Maksova maksimala

nedjelja, 29.11.2009.

KARL MARX MEĐU BLAŽENIMA

Crkva je došla do zida. Iz vatikanskog izvora, koji je htio ostati zaštićen, stižu razmišljanja da bi i Karla Marxa trebalo za prvu ruku proglasiti blaženim, a tek nakon dokaza da se istinski borio za proleterijat, za sve prezrene na svijetu, proglasiti i svecem. Ako je Crkva u svojoj povijesti znala proglasiti svetim i nekoga tko je pod pritiskom vlastite savjesti podijelio svoje bogatstvo koje je stečeno pljačkom nemoćnih, i pod stare dane otišao živjeti u špilju uz bezrezervnu molitvu svemogućem Bogu, zašto ne bi mogla proglasiti svetim i samoga Karla Marxa? On se, za razliku od onoga eremita koji nikomu nije pomagao, već vratio opljačkano, i koji se nije trudio zaraditi ni za hranu, već jeo gotove plodove prirode i Boga, ipak trudio razmišljajući i pišući djela koja će jednoga dana dovesti do revolucije toga obespravljenoga proleterijata. On, koliko ja znam, nije negirao Boga, niti ga slavio, nije ni imao potrebu, jer su mu obespravljeni ljudi bili preči, on je zapravo nastavio put kojim je krenuo Isus Krist. Htio diktaturu manjine zamijeniti diktaturom većine.
Ovo – diktatura – to je potpuno demokratski. Ako je većina izabrala određeni političko-ekonomski sustav uokviren zakonima, to je demokratska tvorevina. Ali ta se diktatura većine može srušiti, ne revolucijom kako je bilo u doba Marxa, već slobodnim izborima. Evolucijom, rekao bi Darwin. Evolutivni ciklus nešto je kraći od Darwinova nauka; traje najmanje četiri godine.
E sada, kada je i kleru došlo odozdola do glave da ni vjernik ne vjeruje u kapitalizam, pa bi možda mogao prestati vjerovati i u Crkvu, ponudio je svomu stadu, eto, i malo relaksacije. Rekla je to iz Vatikana, pače, da Marx svojim razmišljanjem o kapitalu i društvenom vlasništvu baš i nije bio na pogrešnom putu. Samo se malo zaigrao on, a malo i ovi kapitalisti.
Vjerojatno zahtjev za beatifikaciju Jean Paul Sartrea nikada neće biti zaprimljen u Vatikanu, pošto je on zaista bio ateist. Bio je ateist, ali mu filozofiju egzistencijalizma prihvaća i današnji poznati riječki dominikanac Marijan Jurčević. Ali Sartreova životna družica Simone de Beauvoire, bez obzira što nikada nisu stupili ni u civilni brak, neki dan je bila glavna junakinja u religioznoj emisiji HRT, Hrvatski radio 1. program u ranim jutarnjim satima poznata pod imenom Duhova misao. Ničim izazvana, urednica te emisije Blaženka Jančić, preko jedne časne sestre pet minuta je govorila o Simone de Beauvoire. Rečeno je, istinabog, da je ona bila agnostična, ali da je u trenucima slabosti, ili nadahnuća, pisala o praznini koja ju udaljava od Boga. Nije bila sigurna da Boga nema, naglašava se, a to bi trebalo za časnu sestru značiti, da Bog postoji. Prisjetimo se maksime Jeana Paula Sartrea; »Osuđen sam da budem slobodan«. U slobodnom prijevodu to bi trebalo značiti da smo slučajno rođeni i da kroz život trebamo u sebi tražiti čovjeka, svoju egzistenciju. Taj egzistencijalizam nije napuštao do svoje smrti, kao ni njegova pratilja Simone de Beauvoire.
E, pa sad, da i naš nekada uvaženi urednik Glasa Koncila, Živko Kustić, ne bi ostao izvan trenda rimokatoličke Crkve, mada je on grkokatolik, i on je u svojoj Jutarnjoj propovijedi u Jutarnjem listu neki dan spomenuo kako je današnji kapitalizam ipak jedno društveno uređenje bez ljudskoga lika.
U isto vrijeme, pak, biskupska samoupravna zajednica Iustitia et pax polaže pravo na ocjenu koje civilizacijske tekovine iz povijesti ovoga naroda, kojega Crkva tobože vodi, imaju biti određene kao državni praznici, zbunjuje, primjećujem, i samoga vjernika. Vjernici nisu više nepismeni, neobrazovani i zaslijepljeni božjim darom duranja i praštanja. Vjernici su iznenađeni da Crkva, naša ispostava, pokušava progurati da su komunizam (oni to zovu antifašizam), nacizam i fašizam tri diktature protiv naroda i da imaju zajednički nazivnik. Pa 22. lipnja 1941. godine ne bi smio biti datum kojega se može uzeti za državni praznik. Koje li sramote! No ni ti biskupi, kao ni naši ministri nemaju srama. Kako bi rekao pokojni Vlado Gotovac; oni se nemaju čega sramiti, jer oni nemaju srama.
Sada se obični smrtnik, bio on vjernik ili ne, mora zapitati što to Crkva zapravo hoće. Protiv Mussolinija nije reagirala, znači prihvatila je fašizam, Hitleru se nije zamjerala, prihvaća i nacizam, socijalizam nju nije prihvatio i sada se buni. Nije samo protiv komunizma i socijalizma, već i protiv antifašizma. A Marxa i egzistencijalizam amnestira, dok kapitalizam više nema ljudskoga lika. Kao – imao ga je!?

nedjelja, 22.11.2009.

STVARA LI SE TO OGULINSKA OPOZICIJA?

Dosta je nezahvalno pohvaliti Ogulin-info, ali – riskirat ću. Preko njihovih internetskih stranica i audio vizualnih uradaka mogao sam si dočarati atmosferu u visokom političkom tijelu jedinice lokalne samouprave; u Gradskom vijeću na njegovoj redovnoj sjednici u utorak, 17. studenoga 2009. godine. Zašto se sjednice Gradskoga vijeća u ovim kriznim vremenima ne održavaju u popodnevnim satima jer, koliko mi je poznato vijećnici ne uzimaju godišnji ili bolovanje toga dana, već imaju normalno plaćeni radni dan i još nagradu što sudjeluju na sjednici. Nije li i to sukob interesa? Ne znam da li se i sastanci upravnih i nadzornih odbora održavaju u radno vrijeme, što naprosto ne vjerujem pošto u takvim odborima sjedi krema ovoga društva i nadasve savjesni i svjesni ljudi kojima je društveni interes uvijek ispred vlastitoga.
Zahvaljujući tako OG-infu bio sam vidno oduševljen kako su svi vijećnici bili uzorno odjeveni i ukrašeni svjetskim simbolom hrvatstva – kravatom. Možda ovdje ima malo ironije, ali, ruku na srce, bilo ih je ugodno za vidjeti bez obzira na stranačku pripadnost, brkove i bradu. A kada bi OG-info popravio kvalitetu tona možda bi se jasnije moglo čuti čije se to fekalije koje, vijećnici i svi mi, od milja zovemo govna, valjaju niz kanjon rijeke Dobre u samoj povijesnoj jezgri grada. Da li su to govna vijećnika koji ih je snimio amaterskom kamerom, a nije ih obilježio radi identifikacije, da li su to govna gradonačelnika, kako je netko viknuo uz video uradak OG-infa, ili su to govna HDZ-ove garnitute koja se našla iznenađena, ali i uvrijeđena, kako to jedan obični vijećnik ima pravo bez identifikacije tko je proizveo fekalije, snimati tako kompromitirajući sadržaj. Ponašanje gradonačelnika upućuje da se ubuduće na sjednicu Gradskoga vijeća umjesto nosača zvuka i slike izljeva u kanjon dostavi uzorak fekalnog valjka koji bi se poslao na analizu. DNK metodom nije teško pronaći počinitelja inkriminiranog čina. Tada bi doista utvrdili da ta govna nisu ni vaša, ni njihova, već naša!
Nije pitanje ekocida bila jedina važna tema na prošloj sjednici Gradskoga vijeća, premda ju nije moglo zasjeniti pitanje „privremenog“ prometnog rješenja rotora kod „Tri palme“ preko kojega se sa Svetoga Jakova i iz Bolničke nije moguće uputiti na Krlenac i Vučiće, već produžiti u centar grada do onoga prvoizgrađenog rotora kod MD-a i vratiti kod Triju palmi, samo u drugoj kolnoj traki koja dozvoljava skretanje u Vučiće. Ako je to rješenje privremeno, onda je konačno rješenje jako skupo, a ako je neka greška, onda je kriv investitor, ili investitori, svejedno je narodu koji to plaća. A platio je narod puno grešaka ove vlasti; od unikatne teniske dvorane, rasvjete stadiona, kupoprodaja stadionskih tribina i poslovnih prostora ispod njih, projekta Kranjčevke, mletačke sječe gradskog parka, do sumanutog ulaganja u poduzetničku zonu za koju nitko nije zainteresiran osim nekih insolventnih tvrtki ili tvrtki s osnivačkim kapitalom od 500 kuna. Oporbeni ekonomski stručnjak upravo je na ovoj sjednici postavio pitanje što takve tvrtke, identificirane na internetu, rade u Poslovnoj zoni i koje koristi od njih. A nakon toga se postavlja i pitanje što u toj zoni, od njenog osnivanja do danas, rade isluženi tramvajci umjesto mladih neopterećenih stručnjaka koji su završili kapitalističke, a ne kumrovačke škole. Ako smo se opredijelili za kapitalizam ponašajmo se tako, samo da nam nositelji kapitalizma ne završe obvezno u istražnim zatvorima ili u bijegu pred pravnom državom.
Točku na „i“ ove rasprave stavio je lider ogulinske ljevice koji je dosta kompetentno postavio (ne prvi puta) pitanje proračuna za iduću godinu; da li taj proračun treba biti aktivan ili pasivan (u mom slobodnom prijevodu) odnosno; da li proračunski rashodi trebaju pratiti razvojnu ekonomsku politiku za stvaranje nove vrijednosti, dohotka, ili taj rashod usmjeriti na spotr, kulturu i kozmetičko uređenje grada. Tko će u tom slučaju puniti taj gradski proračun? Državni, županijski i lokalni službenici.
Gradonačelnik je zatečen. Ne zna da itko pušta fekalije u Dobru i u postavljene kolektore općenito, tko je to rekao da je rotor privremen, otkud u Poslovnoj zoni firme koje su nesposobne plaćati svoje obveze? Uzdrman je jer dobiva više informacija od opozicije na sjednici Gradskog vijeća, nego od svojih doušnika između dviju sjednica.
Već smo zaboravili vremena kada je Vuković kontrolirao vlast, kada je tu istu vlast Dubravka uzbunjivala svojim istupima, pa malo Tomika, pa bivši HSP-ovac Željko.
Vraća li se to opzicija na svoj početni položaj s kojega se korigira bahati vlastodržac?
P.S. Dobronamjerno: nasuprot opozicije nije pozicija, već vlast!

nedjelja, 15.11.2009.

MJESEC BORBE PROTIV ALKOHOLIZMA

Samo nekoliko dana nakon Martinja, 15. studenoga, počinje mjesec borbe protiv alkoholizma. Za alkoholičare i njihove obitelji borba će potrajati nešto duže, a za one koji ne žele učiti na vlastitim greškama savjetujemo da se klone čašice.
Tako počinje jadan od milijuna članaka napisanih o alkoholizmu kao modernoj bolesti od koje se pod hitno treba izliječiti, ako za to imate volje i podrške. Nedavno je jedan dobronamjernik u komentaru na ovom blogu vrlo duhovito pokušao dočarati kako nam je ovaj Ogulin u izvjesnom smislu tandrljača. Nalazi se između Gorskog kotara, Like i Korduna te ne zna kamo pripada. A kamo god krene na periferiji je. Poentirao je to u komentaru upravo ovako: „Smatrao sam da je ovaj uvod bio potreban kako bi događaj od 21. veljače 2000. godine u 21 sati bio snažniji i dobio na težini. Naime, toga dana Ogulin je preko kluba liječenih alkoholičara s periferije preseljen u hrvatsku metropolu i na kratko postao centar Hrvatske. Bio je pozvan i prozvan na Hrvatski radio, 2. program, u emisiju "Vi i vaše zdravlje" kod voditeljice gospođe Dalije Grin i njezina gosta pimarijusa dr. Željka Marinića s Odjela za alkoholizam Psihijatrijske bolnice u Zagrebu.“ U potpisu . • 12.10.2009. u 14:37.
Primijetio sam da mnogima nije bilo jasno što je značio taj komentar. Naime, tih godina na 2. programu Hrvatskoga radija tjedno je emitirana emisija „Vi i vaše zdravlje“ koja je govorila o alkoholizmu. Dana 21. veljače 2000. godine tri člana kluba apstinenata, ili Kluba liječenih alkoholičara Ogulin, sudjelovala su u toj emisiji dajući na znanje i u javnost da se i Ogulin našao među onima koji se na određeni način bore protiv toga poroka, ovisnosti o alkoholu kao opakoj bolesti lokalnoga društva i društva u cjelini.
Zašto je ovaj komentator izabrao 12. listopada da spomene tu emisiju, i sudjelovanje ogulinskih apstinenata u njoj, teško je odvagnuti, ali se ja smatram kompetentnim da ovdje kažem kako je Klub liječenih alkoholičara u Ogulinu osnovan davne 1978. godine i u kontinuitetu funkcionira do danas. Nažalost je ovo izgleda i posljednja godina jer je smrću njegovog dugogodišnjeg predsjednika Jurja Lončarića Klub ostao bez jedinog pravog entuzijasta koji je apstinirao gotovo koliko je star i Klub.
Alkoholizam je bolest ovisnosti koja je možda i najstarija takva bolest i protiv koje se svako pošteno socijalno društvo bori svim pozitivnim sredstvima. I Hrvatska se sve do 1991. godine borila protiv nje, a za zdravije društvo dala je nekoliko vrhunskih stručnjaka svjetskoga glasa. Među njima najznačajniji je prof. Vladimir Hudolin po kojemu se i liječenje protiv alkoholizma nazvalo „Hudolinova škola“ koja je priznata i prihvaćena u mnogim zemljama svijeta. On je stručno razlučio pijenje društvenoga potrošača do ovisnosti kao medicinske kategorije, a ne karakterne osobine. Naravno da alkoholizam nije bolest kao rak debeloga crijeva, recimo, jer tu bolest odabiremo gotovo namjerno, kao što bolest bronhija odabiremo ovisnošću o nikotinu. Profesora Hudolina pratio je i naslijedio prof. Branko Lang koji je za alkoholizam dao jednu briljantnu definiciju: „Ovisnici i umjereni pilci idu dvjema obalama rijeke, obalama spojenim mostom. Preko mosta odvija se veliki promet u jednom smjeru: od obale društvenih potrošača do obale alkoholičara i razmišljaju na način koji njima odgovara. Umjereni pilci misle da nikada neće stići na onu drugu obalu, a alkoholičari misle da nikada nisu ni prešli most. Teško je društvenom potrošaču približiti mišljenje da je njihovo pijenje rizično ponašanje i da su jednom nogom već na mostu, a alkoholičaru da mora prijeći dosta nizvodno da nađe obalu apstinencije.“
Teško je ne primijetiti da se u ovom društvu čovjek koji se liječi od alkoholizma smatra većim griješnikom od alkoholičara te da je liječenje veća sramota od pijenja. Nije rijetkost da pri zapošljavanju kandidat bude upitan da li se liječio od alkohola i bio odbijen, a da nikoga nitko ne upita da li je alkoholičar! Zbog takvih primitivnih odnosa apstinent se neće hvaliti da se liječio, ali ga nikada neće biti sram to priznati. I to iz jednog vrlo snažnog razloga. Odlučiti se na liječenje i ostati apstinent može samo karakteran tip, odlučiti se na takav korak može samo hrabar čovjek pa stoga može biti ponosan na sebe. A društvo mu zbog toga treba dati podršku jednako snažnu kao što mu treba dati i obitelj. Ne odnosi se ovo samo na alkoholizam, već i na sve druge ovisnosti; pušenje, kockanje, drogiranje. Seks se izuzima iz ovih kategorija.

