Od 1945. godine kada su na vlast u Hrvatskoj došli komunisti nikada ni jednom nisu branili narodu da ide u crkvu i da budu vjernici. Oni to nisu branili ni svojim članovima, ali su ih isključivali iz Partije.
Crkva u Hrvata i njeni svećenici bili su uzorni čuvari duhovnosti i duhovnog stanja svojih vjernika sve do pada socijalizma na ovim prostorima.
Nacionalista je uvijek bilo i bit će ih uvijek, ali se nisu smjeli tako deklarirati. Međutin, nacionalnost se u bivšoj državi znala koristiti u egzistencijalne svrhe, ali to nije bilo propisano. To je bilo nepisano pravilo. Bilo je i unitarista Jugoslavena, bilo je i onih neopredjeljenih koji se nisu mogli odlučiti jer su bili iz „miješanih“ brakova. Ljubav nekada nije poznavala granice. A za pripadnika ljudske vrste nije značajno koje je boje kože, nacionalnosti ili vjeroispovjesti, već je jedino važno da je čovjek, humanist. Da bude obrazovan, zdrav, vrijedan, odgovoran na radu i da pomaže drugima.
Sustav vrijednosti deklariran u „onomu mraku“ nije samo davao nadu da svijet može biti bolji od kapitalističkih dehumanih metoda eksploatacije čovjeka po čovjeku, nego se u bivšoj državi većina ljudi tako i ponašala. U centru sustava ili sistema bio je čovjek, a ne kapital. Što je tu bilo loše? Dogovorna ekonomija? A kakva je sada? Nema ni dogovorne, ni tržišne. Ima samo pljačke i to; Hrvata po Hrvatu.
HDZ se morao svrgnuti, svrgnuti se mora i ovaj kapitalizam, ali nitko nema snage. Nema novaca. Paraziti ovoga svijeta; bankari, trgovci i proizvođači vojne opreme, sve su pokupili i vladaju svijetom. Neka „autoriteti“ demokracije: Amerika, Engleska, Francuska, Njemačka, zaustave ratove i pomognu gladnima u svijetu.
U medijima se pojavio još jedan filozof i stručnjak ekonomist, David Ellerman, koji potiče privatno vlasništvo na temelju nekadašnjeg jugoslavenskog samoupravljanja, ali bez državno-političkog patronata. Poduzeće treba biti privatno vlasništvo svih radnika koji u njemu rade. Nema nikoga iz vana koji bi mogao kupiti dionicu! Tko ne voli čitati Novosti neka o tome pročita u Pogledu Novog lista od subote.
„Preambula“ ovoga posta udarena je s razloga da se ustanovi pad standarda življenja ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. U svijetu, međutim, postoje pravne države koje vode brigu o provedbi zakona koji su pravedni i štite poštene ljude, u Hrvatskoj postoje zakoni koji su doneseni da štite lopove, pljačkaše i korupciju. U Hrvatskoj se zakonito pljačka već 15 godina i David Ellerman kaže da nam ne može pomoći ni EU ni hrvatska država. Ne može vam pomoći nitko ako vi sami 15 godina, s malim prekidom, glasate za HDZ! Glasate znači na svoju štetu. Pazite, to kaže čovjek koji je deset godina savjetnik Svjetske banke i vrhunski ekonomski stručnjak i filozof.
A propast Hrvatske počela je njenim osamostaljenjem 1991. godine s Franjom Tuđmanom, nastavljeno njegovim nasljednikom Ivom Sanaderom, koji su s HDZ-om ugradili obrnuti sustav vrijednosti jednog društva. Hrvatska je do 1991. godine bila najrazvijenija socijalistička država u Europi, danas je iza Albanije, Makedonije i Crne Gore!?
Ja mogu zamisliti da je jedna bakica zaljubljena u Tuđmana više nego ja u Tita, ali ne mogu zamisliti da ona njega obožava kao državnika!? Titu zamjeramo da je na „Križnom putu“ bez suda vršen zločin nad mnogim nevinim ljudima. Ima tu ozbiljnih argumenata. No, Tuđman je u dogovoreni Domovinski rat poslao više mladih ljudi nego što je Pavelić mladih ljudi poslao na Bleiburg! I jedan i drugi su znali što će se tim ljudima desiti! Kada će „povjesničari“ poput Stjepana Razuma, biskupa Bogovića i Josipa Jurčevića to objaviti? Ministar Šušak na primjedbu generala Červenka da ljudi, za vrijeme Domovinskog rata, idu u Bosnu poginuti jer nije bilo uvjeta za akciju, rekao: „Pa to su ljudi za jednokratnu upotrebu“. Pronađite memoare generala Červenka.
Ma gledajte, nisam ovaj post mislio ovako tematizirati, već pisati o kanalizaciji Ogulina koja ne podnosi kišu jer se u kolektorima skuplja i fekalna i oborinska voda, a kolektori očito nisu za to spremni. Ili su toliko začepljeni da ni kod Tri palme ne mogu više odvajati sadržaj cijevi u kanjon Đule. Zato su u četvrtak, 13. rujna, sve priključne šahte, koja se službeno zovu reviziona okna, na potezu Šetalište Krlenac, Bolničke ulice i Svetoga Roka izgledale kao mali vodoskoci odvratnih asocijacija. Moram priznati da je Šetalište Krlenac bilo ekološki ispravnije bez ovakve gradske kanalizacije. Bilo je to strašno za vidjeti.
Ako je direktor Vodovoda i kanalizacije rekao da su oni to pretpostavljali, zašto nisu obavijestili i pripremili građanstvo? Mogu to smatrati iznenadnim događajem, čak elementarnom nepogodom, ali će građani intervenirati posebno iz razloga što vrlo disciplinirano vrše priključke na kanalizaciju kako bi taj pročistač konačno bio pušten u pogon! Uz ozbiljne troškove.
Post je objavljen 16.09.2012. u 05:59 sati.