Za manje od godinu dana u Hrvatskoj će se održati lokalni i regionalni izbori koji će potvrditi (ili neće) da je HDZ-ova dominacija stvar povijesti ne samo u Slavoniji i Dalmaciji, već i u samom HDZ-ovom bastionu – u Ogulinu. Jedino će ostati u Mjesnom odboru Zagorje kao rudiment društva zadnjih 20 godina, koji više nije u funkciji. Ne bih želio da HDZ ode s vlasti, a ja ostanem njihov dužnik kako nisam opisao niti jedan njihov pozitivan potez u 22 godine vladavine Ogulinom. Danas sam, u eri medijskih kiselih krastavaca, odlučio nabrojiti sve dobre stvari koje su HDZ-ovci Ogulina učinili od stvaranja Republike Hrvatske do danas. Ne smatram da je to prerano jer vrijeme je neumitno i vrlo brzo prolazi.
Sjetimo se, između ostalog, kako je vrijeme od 1996. kada nam je Franjo Tuđman obećao blagostanje i ulazak u Europu za godinu dana, jer je Hrvatska i tako tradicionalno europska zemlja. Od tada je prošlo 16 godina, Hrvatska je još uvijek na Balkanu s vjerojatnošću da tu i ostane još neko vrijeme, ili za vijeke vjekova ako se EU raspadne. Hrvatska nije primljena u europsku asocijaciju jer je njihova birokracija upoznala Franju Tuđmana i njegove pobočnike; Šuška, Belju, Milasa i ostale bjelosvjetske povratnike do te mjere da je Hrvatsku potpuno izolirala, a kruna bagateliziranja Hrvatske i njenoga predsjednika bila je spoznaja da na sahranu Franje Tuđmana nije došao niti jedan strani suveren, ako izuzmemo Sulejmana Demirela, predsjednika Turske koju Tuđman uopće nije podnosio. Bilo je to u izvjesnom smislu dosta karikaturalno. Sve je ovo opisano nebrojeno puta i može djelovati dosadno, ali zar i HDZ-ova vlast nije bila dosadna i k tomu još opasna. Upropastila je sve pozitivne vrijednosti hrvatskoga društva, sistematski ga opljačkala i gurnula na rub provalije u egzistencijalnom i moralnom smislu. Zbog smirivanja savjesti povremeno si, u organizaciji branitelja, pripreme duhovnu obnovu, u Vojnovcu recimo. U crkvi u nekadašnjem domu kulture, uređenoj za humano preseljene vjernike iz Bosne održavala se i nedavno duhovna obnova, s procesijom oko crkve, narodnim grahom s pancetom i bratskim veseljem bosanskih i domaćih Hrvata.
U Ogulinu je na prvim višestranačkim izborima vlast preuzeo HDZ i ne popušta sve do danas, odnosno, nadam se, do sljedećih izbora na godinu. Kada je bilo sasvim izvjesno da je u Hrvatskoj došlo do promjene društvenog uređenja, jedna markantna ličnost koja je još uvijek bila sekretar osnovne ćelije SK u ogulinskoj željezničkoj ložionici, promijenila je boju dresa i pristupila HDZ-u. S radnim iskustvom strojovođe, ali i profesionalnom zdravstvenom deformacijom bivši sekretar SK s ogromnim političkim iskustvom ubrzo napreduje i 1995. godine proglašen je dožupanom za gospodarstvo u Karlovačkoj županiji, a po isteku mandata seli se u Ogulin za gradonačelnika, pa saborskog zastupnika i konačno župana. Već 17 godina uspješno vodi ogulinski HDZ i sva zbivanja koja dodiruju Ogulin i općine nastale oko Ogulina. Srednju školu završio je u Ogulinu, višu stručnu naobrazbu u inozemstvu (u Hercegovini), a visoku na Prometnom fakultetu u Zagrebu prije neugodnih operacija USKOK-a pod kodnim imenom Indeks I i Indeks II. Svojom stručnošću nije osigurao samo sebi adekvatni standard, već i mnogim drugima potrebitima boljeg radnog mjesta. Potpuno je narodni čovjek. Čitav napredak Ogulina i ogulinskih stanovnika njegova je zasluga. Da nije bilo njegove lucidnosti ne bi u Ogulinu bilo ni sjedišta Bechtela koji je gradio autoput Karlovac-Split, koji je punio gradski proračun do basnoslovnih 90-ak milijuna kuna i dao zalet ogulinskoj industriji, a nakon odlaska Bechtel je ostavio uređenu infrastrukturu za zamah poduzetničke zone. Svojom lucidnošću današnji župan je privukao i Ćiru Blaževića da s nogometnom reprezentacjom izvrši temeljne pripreme na HOC-u Bjelolasica i osvoji brončanu medalju na svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, a da nije bio dušom i tijelom uz Bjelolasicu ona bi izgorjela i prije 2011. godine.
Izgradnjom teniske i školske dvorane, tribina i rasvjete nogometnog stadiona, rušenje gradskog parka da se istakne crkva Sv. križa, projekt skijališta Kranjčevke na visinskoj koti + 350 m.n.m. i još niz kozmetičkih dohodovnih objekata HDZ je ostavio u nasljeđe nekoj drugoj vlasti koja bi trebala nastupiti u svibnju 2013. godine.
Jedino što veliki župan nije imao pod kontrolom jest proširenje dviju lokalnih cesta u Vijencu Ive Marinkovića i sva kulturna zbivanja i investicije koja prate ogulinski grad bajke. Tu ulogu je, prema nastupu na Radio Ogulinu, preuzeo današnji gradonačelnik koji je uz direktoricu Turističke zajednice, pored gospodarskog procvata u znaku župana, oplemenio Ogulin u kulturnom i kulturološkom smislu. I u znaku duhovne obnove.