Maksova maksimala

nedjelja, 28.11.2010.

BUDALO JEDNA

Svojevremeno je narodni zastupnik, a kasnije i ministar kulture (!) Zlatko Vitez, Hrvatski sabor nazvao kokošinjcem. Tu nije pogriješio, ali je možda pogriješio kada je na maksimirskom stadionu bečao nešto poput: dok je njega, bit će i Kroacije. On se kao i otac domovine osjećao veliki domoljub i zagovornik hrvatskoga jezika naprosto zato što su bili domoljubi. U tom velikom zanosu nisu primijetili da su Hrvatsku nazivali Kroacijom, a Tuđman je čak Dinamu dao ime Croatia. Velikohrvatski, nema što.
No, ovo što se dogodilo u ogulinskom saboru kojega službeno nazivamo Gradsko vijeće, nije pripadalo kokošinjcu, ali je letjelo perje. Zastupnik SDP-a i njihov lokalni lider, magistar prometnih znanosti, zbog svoje teško stečene slobode govora i mišljenja proglašen je budalom!
Vlast HDZ-a, kojoj ta sloboda mišljenja, a posebito govora (ovo „posebito“ je iz Rječnika hrvatskoga jezika; Vučić, Magdić), nikako ne odgovara, osnovala je Odbor pri Uredu gradonačelnika, kojemu Odboru je zadatak pratiti ne samo sadržaje blogova na ogulinskom terenu, već i mentalnu razinu oporbenih vijećnika. Presjek članova Odbora po školskoj spremi mora svakako odgovarati višem stupnju od osnovne škole kako bi što objektivnije mogli ocijeniti mentalno stanje oponenata. Glasnogovornik toga odbora nije nitko drugi do višegodišnjeg zamjenika gradonačelnika pa je i ocjena vjerodostojna.
Bez obzira na službeno stajalište vladajućeg HDZ-a prema oporbi i demokraciji, ne možemo se oteti dojmu da je Vitezov kokošinjac u Saboru „mila majka“ prema ogulinskom parlamentu. On se ipak doimlje kao krčma - po rječniku i ponašanju. Namjerno sam rekao da je ovakav stil službeno stajalište HDZ-a, jer zamjenik gradonačelnika nije dobio opomenu od predsjednika Vijeća za svoj sud o mentalnom stanju oporbenog vijećnika, niti je dobio prijekor od svoga gazde.
Zahvaljujem Radio Ogulinu što nam je omogućio govorni zapis sa sjednice Gradskoga vijeća i OG infu koji nas je uputio na ROG.
Došlo mi je sada na um da parafraziram jedan vic koji s ovim stanjem u Ogulinu nije imao nikakve veze, ali eto – dođe vrijeme: Vozili se na neku lokalnu proslavu u istom autobusu predstavnici HDZ-a i SDP-a. Svaki su sjeli na jednu stranu: HDZ desno, SDP lijevo. Slučajno je u autobus uskočio jedan nezavisni član malo pripit i zaplete: „Ovi na desnoj strani su pokvareni i kurve, a ovi s lijeve strane budale!“ Digne se jedan s desne strane: „Sram te bilo. Mene povezuješ s prostitucijom. Ja sam organizirao Narodnu zaštitu u svom selu, za to sam dobio i spomenicu Domovinskog rata, poslije rata sam stalni vijećnik, kontroliram oporbu i lokalne izbore, u samo sam dva nadzorna odbora, nisam dobio nikakav kredit za auto, niti pronevjerio neku lovu u javnom poduzeću.“ „Onda prijeđi na lijevu stranu!“, zavrne ga nezavisni.
Eto, u sveopćoj nervozi vladajuće stranke na svim razinama ovaj karakterističan detalj zauzeo mi je veći dio posta, mada nije bio predviđen za tako nešto. Sada, u stisci s prostorom osvrnut ću se na intervju veleposlanika EU u Hrvatskoj, Paula Vandorena, što ga je s njim u Novom listu vodila Irena Frlan. Novinarka je znala da je to uzaludan razgovor jer ti diplomati u EU su demagozi puno veći no što su bili komunisti i današnji HDZ-ovci zajedno! Ti ljudi s ogromnim plaćama i nikakvim moralom odgovarauj na pitanja, a da ne kažu baš ništa. Te Hrvatska napreduje, ali malo kasni, pa ona se bori protiv korupcije i nitko nije iznad zakona, što bi moglo biti dobro, te oko brodogradnje nemamo dovoljno informacija, brodogradnja bi mogla usporiti pregovore, ali možda neće, a poentira s takvim podcjenjivačkim cinizmom da bi ga trebalo prijaviti samom Vladi Šeksu. U stanju totalnog kolapsa hrvatskog gospodarstva, uništenoj industriji i bremenitoj poljoprivredi, opterećom obrtništvu i opljačkanim javnim poduzećima od strane agresora, u eri svakodnevnog otpuštanja radnika u svim djelatnostima, taj Vandoren nalazi rješenje brodogradnje sa sljedećom uputom: „... Mogu se dogovoriti načini da se radnicima omogući da steknu nove vještine i nađu zaposlenje u drugim sektorima.“ (sic).
Naša brodogradnja bila je donedavna svjetska velesila s vrhunskim kadrom; od rukovodstva, projektanata, izvođača i pratećom infrastrukturom. Takva se stručnost ne stječe prekvalifikacijom na kružocima, večernjim i noćnim školama, kupnjom diploma. Ona se stvara dugotrajnim i mukotrpnim radom, a rezultira sigurnom plaćom i standardom dostojnim truda i znanja. To u ovakvoj Hrvatskoj neće postići, a po svemu sudeći ni u Europskoj uniji.

nedjelja, 21.11.2010.

TRAGEDIJA DOMOVINSKOG RATA

Možda je, nekada davno, rat pobjedniku donosio koristi. Danas u ovom modernom svijetu rat baš nikome ne može donijeti ništa dobroga s izuzetkom onih malobrojnijnih koji su u njemu profitirali i ubrzo umrli ne dočekavši da im proradi savjest, ili da izgube vlast pa ih dočeka „pravna“ država.
Prošlih desetak dana imali smo niz žalosnih obljetnica prouzročenih ljudskom glupošću i bolesnim umovima, što je prouzročilo tragediju od koje se još dugo, dugo, nećemo oporaviti, taman da i imamo volju. Radi se, nažalost, o padu Saborskog, masakru u Škabrnji i, najtežem padu u Domovinskom ratu – padu Vukovara. Bilo bi nepravedno ne spomenuti da je u tim danima tragediju proživljavao i Gospić, ne zbog lanaca kojima se vezao današnji ministar zdravstva, već zbog razaranja Gospića, premda nikada nije pao u četničke ruke. Nisam bio u Vukovaru, samo sam razaranje gledao putem slika, a mislim da je poslije Vukovara Gospić drugi grad u Hrvatskoj po intenzitetu neprijateljskog granatiranja i materijalnoj šteti. Stoga je jako čudno da naši političari i ogromni, dobro plaćeni, odvjetnički timovi optuženih generala Hrvatske vojske, ne spominju kako to da nije bilo prekomjerojnog granatiranja Vukovara i Gospića, a strašno je bilo granatiranje praznoga Knina!? To je sigurno pljuska odvjetničkom timu, hrvatskoj politici, ali i samom Haškom sudu. A sve to skupa plaćamo mi, obični smrtnici.
Svaka od ovih tragedija ima i svoje detalje koji su strašni. Vjerojatno nikada nećemo saznati zašto i kako je pao Vukovar, niti ćemo saznati onu istinu koju je nastojao ispričati heroj Vukovara, Siniša Glavašević. Njega su, kao kasnije i Milu Dedakovića, ušutkali državni plaćenici, a Glavaševića su za vazda ušutkali i kratkotrajni okupatori. Još nam u ušima odzvanja prodoran i vapijući glas Siniše preko Radio Vukovara, tražeći pomoć Vlade u lijekovima i naoružanju, otvoreno prigovarajući kako pomoći nema. Tada su mu zabranili da govori direktno u eter, već samo rezanim snimkama, da bi, eto, devetnaest godina kasnije u jednom dvotjedniku pročitali jedno njegovo pismo optužujućeg sadržaja. Faksimil toga pisma u rukopisu Siniše Glavaševića možete pročitati u Objektivu od 8. studenoga 2010. godine. Vjerojatno takvih skrivenih pisama još negdje ima.
Škabrnja svoje žrtve oplakuje bez nade da će počinitelji ispaštati svoje grijehe, a Saborčani još uvijek nemaju mira od vandala koji im oskvrnjuju spomenike poginulih branitelja.
Tragične ratne posljedice odzvanjaju i danas, petnaest godina od završetka Domovinskog rata, ne dajući nikakvu nadu da će se stanje poboljšati i da ćemo krenuti iz ponora. Političkim previranjem u našoj domovini, borbom za ostanak na vlasti radi očuvanja privilegija, zgrtanjem kapitala na kriminalni način, narod je ostavljen nezaštićen, napušten, čak, zaboravljen od vlasti koja od njega živi razmišljajući samo o sebi.
Svaki je rat opustošio zemlju u kojoj se vodio, ali je poraće osiguravalo napredak i izlazak iz ratne krize. Kod nas se u ratu i neposredno poslije živjelo bolje nego danas! To u povijesti još nije zabilježeno. A onaj verbalni put kojim Jadranka Kosor kroči prema putu izlaska iz krize nalazi se u Ogulinu! Taj put, u prenesenom značenju, je - Bolnička ulica. Ta ulica nazaduje ne samo zadnjih petnaest godina, ona svoj oporavak čeka još od 1980. godine, a njeno propadanje simbolizira gospodarsko stanje Ogulina i cijele Hrvatske.
Sada su sve oči uprte u mladu generaciju koja ima zadatak i potencijal pomoći svojoj domovini i izvući ju iz krize. No, onaj nesretni GONG organizirao je anketu među mladim srednjoškolcima koja je pokazala da je zapravo najveća tragedija ratnih i poratnih zbivanja zahvatila mladež. Oni ne uvažavaju politički pluralizam, dobar dio smatra da NDH nije bila fašistička tvorevina, ogroman broj je homofoban, pa ksenofoban.
Ta mlada generacija je očito odlutala u neke druge vode vođena sadržajima u školi, na televizji, internetu i disko klubovima. U svim tim medijima od rane mladosti najvećim dijelom mogu gledati i čitati stravu i užas, korupciju i ubijanje, mržnju i rasizam, a u lokalnim medijima i ulici još i nacionalizam.
Eto, imao sam potrebu reći da je Domovinski rat, iniciran sa svih strana, ostavio trajne posljedice u ovoj regiji, jer je sudbina htjela da se u isto vrijeme nađu tri najodgovornija državnika kojima je taj rat odgovarao, a još k tomu uz prešutni blagoslov međunarodne zajednice.

nedjelja, 14.11.2010.

KOMENTARI KAO PRESJEK DRUŠTVA

Autor ovoga bloga nikako nije u zabludi da piše nešto značajno, kvalitetno i znanstveno. Imam, naprosto, potrebu razmišljati „na glas“ samo s jednim ciljem. Da iz sebe istjeram frustracije koje mi je nametnula vlast koja rukovodi na samo s mojom egzistencijom, već s egzistencijom i standardom ovoga društva kojemu pripadaju Hrvati, Srbi, Talijani i ini drugi ljudi najrazličitijih nacionalnosti. Sve su to građani Hrvatske jednakopravni po svim člancima Ustava i milijunima zakona koje je donio Hrvatski sabor na prijedlog Vlade.
No, kada se malo bolje zagrebe ispod površine bilo kojeg našeg zakona primjećujete da oni pogoduju bogatima i lopovima. Ako se već zakonodavcu omaklo da je zakon regulirao i obveze poslodavca, posljedica neizvršavanja tih obveza nema. Bogati su dužni milijune; ne samo svojim nabavljačima i radnicima, nego i državi. Država ih toliko štiti da to prelazi u nepodnošljivo druženje i s vlašću i s tajkunima. Mi bogate nazivamo tajkunima u onom podrugljivom smislu, mada su tajkuni u svijetu oni bogati ljudi neogrezli o zakone i moral. Ali takvih kod nas, nažalost, nema.
Kada govorim da država podupire poslodavca u kršenju osnovnih zakonskih odredbi – plaćanje poreza, prireza i doprinosa državi – tragičan primjer je tvornica tekstila Kamensko. Kamensko je tragedija ovoga društva, a nažalost nije osamljena. Radnice te tvornice šest mjeseci nisu primile plaću, institucije države ne reagiraju. Ali, tvornica Kamensko čak dvije godine nije podmirila obveze po pitanju poreza, mirovinskih i zdravstvenih doprinosa – država ni da bi! Možete li zamisliti da dvije godine ne plaćate doprinose državi, a ona šuti. U međuvremenu uspostavlja krizni porez radniku, koji ne prima plaću. Tko je tu lud? O ovomu ni mediji ne pišu dovoljno, ali da je Onur, pa i Šeherezada stigla u Zagreb, zna i Todorić.
Već je deplasirano zbrajati najnovije pljačke javnih poduzeća, umočenost politike u korupciju, i o produbljenju gospodarske krize, ali da je spriječena pljačka, mito i korupcija, da su podmirene sve obveze svih prema državi, krize ne bi ni bilo. No, kod nas se sve što već nije uništeno pljačka sustavno uz blagoslov „pravne“ države.
Nije prvi puta, niti slučajno, da autore blogova, raznih kolumni i upozoravajućih napisa napadaju rodoljubi i domoljubi, veliki i jaki Hrvati, pod parolom da su ti koji upozoravaju mrzitelji svega hrvatskog, izdajnici i komunjare. Busajući se u ta svoja domoljubna hrvatska prsa, služeći HDZ-u i njihovim poltronima, misle da će vječno. Nema više što pljačkati. Opljačkali ste najprije radnika, onda tvornice, sada javna poduzeća i možete svoj moral svaliti na nemoralna leđa blogera i nezavisnih novinara. Ali ovdje države po mjeri čovjeka nema.
Puno puta sam razmišljao da ukinem komentiranje na ovom blogu, ali je uvijek prevagnula demokracija, ako to tako mogu nazvati. Bilo bi suhoparno postove pisati bez mogućnosti da se i drugi uključe u temu. No, ispada sasvim oprečno. Većina komentatora okreće pilu naopako i uvijek hvataju za grkljan onoga koji ukazuje na kriminal, a nikako onoga koji kriminal čini. Sjetite se samo kako su i mediji prestali pisati o ubojstvu Milana Levara. Zar je i on bio izdajnik hrvatskoga naroda. A ubili smo ga s predumišljajem na očigled pravne države samo zato jer se za pravnu državu borio u ratu i u poraću! Sjetite se što je vlast radila Mili Dedakoviću, zapovijedniku obrane Vukovara, kojega su doista proglasili sumnjivim dok ga nisu ušutkali. Gdje ste tada bili vi kojima ova vlast odgovara. Pazite; svakako pokušajte ako možete, odvojiti vlast od države. Država bi trebala biti vječna, a vlast periodična i definirana periodom.
Drugi razlog zašto ću ostaviti komentiranje nalazim u potrebi da svima koji sudjeluju u čitanju ovih postova omogućim i komentiranje, ma kakvo ono bilo. Moguće je da kvaliteta komentara biva refleksija kvalitete samoga bloga pa je onda to presjek intelektualne i moralne razine ove ogulinske sredine, tim više što je sve to zaobljeno skrivenim identitetom. Time je presjek jedne društvene sredine još vjerodostojniji, ali bi trebali imati na umu da su poruke koje zadiru u tuđu privatnost čista perverzija. Zadiranje u privatnost nije prihvatljiva ni za javnu osobu, makar on bio gradonačelnik, župan ili premijer. To se ne odnosi na kritiku njihovog javnog rada i odgovornosti.
A da smanjimo broj komentara i veličinu prostora za intelektualno izražavanje, ne bi bilo loše kada bi pojedinac umjesto dvadeset sitnih komentara ispostavio jedan, kao sažetak svojih umotvorina, ili da i sam otvori svoj blog. U tom slučaju ne smeta nikomu.

nedjelja, 07.11.2010.

CENTRALNA BANKA KRVI U ZAGREBU

Sreća je za ovaj hrvatski narod što je kolumnist Jutarnjega lista s onom „Klasom optimist“, književnik Ante Tomić, ružan pa mi, taj narod, možemo konzumirati njegovu snagu uma. Da nije tako ružan bio bi okupiran lijepim ženama i ne bi stigao zapažati dnevne eskapade naših političara. Lijepe žene opsjednute su muškarcima s odvažnim bicepsima i tricepsima, s bogatima u materijalnom smislu i popularnima. Tako se švercaju po medijima i doživljavaju orgazam jer su viđenije od same Jelene Glišić i Jadranke Kosor. Moram priznati da Jelena Glišić ima ljepšu guzicu od Jadranke Kosor i da je to jedini razlog zašto ju je Jaca skinula s turističkog plakata. I ona bi svoju rado pokazala da joj celuliti nisu zatalasali obline. Mada iskreno mislim da je i Jaca još uvijek feš za svoje godine. Ne možemo vječno ostati mladi sve dok Miroslav Radman ne proizvede onaj eliksir mladosti.
Što mislite da bi Kritofor Kolumbo otkrio Ameriku da je imao posla s lijepim ženama ili da im je podilazio, ili bi Nikola Tesla izmislio bežični prenos električne energije. Isto kao što i Ante Tomić ne bi mogao pratiti opasne namjere Hrvatske demokratske zajebnice, kako je nedavno zaključio. Akronim te zajebnice je - HDZ.
Ovo je uvod u ono što je, ne samo mene, osupnulo kada je ROG obznanio neka događanja oko dobrovoljnog davanja krvi. Ovim, što je u nedjelju 31. listopada 2010. godine rekla gospođa Emilija Perković, pozdravljajući davatelje krvi i upućujući im zahvalnost svih onih neznanih nesretnika kojima je krv bila potrebna, bio sam u isti mah zgrožen i oduševljen. Naime, kod gradonačilnika Nikole Magdića bili su pozvani najhumaniji Ogulinci koji dragovoljno i nesebično daju svoju krv potrebitima, kako bi im mogli spasiti život, odnosno produžiti ga. Sve se to do sada obavljalo u laboratoriju ogulinske bolnice i znalo se u svakom trenutku koliko zaliha ima, kakve sve kategorije, ako se to tako može nazvati.
Sada će to obavljati neki tamo iz Zagreba, koji su vjerojatno veći katolici od pape, doći će kada budu htjeli i, taj čas se svi davatelji trebaju naći na odredištu. Ovi tehničari će im uzeti krv, spremiti u neke kante i odvesti u Zagreb na rafiniranje, a kada Općoj bolnici u Ogulinu zatreba krv oni će je kupiti u Zagrebu i dopremiti u Ogulin. Kako se nikada ne zna koliko će krvi trebati pri nekoj operaciji, to će se po krv ići u Zagreb po potrebi, tijekom operacije!
Ovo je da čovjeku mozak stane, da podivlja, da pozove Drakulu u pomoć da se nazoviministru Milinoviću napije krvi do kraja. Taj potomak medvjeda i bukve nema što tražiti u Vladi, Zagrebu i Hrvatskoj. Njega treba prognati. Taj tip čini štetu ovom narodu, koja se neće moći sanirati.
Oduševljenje sam doživio istoga trena kada sam to čuo od gospođe Emilije Perković, jer nisam imao više nade da bi itko u ovoj našoj močvari našao hrabrosti reći ovu tragediju na takvom mjestu i u takvom mediju kao što je radio, i još k tomu - u ćeliji moćnog HDZ-ovog bastiona.
I pazite sada odgovor našega gradonačelnika. On će uložiti sve svoje znanje i autoritet da ministra odgovori od toga nauma. Zar to nije nisko, pa makar došlo i od gradonačelnika Ogulina. On tako dobro zna da se neće založiti za to, ali zna da on to ni ne može kao gradonačelnik. Možda bi mogao ako je u strukturi Opće bolnice, u sinergiji s drugim subjektima u ogulinu, Županiji i šire. No, to se neće dogoditi pa je stoga cinizam to veći. To je isto što je u utorak, mislim, izvalila premijerka Kosor kako će Vlada učiniti sve da kućanski plin ne poskupi kako je najavio MOL u ima INE, hrvatske industrije nafte i plina. A plin će poskujeti unatoč nadljudskim naporima Kosorice i Vlade. Fuj!
A u međuvremenu će Milinovićeva mafija rafinirati krvna zrnca u laboratorijima nalik na rafinerije nafte i podizati cijenu krvi kada ju bolnice budu trebale. „Ako vam je bolesnik preko sto kila trebat će mu više krvi pa ćemo vam dati popust, ali morate sami doći po nju s kamionetom“, reći će banci gdje se pohranjuje krv, „a usput dovezite i tonu dvije ogulinskog zelja, pokoju šunku ili, tako nešto. Znate; krv nije voda, a čovjeku se živi, jel' te? Na koncu; nisu ni jajne stanice besplatno ugrađivane u nove medije, mada ih je netko dragovoljno davao“. Tako će teći razgovor Milinovićeve mafije, banalizirajući stručnost i tradiciju ogulinske bolnice koja tu dragocijenu krv u svojem laboratoriju priprema za upotrebu i do sada u svojoj povijesti, bar u pogledu krvi, nije bilo ni trunke problema.
Što će na to reći sami davatelji krvi, teško je predvidjeti jer se u nedjelju još nisu snašli od ovoga nenadanog saznanja.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv