Neki dan Mladen je došao do mene i predao mi je jedno pismo koje otprilike glasi ovako:
U preambuli Prostornog plana uređenja Grada Ogulina u dva maha se proteže uputa da se na ruralnom području Ogulina, kao jedinice lokalne samouprave, preporuča stvaranje obiteljske poljoprivredne proizvodnje, a izrijekom se spominje naselje Desmerice. Kupio je zemljište u Cindrićima i pripremio se za gradnju stočne farme krâva muzara. Zemljište je izvan građevinskog područja što je idealno za takvu farmu. Međutim, staja mora biti udaljena od granice građevinskog područja najmanje 150 metara! To u konkretnom slučaju nije moglo biti zadovoljeno premda nema ni jedne naseljene kuće na tom dijelu, već je građevno područje projektirano na bazi starih katastarskih operata u kojima su ucrtane stare kuće kojih danas nema. Zaselak Cindrići odavna je raseljen, a ostale su dvije vikendice.
Prostorni plan ostao je neumoljiv. U Desmericama se ne mogu uzgajati krave, junci, bikovi, prasci. Desmerice treba iseliti i otvoriti prostor za elitni seoski turizam, a turisti će se hraniti proizvodima uvezenim iz Austrije, Italije i Njemačke, koji svoje farme izgrađuju ne samo u ruralnim centrima, već i u gradovima.
Proučavajući tako prostorni plan Grada Ogulina došao je do sljedećih podataka:
- da je PPU Grada Ogulina stupio na snagu 9. ožujka 2005. godine,
- da je naručitelj i investitor plana bio Grad Ogulin,
- Izvršitelj je bio ADF d.o.o. za arhitekturu, projektiranje, savjetovanje, urbanizam i prostorno uređenje, Karlovac, s direktorom Vladimirom Petrovićem, dipl.arh.,
- Koordinatorica plana bila je Brankica Petrović, dipl.arh.
Vjerojatno pod utjecajem razvijenih zapadnih zemalja projektanti su i u ovom prostornom planu predvidjeli da se slične farme do pedesetak grla stoke krupnog zuba, ili sto grla prasadi, mogu uzgajati i u izgrađenom građevinskom području ako je staja udaljena 12 metara od prve stambene kuće! Ima li ikakve logike, pita se Mladen, da se u naseljenom dijelu štala mora odmaknuti od tuđe stambene kuće 12 metara, a na zemljištu izvan građevinske zone ta štala mora biti odmaknuta, ne od kuće, već od granice građevnog područja 150 metara(!?)
Mladen je zanesenjak u poljoprivredu (i u stočarskom i u ratarskom smislu), završio je poljoprivrednu školu, ima podršku svoje najuže i šire obitelji, i neće moći funkcionirati ako ne ostvari te svoje želje. Mlad je i potrebit podrške šire zajednice koja je već i sama trebala prepoznati takvog seljaka i osigurati mu zemljište, infrastrukturu i dozvolu za gradnju i proizvodnju. To društvo, međutim, stvara od njega nezadovoljnika, sutra možda i buntovnika. Pokušao je kupiti zemljište i osnovati farmu u Otoku Oštarijskom, u Oštarijama, ali je i tu prostorni plan bio u raskoraku sa željama. Pokušao je kupiti gotovu farmu na Drenovcu, ali nisu bili „čisti papiri“, dok konačno nije pronašao i odlučio kupiti gotovu stočarksu farmu. Farmu u Ribarićima, koja ima građevinsku dozvolu i uvjerenje o uporabi. Kompleks je bio predviđen za uzgoj do sto tovnih svinja. No, prostorni plan dozvoljava da se umjesto sto svinja može uzgajati pedeset goveda. Prostorni plan dozvoljava, ali sada susjedi ne dozvoljavaju! Dok su se uzgajali prasci bilo je sve u redu, ali sada susjedi misle da će im krave smrdjeti. Za postojeću farmu usred sela pod lošim uvjetima nemaju primjedaba jer je farmer iz sela. Mladenove krave smrde jer on nije iz Ribarića, već iz Desmerica. Ni Desmeričani nisu zadovoljni, ali tamo drži krave pod nemogućim uvjetima i zato traži rješenje.
I sada je Mladen mogao poentirati. Uhvatiti se Ustava koji garantira pravo na rad, ustavnih zakona koji utvrđuju socijalnu državu, preambule prostornog uređenja Grada Ogulina da se na katastarskoj općini Zagorje omogući obiteljska poljoprivredna proizvodnja, Zakona o građenju prema kojem je dobio građevinsku dozvolu za farmu, ali i kršćanskog svjetonazora svojih starih i novih susjeda koji mu ne dozvoljavaju raditi da bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj mladoj obitelji. Ali, tko to šljivi mladoga čovjeka bez političkog zaleđa.
Post je objavljen 18.10.2009. u 07:00 sati.