Maksova maksimala

nedjelja, 26.04.2009.

PRIVATNOST ŠTO DALJE OD MEDIJA

Teško je boriti se protiv terorizma. Teror je, prema velikom Anićevu rječniku hrvatskoga jezika, između ostaloga, i pojedinačna nasilnička akcija protiv antagoniziranog režima raznim miniranjem i uzimanjem talaca te antagonizirane grupe. Na ovom, i povremeno drugim blogovima, pojavljuje se mentalni terorizam dva-tri terorista koji su svojim odvratnim komentarima minirali ovaj intelektualni prostor, koji su uzeli za taoce sve dobronamjerne komentatore i autore blogova. Bio sam zamjerio Uskim stazama (i još uvijek ne odobravam tako radikalnu odluku da uopće ne dopušta komentare), ali već sam i sâm pomišljao na isti potez, premda se još uvijek nadam ozdravljenju ovih terorista.
Nitko nema prava zadirati u tuđu privatnost. To nije dozvoljeno ni po najprimitivnijim običajima, a kamoli u ovom civiliziranom svijetu, u civilizaciji u koju smo se dokoturali kotačem koji je doista epohalni izum, mada se danas čini banalnim. Da nismo globalno prihvatili deklaraciju o kotaču i danas bi automobile pokretali na guranje ili na konjsku vuču, a ako ne bismo prihvatili internet i sve mogućnosti i sustave koji se na računalu mogu pronaći svakako ćemo se otkoturati natrag u iskon. Što bi, izgleda, bilo i najbolje rješenje.
Kada smo već kod kotača kao epohalnog povijesnog otkrića slobodan sam primijetiti da ni danas ne može svtko izraditi kotač, ali se svatko može služiti njime, a isto tako i operacije na računalu, kao epohalnom otkriću sadašnjice, ne može i ne mora naučiti svatko, a nikako preko uputa u komentarima na nekom blogu koji obrađuje sasvim drugu tematiku. Svatko će se računalom služiti onoliko koliko zna i onoliko koliko može naučiti. Pomoć će naravno tražiti, ali od dobronamjernog, a ne napuhanog, ili će kupiti knjigu i iz nje učiti. Ovdje, na sreću, ne može kupiti diplomu da je završio VI. stupanj obrazovanja računalne manipulacije masa u vezi predizborne kampanje, ali može platiti strankama niskopodnih mogućnosti da mu udijele desetak glasova njihove rodbine.
Dakle; ni po svjetovnim zakonima, ni crkvenim zapovijedima, ali niti po ljudskosti, nije dozvoljeno dirati u intimu, privatnost, neprijatelja čak, a kamoli susjeda s kojim dijelimo gotovo istu sudbinu, ako ne sudbinu, onda istu klimu, sunce i zvijezde. Čačkanje po intimi nije primitivizam, to je ispod bilo kakvog dostojanstva onoga koji zadire u tuđe, a ne onoga kojega se hoće blatiti. Neka svi realisti zamisle kako bi doživjeli i proživjeli „saznanja“ o manama svoj žene, majke ili kćerke, o svojoj bolesti koja bi se obznanila na internetu ili nekom drugom mediju. Pa makar bile i laži. „Što ne želiš da drugi tebi učini, ne čini ni ti drugomu“, rekao je Konfucije oko petsto godina prije Krista.
Na ovom blogu, točno je, uglavnom kritiziram, a vrlo rijetko hvalim. Plaćano komunalnu naknadu, a okolica je katastrofa, plaćamo pričuvu za zgrade, a zgrade rugla, plaćamo struju, a napon nam upropaštava kućanske aparate, plaćamo političare da stvaraju okvire za povećanje životnog standarda, a standard nam jedu lopovi zaštićeni zakonom. Šaljemo djecu u školu, ali se ne mogu zaposliti jer ih preteču ovi koji su kupili diplome. Ne mogu se zaposliti kao čistač ulica ako se ne učlanim u HDZ. Isključio sam se iz sindikata jer mi je sindikalni povjerenik korumpiran i pomaže sebi, a ne meni. Platili smo asfaltiranje cesta i ulica, a za kišna vremena ne možemo pješačiti po njima. Asfaltirali smo cestu prema Sabljacima i prije završnog sloja smo ju kompletnu razrovali i u prošlu subotu ponovno asfaltirali. Neka investitor dokaže da to nije platio dva puta, a gradimo ju dvije godine. Po tom istom asfaltu već danas (subota) curi rasol iz privatnih kupusara, a komunalni redari gaze preko njega. Asfalt će za dvije godine propasti. Hoće li ga popraviti kupusari, ili svi mi? Ne bih rekao da pljujem po nekomu, već da ističem nečiji nemar o onomu za što je plaćen, a upravo ga i ja plaćam za usluge koje ne dobivam. To nije pljuvanje ni zalaženje u intimu, to je istina. I vlast to zna.
A u Ogulinu je vlast HDZ-ova već devetnaest godina, onoga istog HDZ-a čiji predsjednik tvrdi pred svojim građanima da afere, prosvjedi i štrajkovi neće štetiti HDZ-u da se održi na vlasti. Time poručuje svima nama da vlast ne misli mijenjati svoju politiku, da je deviza HDZ-a - korupcija i lopovluk, a da smo svi mi ako bi konzumirali takvu vlast glupi ili korumpirani. Od Europe u tom slučaju neće biti ništa.
Da, obrisao sam sve komentare već na dva posta jer mi je taj terorist, realist, rekao da će mi svoje „uratke“ ponavljati vječno, ako ne izbrišem sve. To mi je i učinio tri puta. Stoga ga molim da svoje frustracije izražava na neki prikladniji način ne dirajući tuđu privatnost, a raznim upitnicima poručujem da nisu kompetenti raspravljati o mom poštenju. Nađimo se i raspravimo tko je što napravio za se, a što za tuđe i opće dobro.

nedjelja, 19.04.2009.

NE HRAČKAJMO PO BLOGOVIMA

Zadnja generacija u Hrvata, koja je završila Bečku školu bila je generacija koja je 1990. godine imala 18 godina, tj. bila punoljetna. Znači bila je rođena negdje 1972. godine. Zašto ja to tako rezoniram? Sve generacije koje su starije od 1972. godine prošle su obrazovnu i životnu školu koja se bazirala na tzv. Wiener Schule, ne zato što je Beč bio popularan; naprotiv Beč je bio oličenje Habzburgovaca, naših ugnjetača, kako smo to učili za vrijeme starog socijalističkog sistema. Nije to bilo potpuno ispravno učenje, ali sigurno ispravije od današnje pseudoistine da se trebamo ponositi time što smo bili pod Austrijom ili Austrougarskom, jer da je to dokaz da smo oduvijek bili Europljani pa se danas ne bi trebali boriti da nas ta Europa ponovno prigrli. Bečka škola ili Wiener Schule sinonim je uljuđenosti, kulture, poštenja i još koječega pozitivističkog, ali i romantizma također. A stara, ali i ova nova Europa, u političkom, ekonomskom i obrazovnom smislu je ona Europa kako ju u svojim romanima opisuje Marija Jurić Zagorka. To je jedna ofucana stara našminkana dama sa svim karakteristikama korupcije, mita, prostituiranja svega i svačega, ali deklarativno pravno uređena. Nastala je na feudalnom i kapitalističkom izrabljivanju sirotinje, ili puka, kako je svom narodu tepao Otac Nacije. Danas ta Europa, za razliku od tranzicijskih zemalja, puno više drži do radnika, ali ne zato što ga cijeni, već zato što ga treba. Ako nestane radnika nema koga izrabljivati. Tako i bankovni paraziti cijede svoje klijente do granice izdržljivosti, a popuste tek onda kada osjete da je klijent na „samrti“.
Hrvatski tajkuni nemaju nimalo inteligencije da sačuvaju radnika, oni su toliko primitivni da misle da radnik ima neograničenu energiju i zaglupljenost, i da će vazda biti miran. No, prezren ustaje kad-tad. Ona Internacionala živjet će vječno. Ustajte prezreni na svijetu, vi sužnji koje mori glad! Danas je teško vjerovati o nekoj oružanoj revoluciji, ali za demokratski svijet revolucija može biti svake četvrte godine na izborima. Čujete li, vi, HDZ-ovci. Ako se ne popravite doći će vam glave ovi prezreni.
Očito sam se zanesao. Kada sam spomenuo onu Bečku školu i genereciju 1972. godine, mislio sam da smo svi do te godine bili školovani u duhu kulturne baštine srednjega staleža. Poštivali smo roditelje, poštivali starije, vladali se prema bontonu, težili poštenju, a posebno cijenili čovjeka, a ne kapital. I nesvjesno smo poštivali barem osam zapovijedi božjih.
Kada je u javnim kućama i zdravsvenim ustanovama na zidu bila parola NE PLJUJ NA POD, nije se pljuvalo. Kada je u parku pisalo NE SJEDAJ NA NASLON KLUPE, nije se sjedalo. U vlaku je pisalo NE NAGINJI SE KROZ PROZOR, nije se naginjalo. Danas kažu da je to bilo za neodgojene ljude, za zaostale. Danas nema više parola, ali hračaka ima i po ulici, po ulici i javnim kućama ima ispljuvaka žvakaćih guma, po klupama se ne sjedi na sjedalici, već na naslonu, kroz prozore vlaka se možda ne naginju, ali se nasilno izbacuju ljudi. U školama i na ulicama ne pozdravljaju ni mlađe ni starijie ljude, ali da ih mogu iz čista mira napasti i ozlijediti – mogu. Policija nema ni ovlasti, niti volje, održavati red, zakoni štite lopove, a lopovi su idoli mladih. Govor mržnje širi se po školama, igralištima, gradilištima, plesnjacima i birtijama.
Na internetskim stranicama prije nije bilo parola za ograničenje izljeva svakojakih potreba korisnika; nije bilo ni interneta, istinabog, ali ograničenja nema ni danas kada postaje pristupačniji sve većem broju ljudi. Smatrao sam da je internet medij za obrazovanije ljude, za pismene ljude, a pismenost i obrazovanje preduvjet su i lijepog ponašanja. Mediji su, pak, uvjeti za širenje demokracije i razmjene mišljenja. Samo na ogulinskim stranicama imamo pet-šest blogera koji na posve različite načine interpretiraju gibanja ovoga društva i nisam primijetio da su jedan protiv drugoga imali bilo kakvog blaćenja. Naprotiv. Svaki onima drugima daje podršku, bez obzira na različitosti.
Ali nekolicina komentatora izmiče vlastitoj kontroli, a ne samo općoj. Nije pametniji ni inteligentniji onaj koji javno barata s neograničenim izrazima i sustavima što ih nudi računalo, nije domoljuban onaj koji ne trpi različitost okoline, nije vjernik onaj koji se nakon govora mržnje ispovijedi. Blogovi nisu kvizovi „znanja“, oni nisu mjesto vrijeđanja po spolu ili svjetonazoru, u njima nema mjesta rasizmu. Vratimo se Bečkoj školi!
P.S. Eto, ja upro u Winer Schule, a još se nisam zahvalio Uskim stazama što mi je instalirao ovaj brojač i naslove blogova koji su nedostajali. Hvala mu i molim da mi ne zamjeri. Za uzvrat cijenim njegov blog, ali ne i odluku što je ukinuo komentare.

nedjelja, 12.04.2009.

USKRSNULA I DVA HDZ-ova SVECA

Hvala ti Bože što si nas pred Uskrs obradovao i među nas vratio dva velika Hrvata, pravednika i mučenika; Antu Jelavića fizički, jer je nakratko napustio svoju domovinu, i Andriju Hebranga koji se pojavio u eteru nakon kraćeg izbivanja, ako se dva dana mogu nazvati izbivanjem. Svi mogući mediji u Hrvata ovaj tjedan su se bavili tragedijom kako su, navodno, oteli nekog Antu Jelavića, lopova kojega je sudstvo njegove osnovne domovine Bosne i Hercegovine osudilo na deset godina zatvora zato što je pokrao novce namjenjene Hrvatskom vijeću obrane Herceg-Bosne ponosne. Pretežni dio toga novca u Hercegovačku banku stigao je iz proračuna Republike Hrvatske, dakle iz naših džepova, poreznih obveznika s lijeve strane Unca, Une i Save. Nakon što ga je bosanskohercegovačko sudstvo osudilo, lopov je prije uhićenja pobjegao, kao i svaki heroj, u Hrvatsku, kao pričuvnu domovinu, jer ima dvojno državljanstvo. Ovu instituciju; dvojno državljanstvo, osmislio je Otac Domovine kako bi imao širu glasačku mašinu, ali i stoga da bi lopovi s obje strane mogli koristiti pričuvni položaj za trošenje plijena, ili za izbjegavanje sankcioniranja ratnog zločina.
Umjesto da Antu Jelavića dočekamo s ove strane i zatvorimo, dodamo mu još deset godina što se usudio usred rata pljačkati naš novac (dakle i ratni je zločinac) mi mu ponudismo zaštitu jer naše zakonodavstvo tako nalaže! Pa ako se to desi i na Balkanu, ipak je previše.
Drugi uspješnik koji nam se ovih dana ukazao je Andrija Hebrang, onaj ortodoksni HDZ-ovac koji je uspio upropastiti zdravstvo, onaj isti koji već devetnaest godina truje ove hrvatske prostore. Pojavio se u eteru s obznanom da će goniti kazneno onoga koji je provalio u javnost istinu o još jednom lopovluku HDZ-a. Nekakvo Saborsko povjerenstvo trebalo je, umjesto krim policije, utvrditi činjenice oko pronevjere petnaestak milijuna kuna, opet iz džepova poreznih obveznika, trebalo je u tajnosti ispitati inspektora u Ministarstvu obrane i dokazati da je tadašnji ministar Rončević glavni krivac pljačke. No, Hebranga ne interesira pljačka, već samo onaj tko je u javnost provalio zapis s tog ispitivanja. A taj fonogram otkriva da je pljačkaš, a tko bi drugi –HDZ.
Bez imalo srama, odgovornosti i skrupula taj je HDZ opljačkao svoj narod u Domovinskom ratu, bez hrabrosti koalicijska kratkotrajna vlast nije sankcionirala barem glavne zločince, da bi, eto, sada ponovno HDZ nastavio krasti od svoga naroda. I na ovako katastrofalan način ova vlast brani sve svoje dosege i još se nada pobijediti na izborima. A može se desiti da HDZ dobije izbore na silu, jer u HDZ-u ne postoji više jedan Pavletić koji je 2000. godine predao vlast na demokratski način. U ovoj zemlji više nema demokracije, više nema ljudskosti. Ovo je zemlja propalih nada. U ovom društvu ništa više ne funkcionira osim straha i mafije.
Sada, kada smo svladali glavne teme civilnog sadržaja ovoga društva, red je da se osvrnem i na duhovni sadržaj, tj. crkveni, gdje također pretjerujemo jer smo se deklarirali kao sekularna država koja je odvojila svjetovno od crkvenoga. Bez obzira što se radi o najvećem blagdanu, Uskrsu, blagdanu na kojem se temelji čitava kršćanska religija, mi taj blagdan ponižavamo viješću u glavnoj informativnoj emisiji dana na Hrvatskom radiju, u kojoj se govori nekoliko minuta da će u nekom selu, tamo na Hvaru, glavni križ u procesiji na Veliki petak nositi, imenom i prezimenom, taj i taj, da će neki pomoćni križ nositi onaj drugi, „nebo“ će nositi sljedeća četvorica, i tako redom. Strašno. To je ponižavajuće za ateiste, za agnostike, a posebno za prave vjernike.
Ovaj post je ovakvoga sadržaja danas napisan namjerno kako bih ukazao na ljudski šljam koji se deklarira u 90 posto kao vjernički, a ponaša se potpuno suprotno. Ja kao agnostik poštujem Isusa i njegov nauk koji nije poznavao kult kapitala, već ljudskost, jednakost i solidarnost. Isusova crkva bila je narod, a ne neka oligarhijska tvorevina, njegov oltar bio je na otvorenom, a ne u građevini punoj zlata, njegove riječi bile su pune poniznosti, a ne bahatosti. Bio je za uređenu pravnu državu u kojoj će vlast služiti narodu, a ne pljačkati ga. Bio je, dakle, lijevo orijentiran, kako bi danas političari mogli reći. A to nije zanemarivo za bilo koji svjetonazor.
U tom svjetlu neka bude hvaljen Isus, u tom ozračju svim ljudima katoličke vjeroispvijesti čestitam Uskrs!

nedjelja, 05.04.2009.

HVALJEN ISUS, GRADONAČELNIČE

Dragi moj gradonačelniče. Ne znam zašto si baš mene odabrao da mi prvome čestitaš Uskrs, kada sam se više puta deklarirao agnostikom. Da pojednostavnim; vjerujem, duboko vjerujem, da je Isus kao povijesna ličnost postojao, da je djelovao u ono grubo vrijeme, nimalo grublje od ovoga današnjeg kapitalističkog, da je svojom blagošću i dobrotom pokušao utjecati na pokvarene ljude, na farizeje, na nepravdu vlasti. Htio je djelovati da svi mogu živjeti od svoga rada, da mogu uživati u prirodi, da budu zdravi. Jedino je zanemario žene. Nije im dao pravo glasa, nije im davao pravo ni na užitak u svako doba, već samo po volji muža za razmnožavanjem. Zanemario je i ponizio ženu do te mjere da su njegovi apostoli, evanđelisti i pisci molitava pozdravljali Sveto Trojstvo; Oca, Sina i Duha Svetoga, ali ne i majku! A bez majke ne rađe se nitko majci.
Eto, sve ovo vjerujem, poštujem sve vjerničke blagdane, ma čiji bili, ali ne vjerujem da je Isus hodao po moru, da je vodu pretvarao u vino, da je oživio Lazara, a nije druge. Sve je to metaforički, kazat će teolozi, pa ispada da Biblija, znači, i nije baš neki autoritet. Da ne kažem evanđelja. Ako baš ne vjerujem ovim spomenutim otajstvima što nam nude evanđelja, nikako ne vjerujem da je Isus uskrsnuo i to ne samo dušom, već i tijelom. Ja vjerurem u čovjeka, u humanista. A takav je bio Isus. Nadam se da nisam pretjerao i ispričavam se iskrenim vjernicima kojih je jako malo.
Vraćam se proglasu našega gradonačelnika, kojega će vjerojatno poslati urbi et orbi da on, gradonačelnik, koji se do pred devetnaest godina deklarirao kao komunist i ateist, danas osjeća katolikom koliko narodni zastupnik i Zdravko Tomac zajedno, s potpunom vjerodostojnošću svim vjernicima čestita najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Upravo je Uskrs vrijeme da se kaže „... kako Ogulin nije grad iz kojega se odlazi, već da je grad mogućnosti u kojemu svi koji njime upravljaju ulažu velike napore da Ogulin postane grad u koji će se dolaziti i ostajati živjeti“. Pa - živjeli!
„U godinama koje su za nama završili smo i započeli mnogo toga, a rezultat svega toga ogleda se u kvaliteti življenja“ (sic). Velika su ulaganja u kanalizaciju, vodovodnu mrežu, prometnice, zelene površine, dječja igrališta (iznad septičkih jama), parkova i Poduzetničke zone.
Poticajima u poljoprivredi za proizvodnju autohtonog ogulinskog zelja. Za 42 sportske udruge izgradili smo deset visokokvalitetnih sportskih objekata. Razvijamo bogatu kulturnu ponudu; od Ilme de Murske, pjevanja, glazbe, bajki, Adventa do knjižnice, kina i čitaonoce – sadržaje kakve zaslužujete, sjetio se i kulture naš gradonačelnik.
Zašto gradonačelniče nisi spomenuo da si u svoje ime izlizao filoustaške biskupske skute, da si naš novac dao za tamo neku crkvu, i zašto spominješ kanalizaciju koja je najveća sramota HDZ-ove vlasti u Ogulinu. Toliki utrošen novac, a Ogulin pliva u govnima jer uporno odbijaš ugraditi pročistač. Zašto nisi spomenuo ogromne svoje napore i napore narodnog zastupnika oko Bjelolasice i retencije rijeke Dobre, a spominješ park koji si upropastio za sva vremena. To je park „svjetlosti“ jedinstven u Europi kao što je jedinstvena i teniska dvorana sa svojim stupom. Zašto spominješ nadu u Poduzetničku zonu i nadu u zapošljavanje stotine ljudi, a ne spominješ da nisi otvorio ni jedno radno mjesto do sada. Novac je bačen u kanalizacijske rovove u kojima nema plinovodnih cijeci, a izasfaltirali smo sve ulice koje će trebati ponovno prekapati. Pored nade u zapošljavanje u Zoni možda ima nade zaposliti nekoliko ljudi za krpanje jama poslije asfaltiranja raznih harlekina i pranja novca po cestama, stavljanje oznaka upozorenja da radovi nisu dobro izvedeni. Nekoliko njih da ispiru kanalizacijske cijevi dok se ne priključe na pročistač, neke pak poslati u vračarsku školu koji bi pratili atmosferske prilike i predviđali polave Dobre, Mrežnice i fekalija.
Nedavno je ministarstvo obrane najavilo da su naši vojnici vrlo cijenjeni u Afganistanu i da je sada, kada smo primljeni uz pomoć Slovenije u NATO, moguće naše ljude slati po ratištima širom svijeta i da će to biti naš najveći izvozni brand! U Ogulinu ćemo osnovati Hrvatsku legiju za strance, jer ogulinskog zelja više nema, a nema ni viška HDZ-ova kadra. Nema ih za izvoz. Sve vam je manja biračka baza. Baza se liječi od demencije, ali vlast ne. Za nju je malo kasno. Možda će i bez vas ovdje „... svjetlo Uskrsloga obasjati naše dane i djela!“ završava proglas gradonačelnik s pomalo nemuštom glasnogovornicom.

<	travanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv