Maksova maksimala

nedjelja, 31.05.2009.

MORAO SAM U ARHIV

Danas na dan izborne šutnje prelistao sam neke crtice iz moje neobjavljene arhive i sasvim slučajno odabrao napis o 15. kolovozu 1990., danu koji se prema Zakonu o utvrđivanju ratne štete (NN 61/91) broji kao datum početka nekoga rata za koga mnogi tvrde da je nametnut, a danas se sve češće spominje kao dogovoren. Bez obzira kako je počeo rat na mom ognjištu, narod je jedini bio taj koji je u rat ušao s iskrenom željom da brani svoj dom, pa se stoga mirne duše mogu zvati domobrani u pravom smislu te riječi. To je za razliku od četnika i ustaša.
Taj narod je branio svoje domove u Kamenici, Carevom Polju, Cerovniku, Sabljakima Modruškim, Modrušu. Na tom potezu opljačkano je mnogo kuća, oštećeno ili spaljeno. Uništeno je puno blaga (stoke), minirana mnoga polja. Posljedice se osjećaju i dandanas.
RH je svojim Zakonom o obnovi uskočila u pomoć tim stradalnicima, davali su kredite za poprvak i obnovu, nažalost samo kuća u kojima je netko imao prebivalište, da bi kredit kasnije postao bespovratan, a onaj tko ga je otplatio dobio je povrat po nekom bezobraznom obrascu koji je zadovoljio nominalni iznos, ali ne i materijalnu protuvrijednost.
U tom je periodu na tiskovnim konferencijama predsjednik Tuđman odgovara samo onim novinarima koje je naručio i pripremio im pitanja. One novinare i novinarke koji su se zalagali za istinu u tom košmaru tretirao je kao provokatore i svrstavao u kategoriju Mile Štule. Ipak je jednom zgodom morao odgovoriti na konkretno i silno znakovito pitanje: Zašto nismo proglasili ratno stanje u odnosu na Srbiju (Jugoslaviju)?, odgovorio je: To bi nam se moglo obiti o glavu (sic).
Koliko je pitanje bilo profesionalno i znakovito, odgovor je premašio tu težinu. Jer ako nam se objava takvoga stanja trebala obiti o glavu, danas se lako može zaključiti da je taj rat zaista bio dogovoren!
U vrijeme kada se u Europi ukidaju granice u bivšoj Jugoslaviji su se stvarale. Od jedne države nastale su 6-7 novih samostalnih, suverenih, demokratskih država s 800 tisuća do 6 milijuna stanovnika. A svih tih sedam država moglo je živjeti u jednoj konfederaciji, a svaka od njih suverena u ekonomskom smislu, a konfederacija zavisna od Amerike, Europe i Rusije onoliko koliko nam treba. Svoje prirodne izvore koristili bi u interesu svojega naroda, a obalu kao osnovni resurs ne bi trebali prodavati strancima. Banke bi bile domaće, ne bi nas opljačkala Ljubljanska ili Erste, Hypo ili Bavarska, Kaptolska ili Šoićeva.
No, što je tu je. Rat je započeo, rat je i završio. Četnici su spalili zemlju s ove strane granice Republike srpske krajine. Koji primitivizam, komentirali smo i bili u pravu. "Domoljubi" su nakon "Oluje" spalili pravoslavne kuće s one strane „granice“ i opljačkali ih prije toga. Kako su smjeli?, čude se pravoslavci i njihovi novi lideri, bezobrazluk jedan neviđeni.
I jednu i drugu štetu sanira hrvatska Vlada, hrvatski narod. I jedna i druga minska polja deminiraju hrvatski mineri. Pogibaju kao mineri i kao civili. A zašto smo pristali na sve to ? Zato što nismo objavili ratno stanje, zato što nas pritišće međunarodna zajednica, zato što su ratne vođe zavele svoj narod. Ima previše ratnih profitera koji i danas sjede u ili pri vlasti, ili, kao Jure Radić, sjede izvan vlasti, ali uživaju u plodovima svoje prošle vladavine.
A nekretnine i infrastrukturu te Hrvatske, stvorene u krvi mladoga naraštaja danas rasprodaje "narodna" vlast da bi vratila dug umirovljenicima koje je prije toga opljačkala, da bi podmirila proračunski manjak jer ne naplaćuje obveze tajkunima s kojima je šurovala ili šuruje.
Hrvatska nastala s ponosom na tako tužan i krvav način nestaje; ostaje bez suvereniteta, bez teritorija, bez stanovnika. Za takvu Hrvatsku nismo glasali, to nije Hrvatska za koju se ginulo. To je danas tvorevina bolesnih umova i bolesnog globalizma gdje je kapital postao religija, ali ne za sirotinju, već za tajkune u onom pogrdnom smislu, u smislu našem, domaćem.
P.S. Ovo je razmišljano pred tri godine, a vi zaključite koliko je to danas aktualno.

nedjelja, 24.05.2009.

SVI SU ONI POBJEDNICI!

Kako je moguće da baš svi čelnici svih političkih stranaka, od osnovne njihove ćelije do vrha, mogu biti zadovoljni izbornim rezultatima. A za pobjedu uvijek treba barem 50% plus jedan glas! Na ovim upravo minulim izborima može biti zadovoljno njih desetak ljudi koji su imenom i prezimenom osvojili više od 50% glasova i postali župani, gradonačelnici ili načelnici općine. Ostali su osuđeni naispadanje ili na još jedno sučeljavanje.
Tako možemo čuti od čelnika HDZ-a da su zadovoljni rezultatima po svim izbornim jedinicama, što je uglavnom točno, no oni su zadovoljni i tamo gdje su izgubili. To bi značilo da je pobijedio njihov čovjek, ali na tuđoj listi. I to je moguće. Pa evo, recimo, samoga Bandića. On već godinama radi više za HDZ nego za SDP, a za sebe najviše. No, i u SDP-u su zadovoljni u svim županijama. A zamislite Josipa Friščića, Đurđu Adlešić, Antu Đapića. I oni su zadovoljni svojim izbornim rezultatima! Pa to je strašno.
Na našem području to je uspjelo jedino starom načelniku Općine Josipdol i novom načelniku Općine Tounj, koji je zbog upornosti bacio „in bad“ HDZ-ovu bulumentu tounjskoga kraja. Kako će sada funkcionirati IGM teško je predvidjeti, ali da će biti vatre – bit će.
Dobro, Tounj je specifikum zbog svoje tradicije kopanja kamena iz davne 1873. godine i njegovih 1.252 stanovnika od kojih se 340 odlučilo dati svoj glas za Ivicu Sopeka, odnosno njih 53,63%. Ako načelnik općine ima 10 tisuća plaće, pročelnik 8, tajnik 6, komunalni redar 5, administrator 4; sve skupa 33 tisuća neto, odnosno oko 50 tisuća bruto, to znači da na svakog stanovnika Općine otpada 40 kuna svakoga mjeseca. Ako od toga broja aktivnoga stanovništva ima 429 i od njih radi 60 % to je 250 ljudi te od njih 50% dobiva redovno plaću, računica pokazuje da sada svaki zaposlen koji dobiva plaću mora za svoju Općinu odvojiti oko 400 kuna! Samo za plaće. To je samo da vidimo koliko nas košta jedna od 450 općina.
U svakom slučaju u Tounju nije došlo do razmirica i pribrajanja glasova kandidatu vladajuće stranke jer bi nezavisni kandidat to sigurno sankcionirao napadom kradljivaca sve do Vrhovnog suda, za razliku od ogulinskih oporbenih kandidata koji su gotovo šutke prešli preko bezobraznog pokušaja krađe na izbornom mjestu u Kučinićima. Istina da se to uglavnom priča po svim birtijama, ali i u birtaškim pričama ima puno istine. Posljedice u Ogulinu neće snositi nitko osim glasača iz kojih se iz godine u godinu prave budale. Za Kučiniće se zna, a koliko se toga na sitno pokralo na drugim biralištima, nikada neće biti znano.
I sada, kada se umorni i prevareni birači spremaju na finalno biranje 31. svibnja na više izbornih jedinica pokušava se organizirati „sučeljavanje“ preostalih kandidata. Dosta je simptomatično zašto to sučeljavanje nikako da uspije. Uporan je bio Josip Kregar pozivajući aktualnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, ali Bandić s pravom kaže da je to za njega gubljenje vremena jer on mora „delat“ kako to obično kažu Hercegovci. On će svejedno pobijediti, ali se neće kompromitirati pred intelektualnim izazovom nekog nezavisnog kandidata. I što bi on tu imao za reći? „Budu moji purgeri u nedelju rekli sve, kaj ne?“, rezolutan je Bandić. I, bude bilo tak, ne!
Na drugom kraju Hrvatske, u Splitu, slična je situacija. Inferiorni kandidat pri sučeljavanju ima osjetnu prednost iz prvoga kruga, ima novca, jahtu, aute, ima ricastu kosu i strah od sučeljavanja. Ča bi Kerum ima reć kontra Ostojića, ostat će tajna. I tu su glasači bliži Kerumu po svim kriterijima.
Ogulinski kandidati za budućega gradonačelnika imali su utanačen termin neki dan na HRT-u u samom Zagrebu. Duel je bio zamišljen na vrijeme od jednoga sata. Jedan sat je, istinabog, istekao, ali samo u čekanju Banane na pojavu Bege. Bego se nije pojavio, već je nakon isteka ročišta javio televiziji Republike Hrvatske da ne može konzumirati to vrijeme jer je HRT odabralo krivi tajming. Naime, Bego u to vrijeme ima relaksaciju prepona, a njegovi susjedi kažu da su mu se toga dana rojile pčele.
Ako se u prethodna dva slučaja radilo o dvoboju intelektualca protiv neintelektualca, u ovom potonjem oba su intelektualca. Štoviše, kažu, da su čak magistri; jedan je magistrirao na fakultetu, drugi na magistrali. Mi glasači, u sva tri slučaja izabrat ćemo one koji sučeljavanje izbjegavaju, one inferiorne, jer su nam oni puno bliži. Sličniji su nam. A, i volimo troškove za glasanje jer ćemo uz pobjedu HDZ-ovog kandidata u Ogulinu morati na još jedno dopunsko – za dogradonačelnika koji bi zastupao pravoslavnu manjinu, pa ćemo ih u ovo recesijsko vrijeme imati tri. Tko će u igru? Opet tri; Vukadinović, Rodić, Ljubojević.

nedjelja, 17.05.2009.

ISUS ĆE PITATI, JESI LI BIO DOBAR ČOVJEK

Zašto bih ja kao neutralan promatrač na svijet i svjetonazore morao preferirati judaizam, islam ili kršćanstvo. Zašto bih u kršćanstvu morao mjeriti pravoslavlje, kalolicizam, protestantizam, evangelizam, ili Jehovine svjedoke svrstavati u neke manje važne skupine, ako svi priznajemo Bibliju, Stari i Novi zavjet, ako, uostalom, svi smatramo da postoji samo jedan bog, ali onaj moj.
Nedavno sam imao namjeru na tu temu nešto napisati u jednom lokalnom godišnjaku, ali mi se nešto preprečilo pa evo koristim ovaj moj privatni tjednik da u danima političke šutnje skrenem s krivoga puta i osluhnem duhovno stanje. Slobodno se netko može pobuniti da ni duhovno razmišljanje nije bez politike, jer ni crkveni ljudi ne puštaju svoju privilegiju insajdera i usmjeravanje vjernikâ za koga ne treba glasati. No dobro, sve je to za „živi ljudi“ što bi rekli ovi ipod Kusca.
Moja životna deviza oduvijek je bila kako je najvažnije biti čovjek, a potom neka on vjeruje u koga mu drago i neka prakticira što ga je volja. Vjerojatno tu devizu nisam zadovoljio, ali, imao sam namjeru. Zašto, postavljam si pitanje, netko misli da je vrijedniji ako vjeruje u boga, nego ja koji vjerujem u čovjeka. Čovjek, kažu, nije savršen, ali je napravljen na sliku i priliku božju. Što to znači?
Ovo „bog“ namjerno pišem malim slovom jer se radi o različitim bogovima; Jahve, Alah, Krišna, Buda, što ne umanjuje moje poštovanje prema osobama koje štuju svoga boga, niti samoga Boga (ma čiji on bio). I „čovjek“ pišem malim slovom premda i on ima svoje dostojanstvo koje mu ga ruše upravo vjernici. Ako ima neka sredina između vjernika i ateista, i ako se ta varijanta svjetonazora zove agnosticizam, onda ja pripadam tom svjetonazoru, a da nemam ništa protiv teizma i njegovih sljedbenka dokazuje moje ogromno poštovanje prema ljudima koji su teologiju proučili i pokušali prakticirati na jedan pravedan, humani način. Spomenut ću autoritete kao što je bio papa Ivan Pavao II, kao što je naš don Ivan Grubišić, pater Marijan Jurčević, dominikanac i profesor na teološkom fakultetu u Rijeci, fra Marko Oršolić, član međunarodne asocijacije za suradnju raznih konfesija, evo i Hansa Künga, uglednog švicarskog teologa. Svi osim pape su katoličku dogmu podredili ljudskoj potrebi za ovozemaljskim ugođajem i sreći.
O papi Ivanu Pavlu II ne bih trošio puno riječi jer je po svima priznat kao humanist i prvi papa koji se u ime Crkve ispričao za zlodjela koja je ta institucija počinila u svojoj povijesti. A zlodjela koje je ta institucija počinila je puno.
Don Ivan Grubišić, kao jedan od najpoznatijih svećenika u nas, ostavio je na mene izniman dojam kada je pred dvije godine izjavio da neće ići po naseljima svoje Župe blagoslivljati kuće i naplaćivati to najmanje 200 kuna (kako je dobio službeni naputak od svojega Dekanata) prigodom blagdana Sveta tri kralja, već je pozvao sve vjernike da toga dana dođu na Svetu misu na kojoj će ih on sve blagosloviti. Naime, blagdan Sveta tri kralja i jest blagdan za blagoslivljanje vjernika, a ne domova.
Dominikanac Marijan Jurčević, profesor teologije u Rijeci, antropolog, čovjek čije propovijedi u Rijeci svake nedjelje u velikom broju slušaju mladi intelektualci, propovijeda o potrazi čovjeka za ovozemeljskom srećom, a ne nebeskom, što je u duhu samoga Jean Paul Sartra, a fra Marka Oršolića, franjevca, zapamtio sam iz jednog intervjua u sarajevskom Svijetu pred nekih petnaestak godina. Fra Marko Oršolić vodi Međunarodni multireligijski centar, a svećenik je Bosne Srebrene i Bosanac po opredjeljenju! Po njegovu svjetonazoru Bosanac je Hrvat, Srbin, Musliman i svaki drugi etnik kojemu je Bosna zavičaj. Tako je lijepo napisao da je, odgojen u katoličkoj vjeri, pozdravljao kao dijete s „Hvaljen Isus“, a mnogi su mu odgovarali „Ni ja ga ne kudim“, što je značilo da je musliman, ali Bosanac. A kako to danas izgleda? Ne samo u Bosni i Hercegovini.
I sada, najnovija spoznaja o jednom uglednom svjetskom teologu iz Švicarske, Hansu Küngu, koji za ovozemaljski život kaže da najprije moramo priznati vlastite pogreške i zločine pa uspostaviti etički savez vjernika i nevjernika. A premda je i za njega religija temelj etike, prema priči Posljednjeg suda, Isus neće pitati jesi li bio vjernik, nego jesi li bio dobar čovjek!

P.S. 18. svibnja 2009.
Da, da, zaboravljen je taj čovjek Branko Sbutega, ali isto tako i biskup Franjo Komarica iz Banje Luke. Biskup Komarica bi trebao po svojim zaslugama o brizi za ljude dobre volje, a posebno napaćene katolike oko Banje Luke, odmah postati blaženim. S koliko ljubavi se brinuo o svojim sugrađanima i molio hrvatsku vlast da pomogne tim ljudima; od Tuđmana do Sanadera, ali su se ovi samo slikali svake četvrte godine prije izbora za parlamentarne HDZ-ove zastupnike iz "dijaspore".

četvrtak, 14.05.2009.

AUTOGOL BIVŠEGA GRADONAČELNIKA

Kada sam čuo da će se tri gradonačelnička kandidata sučeliti na krugovalnoj postaji Ogulin koja se potpuno ispravno hrvatski naziva Radio stanica Ogulin, s pravom sam očekivao prolom oblaka. Ako smo imali sučelice postavljena tri najkvalitetnija ogulinska čovjeka za očekivati je bilo i kvalitetne izjave. U jednom trenutku pomislio sam da bi bilo najbolje da ta tri čovjeka za naredni četverogodišnji mandat na čelu ogulinske vlade odrade zajedno. Neka svoja cijenjena imena stave u šešir, šubaru ili kačket i izvuku gradonačelnika i ostala dva pomoćnika. Bogu, a i Ogulinu, svejedno je koga bi izvukli za gradonačelnika, jer bi trolist i tako nastupao sinergijski na temeljima ogulinske povijesne tradicije i elektroničke budućnosti.
Ekološki osvješteni svojom jednom trećinom nastojali bi u tehničkom smislu druge trećine izbjeći izgradnju kanalizacijskog pročistača, kako bi ona najvažnija sinergijska trećinska jedinica dokazala da je s ekonomskog stanovišta najpovoljnije da prečistača uopće nema. Uostalom tko je vidio da se za samo desetak kilometara kolektora ukopanih u dubinu od pet-šest metara spoji na tamo neki pročistač koji će kada se za desetak godina izgradi i ostali dio kolektora biti već zastarjeo. Vidite kako tehnika i tehnologija napreduje čak i brže od ogulinaske nazaposlenosti pa je ekonomskom stručnjake najekonomičnije da se kolektori izgrade bez završnog pročistača.
Ovim načinom, smatra diplomirani ekonomist, izbjegli bi ogromne troškove na prečistaču, ali i na pojedinačne priključke koji bi izostali. Još jedan ekonomski impuls ukopanih kanalizacijskih kolektora bio bi u narednom iskopu kanala za plinovod, koja bi trasa slijedila kanalizacijsku pa će ponovni iskop biti puno jeftiniji u već rahlom terenu.
Eto, kada je kandidat za gradonačelnika s diplomom ekonomskog fakulteta provalio tehnički obrazovanom protukandidatu da se čudi zašto taj s tehničkom naobrazbom traži pročistač već u trećoj fazi izrade kolektora, u prvi mah sam pomislio da je ovaj ekonomist ekolog. Nisam mogao shvatiti da se neki ekonomist, gospodarstvenik, zalaže za izradu nekog sadržaja kojega ne želi pustiti u promet, u eksploataciju. Mrtvog kapitala grozili su se još Kozarčevi slavonski seljaci nekih godina 19. stoljeća pa je za očekivati da naš ekonomist nema u privatnoj i gradskoj biblioteci toga djela Josipa Kozarca. Nema vjerojatno niti onoga Kapitala od Karla Marxa. I mada živi u kapitalizmu našem kandidatu kapital nikako ne ide od misli, ali ide od ruke. Na sve to bi pokojni Mladen Delić kliknuo: Ljudi moji pa je li ovo moguće?
Kada je na red došao ekološki osvješteni kandidat založio se, pak, za sinergijsko djelovanje pameti, povijesti i budućnosti, koje bi djelovanje dovelo do potpunog procvata ovoga kraja. Gospodarstvu i infrastrukturi pretpostavio bi turizam i prijevoz turista s Karlekom kojega je upravo on izmislio. Karlek ne bi zagađivao oklicu i okoliš jer vozi na električnu energiju, a dolazi samo vikendom. Pa kada izaberemo ekogradonačelnika, ogulinska će kotlina biti jedna pusta pastoralna oaza, onakva kakvo je za Adama i Eve bilo prostranstvo između Eufrata i Tigrisa. Raj na zemlji.
Ako bi se još vratio i Gargamel, jer u novoj sredini, čujemo da nije dobro došao, mogli bismo mu dodijeliti nagradu počasnog građanina, kada su nagrade za životno djelo već potrošene na narodnog zastupnika i direktora trgovačkog lanca Zvijezda, i postaviti ga u vlast zaduženog za demografski razvitak i vraćanja odbjeglih ovaca u vjerničko stado. On to radi najbolje.
Tehnički se kandidat uhvatio pročistača i izgradnje stambenoga prostora za koji nitko nije zaiteresiran, ali htjeli mi priznati ili ne, nekako je bio konkretan i po pitanju Zone sumraka, friziranja horizontalnih i vertikalnih gradskih površina, po pitanju jaslica i vrtića, pa i brige za mlade koji nisu skloni tenisu i skijanju po Kranjčevki.
Tabu tema sve trojice bio je vjeronauk i sloboda medija, premda bi najbolje bilo da je tabu tema bila kanalizacija grada koja je dojadila i Bogu i Zlogu, jer da nisu spomenuli to zlo dosadašnji načelnik ne bi imao prilike zabiti si autogol od kojega se ne bi smio oporaviti.
Sve u svemu bio je to Veliki prasak stvaranja jednog novog osvještenog grada, bio je to povijesni trenutak za buduću vječnost.

nedjelja, 10.05.2009.

DEMOKRACIJA NA HRVATSKI NAČIN

Naš poznati šaman iz Saborskog narugao se ovom društvu po tko zna koji puta. Rekao je na sudu, na televiziji, u novinama i radiju, da njegov prijatelj koji je uoči Nove godine doslovno spržen u njegovom vigvamu, nema zamjerki na njegov obred uz buničin napitak, da je dobro i, da on, šaman, redovito komunicira s njim!
Rekao je, nadalje, da ga nitko ne može izbaciti iz HDZ-a jer ga je on osnivao, da ga ne mogu izopćiti ni iz Crkve jer je on sagradio crkvu u Saborskom i bez njega ne bi bilo ni nje (crkve). Jest da joj se križ prilikom jednog vjetrovitog dana odlomio, što je možda bio nagovještaj njegove nakaradnosti, ali crkva svetoga Ivana Nepomuka služi većini stanovništva Saborskog. Jedna divna osoba, vjernica koja je svjesna da je i griješnica, dala mi je smjernice da Nepomuk nema veze s mukom ili bez po' muke, već s jednim mjesom u Češkoj kod Plzena, koje se zove Nepomuk, u kojem je rođen kasniji svetac Ivan. Ivan je, inače, bio svećenik koji je stradao od vlasti stoga što nije htio odavati tajne koje su izrečene prilikom ispovijedi nekih, vlastima sumnivih, ljudi. Jer, ispovijedane riječi služe samo za olakšanje griješniku i one su vječna tajna ispovijednika. Zašto je sveti Ivan Nepomuk postao zaštitnik Saborskoga i zaštitni znak njenoga načelnika, teško da bi mogli dokučiti.
No, nije teško dokučiti da se ovom društvu sprdaju, ne samo šamani, već svi ratni zločinci, pljačkaši narodnog bogatstva i banaka, ubojice policajaca i pripadnika mafije. Interesantno je da se kladionice vrlo rijetko pljačkaju. Vjerojatno su one u rukama same mafije. Ovom društvu najviše se sprdaju prekobrojni birači i oni s dvojnim državljanstvom. Ti su totalno zaštićeni i po onoj narodnoj: „Umiljato janje dvije majke siše“ kad opljačaju jednu državu sklone se u drugu, dok i ovu ne opljačkaju. Onda su zapravo potpuno slobodni jer ih štite obje majke, a oca koji ih je izmislio da glasaju za HDZ slave još i danas kao Oca Domovine. Koje?
Takav odnos prema društvu većinskog broja pokvarenih ljudi stvorila je vladajuća oligarhija kako bi se vječno na vlasti održala. Stvorila je ljude koji plešu na rubu ili čak izvan zakonskih granica u kojima bi trebali biti procesuirani, osuđeni i udaljeni od poštenog puka. No, oni se uporno kandidiraju na lokalnim i državnim izborima i, vrlo često pobjedom stječu imunitet za naredno djelovanje pod okriljem demokratsko izabranog čelnika. Takvih je puna Hrvatska. Ako izuzmemo Glavaša.
Da ne bismo daleko odlutali, pogledajmo kandidate za načelnika i kandidacijske liste u obližnjem Plaškom, općini koju je HDZ-ova vlast potpuno upropastila svojom politikom. Ne zbog greške, već strategije kako se trebaju uništavati sredine s pretežno pravoslavnim stanovništvom. Danas se na popisu kandidata za načelnika Plaškog pored dosada kompromitiranih i promašenih osoba pojavio još jedan nepismeni deklarirani probisvijet, prevarant i zgubidan. On neće biti izabran, ali se usudi kandidirati i posredno eliminirati neke poštene ljude.
U odnosu na ove liste, kandidatura šamana u Saborskom – mila je majka. A da stvar bude do kraja golicava, taj će šaman postati novi načelnik te općine. Još jedne općine koju je HDZ-ova vlast upropastila, bez obzira što je samo naselje Saborsko naseljeno isključivo hrvatskim življem, ali je okolica; Lička Jasenica, Begovac i Blata pravoslavno. Vlada ga je, istinabog, obnovila izgradivši kuće bez gospodarske infrastrukture pa čak i bez gospodarskih zgrada, kao da je to vikend naselje.
Demokracija kakvu stvara ova vlast, glavne strategije ovoga društva, sustav vrijednosti u njemu, ne može dovesti Hrvatsku u Europsku uniju u koju se zaklinju vlastodršci, ona je dovela samo do ulaska u vojni savez kojemu po ustrojstvu nije potrebna demokracija. I zamazala oči svojim biračima nekim tajnim ugovorima. A koliko će nas sve to koštati; ne samo u novcu, već u suverenosti, ekološkoj zagađenosti, turističkoj ponudi, a civilizacijske pošasti droga i sida – nismo još izračunali.
Ali izračunali smo koliko će koštati novi izbori od kojih ne moramo imati nikakve koristi. No, u svakom slučaju vrijedi pokušati! Izađimo na izbore pa onda imamo pravo kritizirati vlast makar i anonimno. Kandidati su svjesni toga da postaju javne osobe i da su podložni kontroli.

nedjelja, 03.05.2009.

EVO IZBORNIH REZULTATA

Ako vam se dade baciti oko na posljednji popis stanovništva iz 2001. godine, u Gradu Ogulinu, kao jedinici lokalne samouprave, zabilježili smo da nas je bilo 15.054; što žena, što muskaraca. Od toga broja Hrvata ima 11.390 (ili 76%), Srba 3.138 (odnosno 21%). Preostalih 3 posto stanovnika su pripadnici ostalih nacionalnih manjina. Koliko su vjerodostoni bili iskazi pripadnika tih ostalih nacionalnih manjina govori podatak da je Albanaca bilo ukupno 41, Slovenaca 8, a Roma, vjerovali ili ne - 6 (šest)! To su vjerojatno romska posla, ma nemojmo to: „romska posla“, to su ciganska posla bez pretenzija da ovaj izraz bude rasistički. Romi se među sobom zovi Cigani, kao što se i Albanci nazivaju Šiptarima. Za njih je to normalno, ali kada mi to tako kažemo, oni smatraju da im se sprdamo. No, u većini slučaja to nije točno, barem po mom iskustvu i saznanju. Ako je dakle Roma šest u Ogulinu, to zasigurno znači da je upisanih Hrvata više nego ih stvarno ima. Jer Rom se 2001. godine sigurno nije deklarirao kao Srbin. Ma što to značilo.
Ovaj uvod nadrobio sam samo zbog svoga udarnog razmišljanja kako će to poslije izbora 17. svibnja 2009. godine izgledati Gradsko vijeće Ogulina, bastiona HDZ-ove ideologije koja je već do sada u lokalnim jedinicama u kojima je vladala ostvarila gotovo sve što je obećala svomu puku. Sada bi bilo šteta da se nešto mijenja u sastavu vlasti, posebno gradonačelnik, kako je lijepo rekao predsjednik ogranka Narodne stranke koji je na listi neke regionalne PG stranke u Ogulinu.
Prema posljednjim podacima iz izvora vladajuće stranke na izbore za zastupnike Gradskog vijeća prijavilo se devet kandidacijskih lista, a Gradsko vijeće broji 17 (sedamnaest) vijećnika. Jedan priznati ogulinski numerolog izračunao je da će za jedno zastupničko mjesto trebati u prosjeku oko 400 glasova ukoliko na izbore iziđe 60 do 70 posto glasača. Nisam greškom napisao „numerolog“, jer pored matematičara, ekonomista i raznih D'Dondtova, za izračun ovako unosne profesije potrebno je konzultirati i numerologa koji proučavanjem simbolike i skrivenoga značenja brojeva uvelike pomaže vladajućim strukturama. I ove se godine, naime, ukazuje više birača nego stanovnika iz razloga rodoljubne fluktuacije, a u zadnji čas će se i mrtvi podići do glasačke kutije ako to bude potrebito, kako se politički iskazuje „potrebno“. Pa ako Ogulin ima oko 12 tisuća glasača koji će se rasporediti na devet kandidacijskih lista; HDZ bi mogao dobiti 33 posto (oni su i po abecednom redu na prvom mjestu), druga lista; koalicija HNS-PGS oko 1 posto, treća; HSP 5 posto, četvrta; HSS-HSLS-HSU 10 posto, peta; nezavisna lista Bokulić & com 10 posto, šesta nezavisna lista Vukadinović 1 posto, sedma; SDP 33 posto, osma; SDSS s 5 posto i deveta SNS 2 posto. I, što sada? Sada nastupa izračun po D'Hondtovoj metodi i razne nijanse. D'Hondtova metoda pogoduje pobjednicima. Zašto mnogi misle da to mora biti HDZ?
Najgore će, vjerojatno, proći one male, sitne liste koje se nisu uspjele dogovoriti o koaliciji pa nastupaju samostalno, a za izborni prag im je potrebno 5 posto od broja birača koji su se udostojili izići na izbore. Onima koji se odluče ostati kod kuće ni ne treba demokracija. To je slično onomu što sam neki dan pročitao o Leonardu da Vinciju. On je rekao da čovjeku koji se ne raduje životu, život ni ne treba!
Kako sam uspio animirati onoga numerologa sastavili smo, eto, ranglistu pobjednika i poraženih. Zajednički su u cilj utrčali HDZ i SDP, prati ih četvrta i peta lista, a u Vijeće ulazi i treća lista. Možda osma lista i prijeđe izborni prag, ali ostale neće nikako. Da su koalirale imale bi oko deset posto glasova ili dva mandata, a ovako – ništa. Ti će mandati otići pobjedniku.
Eto, malo sam se zaigrao, napisao prognozu, uz napomenu da je vladajuća stranka vrlo profesionalno podijelila korpus nacionalnih manjina i taj joj se trud može isplatiti. Ako i uspije, uz ostali korektni odnos na samim biralištima, ništa im se ne bi smjelo prigovoriti. Uložili su sigurno puno više truda od ostalih konkurenata, a imaju i postojeću logistiku koja pogoduje tom trudu. Gubitnici neće imati prava izvlačiti se na nesreću pri radu, jer nisu pripremili tehničko-zaštitne mjere, a imali su vremena i podršku.

<	svibanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv