Maksova maksimala

nedjelja, 29.11.2009.

KARL MARX MEĐU BLAŽENIMA

Crkva je došla do zida. Iz vatikanskog izvora, koji je htio ostati zaštićen, stižu razmišljanja da bi i Karla Marxa trebalo za prvu ruku proglasiti blaženim, a tek nakon dokaza da se istinski borio za proleterijat, za sve prezrene na svijetu, proglasiti i svecem. Ako je Crkva u svojoj povijesti znala proglasiti svetim i nekoga tko je pod pritiskom vlastite savjesti podijelio svoje bogatstvo koje je stečeno pljačkom nemoćnih, i pod stare dane otišao živjeti u špilju uz bezrezervnu molitvu svemogućem Bogu, zašto ne bi mogla proglasiti svetim i samoga Karla Marxa? On se, za razliku od onoga eremita koji nikomu nije pomagao, već vratio opljačkano, i koji se nije trudio zaraditi ni za hranu, već jeo gotove plodove prirode i Boga, ipak trudio razmišljajući i pišući djela koja će jednoga dana dovesti do revolucije toga obespravljenoga proleterijata. On, koliko ja znam, nije negirao Boga, niti ga slavio, nije ni imao potrebu, jer su mu obespravljeni ljudi bili preči, on je zapravo nastavio put kojim je krenuo Isus Krist. Htio diktaturu manjine zamijeniti diktaturom većine.
Ovo – diktatura – to je potpuno demokratski. Ako je većina izabrala određeni političko-ekonomski sustav uokviren zakonima, to je demokratska tvorevina. Ali ta se diktatura većine može srušiti, ne revolucijom kako je bilo u doba Marxa, već slobodnim izborima. Evolucijom, rekao bi Darwin. Evolutivni ciklus nešto je kraći od Darwinova nauka; traje najmanje četiri godine.
E sada, kada je i kleru došlo odozdola do glave da ni vjernik ne vjeruje u kapitalizam, pa bi možda mogao prestati vjerovati i u Crkvu, ponudio je svomu stadu, eto, i malo relaksacije. Rekla je to iz Vatikana, pače, da Marx svojim razmišljanjem o kapitalu i društvenom vlasništvu baš i nije bio na pogrešnom putu. Samo se malo zaigrao on, a malo i ovi kapitalisti.
Vjerojatno zahtjev za beatifikaciju Jean Paul Sartrea nikada neće biti zaprimljen u Vatikanu, pošto je on zaista bio ateist. Bio je ateist, ali mu filozofiju egzistencijalizma prihvaća i današnji poznati riječki dominikanac Marijan Jurčević. Ali Sartreova životna družica Simone de Beauvoire, bez obzira što nikada nisu stupili ni u civilni brak, neki dan je bila glavna junakinja u religioznoj emisiji HRT, Hrvatski radio 1. program u ranim jutarnjim satima poznata pod imenom Duhova misao. Ničim izazvana, urednica te emisije Blaženka Jančić, preko jedne časne sestre pet minuta je govorila o Simone de Beauvoire. Rečeno je, istinabog, da je ona bila agnostična, ali da je u trenucima slabosti, ili nadahnuća, pisala o praznini koja ju udaljava od Boga. Nije bila sigurna da Boga nema, naglašava se, a to bi trebalo za časnu sestru značiti, da Bog postoji. Prisjetimo se maksime Jeana Paula Sartrea; »Osuđen sam da budem slobodan«. U slobodnom prijevodu to bi trebalo značiti da smo slučajno rođeni i da kroz život trebamo u sebi tražiti čovjeka, svoju egzistenciju. Taj egzistencijalizam nije napuštao do svoje smrti, kao ni njegova pratilja Simone de Beauvoire.
E, pa sad, da i naš nekada uvaženi urednik Glasa Koncila, Živko Kustić, ne bi ostao izvan trenda rimokatoličke Crkve, mada je on grkokatolik, i on je u svojoj Jutarnjoj propovijedi u Jutarnjem listu neki dan spomenuo kako je današnji kapitalizam ipak jedno društveno uređenje bez ljudskoga lika.
U isto vrijeme, pak, biskupska samoupravna zajednica Iustitia et pax polaže pravo na ocjenu koje civilizacijske tekovine iz povijesti ovoga naroda, kojega Crkva tobože vodi, imaju biti određene kao državni praznici, zbunjuje, primjećujem, i samoga vjernika. Vjernici nisu više nepismeni, neobrazovani i zaslijepljeni božjim darom duranja i praštanja. Vjernici su iznenađeni da Crkva, naša ispostava, pokušava progurati da su komunizam (oni to zovu antifašizam), nacizam i fašizam tri diktature protiv naroda i da imaju zajednički nazivnik. Pa 22. lipnja 1941. godine ne bi smio biti datum kojega se može uzeti za državni praznik. Koje li sramote! No ni ti biskupi, kao ni naši ministri nemaju srama. Kako bi rekao pokojni Vlado Gotovac; oni se nemaju čega sramiti, jer oni nemaju srama.
Sada se obični smrtnik, bio on vjernik ili ne, mora zapitati što to Crkva zapravo hoće. Protiv Mussolinija nije reagirala, znači prihvatila je fašizam, Hitleru se nije zamjerala, prihvaća i nacizam, socijalizam nju nije prihvatio i sada se buni. Nije samo protiv komunizma i socijalizma, već i protiv antifašizma. A Marxa i egzistencijalizam amnestira, dok kapitalizam više nema ljudskoga lika. Kao – imao ga je!?

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv