Maksova maksimala

nedjelja, 29.03.2009.

VODNI DOPRINOS VRAĆA SE U BAZU

Temeljem članka 89. Ustava RH Otac Domovine je 27. prosinca 1995. godine (NN 107/95) proglasio Zakon o financiranju vodnog gospodarstva. Taj je zakon doživio još neke dopune 1996., 1998. i 2005. godine. Izvori sredstva za financiranje toga gospodarstva su; vodni doprinos i razne naknade u vezi vode. Dana 8. veljače 2006. godine (NN 14/06) donešena je Uredba o visini vodnog doprinosa koji se do tada nije plaćao. Uredba stupa na snagu osam dana po objavi u Narodnim novinama, dakle 16. veljače 2006. godine. Taj se doprinos odnosi isključivo na građevinske zahvate u prostoru i plaća se jediničnom cijenom po volumenu zatvorene građevine, površini otvorene građevine i dužini produktovoda (nadzemnog ili podzemnog, svejedno je). On se mora uplatiti prije izdavanja rješenja tijela graditeljstva za odobrenje građenja zahvata u prostoru.
Ogulin je u zoni u kojoj se vodni doprinos plaća 42 kn/m3 za poslovni prostor, 20 kn/m3 za obiteljsku kuću, 35 kn/m3 za vikendicu, a 7,5 kn/m3 za proizvodne pogone. Za prometnice cijena doprinosa je 1,4 kn/m2, a za plinovod, naftovod i elektrokabele 7,0 kn/m1. Doprinos plaćaju svi investitori bez iznimke. Dakle i ministarstva i Vlada.
Prema Zakonu o financiranju sredstva će se utrošiti: 1. na stručne, administrativne i druge poslove upravljanja vodnim sustavom, 2. na uređenje vodotoka i drugih voda, 3. na korištenje voda (osiguravanje vodnih zaliha), 4. na zaštita voda i 5. na uređenje i održavanje melioracijskih sustava.
Od stupanja na snagu Uredbe o visini doprinosa; tj. od 16. veljače 2006. godine do danas, dakle pune tri godine, nisam čuo, vidio ni pročitao da je itko, bilo tko, na razini lokalne, regionalne ili državne uprave, pa ni privatno, upitao mjerodavne institucije koliko je sredstava s te osnove ubrano i, još manje, kako su i komu dodjeljena. A pokušat ću na temelju statističkih podataka izbaciti barem red veličine tih sredstava na području Grada Ogulina. Molim da me se za točnost tog izračuna pita toliko koliko i „Hrvatske vode“ koje obiru zlatnu koku.
Dakle grubom aproksimacijom dolazimo do podatka (iz statistike) da je u Gradu Ogulinu moglo biti izdano godišnje oko dvjesto rješenja za građenje i da se za svako rješenje u prosjeku plaća 25.000 kuna; to iznosi pet milijuna kuna godišnje, ili petnaest mijuna u ove tri godine. Samo za Grad Ogulin.
Kada nitko nije htio, zahvaljujući našem gradonačelniku i narodnom zastupniku, ljubazno sam bio primljen u kabinetu gradonačelnika koji mi je na temu vodnog doprinosa na području Ogulina, kao jedinice lokalne samouprave, otvorio srce i dušu. Dugo je trebalo, ali i mnogo energije i volje utrošeno, kaže gradonačelnik, da Hrvatske vode uopće pristanu razgovarati o problemu vodovoda u Ogulinu, i to za vodoopskrbu Jasenka. Jasenak je, kaže gradonačelnik, poslije Bechtela, glavni izvor punjenja gradskog proračuna zahvaljujući HOC-u. Novi direktor HOC-a, onog sportskog sadržaja, i iskustvo direktora nove Ustanove HOC Bjelolasica, dali su otvorenu podršku gradonačelniku da se novac od vodnog doprinosa iz fonda „Hrvatskih voda“ prelije na konto izgradnje vodovoda Ogulin-Jasenak. Oko deset milijuna kuna (75% uplate doprinosa s područja Ogulina) Hrvatske vode su prebacile na poseban račun u korist toga vodovoda, koliko bi bilo dovoljno za izgradnju oko 20 km dugog voda do Jasenka. To je, znaju to u HOC-u, najvažnija investicija kojom će biti omogućeno napajanje dvoranskog bazena i akumulacijskog jezera na padinama Bjelolasice za potrebe snježnih topova. Time se produžava zimska sezona na pet mjeseci u godini, a ostalih sedam mjeseci popunjavaju nogometna igrališta i plivački bazen.
Narodni zastupnik, kao predsjednik upravnog odbora HOC-a, naglašava da ministar znanosti i sporta osigurava još sto milijuna kuna za golf igralište preko onoga močvarnog terena od Vrela do Zrnića i dovršenje plivačke dvorane, uz obvezu da, nakon donošenja Zakona o golfu, bude donešen i Zakon o plivanju. Njime bi se regulirala obveza da svi vaterpolisti koji će trenirati u tom plivalištu moraju znati plivati. U krajnjem slučaju moraju imati barem diplomu s Prometnog fakulteta da su položili plivanje.
U završnoj riječi gradonačelnik je iznio podatak da će „Hrvatske vode“ tih deset milijuna kuna prebaciti na posebni račun Grada Ogulina za dva dana; tj. 1. aprila, a novac koji će od te svote ostati nakon završetka vodovoda Ogulin-Jasenak utrošio bi se za topove na skijalištu Kranjčevka. Topovi će biti okrenuti prema Gradskoj vijećnici. Zlu ne trebalo.

nedjelja, 22.03.2009.

U HRVATSKOJ ZAKON JE ISTI ZA SVE

Ako je šiba izišla iz raja, ja sam svu svoju mladost proživio u raju! I onda, kada sam izvukao deblji kraj, kada sam smatrao da šiba pripada meni kao novom anđelu koji zna njome učiti mladi naraštaj, šiba počinje gubiti pravi značaj. Došlo je do prevrata u društvenom uređenju u kojemu je šiba zabranjena čak, uzeli su mi ju iz ruku, što znači i pendrek i sve ostale represije prema kriminalcu i zločincu.
Zato novac koji je netko zaradio ne ide u ruke tom radniku, već se on pretače u ruke pljačkaša koji, naravno, kao član ili štićenik društva za zaštitu ljudskih prava ima podršku. Ne mora on dokazivati da novac nije njegov, već ti moraš dokazati da je tvoj. A to je puno teže.
Sjećate se nedavno kako je jedna samohrana žena u Zagrebu otišla na plac, a kada se vratila s placa u stanu je bio provalnik i promijenio bravu.
- Provalite u moj stan i istjerajte lopova, tražila je žena od policije.
- A ne, moramo ga pitati da li on hoće iz stana.
- Ali stan je moj, vrišti žena.
- Pa idite onda u stan.
- Promijenio mi je bravu, čovječe. Zar ne shvaćaš.
- Morat ćete ga tužiti gospođo, mi tu ništa ne možemo. Mi samo provodimo zakon.
- Ali zar taj zakon ne štiti mene?
- Štiti, štiti, ali i onoga drugoga. Svi smo mi pred zakonom jednaci, rekao bi i predsjednik Sabora Bebić.
I tako ispada da su pred zakonom jednaki i lopovi i pošteni ljudi. Da zakon štiti lopovske čine istom mjerom koliko i dobra djela. Ima li tu logike? Da li je isto to što se lopovi i zlikovci bore za humanije uvjete u zatvorima (veću površinu i volumen sobe po jedinici lopova, koju je sobu dobio badava) s onom borbom poštenoga radnika s troje djece za dvosobni stan kojega otplaćuje kreditom parazitima svakoga društva, bankarima? Da li je isto što lopovi traže da im se omogući dnevno više vremena za šetnju što širim zatvorskim krugom s onim nastojanjem poštenoga radnika da mu plaća omogući šetnju sa svojom obitelji barem preko vikenda? Čini li vam se svejedno da se s vašim novcem izgradi teniska dvorana za tajkune i njihov naraštaj, a ne izgradi se dječji vrtić ili jaslice za radnika i njegov naraštaj. Da u dvorani gradonačelnik dijeli vaše novce za gradnju nekakve crkve u ličkoj pustopoljini, a vi se trujete fekalijama u otvorenom jezeru u Strugi, samo dvjesta metara od te iste dvorane. Je li vam ugodno kad gradska vlast svake godine prekopima istih ulica s vašim novcem po onoj narodnoj „lako je s tuđim nježnikom udarati po gloginjama“, doživljavaju orgazam hvaleći se svojim dostignućima, dok vi doživljavate poluciju od straha da vam Đula ne potopi obiteljsku kuću pod hipotekom.
Stoga me je ovih dana konačno nešto razvedrilo. Dana 9. ožujka iz radionice SDP-a izašao je jedan dopis svim Ogulincima u kojem se konačno spominju izmjene u načinu vladanja ovim gradom i Gradom. Vladavina po mjeri čovjeka, a ne samo po mjeri vlasti. Već i sama pomisao na promjenu je dostojanstvena, a da li je iskrena trebamo provjeriti. Ništa nas ne košta, osim izlaska na lokalne izbore u puno većem broju nego do sada.
Već na prošlim državnim izborima u našoj jedinici lokalne samouprave lijeva politička opcija doživjela je napredak i u ruralnoim područjima i vrijeme je da ove godine i prevagne, pa makar samo s gradonačelnikom. Nema čovjeka bez grijeha i poroka, ali neka prvi na griješnika baci kamen onaj koji misli da je bezgriješan. Praštati je ljudski, ali i mijena kod čovjeka, jedina je stalna. Jučer smo razmišljali nešto drugačije nego danas ili sutra, teško je u trusnim vremenima biti principijelan do kraja.
Vladajuća će stranka ovaj proglas proglasiti pamfletom i nastojati ga obezvrijediti no, taj proglas je dokument jedne političke opcije koja je u socijalnom smislu neophodna čovjeku. Nije kapitalizam humani sustav budućnosti. Kapitalizam treba svrgnuti - kako je rekao pokojni humanist i znanstvenik Ivan Supek.
Od nekuda treba krenuti. Neka to bude iz bastiona HDZ-ovih misli i djela.

nedjelja, 15.03.2009.

DOKLE ĆEMO S VRBA TJERAT PREKO DRINE

Čini mi se da je još stari Ezop napisao u svojim basnama da jedno tele može zamutiti više vode no što je može popiti sto volova. Nešto slično se prošli tjedan desilo na ovom blogu što je uzročilo brisanje svih komentara radi jednog bolesnika koji je svakako prevršio sve moguće civilizacijske kriterije. Ponovno moram naglasiti da su i blogovi i komentari jedna društvena kategorija koja pomaže ljudima da se isprazne od frustracija što ih donosi život. Cilj je autora ovoga bloga bio da se u komentarima svakako držimo koliko-toliko teme, da ne idemo u širinu, a nikako u primitivno vrijeđanje javnih osoba prodiranjem u njihov privatni život koji nama veze s javnim djelovanjem.
Ovo što je napravio izvjesni „Realist“ nije ništa drugo do terorizam većine prihvatljivog korpusa na ovim internetskim terenima. Sada je nekako ispalo da su „Uske staze“ bile u pravu kada su ukinule komentare, ali ja smatram kada bismo svi mi to učinili da bi likovali ovi koji nas teroriziraju. a najgore bi bilo da nas prisile da potpuno odustanemo od pisanja blogova kao jednog vida borbe protiv nedemokretske i nenarodne vlasti.
Onaj koji me je optužio da skidam neke komentare sa svoga bloga nije bio u pravu jer je površno pratio i postove i komentare, ali sam tek nakon njegove dvije protestne note skinuo tri sasvim drugačija komentara koji nemaju veze sa svjetonazorom nijednog iole poštenog čovjeka. No, naći danas čovjeka ni po danu nije ništa lakše nego iz vremena kada je to radio antički filozof Diogen. Ili neki drugi.
Mada sam protivnik brisanja komentara zbog subjektivne selekcije, ovi nisu bili „za drž“. Radilo se doista o govoru mržnje koja se neće iskorijeniti sve dok javno i svakodnevno ne budemo osuđivali mržnju. Na kraju sam morao izbrisati sve komentare jer se nije dalo izdržati. Osnivamo društva za zaštitu životinja, zaštitu bilja, a nikako da se učlanimo u društvo za zaštitu čovjeka. Ta tretirajmo čovjeka kao građansko biće koje s nama udiše isti zrak i isto ga sunce grije. Držimo se Konfucija koji je daleko prije Krista rekao: „Što ne želiš da drugi tebi učini, ne čini ni ti drugomu“.
A da još nismo spremni osuditi mržnju u svom dvorištu dokaz su „grafiti“ na našim zgradama (dvije policijske u Vijencu I. Marinkovića i garaža u Strugi). Na tim fasadama još i danas strše parole koje trebaju Hrvatsku približiti Europi. Tamo mi po pedigreu i pripadamo ako znamo da smo potomci odabranih arijevaca koji su izmislili, a što bi drugo – do svastike. Svastika, kao i zvijezda petokraka, doživjele su metamorfozu. Jedna je skrenula u fašizam, druga u komunizam. Premda nema ni najmanjega razloga poistovijetiti po zlu jedan i drugi simbol, činimo to u službi trenutačne politike, činimo to da zataremo suštinsku razliku između fašizma i komunizma. Moramo po tko zna koji puta naglasiti da su se u fašizmu stvarali nehumani i rasistički zakoni protiv čovjeka i čovječnosti, dok su se u komunizmu stvarali nadasve humani zakoni po mjeri čovjeka i Isusova nauka, ali se svi ljudi toga nisu pridržavali.
Tako se i ona tvorevina hrvatskoga naroda, NDH, stvarala i ponašala likvidirajući sve koji nisu bili za neljudske zakone ili su pripadali soju ljudi koji nisu dobrodošli među velike Hrvate; Židovi, Srbi Romi, komunisti kojih se i sam Hitler bojao. U NDH-u su se tako pojavile parole: Srbe na vrbe, bjež'te psine preko Drine, ubi Srbima, Za dom spremni i, još mnoge popularne izreke; što reperske, što uglazbljene kako Knežević, Bulić, Perković i drugi sluhisti ne bi ostali bez primanja. E, takve su vam parole na ogulinskim fasadama mimo kojih prolaze političari i čuvari ustavnog poretka koji izričito zabranjuje govor mržnje!
A što se tiče ovoga plašenja o krimenu autora bloga, a ne bolesnika koji šire „paniku“, obratio sam se osobno potpredsjedniku Sabora, kumu Grada Ogulina, koji me srdačno primio čim je saznao da sam iz Ogulina (jerbo kum ni gužva) i umirio me uvjeravanjem da je sigurno kako u Ogulinu ponovno radi peta kolona realista kako bi se nad ovom pastoralnom atmosferom u njegovu i našemu Ogulinu nadvili tmasti oblaci nacionalizma, koji nacionalizam ni u Slavoniji nije donio ništa dobra osim današnjeg gradonačelnika Osijeka.
Zato, po uvjeravanju kuma Ogulina, trebamo nastojati da ovdje ne podlegnemo djelovanju pete kolone i da naš Grad ostane bastion HDZ-a, ma što to značilo. Kum ima osjećaj da i na Bjelolasici djeluje ta ista kolona, pa čak i krtice u HOC-u koje skrivaju projekte mnogih zahvata u prostoru HOC-a kako se ne bi mogli realizirali. Jer Vlada je rekla svoje. I gradonačelnik. I narodni zastupnik također.

nedjelja, 08.03.2009.

UKAZANJE FALUSA SV. IVANA BESPOMUKA

Kako ja na svom blogu nemam brojača ulaza na blog i ne mogu vidjeti koliko nas posjećuje taj uradak, ostaje mi da se rukovodim komentarima. Taj uvid je potpuno nevjerodostojan, znam, ali; što je tu je. Nije da nisam znatiželjan, ali mi još značajnije što se u svojim komentarima vrlo brzo odmaknemo od teme. Sam sadržaj komentara je takav kakav jest, to je naša zbilja, ali to je jedini prostor za pražnjenje naših svakidašnjih frustracija jer nam je, većini, drugi prostor nepristupačan. Možda ova razmišljanja neće postići svoj cilj u skoro vrijeme, ali u neko dogledno vjerojatno hoće. Ovom prilikom bih zamolio mojega neznana prijatelja s Uskih staza da mi ako je to moguće montira brojač, ali svakako sa strane u boxu i linkove Janje i Fatamorgane, jer manjkaju, kako je to nedavno primijetio jedan komentator. Autori tih blogova svakako to zaslužuju. Toliko o ovom blogu i nervozi komentatora uoči lokalnih izbora. Idemo zakuhat', nešto će ispasti.
A sada o onomu što me je u zadnje vrijeme najviše oduševilo. Na blogu Fatamorgana 18. veljače ove godine napisano je nešto što sam ja doživio kao dubokoumno. Inspiracija je došla u pravi čas, jer nešto lijepo, duhovito i korisno uvijek je u pravom času. Uostalom, na ovim našim prostorima što se blogova tiče, mislim da smo na zavidnoj razini, ne ocjenjujući ovaj blog.
Bjelolasica je naša crna točka od dana kada je na nju došao onaj snom što Paškvalinom se zvaše. Naš veliki zagrebački i hrvatski skijaš svojega doba, Josip Joja Modrić, a kasniji stručnjak za skijašku opremu i skijališta bio je među pionirima koji su osmislili skijališta na Bjelolasici. Davno je to bilo, u onomu mraku, kada nam je Bog išao na ruku dajući snijega na Bjelolasici sve do 1. maja. Tada je Bog hodao po zemlji i davao inspiracije ljudima poput Joje Modrića da nešto učine za dobrobit naroda. Tada, u tom mraku, Bjelolasica je bila svjetla točka na ogulinskom horizontu, tada se uz entuzijaste kakvi su bili Modrić i naš pok. Drago Salopek, kao direktor toga PRC-a (Planinsko rekreacijski centar), moglo iz Jugoslavije i Beograda dobiti novac za tu grandioznu ideju, da danas, u suverenoj Hrvatskoj iz njene metropole ne može stići ni pišivih sto milijuna kuna. No, Salopek i Modrić, s kompletnim ekipama koje su ih pratile, nisu bili napuhani gušaneri, oni su bili domoljubi koji su živjeli od svojega rada i moralne snage za stvaranje nečega boljega u interesu čovjeka, a ne kapitala.
Današnja politička bulumenta koja kliče: „Imamo Hrvatsku“ - nema morala. Za današnji HOC Bjelolasicu Joja Modrić će reći da još ima nade ako se promijeni rukovodeća garnitura. Za jedan Hrvatski olimpijski centar, ej; HOC, nije dovoljan jedan lokalni šerif bez pokrića koji će u dokolici između dviju sjednica Sabora razgovarati s nekim ministrom Primorcem, Šukerom, premijerom ili Ćirom Blaževićem, primati plaću saborskog zastupnika, ravnatelja ŽUC-a, predsjednika Županijskog i ostalih HDZ-ovih ogranaka, primati nagrade kao član raznih saborskih odbora i kao predsjednik upravnog odbora same Bjelolasice, a sukus svega je još i vlast nad svojim biračima kojima dijeli egzistencijalnu milost.
Stoga bez problema i priprema muca pred slušateljima Radio Ogulina, Radio Mrežnice i inim medijima koji mu ubace sliku uz prazne fraze. Stoga se bez problema busa u prsa kako izgara lobirajući za opće dobro na Bjelolasici i Ogulinu; za novi gradski park, retenciju Dobre i kanalizacijski pročistač u Dražicama. Ljudi koji danas vode ovaj narod nemaju moralnoga kredibiliteta za razliku od onih mnogih „komunjara“ koji su za Hrvatsku u Jugoslaviji napravili daleko više nego ovi u samostalnoj Hrvatskoj.
Zbog ovakvih dragoljubnih napora našega zastupnika, Rambo A je napisao do sada najbolji post na svom blogu, samo nisam razumio zašto je ukazani falus među bukvama i jelama bio od svetoga Mihovila. Taj bi falus svakako trebao pripadati sv. Ivanu Bespomuku, jer ćemo mi morati našega zastupnika kad-tad proglasiti svetim pošto je bez pô muke uživao na ovomu svijetu, a kako je Sanader spriječio recesiju u Hrvatskoj on je to učinio za Ogulin.
Vraćam se ponovno na nadahnuti tekst Ramba A i na posljedice toga teksta. Bojim se da ćemo prerano izgubiti narodnog zastupnika. Samo zbog ovoga posta na Fatamorgani on bi mogao dati ostavku na sve funkcije, a nakon isteka mandata otići iz politike. Mogao bi kopati, orati, voziti manevarku i tomu slično. Upisati možda i fakultet prometnih znanosti, magistrirati na ekonomiji, doktorirati na "potrebitom" lobiranju.
Za sve njegovo lobiranje mi dobismo gô kurac, kako je dočarao Rambo A.

P.S. Da, Janjo, strašno mi je žao što sam ispustio čestitku, a još sam i lijevo orijentiran. Post sam, istinabog, pisao malo ranije, ali to me ne opravdava, slažem se. Evo za utjehu: Svim ženama, ma gdje bile, ma koliko godina imale, čestitam 8. mart! Zaslužujete da vas posebno cijenimo, a ja vas još i volim! Maks.

nedjelja, 01.03.2009.

KRBAVSKI BOJ I CRKVA U UDBINI

Dana 9. rujna 1493. godine dogodio se Krbavski boj po kojemu se danas jedna cesta u Plaškom i zove Ulica Krbavskog boja (tamo prema Veri). Zašto baš u Plaškom? Vjerojatno stoga što su se te 1493. godine turske snage iz Slovenije gdje su opljačkale naše današnje prijatelje preko Plaškog vraćale u svoje carstvo. Opterećeni teretom i umorom dobro su došli da ih hrvatske vojne snage na čelu s banom Derenčinom i knezovima Frnkopanskim poraze i osiguraju mirniji život i napredak ličkog življa. No, ratna sreća i Božja volja nisu nam bili skloni. Potučeni smo do nogu i svi izginuše, osim našega Bernardina Frankopana koji se spasio lukavim bijegom. Još su se mnogi htjeli spasiti bijegom, jer nije bilo moguće učiniti ništa drugo, ali nisu bili lukavi. Toga dana, nakon toga poraza, propala je hrvatska suverenost i povijest Hrvata krenula je sasvim drugim tijekom.
U grubim povijesnim zapisima spominje se da je hrvatska vojska od 10 do 15 tisuća ljudi izginula od 8 tisuća turskih konjanika, ali se tek danas pojavljuju dokazi od nekih povjesničara da su tursku vojsku sačinjavali uglavnom janjičari hrvatskog podrijetla. Pa ispada da je hrvatska vojska potučena od Hrvata koji su silom služili turskoga cara. Nakon tih saznanja doista je dvojbeno koliko je neprijeporno obilježavati taj poraz, posebno stoga što se znamo narugati Srbima kada slave svoj poraz na Kosovu, nekih sto godina ranije, kao pobjedu svojega herojstva!
Prolazeći tako kroz Plaščansku dolinu Jakub-paša nije mogao slutiti da će i 2009. godine to polje izgledati jednako kao i 1493. kada ga je on napustio; da će biti uništene željezničke zgrade na postajama u Josipdolu, Vojnovcu, Latinu, Plaškom, Blatima, Ličkoj Jesenici, devastirane sve školske zgrade u nesuđenoj CAO Krajini kao i svi zadružni domovi u kojima se nekada odvijao kulturni program i trgovina mješovitom robom. A da stvar bude upečatljivija, sve su to uništili sami Hrvati nakon Oluje koja je dokrajčila tu Krajinu, ne čekajući ni Jakub-pašu niti Omer-pašu Latasa.
Autohtonog stanovništva nestalo je u Plaškom, a na Krbavskom polju i cijeloj Lici nestalo je sve stanovništvo. Udbina živi kao da se jučer dogodila Krbavska bitka. Ali zato na tom ličkom potezu nema recesije! Ništa nisu imali, ništa nemaju, ništa ne mogu ni izgubiti. Naprotiv, mogu samo dobiti. A da bi dobili moraju imati karitativno zaleđe. Ima li boljega zaleđa od svjetovne vlasti HDZ-a i Hrvatskog sabora, s jedne strane, i crkvene vlasti na čelu s biskupom Bogovićem i trabantom mu don Kaćunkom, s druge strane? Nema!
Da bi vratili lički puk i svoje vjernike u majčicu Liku svjetovna i crkvena vlast odlučili su umjesto radnih mjesta u Lici stvoriti svetište i sagraditi velebnu crkvu – Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini. Ona će pored duhovne obnove hrvatskoga puka pridonijeti i gospodarskoj obnovi toga kraja jer će se oko crkve periodično događati ukazanja Oca Domovine, Ministra Obrane, te živućeg don Anđelka, Nives Celzius i don Bakovića. To će potaknuti proizvodnju ekološki zdrave hrane, izgradnju ekoloških bordela i dovesti do demografskog buma čiste hrvatske rase na rumunjsko-ukrajinskoj podlozi.
Kako će pokrovitelj i donator izgradnje crkve biti Hrvatski sabor, a on je HDZ-ov, zamolili su Vladu da hitno donese antirecesijski program, barem prvih deset poglavlja, kako bi se već 1. ožujka (šteta što nije 1. april) počela puniti kasica-prasica za izgradnju crkve. A počet će se puniti – gdje drugdje doli u bastionu HDZ-a – u Ogulinu. U jedinstvenoj teniskoj dvorani s dva vrhunska tenisača; Marina Ančića i Marija Čilića. Ne, to je po verziji gradonačelnika. Bit će to Mario Ančić i Marin Čilić, dva vrsna Dalmatinca, po verziji don Anđelka. Ili možda od njih dva i nisu svi Dalmatinci, po verziji Oca biskupa, možda.
U svakom slučaju „preko šesto ljudi“ ljubitelja tenisa i biskupskih perverzija „moći će s montažnih tribina i VIP loža“ (!?) uživati u vrhunskom tenisu, ali i vrhunskom zaluđivanju hrvatskoga naroda. Nakon propalog Europskog nogometnog prvenstva, uspjelog Svjetskog rukometnog prvenstva došao je red i na Hrvatsku duhovnu katastrofu i ukazanja hrvatskog IQ-a. I mnogi komentari na ovm zadnjem postu dokazuju nešto.
Tako nam Bog pomogao!

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv