Da li se netko upitao koliko u trgovačkom poduzeću s ograničenom odgovornošću, javnom poduzeć ili dioničkom društvu, koštaju oni pusti upravni i nadzorni odbori. Ti odbori, ovisno o veličini poduzeća broje devet, sedam ili pet članova. Zakonodavac je rekao da pored vlasnika poduzeća, njegovoga ditektora i menadžera mora na teret radničke klase biti i ti odbori koji će „osmišljavati strategiju proizvodnje i kontrolirati poslovanje u financijskom i inom smislu“.
Zakonom o tim društvima zamišljeno je da članovi tih obaju odbora budu stručni, zapravo najstručniji, najkompetentniji, ljudi koji će svojim angažmanom izvan radnog vremena, jer su zaposleni u drugim ustanovama, podići kvalitetu poslovanja do neslućenih razmjera. Ako to iz objektivnih razloga neće uspjeti, tu se nađe institut stečaja i stečajnog upravitelja koji će, obično, likvidirati takvu firmu, ostaviti veći broj vjerovnike bez naknade, a radnike bez većeg dijela neisplaćenog dohotka.
Novac koji će se naprije potrošiti otići će na menadžerske nagrade, plaće svim članovima nadzornih i upravnih odbora te podmirenja dugova odabranim vjerovnicima. Radnici, poslani na burzu rada, bit će sretni da nisu vlasniku, nekom zecu ili pađenu, ostali dužni otplaćivati njihove kredite za vikendicu, Ferari ili jahtu. O zdravstvenom i mirovinskom podmirivanju obveza nećemo se ovdje zamarati, jer poslodavcu za to nije doteklo novaca. Radnik je bez prebijene kune poslan na Ured za zapošljavanje, ali se neće moći liječiti, niti upisati mirovinski staž. Socijalni aspekt koji je deklariran Ustavom i ustavnim zakonima Republike Hrvatske rasplinuo se u nastojanju da kapitalisti i tajkuni namire svoje pretjerane potebe za grabeži.
Zakon o imenovanju članova tih odbora nigdje nije dotakao način odabira članova pa je to, naravno, ostalo na savjesti osnivača ili većinskog vlasnika poduzeća. A on je radi sprege s vlasti morao slušati politiku ili pasti u nemilost pri dodjeli poslova i ostvarivanju dohotka. Odatle smrdi politička podobnost, kriminal i korupcija. Odatle taj entuzijazam za vlašću, odatle nekompetencija političke garniture.
Ako bi se netko htio pozabaviti koliko košta jedan upravni odbor i jedan nadzorni odbor u nekoj firmi za ilustraciju je podatak da je, recimo, u nekadašnjoj propaloj firmi IGM Tounj svaki član odbora ubirao nagradu za svoje imenovanje u iznosu od jedne prosječne plaće u tom poduzeću, a to je bilo oko 3.000 kuna. Što godišnje za jednog člana iznosi 36.000 kuna, a za četrnaest članova, što jednog, što drugog odbora, ciglih 504.000 kuna! U jednom od odbora IGM-a sjedio je desetak godina i bivši gradonačelnik Ogulina. Naravno da je u manim firmama sjedilo manje članova, uglavnom pet, uz manje naknade, ali u većim, posebno javnim poduzećima naknade su bile veće. To bi se mogla zvati tiha postprivatizacijska pljačka radnog naroda Republike Hrvatske. Sjećate se svih tih propalih, ili još uvijek polumrtvih, firmi samo na ogulinskom području; DIP-a Ogulin, Josipdol, Drežnica, Jasenak, Gomirje, pa; Ventilatora, Sintala, PKS-a, Izgradnje, Prevoza, Tvornice celuloze Plaški, IGM-a, Opće bolnice, Doma zdravlja, dječjih vrtića i Hoc-a Bjelolasica. Sve je uglavnom propalo, ali su se stečajni upravitelji i članovi nadzornih i upravnih odbora debelo obogatili. A sve su to mahom bili političari od malih - u općinama, gradovima i županijama, do vrlih ministara. Ne mali broj sjedio je u pet, deset i petnaest takvih odbora.
E sad, većina tih članova nije ni sjedila na sjednicama tih odbora pošto one nisu ni održavane, a završne godišnje izvještaje predsjednicima odbora pisao je pravnik poduzeća ili šef računovodstva.
Može li se netko začuditi zašto su sve afere u tim malim poduzećima dovele do njihovih likvidacija, a u ovim velikim javnim poduzećima došle su na površinu pljačke, korupcije, nemar i svakojake nesreće koje se plaćaju dijelovima ljudskih tijela i ljudskim životima. O egzistencijama preživjelih nitko živ ne odgovara, kao ni za te nesreće. Barba Luka, nažalost, nije jedini koji je svoje rodijake naučio primati velike plaće, niti je Buljubašić jedini koji svojom plaćom povećava cijenu struje po jedinice mjere.
Stoga je dobro da ROG eskivira reći o pravom stanju stvari u Ogulinu, stoga je svejedno da li će Prekršajni sud imati sjedište u Ogulinu, ili će biti Ispostava Karlovačkog suda. Važnije je da će sudac fizički biti u Ogulinu, ali neće sam sebi biti šef. Omalovažen je samo Grad Ogulin o kojemu brine gradonačelnik i njegova, uskoro, tri zamjenika.
P.S. Upravo saznah da je danas, u subotu 7. studenoga 2009. godine umro dr. Miljenko Plavljanić. Hvala mu za ono dobro što je učinio za Ogulin i Ogulince.
Post je objavljen 08.11.2009. u 07:00 sati.