Maksova maksimala

nedjelja, 25.10.2009.

NEPUŠAČI POPUŠILI, A PUŠAČI PUŠE ŠETAJUĆI

Evo, opet je u provedbI najgluplji zakon u većini europskih zemalja o ljetno-zimskom mjerenju vremena! Sjećam se da je bivša Jugoslavija dugo odoljevala tom zakonu i po tome smo bili napredniji i od samoga Zapada. Bilo nam je dovoljno što se ta Europa i Svijet od istoka prema zapadu nalaze u raznim vremenskim zonama pa ti je i danas najsigurnije da se ne mičeš s ogulinske geografske dužine koja se nalazi samo jedan sat istočno od raja, ako raj smatramo početnim meridijanom, onom u Londonu. Zašto baš u Londonu, kada nam se taj zapekao u ovom kvalifikacijskom ciklusu za svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj Republici. Ma, uostalom tako je i bolje jer, tko bi našim reprezentativcima objasnio da je tamo, u Pretoriji ili Johannesburgu, plus dva sata od Wembleya, a kada bi još morali igrati s Englezima...
Sjećam se kada se davnih godina po Zagrebu počelo govoriti da će i tu doći do bioritmičkog poremećaja radi ljetnog vremena (jer je zimsko vrijeme zapravo pravo) tadašnji Narodni magazin ili popularnije „Nama“ upravo je gradila novu trgovinu na Kvaternikovom trgu i preprijektirala je tu ogromnu zgradurinu tako da nema niti jednog prozora ni danas. Vrata vjerojatno postoje, ali samo da nesretni kupac može zaći u taj žrvanj koji naprosto melje lovu. Tako je Nama na Kvatriću izbjegla šokove današnjeg ljetno-zimskog ritma koji traje od 1983. godine, a taj genije koji je to izmislio rekao je da je to radi smanjenja troškova energije, posebno električne. Tako farmeri i farmerice moraju privikavati stoku krupnog i sitnog zuba s proljeća i jeseni na nove uvjete prehrane, ali i na plantažama je biljke trebalo genetski preodgojiti. Zato sada imamo više teladi s dvije glave, prasadi s pet-šest šunki i GMO presad.
Kako se Nama na Kvatriću dosjetila eliminirati ljetno-zimske šokove pa rasvjeta gori 24 sata dnevno, tako je to izvela i ogulinska Billa. Oni su u zadnji čas postavili vrata jer je projektantu bilo rečeno da svaki komadić zida treba iskoristiti za police s artiklima. Potrošnja struje povećana je samo za cjelodnevnu rasvjetu i prisilnu ventilaciju. Ništa tu nema prirodnoga. Osim psovki pri plaćanju računa na blagajni.
Htio sam, zapravo, reći da je i taj zakon kontroverzan jer se više energije troši sada nego prije zakona o mjerenju vremena.
Ovaj zakon dopunjen je još čudnijim hrvatskim Zakonom o prometu koji, eto, nalaže da se u tom zimskom periodu treba dodatno opteretiti potrošnja energije i zagađenje okoliša obveznim paljenjem svjetala na automobilima (!?).
No, i taj zakon ide uz bok naprednog hrvatskog zakonodavstva o pijenju alkohola za vozače, o nošenju i dilanju narkotika, umjetnoj oplodnji na biskupski način i, na kraju o nepušenju u uredima i ugostiteljskim prostorima.
Najeklatantniji primjer (eklatantan je učevnije od; jasan, očit, zoran) kontroverzije toga zakona leži u ovomu; on zabranjuje pušenje u zatvorenom prostoru kako bi se mogla održati kvalitetna atmosfera koja pospješuje zdravlju tih zatvorenika (službenika i namještenika) i povećava radnu efektivu, proizvodnju. Zato pušači moraju pušiti izvan proizvodnih i uredskih prostora. I sada se sjetih jednog službenika komunalnog poduzeća koji je u ratnim vremenima stigao negdje od Zavidovića (u koji se više ne smije vratiti) da bi preuzeo vlast u Plaškom, osiromašenom u Domovinskom ratu materijalno i kadrovski, eda bi nakon obnove Plaškog pomogao i ogulinskoj jedinici lokalne samouprave, ali po pitanju komunalija. Na izmišljeno radno mjesto nije dugo čekao kao što čekaju domaći Ogulinci, a ono se kretalo oko aparata za espreso kavu i pepeljare, pošto je prognanik strastveni kavopija i pušač. No, ovaj najnoviji zakon o pušenju, ili nepušenju, odvojio ga je od kafe aparata i uputio na otvoreni prostor. Zdravije, naravno, i za njega, ali i za službenike nepušače. Kako ustavno pravo dozvoljava pušenje bez ograničenja broje cigareta, a zakonom je regulirano mjesto gdje se to može činiti, sve je eklatantno. Zaslužni službenik mora svoju kvotu ispušiti na otvorenom, a nepušači mogu savjesnije i efikasnije raditi u zatvorenom. Bez zagađenja.
Zakon je zapravo htio reći da su nepušači popušili, a pušači puše i dalje. Zato je specijalne pušače, pored izmišljenog radnog mjesta, moguće opteretiti i snimanjem grada i stanovnika Ogulina kako bi vlast imala pouzdane podatke što to narod govori i što mu manjka. Da se to ispravi!

nedjelja, 18.10.2009.

POVRATAK U BUDUĆNOST

Neki dan Mladen je došao do mene i predao mi je jedno pismo koje otprilike glasi ovako:
U preambuli Prostornog plana uređenja Grada Ogulina u dva maha se proteže uputa da se na ruralnom području Ogulina, kao jedinice lokalne samouprave, preporuča stvaranje obiteljske poljoprivredne proizvodnje, a izrijekom se spominje naselje Desmerice. Kupio je zemljište u Cindrićima i pripremio se za gradnju stočne farme krâva muzara. Zemljište je izvan građevinskog područja što je idealno za takvu farmu. Međutim, staja mora biti udaljena od granice građevinskog područja najmanje 150 metara! To u konkretnom slučaju nije moglo biti zadovoljeno premda nema ni jedne naseljene kuće na tom dijelu, već je građevno područje projektirano na bazi starih katastarskih operata u kojima su ucrtane stare kuće kojih danas nema. Zaselak Cindrići odavna je raseljen, a ostale su dvije vikendice.
Prostorni plan ostao je neumoljiv. U Desmericama se ne mogu uzgajati krave, junci, bikovi, prasci. Desmerice treba iseliti i otvoriti prostor za elitni seoski turizam, a turisti će se hraniti proizvodima uvezenim iz Austrije, Italije i Njemačke, koji svoje farme izgrađuju ne samo u ruralnim centrima, već i u gradovima.
Proučavajući tako prostorni plan Grada Ogulina došao je do sljedećih podataka:
- da je PPU Grada Ogulina stupio na snagu 9. ožujka 2005. godine,
- da je naručitelj i investitor plana bio Grad Ogulin,
- Izvršitelj je bio ADF d.o.o. za arhitekturu, projektiranje, savjetovanje, urbanizam i prostorno uređenje, Karlovac, s direktorom Vladimirom Petrovićem, dipl.arh.,
- Koordinatorica plana bila je Brankica Petrović, dipl.arh.
Vjerojatno pod utjecajem razvijenih zapadnih zemalja projektanti su i u ovom prostornom planu predvidjeli da se slične farme do pedesetak grla stoke krupnog zuba, ili sto grla prasadi, mogu uzgajati i u izgrađenom građevinskom području ako je staja udaljena 12 metara od prve stambene kuće! Ima li ikakve logike, pita se Mladen, da se u naseljenom dijelu štala mora odmaknuti od tuđe stambene kuće 12 metara, a na zemljištu izvan građevinske zone ta štala mora biti odmaknuta, ne od kuće, već od granice građevnog područja 150 metara(!?)
Mladen je zanesenjak u poljoprivredu (i u stočarskom i u ratarskom smislu), završio je poljoprivrednu školu, ima podršku svoje najuže i šire obitelji, i neće moći funkcionirati ako ne ostvari te svoje želje. Mlad je i potrebit podrške šire zajednice koja je već i sama trebala prepoznati takvog seljaka i osigurati mu zemljište, infrastrukturu i dozvolu za gradnju i proizvodnju. To društvo, međutim, stvara od njega nezadovoljnika, sutra možda i buntovnika. Pokušao je kupiti zemljište i osnovati farmu u Otoku Oštarijskom, u Oštarijama, ali je i tu prostorni plan bio u raskoraku sa željama. Pokušao je kupiti gotovu farmu na Drenovcu, ali nisu bili „čisti papiri“, dok konačno nije pronašao i odlučio kupiti gotovu stočarksu farmu. Farmu u Ribarićima, koja ima građevinsku dozvolu i uvjerenje o uporabi. Kompleks je bio predviđen za uzgoj do sto tovnih svinja. No, prostorni plan dozvoljava da se umjesto sto svinja može uzgajati pedeset goveda. Prostorni plan dozvoljava, ali sada susjedi ne dozvoljavaju! Dok su se uzgajali prasci bilo je sve u redu, ali sada susjedi misle da će im krave smrdjeti. Za postojeću farmu usred sela pod lošim uvjetima nemaju primjedaba jer je farmer iz sela. Mladenove krave smrde jer on nije iz Ribarića, već iz Desmerica. Ni Desmeričani nisu zadovoljni, ali tamo drži krave pod nemogućim uvjetima i zato traži rješenje.
I sada je Mladen mogao poentirati. Uhvatiti se Ustava koji garantira pravo na rad, ustavnih zakona koji utvrđuju socijalnu državu, preambule prostornog uređenja Grada Ogulina da se na katastarskoj općini Zagorje omogući obiteljska poljoprivredna proizvodnja, Zakona o građenju prema kojem je dobio građevinsku dozvolu za farmu, ali i kršćanskog svjetonazora svojih starih i novih susjeda koji mu ne dozvoljavaju raditi da bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj mladoj obitelji. Ali, tko to šljivi mladoga čovjeka bez političkog zaleđa.

nedjelja, 11.10.2009.

NEŠTO SASVIM NOVO !

Kada sam pred nekih petnaestak godina morao ići na izvjesne kontrole kod raznih liječnika, može biti da me nisu dobro izliječili ili su mi dali loše savjete. Zato sam dobre savjete uvijek spreman prihvatiti i dobro platiti, a ako ne moram platiti, još bolje.
Tada, tih davnih godina, požalio sam se jednom psihijatru da me nakon te i te bolesti mnoge stvari živciraju.
- Što vas konkretno tako smeta, pita me liječnik.
- Pa, eto, ponašanje ljudi na ulici, recimo.
- Ako ste u gradu ne možete izbjeći ljude, pa pokušajte utjecati na njih ili ih se klonite – odvrati liječnik.
- Kod kuće gledam televiziju pa mi se čini da je program jako loš.
- Ne morate gledati televiziju, odgovori liječnik. Čitajte odabrane knjige. Ako vas živciraju novinski članci, pišite ih vi, kaže liječnik, ne djelujete baš previše glupo, a možete ih progurati u mnoge novine, osim u Večernji i Hrvatsko slovo. Možete pisati i blogove, pa ćete ljutiti bolesnike kao što ste vi, a ako bi pametne i zdrave naljutilo, oni to više neće čitati.
Pa, eto, ja prestao izlaziti među ljude, prestao gledati televiziju, novine moram čitati; posebno Tomića, Šnajdera i bivše feralovce, slušam propovijedi Bozanića, Jezerinca, Štambuka, a volim pjevušiti pjesme iz repertoara Thompsona i Mate Bulića. Poslušao sam svojega liječnika pa sam počeo pisati, ne za novine jer se tamo moram potpisati, a za to nemam muda, već na ovomu blogu. Volim kada to netko pročita, ali pišem uglavnom za svoju dušu. Htio bih naravno da se stvori kritična masa koja će uključiti pamet pri glasanju, a ne samo strah, htio bih da se odvoje stvarni branitelji od lažnih, da se svaki vjeronauk uči u vjerskim zgradama, a ne u jaslicama, vrtiću i školi, a da svećenici i časne sestre vode duhovnu obnovu i prate stanje duha svojih vjernika isključujući politiku.
Mnoge čitatelje ovaj blog ne zadovoljava sto posto, koliko bi oni htjeli, pa guraju neki novi moral u opticaj nezadovoljni što se previše spominju grijesi vladajuće nomenklature i vječnih parazita ovoga društva. Pa, da ne dosađujemo izabranim čitateljima ovoga bloga s dosadnim temama tipa; teniska dvorana, Kranjčevka, crkva, Zvijezda Ogulin, spomenut ću nešto sasvim novo.
Nekidan mi je u ruke sjeo jedan promidžbeni materijal Mini shoping centra, Nazorova 5, Ogulin, u kojemu piše da pored najma (trebalo je pisati zakupa) poslovnog prostora nude i vlastito parkiralište (!?) To vam je ono parkiralište preko puta trgovine „Ance“, uz nekada Zvijezdinu trgovinu u prizemlju i uprave na katu, što ga je pred neke tri godine izgradilo Gradsko poglavarstvo Grada Ogulina iz stredstava proračuna. I sad, kao što se „istina“ razumije u zemljišne čestice, i ja sam se zaigrao pa pronašao da je Zvijezda bila vlasnik čestice broj 27 (gruntovne oznake), a broj 3771 (katastarske oznake), na kojoj se nalazi onaj kompleks zgrada s dvorištem u Nazorovoj 5, i čestice pod brojem 26 (gruntovne oznake) kat. općine Ogulin na kojoj se nalazi „vrt oko kuće“ s parkiralištem uz nogostup. Zvijezda je i tu česticu upisala u svoje vlasništvo onom famoznom pretvorbom 1991. godine koju je smislila Tuđmanova oligarhija. Do tada je to bilo društveno vlasništvo.
Nadalje, ta čestica i prije i sada je dio kat. čestice 7294/1 (oznaka u katastru) koja je u naravi rijeka Dobra s obalama, a naziva se „opće dobro vode“ u državnom vlasništvu, a na korištenju Hrvatskih voda. Na takvom zemljištu u posjedu RH, a u vlasništvu Zvijezde, pardon TP Ogulin, Grad je iz proračuna izgradio dvanaest parkirališnih mjesta i krasan kameni ogradni zid iza parkirališta do kanjona Đule dužine oko 70 metara!
I sada Zvijezda poentira; prodaje nekretnine s gruntovnim česticama 26 i 27 s parkiralištem, vrtom i ogradnim zidom, a novi vlasnik reklamira te poslovne prostore s napomenom da ima vlastito parkiralište. S pravnog i moralnog stanovišta novi vlasnik je u pravu. Gdje je moral direktora Zvijezde i Gradskog poglavarstva pronaći će, sto posto, neki komentator.
Dodajmo ovoj informaciji i podatak da je pred nekih pet godina Gradsko vijeće toj Zvijezdi otpisalo dug za komunalnu naknadu u visini, reda veličine, 500.000 kuna, a da umjesto duga mora urediti fasadu na svojem lokalu „Miznerka“ (!). U isto vrijeme taj Grad je odbio molbu stanara trokatnice kod semafora da im posudi 80.000 kuna za uređenje njihove fasade, a koja bi sredstva vratili iz pričuve, premda je Grad na toj zgradi čak i suvlasnik. O moralu i pravnoj državi – samo toliko.

nedjelja, 04.10.2009.

SAMO PAMETNI ZNAJU ŠTO JE GLUPO

Samo pametni ljudi mogu odvagnuti što je glupo, a što još gluplje. Ako je pametan čovjek svjestan svoje veličine i uživa u sebi, to mu pravo nitko ne može uskratiti. Stoga sam se sjetio jedne maksime koja po prilici glasi ovako: „Bio sam prepotentan. Sada sam se toga riješio i - postao savršen“.
Ipak imam osjećaj da se nešto kreće na našim blogovima po pitanju komentiranja pa nije onako strašno kao što je bilo pred nekoliko mjeseci. Bez obzira što komentari puno puta skrenu s postavljene teme, oni su vrlo važni kada su dobronamjerni. To se posebno odnosi na komentar „. • 29.09.2009. u 09:58“ u prošlom postu s ovoga bloga, koji se osvrće na stanje u Ogulinu sa sugestijom da bi o Ogulinu trebalo pisati češće jer je u recesiji i bez budućnosti više od ove države, ako je to uopće moguće.
U našem izvrnutom sustavu vrijednosti bilo je moguće da se mnogi šoferi (nemam nikakvu averziju prema zvanju vozača, jako ih poštujem) domognu tuđega kapitala u famoznoj pretvorbi na hrvatski način, da se nepismeni domognu generalskih činova, da se jedna novinarka, s izvjesnom dozom empatije, oporučno domogne naslova predsjednice stranke i predsjednice Vlade, pa je sasvim normalno da se jedan PKV građevinski radnik, koji je svoje radne zadatke izvršavao gotovo besprijekorno, promovira u pukovnika Hrvatske vojske, da mu se dodijeli doživotni status gradskog vijećnika i da mu se u jednom mandatu čak omogući obnašati dužnost člana Upravnog odbora Dječjeg vrtića Bistrac! Taj isti pukovnik je sve do 1989. godine pisao pjesme kojima je veličao lik i djelo druga Tita, koje su bile pohvalnice komunističkoj partiji i samoupravljanju, ali nije mogao participirati u vlasti jer još tada nije bio u vezi s poezijom generala Ivana Tolja.
Složio bih se sa spomenutim komentatorom, što se tiče kvalitete i sadržaja programa Radio Ogulina, jer je svrha novinarstva informirati svoje potrošače, a kontrolirati i korigirati vlast, ma čija ona bila. No, za to treba imati stručni kadar, imati volju i muda, bez obzira na posljedice. Možemo li mi to tražiti od novinara kada ni mi nemamo muda javno istupati, kada se pojavljujemo pod šifrom i pseudonomom, mijenjajući ih po potrebi, upravo u strahu od posljedica. Možda mnogi nisu u strahu od gubitka posla, jer rade badava i bez dostojanstva, ali nam je ova vlast usadila neki univerzalni strah, kao što je i Crkva svojevremeno svojom kletvom i inkvizicijom sijala strah u narodu. Bili vjernici ili ne.
Ono što bi bezuvjetno trebali zamjeriti našemu ROG-u jest upravo katastrofalni glazbeni program, a emisije želja i čestitaka nisu za komentirati. Jest da je to razina naše baze, našega puka, ali zadatak je svakog medija i da educira svoje slušatelje pa ponuđenim izborom može podići razinu, ne samo programa, već i ukusa samih slušatelja.
No, ono što je ROG u Tjednoj kronici 27. rujna 2009. godine predstavio svojim slušateljima, spada u bisere novinarstva, mada su to predstavili sasvim slučajno. Upoznali su nas s načelnikom Općine Tounj koji se u kratkom nastupu pohvalio da su teškim radom na čišćenju kanjona rijeke Tounjčice pronašli i četvrtog rimskog vojnika koji su nekada (sva četvorica) ukrašavali tounjski most još od davne 1775. godine i da je zbog toga on, most, jedinstven u Europi, a možda i u svijetu! Ako je i od načelnika općine, ipak je previše. Ako ja nisam dobro čuo molio bih ROG da pusti tu snimku još jedared, da ne bih povrijedio načelnika.
Taj most jest jedinstven (kao uostalom i naša teniska dvorana) u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe, ali zbog toga što je izgrađen u dvije etaže (nije baš ispravno reći na dva kata, na jedan kat možda). Prva etaža izgrađena je 1775. godine (pa ju nisu gradili Rimljani), ali su iz nekog razloga postavljene biste četvorice rimskih vojnika. Godine 1836. dograđena je druga etaža mosta pa je postao spomenik graditeljske kulture, a biste Rimljana s vremenom su završile u kanjonu. Eto, sad smo ih pronašli i proširili svijest o jedinstvenom mostu i rimskim osloboditeljima. Zato smo jednoga postavili uz sam tounjski most kao da smo ga opet izgubili, ali smo drugoga postavili uz spomen obilježje hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata usred Ogulina na Trg hrvatskih rodoljuba (!?). Možda smo ga trebali postaviti pored biste profesora Tonkovića kod "Plavog mosta". Tu bi ih nešto spajalo; ni jedan ni drugi nemaju veze s novim mostom!

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv