Svojevremeno je narodni zastupnik, a kasnije i ministar kulture (!) Zlatko Vitez, Hrvatski sabor nazvao kokošinjcem. Tu nije pogriješio, ali je možda pogriješio kada je na maksimirskom stadionu bečao nešto poput: dok je njega, bit će i Kroacije. On se kao i otac domovine osjećao veliki domoljub i zagovornik hrvatskoga jezika naprosto zato što su bili domoljubi. U tom velikom zanosu nisu primijetili da su Hrvatsku nazivali Kroacijom, a Tuđman je čak Dinamu dao ime Croatia. Velikohrvatski, nema što.
No, ovo što se dogodilo u ogulinskom saboru kojega službeno nazivamo Gradsko vijeće, nije pripadalo kokošinjcu, ali je letjelo perje. Zastupnik SDP-a i njihov lokalni lider, magistar prometnih znanosti, zbog svoje teško stečene slobode govora i mišljenja proglašen je budalom!
Vlast HDZ-a, kojoj ta sloboda mišljenja, a posebito govora (ovo „posebito“ je iz Rječnika hrvatskoga jezika; Vučić, Magdić), nikako ne odgovara, osnovala je Odbor pri Uredu gradonačelnika, kojemu Odboru je zadatak pratiti ne samo sadržaje blogova na ogulinskom terenu, već i mentalnu razinu oporbenih vijećnika. Presjek članova Odbora po školskoj spremi mora svakako odgovarati višem stupnju od osnovne škole kako bi što objektivnije mogli ocijeniti mentalno stanje oponenata. Glasnogovornik toga odbora nije nitko drugi do višegodišnjeg zamjenika gradonačelnika pa je i ocjena vjerodostojna.
Bez obzira na službeno stajalište vladajućeg HDZ-a prema oporbi i demokraciji, ne možemo se oteti dojmu da je Vitezov kokošinjac u Saboru „mila majka“ prema ogulinskom parlamentu. On se ipak doimlje kao krčma - po rječniku i ponašanju. Namjerno sam rekao da je ovakav stil službeno stajalište HDZ-a, jer zamjenik gradonačelnika nije dobio opomenu od predsjednika Vijeća za svoj sud o mentalnom stanju oporbenog vijećnika, niti je dobio prijekor od svoga gazde.
Zahvaljujem Radio Ogulinu što nam je omogućio govorni zapis sa sjednice Gradskoga vijeća i OG infu koji nas je uputio na ROG.
Došlo mi je sada na um da parafraziram jedan vic koji s ovim stanjem u Ogulinu nije imao nikakve veze, ali eto – dođe vrijeme: Vozili se na neku lokalnu proslavu u istom autobusu predstavnici HDZ-a i SDP-a. Svaki su sjeli na jednu stranu: HDZ desno, SDP lijevo. Slučajno je u autobus uskočio jedan nezavisni član malo pripit i zaplete: „Ovi na desnoj strani su pokvareni i kurve, a ovi s lijeve strane budale!“ Digne se jedan s desne strane: „Sram te bilo. Mene povezuješ s prostitucijom. Ja sam organizirao Narodnu zaštitu u svom selu, za to sam dobio i spomenicu Domovinskog rata, poslije rata sam stalni vijećnik, kontroliram oporbu i lokalne izbore, u samo sam dva nadzorna odbora, nisam dobio nikakav kredit za auto, niti pronevjerio neku lovu u javnom poduzeću.“ „Onda prijeđi na lijevu stranu!“, zavrne ga nezavisni.
Eto, u sveopćoj nervozi vladajuće stranke na svim razinama ovaj karakterističan detalj zauzeo mi je veći dio posta, mada nije bio predviđen za tako nešto. Sada, u stisci s prostorom osvrnut ću se na intervju veleposlanika EU u Hrvatskoj, Paula Vandorena, što ga je s njim u Novom listu vodila Irena Frlan. Novinarka je znala da je to uzaludan razgovor jer ti diplomati u EU su demagozi puno veći no što su bili komunisti i današnji HDZ-ovci zajedno! Ti ljudi s ogromnim plaćama i nikakvim moralom odgovarauj na pitanja, a da ne kažu baš ništa. Te Hrvatska napreduje, ali malo kasni, pa ona se bori protiv korupcije i nitko nije iznad zakona, što bi moglo biti dobro, te oko brodogradnje nemamo dovoljno informacija, brodogradnja bi mogla usporiti pregovore, ali možda neće, a poentira s takvim podcjenjivačkim cinizmom da bi ga trebalo prijaviti samom Vladi Šeksu. U stanju totalnog kolapsa hrvatskog gospodarstva, uništenoj industriji i bremenitoj poljoprivredi, opterećom obrtništvu i opljačkanim javnim poduzećima od strane agresora, u eri svakodnevnog otpuštanja radnika u svim djelatnostima, taj Vandoren nalazi rješenje brodogradnje sa sljedećom uputom: „... Mogu se dogovoriti načini da se radnicima omogući da steknu nove vještine i nađu zaposlenje u drugim sektorima.“ (sic).
Naša brodogradnja bila je donedavna svjetska velesila s vrhunskim kadrom; od rukovodstva, projektanata, izvođača i pratećom infrastrukturom. Takva se stručnost ne stječe prekvalifikacijom na kružocima, večernjim i noćnim školama, kupnjom diploma. Ona se stvara dugotrajnim i mukotrpnim radom, a rezultira sigurnom plaćom i standardom dostojnim truda i znanja. To u ovakvoj Hrvatskoj neće postići, a po svemu sudeći ni u Europskoj uniji.
Post je objavljen 28.11.2010. u 06:00 sati.