Maksova maksimala

nedjelja, 14.11.2010.

KOMENTARI KAO PRESJEK DRUŠTVA

Autor ovoga bloga nikako nije u zabludi da piše nešto značajno, kvalitetno i znanstveno. Imam, naprosto, potrebu razmišljati „na glas“ samo s jednim ciljem. Da iz sebe istjeram frustracije koje mi je nametnula vlast koja rukovodi na samo s mojom egzistencijom, već s egzistencijom i standardom ovoga društva kojemu pripadaju Hrvati, Srbi, Talijani i ini drugi ljudi najrazličitijih nacionalnosti. Sve su to građani Hrvatske jednakopravni po svim člancima Ustava i milijunima zakona koje je donio Hrvatski sabor na prijedlog Vlade.
No, kada se malo bolje zagrebe ispod površine bilo kojeg našeg zakona primjećujete da oni pogoduju bogatima i lopovima. Ako se već zakonodavcu omaklo da je zakon regulirao i obveze poslodavca, posljedica neizvršavanja tih obveza nema. Bogati su dužni milijune; ne samo svojim nabavljačima i radnicima, nego i državi. Država ih toliko štiti da to prelazi u nepodnošljivo druženje i s vlašću i s tajkunima. Mi bogate nazivamo tajkunima u onom podrugljivom smislu, mada su tajkuni u svijetu oni bogati ljudi neogrezli o zakone i moral. Ali takvih kod nas, nažalost, nema.
Kada govorim da država podupire poslodavca u kršenju osnovnih zakonskih odredbi – plaćanje poreza, prireza i doprinosa državi – tragičan primjer je tvornica tekstila Kamensko. Kamensko je tragedija ovoga društva, a nažalost nije osamljena. Radnice te tvornice šest mjeseci nisu primile plaću, institucije države ne reagiraju. Ali, tvornica Kamensko čak dvije godine nije podmirila obveze po pitanju poreza, mirovinskih i zdravstvenih doprinosa – država ni da bi! Možete li zamisliti da dvije godine ne plaćate doprinose državi, a ona šuti. U međuvremenu uspostavlja krizni porez radniku, koji ne prima plaću. Tko je tu lud? O ovomu ni mediji ne pišu dovoljno, ali da je Onur, pa i Šeherezada stigla u Zagreb, zna i Todorić.
Već je deplasirano zbrajati najnovije pljačke javnih poduzeća, umočenost politike u korupciju, i o produbljenju gospodarske krize, ali da je spriječena pljačka, mito i korupcija, da su podmirene sve obveze svih prema državi, krize ne bi ni bilo. No, kod nas se sve što već nije uništeno pljačka sustavno uz blagoslov „pravne“ države.
Nije prvi puta, niti slučajno, da autore blogova, raznih kolumni i upozoravajućih napisa napadaju rodoljubi i domoljubi, veliki i jaki Hrvati, pod parolom da su ti koji upozoravaju mrzitelji svega hrvatskog, izdajnici i komunjare. Busajući se u ta svoja domoljubna hrvatska prsa, služeći HDZ-u i njihovim poltronima, misle da će vječno. Nema više što pljačkati. Opljačkali ste najprije radnika, onda tvornice, sada javna poduzeća i možete svoj moral svaliti na nemoralna leđa blogera i nezavisnih novinara. Ali ovdje države po mjeri čovjeka nema.
Puno puta sam razmišljao da ukinem komentiranje na ovom blogu, ali je uvijek prevagnula demokracija, ako to tako mogu nazvati. Bilo bi suhoparno postove pisati bez mogućnosti da se i drugi uključe u temu. No, ispada sasvim oprečno. Većina komentatora okreće pilu naopako i uvijek hvataju za grkljan onoga koji ukazuje na kriminal, a nikako onoga koji kriminal čini. Sjetite se samo kako su i mediji prestali pisati o ubojstvu Milana Levara. Zar je i on bio izdajnik hrvatskoga naroda. A ubili smo ga s predumišljajem na očigled pravne države samo zato jer se za pravnu državu borio u ratu i u poraću! Sjetite se što je vlast radila Mili Dedakoviću, zapovijedniku obrane Vukovara, kojega su doista proglasili sumnjivim dok ga nisu ušutkali. Gdje ste tada bili vi kojima ova vlast odgovara. Pazite; svakako pokušajte ako možete, odvojiti vlast od države. Država bi trebala biti vječna, a vlast periodična i definirana periodom.
Drugi razlog zašto ću ostaviti komentiranje nalazim u potrebi da svima koji sudjeluju u čitanju ovih postova omogućim i komentiranje, ma kakvo ono bilo. Moguće je da kvaliteta komentara biva refleksija kvalitete samoga bloga pa je onda to presjek intelektualne i moralne razine ove ogulinske sredine, tim više što je sve to zaobljeno skrivenim identitetom. Time je presjek jedne društvene sredine još vjerodostojniji, ali bi trebali imati na umu da su poruke koje zadiru u tuđu privatnost čista perverzija. Zadiranje u privatnost nije prihvatljiva ni za javnu osobu, makar on bio gradonačelnik, župan ili premijer. To se ne odnosi na kritiku njihovog javnog rada i odgovornosti.
A da smanjimo broj komentara i veličinu prostora za intelektualno izražavanje, ne bi bilo loše kada bi pojedinac umjesto dvadeset sitnih komentara ispostavio jedan, kao sažetak svojih umotvorina, ili da i sam otvori svoj blog. U tom slučaju ne smeta nikomu.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv