogulinska vlast na braniku HDZ-ovih temelja, ona nema za što odgovarati, niti ju u Ogulinu ima tko srušiti.

nedjelja, 01.07.2012.

AH, I TI MAĐARI IMAJU TAKTA

Žuri pustinjom jedan pas i razmišlja: Ako uskoro ne nađem neko drvo, ja ću se zapišati!
Zašto su Radimira Čačića nazvali Prvim potpredsjednikom Vlade Republike Hrvatske čudo je nove vlasti, Kukuriku koalicije, koja je dala sve od sebe da se kompromitira. Da se netko od potpredsednika Vlade mora zvati Prvi, Drugi ili Treći, presedan je u europskoj i svjetskoj politici, ali u tomu ima i intelektualne dubine. Izmislio je to Radimir Čačić ministar gospodarstva jer se već dvije godine nalazi u gabuli. Zbog svoje taštine, zbog svoga nesretnog udesa u Mađarskoj, zbog prepotencije da jedini može izvući Hrvatsku iz gliba u koji ju utjeraše HDZ-ovi eksperti za korupciju i pljačku, Radimir Čačić krenuo je pustinjom za koju jamči da će ju oploditi ako nađe barem komadić plodnog materijala.
Ako plodovi neće niknuti za šest mjeseci, Čačić daje ostavku, ako ga mađarski sud proglasi krivim, Čačić daje ostavku. Plodovi njegova truda nisu na vidiku, sud ga je osudio krivim, ali s uvjetnom kaznom. Prvi potpredsjednik Vlade u presudi mađarskog suda našao drvo u pustinji, ali se svejedno zapišao! Što je trebalo premijeru Milanoviću da se i on zapiša prije Prvoga potpredsjednika u božjim je rukama, upravo u trenutku kada je Milanović ponovio da je nevjernik. I pravnik k tomu. Kao pravnik ne bi smio uspoređivati slučaj MOL-a koji nije jasan ni Sanaderu s prometnim udesom Čačića koji je potpuno jasan. Očito je premijer u džungli, a Čačić u pustinji. Hrvatska je za to vrijeme u … banani.
Evo kako je Čačić iznio svoju obranu na mađarskom jeziku, kao svaki hrvatski rodoljub kojemu je na duši njegova domovina "Your Honor. Felelős vagyok a hatósági feladatait a közlekedési balesetek áldozatainak egy ember a joghatóság. Útviszonyok nem igazították az én vezetési sebesség, és az áldozatok kapcsolatos, mint például Horvátország, köteles volt Magyarország számára, és Magyarország a történelem folyamán, mint holnap, és összefüggésben lehetnek az Ön számára, ha kínálnak engedményt, hogy egy vasútvonal Budapesten -folyón. Több mint partizán Drežnica. Az én feltétel nélkül elítéli a horvátok továbbra is a vadonban, mint Izrael népének az Ószövetségben. Van Mózes és a horvát nép, aki nem is jut el az ígéret földjére.“
"Što u prijevodu znači: „Časni sude. Osjećam se odgovornim po službenoj dužnosti za prometni udes s ljudskim žrtvama na području vaše jurisdikcije. Uvjeti na cesti bili su neprilagođeni mojoj brzini vožnje, a žrtve nisu bile vezane kao što je Hrvatska bila vezana za Ugarsku, odnosno Mađarsku, tijekom povijesti i kao što će i sutra možda biti vezana uz vas, kada vam ponudimo koncesiju za izgradnju nizinske pruge Budimpešta-Rijeka. Preko Partizanske Drežnice. Mojom bezuvjetnom osudom Hrvati ostaju u pustinji kao izraelski narod po Starom zavjetu. Ja sam Mojsije hrvatskoga naroda i nema ga tko drugi izvesti u obećanu zemlju.“
Jednim drugim jezikom, francuskim, drugi naš rodoljub obratio se jednom sasvim drugom sudu, onom u Den Haagu, kako bi ga suci mogli bolje razumijeti(!?), kazao je. Za njega još ne znamo da li su ga suci shvatili na povoljan način, ali taj Sud zna da on nije Mojsije koji će izvući hrvatski narod iz ropstva, već da je Ante Gotovina svojim doprinosom Hrvatsku doveo do pobjede u Domovinskom ratu; za haške tužitelje na sumnjiv način.
E, sada se jedino bojim da se Ivo Sanader ne dosjeti obratiti sucu Turudiću na grčkom jeziku. Njega je grčkom učio Hrvoje Petrač kada ga je grčka policija predala hrvatskom pravosuđu. Sanader će na grčkom jeziku kazati sljedeće: " ÁżĆ±˝ÎÂ, ż ´ąş±ĂĮ Turudic, ľµÇ¬Ăĵ ŔżĹ ñ ­˛±»µ µşµŻ ş±ą ˝± ľµÇ¬ĂµÄµ Á·ÄĚ ĽżĹ ĚÄą · šÁż±ÄŻ± ´µ˝ ĽŔżÁµŻ ˝± ±ł±Ŕ®Ăµą ş±˝µŻÂ ŔµÁąĂĂĚĵÁż ±ŔĚ Ľ­˝±! š±ą ±ĹÄĚ Ă·Ľ±Ż˝µą ĚÄą µŻĽ±ą ŔµÁąĂĂĚĵÁż ±ŔĚ ±¸ÎżĹÂ. "
U prijevodu će sudac Turudić simultano čuti: „Očito Vi, suče Turudiću, zaboravljate tko Vas je tu postavio i zaboravljate moju maksimu da Hrvatsku ne može voljeti nitko više od mene! A to znači da sam više nego nevin.“ Na ovo mogu dodati samo ono što je nedavno napisao Ladislav Tomičić: Sanader je jedan od simpatičnijih i darovitijih političara, ali je imao nesreću što su ga roditelji pravili na prazan stomak!
Da li će ovaj post zadovoljiti moga prijatelja Nešu, neću razmišljati. O Neši sam nedavno dao komentar u svojem blogu, a sada naglašavam da je on vrlo zahvalan za provokaciju i da zna provocirati. Nije li to dosta?
Ionako sam mislio komentirati sjednicu Gradskoga vijeća Ogulina održanu u petak, ali sam slušajući prijenos Radio Ogulina zaspao na aktualnom satu. A to znači da je ona održana uzalud! Jedino vrijedno zapisa je da sam prvi puta na sjednici čuo glas zamjenika gradonačelnika srpske nacionalnosti koji je biran posebnim zakonom.

<	srpanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv