Samo pametni ljudi mogu odvagnuti što je glupo, a što još gluplje. Ako je pametan čovjek svjestan svoje veličine i uživa u sebi, to mu pravo nitko ne može uskratiti. Stoga sam se sjetio jedne maksime koja po prilici glasi ovako: „Bio sam prepotentan. Sada sam se toga riješio i - postao savršen“.
Ipak imam osjećaj da se nešto kreće na našim blogovima po pitanju komentiranja pa nije onako strašno kao što je bilo pred nekoliko mjeseci. Bez obzira što komentari puno puta skrenu s postavljene teme, oni su vrlo važni kada su dobronamjerni. To se posebno odnosi na komentar „. • 29.09.2009. u 09:58“ u prošlom postu s ovoga bloga, koji se osvrće na stanje u Ogulinu sa sugestijom da bi o Ogulinu trebalo pisati češće jer je u recesiji i bez budućnosti više od ove države, ako je to uopće moguće.
U našem izvrnutom sustavu vrijednosti bilo je moguće da se mnogi šoferi (nemam nikakvu averziju prema zvanju vozača, jako ih poštujem) domognu tuđega kapitala u famoznoj pretvorbi na hrvatski način, da se nepismeni domognu generalskih činova, da se jedna novinarka, s izvjesnom dozom empatije, oporučno domogne naslova predsjednice stranke i predsjednice Vlade, pa je sasvim normalno da se jedan PKV građevinski radnik, koji je svoje radne zadatke izvršavao gotovo besprijekorno, promovira u pukovnika Hrvatske vojske, da mu se dodijeli doživotni status gradskog vijećnika i da mu se u jednom mandatu čak omogući obnašati dužnost člana Upravnog odbora Dječjeg vrtića Bistrac! Taj isti pukovnik je sve do 1989. godine pisao pjesme kojima je veličao lik i djelo druga Tita, koje su bile pohvalnice komunističkoj partiji i samoupravljanju, ali nije mogao participirati u vlasti jer još tada nije bio u vezi s poezijom generala Ivana Tolja.
Složio bih se sa spomenutim komentatorom, što se tiče kvalitete i sadržaja programa Radio Ogulina, jer je svrha novinarstva informirati svoje potrošače, a kontrolirati i korigirati vlast, ma čija ona bila. No, za to treba imati stručni kadar, imati volju i muda, bez obzira na posljedice. Možemo li mi to tražiti od novinara kada ni mi nemamo muda javno istupati, kada se pojavljujemo pod šifrom i pseudonomom, mijenjajući ih po potrebi, upravo u strahu od posljedica. Možda mnogi nisu u strahu od gubitka posla, jer rade badava i bez dostojanstva, ali nam je ova vlast usadila neki univerzalni strah, kao što je i Crkva svojevremeno svojom kletvom i inkvizicijom sijala strah u narodu. Bili vjernici ili ne.
Ono što bi bezuvjetno trebali zamjeriti našemu ROG-u jest upravo katastrofalni glazbeni program, a emisije želja i čestitaka nisu za komentirati. Jest da je to razina naše baze, našega puka, ali zadatak je svakog medija i da educira svoje slušatelje pa ponuđenim izborom može podići razinu, ne samo programa, već i ukusa samih slušatelja.
No, ono što je ROG u Tjednoj kronici 27. rujna 2009. godine predstavio svojim slušateljima, spada u bisere novinarstva, mada su to predstavili sasvim slučajno. Upoznali su nas s načelnikom Općine Tounj koji se u kratkom nastupu pohvalio da su teškim radom na čišćenju kanjona rijeke Tounjčice pronašli i četvrtog rimskog vojnika koji su nekada (sva četvorica) ukrašavali tounjski most još od davne 1775. godine i da je zbog toga on, most, jedinstven u Europi, a možda i u svijetu! Ako je i od načelnika općine, ipak je previše. Ako ja nisam dobro čuo molio bih ROG da pusti tu snimku još jedared, da ne bih povrijedio načelnika.
Taj most jest jedinstven (kao uostalom i naša teniska dvorana) u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe, ali zbog toga što je izgrađen u dvije etaže (nije baš ispravno reći na dva kata, na jedan kat možda). Prva etaža izgrađena je 1775. godine (pa ju nisu gradili Rimljani), ali su iz nekog razloga postavljene biste četvorice rimskih vojnika. Godine 1836. dograđena je druga etaža mosta pa je postao spomenik graditeljske kulture, a biste Rimljana s vremenom su završile u kanjonu. Eto, sad smo ih pronašli i proširili svijest o jedinstvenom mostu i rimskim osloboditeljima. Zato smo jednoga postavili uz sam tounjski most kao da smo ga opet izgubili, ali smo drugoga postavili uz spomen obilježje hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata usred Ogulina na Trg hrvatskih rodoljuba (!?). Možda smo ga trebali postaviti pored biste profesora Tonkovića kod "Plavog mosta". Tu bi ih nešto spajalo; ni jedan ni drugi nemaju veze s novim mostom!
Post je objavljen 04.10.2009. u 07:00 sati.