nedjelja, 08.11.2009.

UPRAVNI I NADZORNI ODBORI PODUZEĆA

Da li se netko upitao koliko u trgovačkom poduzeću s ograničenom odgovornošću, javnom poduzeć ili dioničkom društvu, koštaju oni pusti upravni i nadzorni odbori. Ti odbori, ovisno o veličini poduzeća broje devet, sedam ili pet članova. Zakonodavac je rekao da pored vlasnika poduzeća, njegovoga ditektora i menadžera mora na teret radničke klase biti i ti odbori koji će „osmišljavati strategiju proizvodnje i kontrolirati poslovanje u financijskom i inom smislu“.
Zakonom o tim društvima zamišljeno je da članovi tih obaju odbora budu stručni, zapravo najstručniji, najkompetentniji, ljudi koji će svojim angažmanom izvan radnog vremena, jer su zaposleni u drugim ustanovama, podići kvalitetu poslovanja do neslućenih razmjera. Ako to iz objektivnih razloga neće uspjeti, tu se nađe institut stečaja i stečajnog upravitelja koji će, obično, likvidirati takvu firmu, ostaviti veći broj vjerovnike bez naknade, a radnike bez većeg dijela neisplaćenog dohotka.
Novac koji će se naprije potrošiti otići će na menadžerske nagrade, plaće svim članovima nadzornih i upravnih odbora te podmirenja dugova odabranim vjerovnicima. Radnici, poslani na burzu rada, bit će sretni da nisu vlasniku, nekom zecu ili pađenu, ostali dužni otplaćivati njihove kredite za vikendicu, Ferari ili jahtu. O zdravstvenom i mirovinskom podmirivanju obveza nećemo se ovdje zamarati, jer poslodavcu za to nije doteklo novaca. Radnik je bez prebijene kune poslan na Ured za zapošljavanje, ali se neće moći liječiti, niti upisati mirovinski staž. Socijalni aspekt koji je deklariran Ustavom i ustavnim zakonima Republike Hrvatske rasplinuo se u nastojanju da kapitalisti i tajkuni namire svoje pretjerane potebe za grabeži.
Zakon o imenovanju članova tih odbora nigdje nije dotakao način odabira članova pa je to, naravno, ostalo na savjesti osnivača ili većinskog vlasnika poduzeća. A on je radi sprege s vlasti morao slušati politiku ili pasti u nemilost pri dodjeli poslova i ostvarivanju dohotka. Odatle smrdi politička podobnost, kriminal i korupcija. Odatle taj entuzijazam za vlašću, odatle nekompetencija političke garniture.
Ako bi se netko htio pozabaviti koliko košta jedan upravni odbor i jedan nadzorni odbor u nekoj firmi za ilustraciju je podatak da je, recimo, u nekadašnjoj propaloj firmi IGM Tounj svaki član odbora ubirao nagradu za svoje imenovanje u iznosu od jedne prosječne plaće u tom poduzeću, a to je bilo oko 3.000 kuna. Što godišnje za jednog člana iznosi 36.000 kuna, a za četrnaest članova, što jednog, što drugog odbora, ciglih 504.000 kuna! U jednom od odbora IGM-a sjedio je desetak godina i bivši gradonačelnik Ogulina. Naravno da je u manim firmama sjedilo manje članova, uglavnom pet, uz manje naknade, ali u većim, posebno javnim poduzećima naknade su bile veće. To bi se mogla zvati tiha postprivatizacijska pljačka radnog naroda Republike Hrvatske. Sjećate se svih tih propalih, ili još uvijek polumrtvih, firmi samo na ogulinskom području; DIP-a Ogulin, Josipdol, Drežnica, Jasenak, Gomirje, pa; Ventilatora, Sintala, PKS-a, Izgradnje, Prevoza, Tvornice celuloze Plaški, IGM-a, Opće bolnice, Doma zdravlja, dječjih vrtića i Hoc-a Bjelolasica. Sve je uglavnom propalo, ali su se stečajni upravitelji i članovi nadzornih i upravnih odbora debelo obogatili. A sve su to mahom bili političari od malih - u općinama, gradovima i županijama, do vrlih ministara. Ne mali broj sjedio je u pet, deset i petnaest takvih odbora.
E sad, većina tih članova nije ni sjedila na sjednicama tih odbora pošto one nisu ni održavane, a završne godišnje izvještaje predsjednicima odbora pisao je pravnik poduzeća ili šef računovodstva.
Može li se netko začuditi zašto su sve afere u tim malim poduzećima dovele do njihovih likvidacija, a u ovim velikim javnim poduzećima došle su na površinu pljačke, korupcije, nemar i svakojake nesreće koje se plaćaju dijelovima ljudskih tijela i ljudskim životima. O egzistencijama preživjelih nitko živ ne odgovara, kao ni za te nesreće. Barba Luka, nažalost, nije jedini koji je svoje rodijake naučio primati velike plaće, niti je Buljubašić jedini koji svojom plaćom povećava cijenu struje po jedinice mjere.
Stoga je dobro da ROG eskivira reći o pravom stanju stvari u Ogulinu, stoga je svejedno da li će Prekršajni sud imati sjedište u Ogulinu, ili će biti Ispostava Karlovačkog suda. Važnije je da će sudac fizički biti u Ogulinu, ali neće sam sebi biti šef. Omalovažen je samo Grad Ogulin o kojemu brine gradonačelnik i njegova, uskoro, tri zamjenika.

P.S. Upravo saznah da je danas, u subotu 7. studenoga 2009. godine umro dr. Miljenko Plavljanić. Hvala mu za ono dobro što je učinio za Ogulin i Ogulince.

nedjelja, 01.11.2009.

NEKA BJEŽI TKO BJEŽATI MORA

Bez obzira što ovo moje pražnjenje ima za cilj okupiti kritičnu biračku masu koja bi se usudila svrgnuti nenarodnu vlast koja je svojim zakonima omogućila pljačku vlastitoga naroda nezabilježenu u njegovoj povijesti od stoljeća sedmog. Stvaratelji tih novih zakona još uvijek znaju reći da se Hrvatima 1991. godine ostvario san dug 14 stoljeća i da im se dogodio Dan da budu svoji na svom, ma što to značilo. A značilo je (i znači) da nas više ne izrabljuju Mlečani, Osmanlije, Austrijanci, Ugri ili Srbi. Sada nas pljačka domaća mafija pod pokroviteljstvom HDZ-a, vladajuće stranke.
Nisam preteciozan da bih mislio kako mogu dijeliti lekcije iz struka koje ne poznajem, ali mogu dati svoja zapažanja o bijedi ovoga društva koji je naglavačke okrenuo sustav vrijednosti. U tom se smislu kreće moja nostalgija za prošlim vremenima koja su stvarala atmosferu skromnosti, poštenja, odgovornosti i ljudskosti. Bez obzira na vjeru, ateizam, nacionalnost. Vjerâ i nacionalnosti imamo bezbroj, ali je moral samo jedan. I to - potpuno autonoman.
Moja pretencioznost ruši se potpuno kada pročitam komentare kompetentnih ljudi koji mi osporavaju autoritet argumentiranim izjavama da znaju tko sam, gdje radim, kako trošim društvene vrijednosti koje je stvorila ova vlast, kako sam produkt birokracije, ne razumijem proizvodne procese jer nisam okusio taj kruh i da radno vrijeme i radne prostorije koristim za sprdanje sirotinji koja se boji za svoju egzistenciju. Ta sirotinja su radnici privatnih, državnih i dioničarskih društava kojima je oduzeta egzistencijalna sigurnost, ali, što je još gore, oduzeto im je dostojanstvo. Ako žele raditi bez plaće i dostojanstva neka žive u strahu.
Ovi kompetentni komentatori, koji autoru ovoga bloga osporavaju vjerodostojnost, zaduženi su od vlasti da to čine. Kada spominju da pišem za radnog vremena ne razmišljajući izbace svoj komentar baš u radno vrijeme, a kada dokazuju da u privatne svrhe koristim radne prostorije marali bi dežurati negdje blizu tih prostorija. Zauzeti su, jadni, cio dan. Cio dan su na zadatku. Zato ne plaćaju oni mene, plaćam je njih da me prate.
Evo nekih komentara koje sam izabrao i skratio, naravno, da izrazim samo najvažnije:
»Kad je bila Nama aktualna?????????? Ako Maks hoće može ići u Madig ili Tp Ogulin, njihovi su dućani povratak u prošlost. Čemu najjjjviše teži "naš" Maks. (.....) Privređuju radni ljudi koji su za Maksa nepoznanica jer nije dio te kategorije. A svjetlo u ustanovi u kojoj on zarađuje kruh u tim svojim kasnim godinama ( bolje bi bilo da oslobodi radno mjesto za nove snage ) i kasnim satima ionako plaća država tj. narod.« . • 30.10.2009. u 11:36
»Ovo ovdje je samo razbibriga i nadmudrivanje. Pogotovo od Maksa. Imao je on i te kako prilike učiniti konkretne stvari ali kako kad i on sam ima dvostruka pravila i mjerila. Logika i moral bi trebala biti jednoobrazni i svima prihvatljivi. Za sada vladaju lupeži.« . • 24.10.2009. u 14:47
»A čini mi se da ćeš i sada morati mjenjati mjesto redakcije jer će ipak oni koje najviše blatiš tražiti da bar ne koristiš njihov prostor. Je da je nakon radnog vremena al ipak je previše. halooo..... « pajo • 11.10.2009. u 09:5
»Neću tvrditi da je kriminal pisati na poslu privatne stvari. Zar ne misliš da se radi o dvostrukim mjerilima za istu stvar.« pajo • 11.10.2009. u 22:57
»Ovaj poduži tekst je pisao Maks dok je još volio Ogulin i ogulince!« istina • 15.10.2009. u 08:20
»bez veze tekst a i komentari. sve gluplje za glupljim..« # • 29.09.2009. u 21:30
»Pljuješ Maks po svima. Pluješ, a tvoje procjene i krediti u ratu za srušene kuće???? Moraš biti čista obraza da pljuješ po generaciji koja nije jadna već nemoćna. Nemoć nije za sprdanje. U nemoći se čovjek okreće i Bogu i Bližnjem i Prijatelju. Normalno je da se čovjek, nemoćan da promjeni svoju budućnost i budućnost svoga djeteta boji reći istinu. Sprdaš se stalno sa malim čovjekom. A mali čovjek će kad bude pravo vrijeme pokrenuti lavinu.« istina • 20.09.2009. u 15:08
To je samo dio komentara čijim autorima nije bitan argumentirani sadržaj postova na ovom blogu, njima je bitno što taj sadržaj nije u interesu vlasti, nije im bitan ni Maks. Njima je važno ocrniti bilo kojega autora koji piše nepovoljno o bahatoj i nekompetentnoj vlasti na bilo kojoj razini. A za povratak u prošlost ja odem u Billu. Spomenuo sam ju. Ja ću jednoga dana mirne savjesti odstupiti jer sam ovomu društvu, bez obzira u kojoj državi, dao više od aktualnih HDZ-ovaca i stoga ne moram bježati kao premijeri, potpremijeri i razni zagorci s teškim kovčezima u gepeku.

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv