Maksova maksimala

nedjelja, 08.07.2012.

DEKLARACIJE O MOSTOVIMA

Prvu deklaraciju o mostovima ispisao je Hamurabi, car drevne Mezopotamije, 1780. godine prije naše ere. Deklaraciju o mostu car Hamurabi ispisao je u svom Zakoniku na jednoj kamenoj stijeni od crnoga diorita klinastim pismom, slično Karamarkovom ispisu njegova životopisa, odnosno CV-a. Jedan dio Hamurabijeva zakonika odnosio se i na gradnju mostova koji su spajali dvije obale rijeke, ili suhog kanjona, kao,recimo, Đulinoga u Ogulinu. Dugo iza toga nije se oko mostova ništa posebno događalo osim tehničkog napretka u svladavanju sve većih raspona, sve dok se hrvatski književnik Ivo Andrić nije usudio napisati deklaraciju „Na Drini ćuprija“ koji HRT prevodi titlovima „Na Drajni most“. Nedavno je, pak, jedan bolestan hrvatski general napisao deklaraciju o mostarskom mostu na Neretvi - da se ima srušiti.
Kada je Jure Radić, nekadašnji ministar graditeljstva, obnove i još štošta, još 90-ih godina prošloga stoljeća izgubio mogućnost gradnje autoputa Zagreb-Dubrovnik preko Bihaća, Drvara i Trebinja, tj. Herceg-bosne, sjetio se da bi za današnju njegovu firmu bilo najisplativije da se gradi most kopno-Pelješac i svakako dovrši prije nego se Pelješac odvoji od kopna kod Stona. Taj most, za razliku od svih ostalih, počeo je razdvajati, a ne spajati. On je odmah razdvajao mirnodopske profitere od normalnih ljudi. Most je odmah razdvajao ekonomiste o isplativosti toga čuda, političare manipulatore od političara koji su donekle pošteno razmišljali, razdvajali su sjever i jug Hrvatske, ali i državu Hrvatsku od Bosni i Hercegovine. Profiteri slizani s politikom HDZ-a demagoški nastupaju da takav tretman odvajanje država traži Shengenski sporazum. Taj sporazum, međutim, ima svrhu ukidati granice, a ne naglašavati ih, a spomenik mu je u Shengenu izrađen u tri nekakve duple ploče i na svakoj je ugrađena petokraka zvijezda! Čudni neki ljudi.
Sada nekako ispada da se ja uopće ne razumijem u život. Zašto se vlast trudi uspostaviti kosenzus s opozicijom? I kakav su odgovor dobili od Karamarka; možemo do konsenzusa ako uspostavimo zajedničke strateške pozicije prema ratnim zločinima partizana (u tom smislu) i ako nastavite graditi Pelješki most! Oko Pelješkog mosta mislim da nije pošteno od ove vlasti da laže narod radi jeftinog glasa tri odbjegla HDZ-ovaca. Pazite, za taj most HDZ od prvoga dana laže i zna da ga nema tko izgraditi. I sada tu strategiju laži nastavlja ova vlast. Milanović mora reći da Pelješki most neće graditi nikada ni HDZ (ako ikada dođe na vlast), a kamo li Kukuriku. To je jedan tako besmislen projekt koji je uspostavio Sanader radi mafije za kupoprodaju zemljišta oko mosta, projekta Jure Radića i izvođenja, po beskonačnoj cijeni, podobnih izvođača. Dok bi se to sve pripremilo, pokupio novac, ukinut će se granica s Bosnom i Hercegovinom. I sada taj čudak, mislim na Karamarka, traži od Sabora da donese REZOLUCIJU o gradnji Pelješkog mosta. Od Račana su tražili deklaraciju o nenapadanju na Bosnu i Hercegovinu i, Račan ju je donio! Čeka se i Milanovićeva.
A sada dolazi najvažnija deklaracija o mostu. O željeznom Plavom mostu s dva rešetkasta uzdužna nosača dužine oko 40 m i poprečnim „I“ profilima, koji je od neke 1870. do 1996. godine premoštavao kanjon rijeke Dobre u Ogulinu. Kanjon dubok oko 40 metara. I tu je prste umočio Jure Radić sa svojim projektom. Zaštitari graditeljske baštine nisu dozvoljavali da se most uopće zamjeni, već sanira, jer je bio upisan u registar kulturne baštine. Politika je rekla svoje i most je uklonjen pod uvjetom zaštitara, „deklaracijom“ o mostu. Zaštitari su naredili da se taj most preseli na lokaciju Vučić selo kod brane Bukovnik i tamo ugradi na mjestu nekadašnjeg drvenog mosta. Za ugradbu, naravno, nije bilo novca ni interesa, a zašto je most deponiran u krug HE Gojaka na Bukovniku u blizini lokacije na kojoj se treba ugraditi, nitko nije obraćao pažnju. Most je lagano zarastao u drač i granje, postao nevidljiv i na kraju doista nestao!? Godine 2006. HE Gojak je most prodao; što za keševinu, što za nekoliko domjenaka na račun kupca!?
Siguran sam da nitko od mjerodavnih ni onoga trenutka kada su prihvatili deklaraciju o ponovnoj ugradnji nije mislio da će se ikada realizirati, jer to nikoga ne interesita. Čudno je jedino što ni mještani Vučić sela ni Bukovnika nisu nikada reagirali, niti pazili što se s mostom događa. Oni su se ponašali potpuno hrvatski; „Ne čačkaj mečku u pečku“, to će riješiti gradonačelnik, recimo.
Pitanje Plavoga mosta; krađa klesanog kamena od upornjaka i prilaznih zidova uklonjenog mosta (makar bilo i za crkvu u Hreljinu Ogulinskom) i prodaja njegove željezne konstrukcije po mom sudu je teže kriminalno djelo usko povezano s lokalnom politikom. Sve kamenje i željezo Plavoga mosta je vlasništvo i opće dobro jedinice lokalne samouprave, odnosno njenog stanovništva i oni su to mogli ugraditi gdje je bilo potrebno ili prodati. Nekadašnje društveno vlasništvo nije imalo titulara, ali je imalo korisnika koji je odgovarao za stanje. U ovoj državi za svake vlasti i svake vlade ne zna se ništa! Radi se po sistemu: ustraši pa vladaj! 'ko jebe narod.
Nadam se da nitko neće odgovarati za ovo, niti će tko reagirati na ovaj napis. Ako je ogulinska vlast na braniku HDZ-ovih temelja, ona nema za što odgovarati, niti ju u Ogulinu ima tko srušiti.

<	srpanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv