Maksova maksimala

nedjelja, 30.09.2012.

ALKEMIČARI IZGUBILI KAMEN MUDRACA

HDZ se nikada neće pomiriti (dok bude još postojao, naravno) s činjenicom da su njegovi alkemičari izgubili kamen mudraca. Njihov glavni alkemičar, Ivo Sanader, mislio je da je kamen vječan i da je u ovom sustavu privatno vlasništvo nedodirljivo. Tako je to napisao i i njihov glavni kemičar Vladimir Šeks koji je ispisao Ustav Republike Hrvatske, koji je napisao na tisuće zakona koji su trajali samo toliko koliko je potrebno da se namire državotvorci, da zadovolje svoje rodoljubne, domoljubne i lokalpatriotske pobude. Te su pobude mutirale u požudu, ali po zakonu.
Da li je naš bivši premijer kamen mudraca izgubio na granici prema Austriji, lako je moguće jer su ga oni isporučili majčici zemlji Hrvatskoj, za koju je rekao da ju ne može nitko voljeti onoliko koliko on. Bio je u pravu; to sada svi vidimo i –praf nam budi!
Kada je nova vlast izmislila da će se ukinuti povlaštena mirovina saborskih,tj. narodnih zastupnika, prvi koji su pohrlili aktivirati mirovinu po starom zakonu bili su naravno alkemičari HDZ-a na čelu s kumom Grada Ogulina Vladimirom Šeksom. Vladimir Šeks bio je savjest Republike Hrvatske; osnivač HDZ-a, državotvorac, nositelj Ustava s krivom preambulom; da je Hrvatska nastala na temeljima antifašizma i ZAVNOH-a (gdje si bio Karamarko?). Bio je stvaralac svih ostalih zakona, bio je Državni odvjetnik u doba kada je obitelj Mihajla Zeca šetala Sljemenom, bio je svagdje gdje se u pravnom smislu trebao ubaciti kamen mudraca. Zato je bio među prvima od najpoznatijih koji je aktivirao povlaštenu mirovinu na jedan dan (!?) i drugi dan nastavio biti saborski zastupnik na čekajući nove izbore!
Ovdje bih zastao da istaknem nešto što je pozitivno kod Šeksa, i to sasvim ozbiljno. Bez obzira što mislim da nije u životu napravio ništa u javnom interesu, mislim da ovo treba naglasiti. Naime; prvi gradonačelnik Ogulina Rudolf Špehar i Vladimir Šeks zajedno su studirali pravo i bili su „cimeri“. Rudolf Špehar umro smrću pravednika, a na pokopu dana 21. listopada 2006. bio je prisutan i Šeks privatno, mada je tada vršio dužnost predsjednika Sabora. Eto, u svakom čovjeku postoji barem trunka ljudskosti i treba ju istaknuti.
U nastavku ćemo opet o povlaštenim mirovinama koje su prije izglasavanja novoga zakona koji će to ukinuti potakao domoljube na umorvljenje za jedan dan i ponovno aktiviranje radnog odnosa bez ugovora o prekidu i bez ugovora o novoj uspostavi. Ima li toga još negdje na nama je da provjerimo.
No, kada je Karamarko, to je predsjednik HDZ-a, saznao za izvjesnog Zdenka Antešića, SDP-ovog zamjenika ministra Hajdaš Dončića, da je kao gradonačelnik Raba zaključio radni odnos na jedan dan i upisao se u umirovljenike s povlaštenom mirovinom saborskog zastupnika i drugi dan obnovio radni odnos kao gradonačelnik, digao se na prednje noge i upozorio na alkemiju sa strane SDP-a. Pa kako može jedan čovjek bez ponovnih izbora postati ponovno gradonačelnik!? Naravno da je Karamarko u pravu.
Međutim, kako se moglo desiti da jedan Šeks nije znao za tu pravnu zapreku, a kako to da ni župan Karlovačke županije nije o tomu vodio računa. Župan je nešto više od gradonačelnika po hijerarhiji, ali po koristi nije ni za što. Ne samo karlovački; svih dvadeset i jedan! O karlovačkom županu i njegovu umirovljenju napisano je već na ovom blogu, ali se nitko nije udostojio pohvaliti taj potez. Čak ni Karamarko i njegov potrčko Milijan Brkić. Milijan ima još jedno ime koje se iz nekih razloga ne spominje. Ja ga se ne mogu sjetiti, ali je očito nepoćudno.
A sada da ja kažem svoje mišljenje o tim ljudima na čelu s Karamarkom i Brkićem. Ta dva čovjeka vječno se bave kriminalistikom i vjerojatno su dobri u tomu. Oni su to po vokaciji i kada takvi preuzmu vlast – svi smo najebali. Tko nije umro za ove vlasti, najebat će za naredne. Oko povlaštene mirovine nisu me iznenadili HDZ-ovi kadrovi. Iznenadio me je Damir Kain koji nije htio ispasti „mona“. Ispao je mona za sva vremena i već mu se to osvećuje, a Zdenko Antešić je ispod njegove razine. Zdenko Antešić je zamjenik ministra i na inicijativu svoje stranke, on je postupio protiv. Svi mogu pljuvati po tim ljudima , samo HDZ-ov kadar ne smije. Oni ne smiju dignuti glas ni protiv bilo kojega poteza vlasti jer su oni Hrvatsku doveli na rub ponora. Dobro, u krizi je čitavi svijet, ali da li u tom svijetu postoji koja država koja je sustavno dvadeset godina pljačkana od svoje vlasti, HDZ-ove vlasti. HDZ je došao na optuženičku klupu. Ni to se u svijetu nije desilo.

A sada malo o spašavanju EU i Europske zone iz tiskovnih medija; Grčka će za naoružanje ove godine potrošiti 3 % BDP-a, ili 7 milijardi eura! Avione Grčkoj prodaje im Njemačka, a Italija će potrošiti 17 milijardi eura za američke avione. Je li se to članice EU spremaju ratovati međuse? Radnici im rade 12 sati dnevno za istu plaću. Umjesto tri smjene imaju samo dvije. Poduzetnici brane državu i narod. Zašto smo ušli u NATO i EU? Da plaćamo piksu! I to je to.

nedjelja, 23.09.2012.

SAVJET MLADIH SDP-a OGULINA

Kako li sam bio ponosan kada je hrvatsko biračko tijelo izabralo za predsjednika republike intelektualca i poštena čovjeka, Ivu Josipovića. Ponos je malo splasnuo uvidom u neka događanja koja su pratila predsjednika, ali je neki dan dobio dostojnu zamjenu u premijeru kojega je također izabrao hrvatski narod. Nije u početku mandata ulijevao povjerenje, odnose s javnošću prepustio je teško probavljivom potpredsjednikom I. i nepopularnom ministru financija, ali je u utorak na aktualnom satu u Hrvatskom saboru pomeo sve koji su se žrtvovali da budu pometeni. HDZ-ovi predstavnici bahatluka i korupcije djelovali su prema premijeru kao MS DOS prema Windows Internet Explorer!
Kada sam već skoro izgubio povjerenje da nova vlast ima namjeru izići iz moralne i gospodarstvene krize, osvanuo je neki novi optimizam, nova nada u bolju budućnost. Šteta što je tako dugo trebalo čekati taj utorak, dan kada je jedna politička antiopcija hrvatskog podneblja srušena k'o kula od karata. Ne ponovio se nikada više sustav vladavine koju je prakticirao HDZ i njegova Fimi media.
Do toga utorka mislio sam, bez obzira na animozitet prema Sanaderu, da je on pravi političar jer je po oratorstvu, komunikaciji, govoru tijela, izgledu, inteligenciji, bio prednjak i bio je čovjek koji je Hrvatsku volio više no bilo koji drugi. Bio je, zapravo, veliki Hrvat. Nadam se da će to dokazati i na sudu. Velikih Hrvata, nažalost, ima jako puno.
Zato mi je drago što sam se u srijedu sasvim slučajno, ili možda namjerno, našao na tiskovnoj konferenciji SDP-ovog Savjeta za Ogulin. Djeluju doista mlado, ali imaju poprilično godina. U jednom segmentu djeluju dosta impozantno. To su visokoobrazovani ljudi kao i ljudi u današnjoj vlasti Grada Ogulina, ali se stubokom razlikuju od njih po načinu komuniciranja. Kao da su završili studije tehničkih znanosti neke više frekvencije. Građevinski fakultet, prometni i strojarski, uvijek su davali spoznaje o organizaciji gradnje, tehnici građenja, otpornosti materijala i stabilnosti građevina. Danas pružaju još i više; pružaju elektroničko obrazovanje bez kojega bi Microsoft pao u stečaj. No bez računala i neznanja pao bi u stečaj i svaki poduzetnik, svako poduzeće i svaka ustanova, osim gradske vlasti. Gradska vlast prema ovim mladim ljudima koje sam slušao, što se tiče komunikacije djeluju kao HDZ na aktualnom satu Sabora prema premijeru Milanoviću; znači isto kao MS DOS prema Windows Internet Exploreru!
Da li bi se to što su mladi SDP-a organizirali moglo nazvati konferencijom za tisak pod radnim naslovom: Zašto ogulinski poduzetnici i obrtnici ne mogu dobiti posao u Ogulinu?, teško mi je reći jer je od novinarske struke bila samo jedna zanosna dama s ROG-a i - nitko više! Ostali su navodno putem tih Explorer medija doživjeli konferenciju kao da su slušali uživo! Pokušat ću se uvjeriti da li su ti mediji napisali nešto o temi konferencije, jer tema zaslužuje pažnju kada je riječ o brizi vlasti o domaćim poduzetnicima i gradskom proračunu.
Poznavajući sustav funkcioniranja HDZ-a na državnoj razini, on je preslikan i na lokalnu razinu i vrlo je vjerojatno da su natječaji za radove u Ogulinu napisani po nečijoj podobnosti. Naravno da je za investitora povoljnije da izvođač bude „iz vana“ jer se u tom slučaju manje toga sazna, ako aludiramo na korupciju. Najočitiji primjer podobnosti izvođača radova u Ogulinu sigurno je firma „Đurkin“ d.o.o. iz Čakovca koji poslove obavlja duže vrijeme, bez kvalitete, mimo ugovorenih rokova i komunikacije s građanima.
No, nisam primijetio da su domaći poduzetnici nastojali organizirati zajedničke istupe. Teško je to, ali je moguće. To se je pokušalo odmah nakon prelaska u kapitalizam početkom 90-ih godina, ali je ostalo samo na pokušaju.
Ovo što sam čuo na „tiskovnoj“ konferenciji od Savjeta mladih SDP-a bilo je korektno, ali me posebno pogodila brošura „Prvi potezi SDP-a nakon preuzimanja vlasti u Ogulinu“ (?!) Ovo je dosta drsko, hrabro, ali i neminovno ukoliko mislimo da nam se Ogulin i čitava jedninica lokalne samouprave oslobodi dvadesetgodišnjeg tereta HDZ-ovog službenog korupcijskog sustava.
Sada je pitanje kako animirati ogulinske glasače (misli se na cijelu samoupravnu jedinicu) da promijene svoju naviku glasanja za HDZ, već da postoje i druge opcije koje mogu zadovoljiti napretku ovoga kraja. A za to je potrebno posebno nadahnuće čitavoga tima da se upozna s građanstvom, da se eksponiraju što je češće to moguće, ali na prihvatljiv, politički način. A to treba naučiti! Lokalni izbori su na pragu, HDZ je na koljenima, izgubljen u prostoru i vremenu, vi ste na redu promijeniti okolicu, okloliš i okolinu! Moj glas imate, za druge se borite! U Ogulinu je teško srušiti postojeće stanje ukoliko budete pričali balalajke!
Volio bih, osim toga, da budem ponosan na svoga gradonačelnika kada se pojavi na radiju ili televiziji, da suvislim izjavama bude konkretan, kao što sam bio ponosan kada je premijer konačno u Saboru dokrajčio HDZ-ove papirnate lavove.

nedjelja, 16.09.2012.

MENTALNA I ELEMENTARNA NEPOGODA

Od 1945. godine kada su na vlast u Hrvatskoj došli komunisti nikada ni jednom nisu branili narodu da ide u crkvu i da budu vjernici. Oni to nisu branili ni svojim članovima, ali su ih isključivali iz Partije.
Crkva u Hrvata i njeni svećenici bili su uzorni čuvari duhovnosti i duhovnog stanja svojih vjernika sve do pada socijalizma na ovim prostorima.
Nacionalista je uvijek bilo i bit će ih uvijek, ali se nisu smjeli tako deklarirati. Međutin, nacionalnost se u bivšoj državi znala koristiti u egzistencijalne svrhe, ali to nije bilo propisano. To je bilo nepisano pravilo. Bilo je i unitarista Jugoslavena, bilo je i onih neopredjeljenih koji se nisu mogli odlučiti jer su bili iz „miješanih“ brakova. Ljubav nekada nije poznavala granice. A za pripadnika ljudske vrste nije značajno koje je boje kože, nacionalnosti ili vjeroispovjesti, već je jedino važno da je čovjek, humanist. Da bude obrazovan, zdrav, vrijedan, odgovoran na radu i da pomaže drugima.
Sustav vrijednosti deklariran u „onomu mraku“ nije samo davao nadu da svijet može biti bolji od kapitalističkih dehumanih metoda eksploatacije čovjeka po čovjeku, nego se u bivšoj državi većina ljudi tako i ponašala. U centru sustava ili sistema bio je čovjek, a ne kapital. Što je tu bilo loše? Dogovorna ekonomija? A kakva je sada? Nema ni dogovorne, ni tržišne. Ima samo pljačke i to; Hrvata po Hrvatu.
HDZ se morao svrgnuti, svrgnuti se mora i ovaj kapitalizam, ali nitko nema snage. Nema novaca. Paraziti ovoga svijeta; bankari, trgovci i proizvođači vojne opreme, sve su pokupili i vladaju svijetom. Neka „autoriteti“ demokracije: Amerika, Engleska, Francuska, Njemačka, zaustave ratove i pomognu gladnima u svijetu.
U medijima se pojavio još jedan filozof i stručnjak ekonomist, David Ellerman, koji potiče privatno vlasništvo na temelju nekadašnjeg jugoslavenskog samoupravljanja, ali bez državno-političkog patronata. Poduzeće treba biti privatno vlasništvo svih radnika koji u njemu rade. Nema nikoga iz vana koji bi mogao kupiti dionicu! Tko ne voli čitati Novosti neka o tome pročita u Pogledu Novog lista od subote.
„Preambula“ ovoga posta udarena je s razloga da se ustanovi pad standarda življenja ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. U svijetu, međutim, postoje pravne države koje vode brigu o provedbi zakona koji su pravedni i štite poštene ljude, u Hrvatskoj postoje zakoni koji su doneseni da štite lopove, pljačkaše i korupciju. U Hrvatskoj se zakonito pljačka već 15 godina i David Ellerman kaže da nam ne može pomoći ni EU ni hrvatska država. Ne može vam pomoći nitko ako vi sami 15 godina, s malim prekidom, glasate za HDZ! Glasate znači na svoju štetu. Pazite, to kaže čovjek koji je deset godina savjetnik Svjetske banke i vrhunski ekonomski stručnjak i filozof.
A propast Hrvatske počela je njenim osamostaljenjem 1991. godine s Franjom Tuđmanom, nastavljeno njegovim nasljednikom Ivom Sanaderom, koji su s HDZ-om ugradili obrnuti sustav vrijednosti jednog društva. Hrvatska je do 1991. godine bila najrazvijenija socijalistička država u Europi, danas je iza Albanije, Makedonije i Crne Gore!?
Ja mogu zamisliti da je jedna bakica zaljubljena u Tuđmana više nego ja u Tita, ali ne mogu zamisliti da ona njega obožava kao državnika!? Titu zamjeramo da je na „Križnom putu“ bez suda vršen zločin nad mnogim nevinim ljudima. Ima tu ozbiljnih argumenata. No, Tuđman je u dogovoreni Domovinski rat poslao više mladih ljudi nego što je Pavelić mladih ljudi poslao na Bleiburg! I jedan i drugi su znali što će se tim ljudima desiti! Kada će „povjesničari“ poput Stjepana Razuma, biskupa Bogovića i Josipa Jurčevića to objaviti? Ministar Šušak na primjedbu generala Červenka da ljudi, za vrijeme Domovinskog rata, idu u Bosnu poginuti jer nije bilo uvjeta za akciju, rekao: „Pa to su ljudi za jednokratnu upotrebu“. Pronađite memoare generala Červenka.
Ma gledajte, nisam ovaj post mislio ovako tematizirati, već pisati o kanalizaciji Ogulina koja ne podnosi kišu jer se u kolektorima skuplja i fekalna i oborinska voda, a kolektori očito nisu za to spremni. Ili su toliko začepljeni da ni kod Tri palme ne mogu više odvajati sadržaj cijevi u kanjon Đule. Zato su u četvrtak, 13. rujna, sve priključne šahte, koja se službeno zovu reviziona okna, na potezu Šetalište Krlenac, Bolničke ulice i Svetoga Roka izgledale kao mali vodoskoci odvratnih asocijacija. Moram priznati da je Šetalište Krlenac bilo ekološki ispravnije bez ovakve gradske kanalizacije. Bilo je to strašno za vidjeti.
Ako je direktor Vodovoda i kanalizacije rekao da su oni to pretpostavljali, zašto nisu obavijestili i pripremili građanstvo? Mogu to smatrati iznenadnim događajem, čak elementarnom nepogodom, ali će građani intervenirati posebno iz razloga što vrlo disciplinirano vrše priključke na kanalizaciju kako bi taj pročistač konačno bio pušten u pogon! Uz ozbiljne troškove.

nedjelja, 09.09.2012.

SA SJEDNICE GRADSKOG VIJEĆA OGULINA

Otvaram sjednicu Gradskog vijeća, gosp. Turković, hoćete li Vi prvi? Dobro. Onda svejedno otvaram sjednicu i naravno pozdravljam sve prisutne i, gospodina Turkovića, svakako. On je danas od početka sjednice pa ona zasigurno neće biti depresivna.
Ovako je po prilici izgledalo otvaranje sjednice Gradskog vijeća nadnevka 4. rujna 2012. godine u 18,00 sati u novoj Vijećnici u kojoj po običaju nisu kompatibilni razglas i mikrofoni, pa sve to pomalo preskače.
Ja sam se danas pripremio za sjednicu Gradskog vijeća, ali su me neke fiziološke potrebe prisilile da ju preko Radio Ogulina pratim na dosta neprikladnom mjestu. No, to me nije omelo da za vrijeme „Aktualnog sata“ koji više neće trajati koliko vi imate pitanja, dragi vijećnici, nego onoliko koliko gradonačelnik kaže. A to je obično 45 minuta koliko traje i jedan nastavni sat, jer gradonačelnik kao profesor i voditelj katedre političkih pitanja Ogulina s vijećnicima koje smatra da su većinom za specjalnu školu, ne želi gubiti svoje dragocjeno vrijeme. Red je da i on ima vremena obići svoj centralni gradski park u popodnevnim i večernjim satima, ako to mogu javna bilježnica, glasnogovornica Grada i Pero Zvijezda sa svojim kućnim ljubimcima. Znači: skratite pitanja, ili ukidamo aktualni sat! Tko ga je izmislio, spomenuh mu majku.
No dobro. Po drugoj točki dnevnog reda za raspravu se javio gospodin Turković. Treća točka zaintrigirala je prisutne, a za raspravu se javlja gospodin Turković. Po četvrtoj točki gospodin Turković raspravlja da su oni na Odboru HDZ-a vrlo savjesno proučili izvještaj taj i taj i da su zaključili da je to i to tijelo Vijeća pristupilo na način koji se ne kosi s programom HDZ-a u novoj oporbenoj ulozi s novim predsjednikom. Ovo se tijelo ne ponaša kao radijski medij u Ogulinu, koji je do sada čitao članke tiskovnih medija koji su kritizirali HDZ-ovu vladu u prošlom sazivu, a sada su prestali čitati novine na jutarnjem programu. Evo primjera; novinar Radio Ogulina pred godinu dana čita da je plejada HDZ-ovih direktora javnih poduzeća pronevjerila 200 milijuna kuna za korist HDZ-a i premijera Sanadera (samo u jednom tjednu), a danas ti isti novinari nisu u stanju kupiti novine i pročitati da je ministar Jovanović rekao da su Zdravko Mamić, Vlatko Marković i Zorislav Srebrić uništili hrvatski nogomet. Kao da ga oni igraju!
No, sjednica se zahuktala na aktualnom satu i bila do sada najuzbudljivija. Padala su pitanja, primjedbe, odgovori usmeni i traženi pismeni, čak i pisani. Izdvojio bih samo ove biserne, tj. bisere. Tako se, između ostalih, pojavio i zastupnik oporbenog HSS-a iz Ivanci. On redovito svake godine istupi jednom, ali to pitanje je toliko sadržajno da bi bilo šteta da nastupa kao gospodin Turković. Osnovni sadržaj njegovog drugog pitanja gradonačelniku bio je: Kada će Grad Ogulin organizirati navodnjavanje područja Zagorja i Sabljaka pa i Ogulina. Njegova spoznaja da država Hrvatska navodnjava čak 0,46 % obradive poljoprivredne površine bila je snažan poticaj da se i područje oko jezera Sabljaka navodnjava kako za ovakve suše to područje ne ostane na suhom. Imao je na umu zastupnik HSS-a da se na Liščevki ili iznad Bertovića izgradi barem jedna vodosprema iz koje bi se za suše izljevala voda slobodnim padom do potoka Ratkovića, a s druge strane prema Ribarićima i Sabljacima. Druga vodosprema mogla bi biti na prijekoj strani koja bi podmirivala Dujmiće i Desmerice.
Vijećnik Jakšić koji i inače uzaludno zadaje dosta glavobolje gradonačelniku udostojio se priupitati o onom Plavom mostu koji je bio deponiran u krugu HE Gojaka na Bukovniku i koji je netragom nestao. Prodan je navodno u Metis, ali se ne zna tko je ubrao vrhnje? Drugo njegovo pitanje već je i Bogu dosadno; kada će završiti, odnosno, kada će početi izgradnja retencije na rijeci Dobri kako bi spriječili neku novu poplavu nestašne Dobre. Dok je, ovaj …, gradonačelnik odgovarao da Grad nema s time ništa, je li tako gospodine Turkoviću, već neke Hrvatske vode, kao što Grad nema veze ni s Bjelolasicom, gospodine Turković? (osim s prvoklasnim kadrom kojega instalira u vođenju projekta HOC Bjelolasica), vijećnik Jakšić izbacio je do sada, najduhovitiju i najinteligentniju primjedbu gradonačelnikovom skucanju; Možda to znači da je Grad odustao od retencije u korist navodnjavanja?
I na to je gradonačelnik, evo ga, ozbiljno odgovorio da „nema teorije“, ali se svejedno stječe dojam da o problemima Ogulina njegova vlast ne odlučuje, već je sve prepušteno državnoj vlasti, osim čuvanja Plavoga mosta. Stekao se dojam da je za navodnjavanje ogulinskog kraja zainteresiran predsjednik Vijeća jer taj problem ozbiljno shvaća, a to je opet na račun HEP-a (?), mimo ogulinske vlasti! Htio bih, usput, upozoriti predsjednika Gradskog vijeća da u politici ne postoji pozicija i opozicija, već samo vlast i opozicija. Pozicija je, recimo u građevinskom smislu, položaj jedne zgrade u odnosu na drugu. Ili druge.
I istupe ostalih vijećnika danas sam doživio kao vrlo kvalitetne, možda zato što sam ih sagledavao s posebne pozicije. Je li tako gospodine Turkoviću?

nedjelja, 02.09.2012.

JE LI TO TA HRVATSKA KOJU SMO ČEKALI?

Primitivci bi mogli ocijeniti da su ovaj blog i njegov autor protudržavni elementi. Ja im predlažem da organiziramo referendum na razini Republike Hrvatske sa samo jednim pitanjem: „Da li ste zadovoljni s ovakvom državom?“ Ako rezultat ovoga referenduma bude pozitivan, ja ću se iseliti iz Hrvatske.
Možete li vi biti zadovoljni s državom čiji vam „državotvorci“ ne dozvoljavaju da prijateljujete sa Srbinom, Šiptarom, Ciganom, Slovencem pa i židovom, koji vas prate da li pri sviranju himne držite ruku na srcu ili, da li se znate križati kada pop škropi temeljni kamen za zgradu koja nikada neće biti izgrađena? Možete li biti zadovoljni s Ocem Domovine koji se obogatio još za mračnog vremena, koji se odmah po dolasku na vlast okružio ljudima iz bivše UDBE i ostalih tajnih službi koji su ispekli zanat kako isprati nečiji mozak. Otac Domovine koji je prodao Bosansku posavinu, koji je organizirao Herceg Bosnu, likvidirao nepoželjne Hrvate, žrtvovao Vukovar i uništio život njegovom organizatoru obrane kazavši da se vojniku JNA ne smije vjerovati. A Tuđman je bio general JNA Jeste li zadovoljni što su dragovoljci krenuli u rat da bi uživali ratne profite i poslijeratne privilegije. Ovdje naravno odajem dužnu počast poginulima u uvjerenju da su se žrtvovali za domovinu i svima onima preživjelima koji su ratovali u uvjerenju da je domovina samo jedna i da svoj dom moramo braniti. Moramo biti domobrani bez ustaškog prizvuka.
Mislim da je Albert Einstein izrekao maksimu: U ratu se ubijaju oni koji se nikada nisu upoznali, a ovi koji se poznaju i organiziraju rat nikada neće ubiti jedan drugoga! Tako je nažalost bilo i u ovom zadnjem ratu kojega smo nazvali Domovinski. I tu su organizatori u rat slali tuđu djecu da se ubijaju, da razaraju tuđu imovinu, da pljačkaju po terenu, a vlast je pljačkala banke, poduzeća, društvenu imovinu. Kada su se branitelji vratili iz rata zatekli su pusta poduzeća, prazne kuće, a ostao im je beneficirani staž iz rata. Obistinila se zla vizija Brune Bušića; Tek kad dobijemo Hrvatsku vidjet ćete kako vas Hrvat može opljačkati. Francuzi, Austrijanci, Mađari, Srbi – mila su majka prema domaćima. Takvu smo Hrvatsku čekali?
Jeste li zadovoljni s onim monstrumom Sanaderom koji je izjavio da Hrvatsku ne može nitko voljeti više od njega. Čak ni bakica Fran. On je bio u pravu. Opljačkao je Hrvatsku više nego Mubarak Egipat. I sada iz te tragedije mi stvaramo farsu koja će nakon nekoliko godina završiti pomanjkanjem dokaza i oslobađanje monstruma. Trebali smo ga prognati iz zemlje i konfiscirati imovinu, a on neka dokazuje kako ju je stekao. No, i Tuđman i on bili su kreatori zakonâ koji idu na ruku samo lopovu i kriminalcima, Crkvi i političarima. Doživjesmo da nam popovi izrađuju školski kurikulum, da određuju koliko sati treba imati za katolički vjeronauk, a oni nekatolici neka grickaju čipi-čips za to vrijeme duhovne nadgradnje „pravih“ budućih vjernika. Odredili su godišnju apanažu koju plaćaju porezni obveznici, a na svoja primanja za nastup na krštenju, bermi, vjenčanju i pogrebu ne plaćaju porez. A sva sirotinja i neki poduzetnici plaćaju porez. Čak ponekad i pjevači za svoje gaže.
Jeste li razmišljali o mladoj Hrvatskoj u kojoj će vlast prodati sve banke strancima, nakon što ih saniramo od pljačke raznih Štokića i Nodila, u kojoj će sva industrijska postrojenja dati podobnima i izvlastiti radnika, uputiti ga na biro rada, strojeve poduzeće prodati u Metis, a ostatak prodati kao građevno zemljište. Kompenzacija vlasti u Ogulinu za ovu pljačku bila je osnivanje poduzetničke zone u Otoku Oštarijskom i pogledajte čemu ona sliči nakon 15-ak godina. Katastrofa, sramota, sprdnja. A ulupali smo u nju preko 20 milijuna kuna!
Možete li zamisliti HOC Bjelolasicu koji je izgrađen u onom teškom jugoslavenskom mraku kada su za takve objekte konkurirale republike koje imaju i tradiciju zimskih sportova i lokacije puno kvalitetnije od Hrvatske, da bi osamostaljenjem Republike Hrvatske taj biser i zlatnu koku gospodarstva prepustili tipovima kao što je današnji karlovački župan i njemu slični direktori HOC-a, prepustili potpuno nekompetentnim osobama na lokalnoj, regionalnoj i republičkoj razini.
Da li vam je drago što jezero Sabljaci kao dio gospodarstvenog sustava Ogulina ponire u žabokrečinu. Mi na jezeru nismo u stanju organizirati plažu za kupače; na potezu do kućnog broja 17 vlasnici vikendica uzurpirali su obalno područje i samu obalu s instaliranim držačima ribarskih štapova koji onemogućavaju kupanje, nema instaliranih ispravnih tuševa, nema kabina za presvlačenje kupaćih kostima nježnih ženskih tijela u atraktivno donje rublje, nedovoljan broj kanti za smeće se ne prazni redovito, a ambalaža pića i pizza rasprostranjena je širom kupališta.
Inače, kupača na jezeru nema kao nekada, što zbog ovih pojava, što zbog malograđanskog odnosa prema prekrasnom jezeru jer je nobl kupati se na moru, ili nigdje!
Uživajte u takvoj Hrvatskoj, punoj blagostanja i, - budite strpljivi.

<	rujan, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv