Maksova maksimala

nedjelja, 26.08.2012.

MMF, SVJETSKA BANKA I OG PROČISTAČ

Prepušteni smo slučaju, a država prepuštena slučaju slučajna je država. Zato mi uvodimo red. Sve smo pripremili u zadnje četiri godine i vidite kako smo sve i predvidjeli. Da će suša podići cijene hrani, ali će ih sniziti kad padne kiša. Jedino nismo predvidjeli da će suša podići cijenu nafte pa su nam naftaši izbili trošarinu. No, ako cijena nafte zbog suše bude i dalje rasla mi ćemo uključiti i trošarine. Petnaest kuna gore ili dolje, k'o jebe, reći će premijer.
Nedavno je jedan novinar profesionalnih poriva spomenuo da se trebamo prisjetiti tko su u onoj mračnoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bili njeni premijeri? Petar Fleković, Ante Marković, Antun Milović. To su bili vrhunski gospodarstvenici i menadžeri, iako se tako nisu smjeli zvati. Ante Marković bio je i predsjednik SIV-a FNR Jugoslavije i uveo bi ju u EU da nije bilo Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića!
Ove misli navrle su mi nakon što sam u Novostima pročitao članak Milana Gavrovića od 10. augusta 2012. August sam namjerno napisao jer tako piše i u Novostima, ali nisam napisao ćirilicom jer na tom pismu nije ni napisan.
Inače zahvaljujem Novostima što su me animirale da si obnovim ćirilično pismo jer se ponosim što sam ga naučio prije nego hrvatsku glagoljicu. Kako su naši političari kontraproduktivni ne vidi se samo iz stanja nacije u gospodarskom smislu, očituje se to i u namjeri da Hrvati počnu učiti glagoljicu, ali ćirilicu nikako! Ministarstvo kulture i Ministarsvo znanosti nisu još učinila ni trzaj bručkom da poslije Igora Zidića iz Matice hrvatske postanemo normalno društvo.
No, zanemarimo Milana Gavrovića kojega se sjećamo iz socijalizma, poretka koji će nakon mojega upokojenja ipak doći spasiti ovaj narod i zbaciti kapitalizam, koji je u tom članku govorio o dva zla međunarodne zajednice; MMF-u i Svjetskoj banci. Te dvije institucije su suprotno idejama svojih autora danas isključivo u funkciji krupnog kapitala!
Ali se sjetimo se da je nakon desetak i više godina u Ogulinu završen pročistač otpadnih voda koji je trebao biti najmoderniji u Europi pa se zato tako dugo i čekalo. No, kada sam ga imao proliku obići mogao sam ustanoviti da je tehnika i tehnologija pročišćavanja analogna onom pročistaču u Otočcu, recimo, koji je napravljen i u funkciji je već petnaestak godina. Ovaj je stjeran u nešto manju građevnu česticu, ali ne u tako malu kao što je rukometno igralište. Naime, direktor Vodovoda i kanalizacije opravdavao je svojevremeno na Radio Ogulinu da za izgradnju čekamo napredak tehnološkog procesa kako bi taj pročistač bio unikatan na ovom području kao što je teniska dvorana sa stupom u sredini, ili novi gradski park koji ima više posađenih rasvjetnih tijela nego lipa. I sada se na ovom vrućku građani rashlađuju u sjeni kandelabera dok lipe ne narastu. Ispod lipe možete zateći jedino ponosnog gradonačelnika kako puši, jer on jedini smije gaziti parkovnu travu.
Kako i ove godine Hrvatska biva spržena zemlja, ona je takva već dvadeset godina, postala je i slučajna, jer se u njoj događaju slučaji, u zadnje vrijeme slučajevi. Što znači slučajna zemlja objasnili su, odnosno preveli, predsjednici brojčano najvećih hrvatskih stranaka; HDZ-a i SDP-a. Razmišljajući pragmatično; ako se srpski filmovi i intervjui srpskih političara imaju titlovati na hrvatski jezik, i to latinicom, onda je prikladno da se i izjave premijera, predsjednika države i oporbenih stranaka prevode na hrvatski, jer to što oni prevale preko usta dosta je nemušto, ukoliko nije i potpuno nemušto.
I, ako smo nedavno otkrili slučajnu državu zbog suše, državu i njene dijelove pune smeća i govana otkrili smo davno prije. Nismo se puno uzrujavali jer je ova slučajna država za smeće i govna kapacitirana i baždirana daleko više od današnjeg stvarnog stanja. Ako smo u gospodarstvu i ostalim pokazateljima standarda dosegnuli dno, na baždiru za smeće i otrov nismo dosegnuli vrhunac! Fali još radioaktivni otpad.
U tom kontekstu dosizanja baždirne crte proći će nezapaženo i spoznaja da je desetak godina proklamirani najmoderniji europski sustav pročistača u Ogulinu izgrađen, eto, najobičniji domaći koji će udovoljiti svrsi iz dva razloga; 1. ako ga budemo redovno i kvalitetno održavali on će sigurno služiti barem pedeset godina i 2. ako i zataji mi ćemo fekalije sprovoditi u pričuvni upojni bunar koji i do sada već deset godina funkcionira i služi kao recipijent kanalizacijskog sustava grada Ogulina!
Ako prema neslužbenim spoznajama kompletan pročistač u Galgama stoji oko 30 milijuna kuna, onda su; investitor, Grad Ogulin i korisnici kanalizacije polučili veliki uspjeh koji je mogao biti riješen pred barem pet godina. Zato očekujem od direktora Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Ogulin, da objasni građanima Ogulina, kao investitorima preko poreznih obveza, zašto je izgrađen standardni pročistač, a ne najmoderniji, i njegovo uporno uvjeravanje građanstva da se radi na najbolji mogući način. Neki razlog postoji. On možda nije najpopularniji za investitora, ali neka se objasni.

nedjelja, 19.08.2012.

SLAVNO OTAJSTVO; MARIJA UZNESENA NA NEBO

Otajstvo je za mene prekrasna, savršena, dojmljiva, riječ. Ako ikoju riječ iz crkvenog, biblijskog, teološkog, rječnika prihvaćam , to je otajstvo (tajna, misterij). Crkva je bila dosta vidovita kada je otajstvene događaje trebala plasirati svojmu stadu na način da podigne svoj rejting na račun nepismenog puka. Čitajte Bibliju rekla mi je nedavno jedna vjernica koja kritizira Crkvu, ali favorizira evanđelja! Tko je od koga prepisivao službena četiri evanđelja teško da se Crkva time opterećuje, ali se svakako opterećuje mogućnošću da na vidjelo izađu još neka evanđelja koja Crkva ne želi priznati jer se kose s njihovom dogmom i prisiljavaju vjernika na razmišljanje. A razmišljanje je opasno mentalno stanje u bilo kojem društvu, u bilo kojoj ideologiji. Radilo se to o vjerskom ili političkom „uređenju“, svejedno. Zbog vašega krivog slobodnog razmišljanja nastradat ćete po šerijatskom, kanonskom ili svjetovnom zakonu. A svi se kunu u svoje zakone da su humani, napredni i vječni. Ali ….
Najzdravije je slijediti riječi lidera ideologije koja je aktualna i, naravno, klimati glavom i lojalno dizati ruku pri glasanju, ali i poslušati upute, recimo nadbiskupa Srakića: “Sloboda kao nova religija ne može pomoći, nego samo odmoći čovjeku”, predsjednika Josipovića: “PRAVDA za Hrvatsku” (posebno preko ZAMP-a), ali i nedavna izjava premijera Milanovića kao otočani (boduli) žive bolje nego prije ove vlasti. Nije naglasio da li se to odnosi na ugostitelje koji ne plaćaju porez, ili na prave otočane čije ovce crkavaju od žeđi jer ih nisu naučili da piju more!
Ovakvo sladoglasje odzvanja u ušima hrvatskoga puka već dvadesetak godina, ali će im uskoro puknuti bubnjići i osjetit će kakofoniju od koje će pred tim pukom bježati i Srakić, i Josipović, i Milanović. Na stvorenoj pustopoljini mogao bi se pojaviti Zdravko Tomac, on je doživio dva preobraženja, mogao bi postati svetac i spasiti Hrvatsku na pravdi Boga!
A božja pravda je zapravo kriva za sve. Bog je toliko volio čovjeka, i još ga voli, da je naredio da se svi koji u njega ne vjeruju imaju potamaniti, još u Starom zavjetu, zatim je zbog slobode čovjeka, kojega je napravio na svoju sliku i priliku, dao u kamenu isklesati deset svojih zapovijedi, kako bi čovjek sretno priveo kraju svoj život na zemlji nakon 800 ili 900 godina. Mojsije, Aron i drugi vodili su i pisanu administraciju za sva plemena, osim hrvatskog, jer su, izgleda, i oni bivali rođeni s malom maturom.
No, bezgriješnim začećem blažene djevice Marije i rođenjem bogočovjeka Isusa, stubokom se mijenja kršćanska dogma i Isusovo učenje odudara od Staroga zavjeta. Stvara se Novi zavjet. Kao agnostik prihvaćam Isusa Krista kao povjesnu ličnost koja je blagotvorno učila narod da bi dobro uvijek trebalo pobijediti zlo. Učio ih je, ali ih nije naučio. Njegovi nasljednici nisu prihvatili da je Crkva kakvu je stvori Isus bio narod, oni su okrenuli njegov nauk i stvorili Crkvu kao jednu najbogatiju i potpuno autokratsku instituciju koja nema blage veze o duhovnom stanju svojih vjernika. Ona svom puku već dva milenija ne daje slobodu, ne daje obrazovanje, ona ga samo tješi u nevolji i siromaštvu tražeći od njega da Crkvi i svećenstvu podmiruje troškove svile i kadife te gradi hramove koji se optaču zlatom.
Mnogi pape, kao katolički poglavari, dodavali su Bibliji razne amandmane, čak Biblija kao sveta knjiga ima dva prijevoda koji nisu kompatibilni; jedna Biblija vrijedi za katolike, druga za Jehovine svjedoke. Oboje tvrde da je njihov prijevod od Boga i autoritet! To je slično i s našim Ustavom. Neki dan smo čuli na našoj televiziji da Hrvatska ima jedan Ustav u Saboru, a drugi u Ustavnom sudu. Nisu identični. Ovo nije zajebancija!
Od svih silnih “amandmana” koje su pape dodavali Bibliji nalaze se radosna, žalosna i slavna otajstva među kojima je i uznesenje Marije na nebo; duhovno i tjelesno! I to nas uvjeravaju autoriteti biskupa i kardinala, a izmislili su vjerničko križanje: U ime Oca, Sina i Duha svetoga. Gdje vam je tu Marija. Marija je bila diskriminirana kao i sve žene toga vremena. Žene do nedavna nisu bile ravnopravne, a ravnopravnost su postigle ne zahvaljujući Crkvi, već naprednom ženskom intelektu. Zato mi se Marijino uznesenje po Crkvi čini još jedan cinički potez!

nedjelja, 12.08.2012.

ZAGORAC S VELIKOM MATUROM

Zagorci iz Hrvatskog zagorja rađaju se s malom maturom. To je znano još od Franje Tahija, preko Franje Habzburga pa sve do Franje Tuđmana. Ali mi Zagorci (ovi iza županovih Ribarća) još smo mudriji. Kako se ukinula mala matura mi smo se počeli rađati s velikom. Jedino je župan s Ribarćov rođen s fakultetom, a ribarćov zet Ante rođen s magisterijem. Zato župan već dvadeset godina vodi brigu o egzistenciji svoje rodbine i pomaže im naći bolje mjesto od željeznice i državne uprave, a zet godinama donira Mjesne odbore koji imaju veze sa katastarskom općinom Zagorje Modruško.
Evo dokaza o stručnjaku kojemu je u krsnom listu upisana velika matura;
U ovoj sveopćoj krizi svak se snalazi kako umije. Čačić na svoj način, Kain koji još nije ubio Abela na svoj, a ministar Mirando Mrsić, malo zalutao, ali se ipak dosjetio u pregovorima s prosvjetarima da je za Hrvatsku puno bolje kad je BDP na nuli, nego da bude negativnog predznaka!? Ove se maksime nije mogao sjetiti ni naš župan, ni gradonačelnik, čak.
No, naš Zagorac se snalazi ovako: radi negdje u nekom poduzeću koje nema veze s keramikom, ali je po kriterijima svoje žene loše plaćen. Treba nešto zaraditi, njegova struka nije baš kurentna, ali na crno možeš zaraditi i bez struke. Kako je Zagorac trebao polagati keramiku sebi kod kuće zamolio je prijatelja od struke da mu položi. Prijatelj došao, donio sav potreban pribor i alat i polaže keramiku badava, kao prijatelju. Oko pet sati napušta pozornicu i ide na odmor, a naručitelj uzima njegov alat i odlazi polagati keramiku jednom drugom svom poznaniku predstavljajući se kao vrstan majstor. Sva praksa koju je on stekao svela se na gledanje svoga prijatelja kako se to radi.
Prije nego majstor završi kod njega on mora završiti kod naručitelja kako ne bi ostao bez alata. Za nekoliko dana pločice otpadnu, ali nije kriv kvazimajstor; kriva je podloga koju nije radio narečeni stručnjak. (Ovo „narečeni“ to je terminologija naših policajaca u svojim izvještajima na Gradskom vijeću). I sada, kada se Zagorjem proširila reklama o novom keramičaru s velikom maturom, ovaj je preko Večernjeg i izvjesnog Ivkošića poslao poruku s upitom; „Jeste li čuli da u Zagorju u zadnje vrijeme nešto puca?“
- Da, a što bi to moglo biti?
- To meni puca kurac za sve to što vi pričate - odgovara maturant keramičkih podnih i zidnih pločica!
Kada sam pred desetak dana čuo ovu istinitu priču, sjetio sam se komentara na jednom blogu čiji se autor pitao kako prebroditi ovu hrvatsku krizu u egzistencijalnom i moralnom smislu? Komentator je zaključio da ovu krizu ne mogu riješiti političari ni znanstvenici, već mi, obični smrtnici. Društvo će se izvući iz krize kada svaki njegov pojedinac bude savjesno izvršio svoj zadatak; kada će nekvalificirani radnik iskopati kanal za vodovod, a da se ne uruši preko noći, kada parketar postavi parket koji neće nabubriti za dva kišna dana, vodoinstalater montirati slavinu tako da voda prolazi kroz cijev, a ne poplavi kuhinju ili kupaonicu cureći mimo nje, keramičar postavi keramiku sa strogo vertikalnim stijenama i reškama, a susjedne zidne plohe budu pod „pravim kutem“, podna rešetka spojena na odvodnu cijev, kada fasader postavi fasadu koja narednih deset godina neće otpasti, arhitekt isprojektira kuću prama pravilima struke, a građevinac ugradi materijal koji će kuću držati u komadu dvjesta i više godina. Građevine koje su gradili takvi stručnjaci izdržale su uz dužno održavanje i petsto godina. Obiđimo ogulinski kaštel, ogulinsku trvrđavu, koju je Bernardin Frankopan dao sagraditi 1500. godine ove ere.
Od modruške utvrde nije ostalo bogznašto, ali je služila svrsi kada je trebalo. Vidimo kako su Frankopani svoje nasljedstvo čuvali, obogaćivali ga, a ne prodavali. Jest da su zbog sigurnosti od onih Turaka i poturica davali u vlasništvo dijelove svojih imanja pa su Vitunj naselili nekim novim ljudima jer Ogulinaca nije bilo dovoljno. Da li su tada oni bili Cincari, Vlasi, Srbi, ili jednostavno pravoslavci, nije naročito bitno. Bitno je da smo svi zajedno radili i stvarali Ogulin po ukusu njegovih građana, stvarali vrijednosti koje je nakon „oslobođenja“ Hrvatske, devedesetih godina prošloga stoljeća, nova vlast oduzela radniku i potpuno uništila gospodarstvo. Sjetimo se još jednom DIP-a, Izgradnje, Ventilatora, Sintala, PKS-a, sjetimo se da smo svi radili.
U zadnjih dvadeset godina u Ogulinu je fizički uništeno svako poduzeće, uništen gospodarstveni duh, a izgrađene su dvije sportske dvorane i novi gradski park nakon ekocida postojećeg od nadobudnih gradskih vlasti. Jest, izgrađena je nova knjižnica i čitaonica i odvijaju se kulturne manifestacije, koje nažalost ne stvaraju dohodak.
Dohodak stvara onaj stručnjak za keramiku s početka ovoga posta.

nedjelja, 05.08.2012.

DAN POBJEDE, 5. kolovoza 2012.

Ne znam zašto je čovjeku svojstveno da sam sebi komplicira život. Kada je već u gospodarskoj, financijskoj i moralnoj krizi, zašto si zagorčava život izmišljajući komplicirane nazive poduzeća i ustanova da ih ne može zapamtiti ni vlastiti radnik, a kamo li treća osoba. U duhu tako kompliciranih odnosa i naziva u ovom društvu, posegnuli smo zakomplicirati i nazive državnih praznika. Siguran sam da niti jedan posto hrvatskog stanovništva ne zna kako se punim imenom zove današnji praznik. Ne zna to ni političar, ni radnik, ni svećenik. Ne zna to ni neradnik! A njih ima sve više i više. Kad kažem neradnik ne mislim na lijene radnike, već na one kojima netko zabranjuje ustavno pravo na rad.
Dakle, današnji dan je veliki praznik Republike Hrvatske i svih njenih stanovnika. Praznik se zove „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“! Jednostavno, zar ne. Vama zločestima koji me želite proglasiti izdajnikom i jugonostalgičarom oduzimam pravo glasa time što poručujem da ja nikada nisam sumnjao u konačnu pobjedu, i da sam bio, i sada sam, ponosan na operaciju „Oluja“, ali me je sramota što se sve dešavalo poslije „Oluje“ u Plaščanskoj dolini, Ličkoj Jesenici i Tržiću, a još gore operacije na mnogim područjima tzv. Srpske krajine. Svoju domovinu volim, ali ne ovakvu kakvu ju je stvorila politička klika od 1991. godine, a posebno od 1995. do danas.
U nizu nekompetentnih ministara u današnjoj Vladi (o HDZ-ovoj vladi na bih trošio riječi) jučer je iskočio jedan koji me je obradovao. Ministar branitelja Predrag Matić na televiziji i radiju kratko, jasno i civilizacijski je rekao da je u Kninu proslava pobjede hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga s punim dostojanstvom koje zavređuje ta pobjeda. Dostojanstvo se ne očituje u skupom izdanju proslave u Kninu niti ponižavanjem poražene strane, dostojanstvo se odnosi na operaciju „Oluja“ i sve branitelje koji su se pridržavali zakona o ratovanju. Zato će ovoga puta branitelja biti više nego političara skromno napominje Predrag Matić. A kao još jedan znak svoje vjerodostojnosti Matić potvrđuje da će i registar branitelja biti izdan do Božića ove godine, kao još jedan doprinos dostojanstvu stvarnih branitelja.
Kada se dublje razmisli naći ćemo nekoliko kategorija „branitelja“ i branitelja; puštenih kriminalaca iz zatvora po nalogu vlasti, kojima je dopušteno poginuti bez posljedica po bilo koga, ali i razarati, pljačkati i ubijati određene neprijatelje, preko raznih dotepenaca iz inozemstva koji su imali poseban status, do domaćih dobrovoljaca, ili dragovoljaca (važno je da se razumijemo) i mobiliziranih. Od ove grupe branitelja razlikujemo one koji su išli po beneficije nakon rata i one koji su bili domobrani, koji su branili dom; svoj i susjedov. To su pravi branitelji. O poginulima govoriti s dužnim pijetetom, a živima treba pristupiti s dostojanstvom i čuvati njihovo.
Na ovakvom pristupu prepoznao sam nastup ministra branitelja Predraga Matića. Ovakvim pristupom daje se smiso proslavi Dana pobjede, ovo su prepoznali i mediji; pisani, gledani i slušani, pa se ove godine daje poseban značaj Danu, ako to nije recidiv socijaldemokratske vlasti, što bi znao reći onaj Karamarko koji protjeruje duhove prošlosti i koji nema smisla ni kompetencije obnoviti „svoj“ HDZ, osim preko pelješkog mosta. Vraćajući se, međutim, korjenima tuđmanizma omaklo im se proglasiti ga bolesnim, kad je potpisao štogod normalno za mirotvornu koegzistenciju sa susjednim državama, bivšim sugrađanima i mnogobrojnim rođacima nekadašnje iste države.
Stoga braniteljima treba posebno čestitati Dan branitelja, a svima ostalima Dan pobjede. Ono; „Domovinske zahvalnosti“ ne razumijem i mislim da je to kopija neke američke proizvodnje, one iste Amerike koja je dozvolila rat u bišoj Jugoslaviji s embargom na uvoz oružja za obranu. Tom ratu nije se protivila ni međunarodna zajednica Europe. Zbog toga i Ameriku i Europu treba biti sram. Nisu oni prijatelji Hrvatske, to su imperijalisti u genima. Tako bi ih trebalo tretirati i čuvati ih se!
No, ako se vratimo na Dan pobjede, onda ga ja čestitam svim braniteljima i svim građankama i građanima Republike Hrvatske (ovo; građanke i građani je politički iskonstruirano, a prema tomu i pravilno?) koji ju smatraju svojom domovinom. Pobjedu u ratu ostvarili su ne samo branitelji, već i svi stanovnici Hrvatske svojom civilnom logistikom, svojim radnim obvezama i moralnom podrškom!

<	kolovoz, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv