Kako ja na svom blogu nemam brojača ulaza na blog i ne mogu vidjeti koliko nas posjećuje taj uradak, ostaje mi da se rukovodim komentarima. Taj uvid je potpuno nevjerodostojan, znam, ali; što je tu je. Nije da nisam znatiželjan, ali mi još značajnije što se u svojim komentarima vrlo brzo odmaknemo od teme. Sam sadržaj komentara je takav kakav jest, to je naša zbilja, ali to je jedini prostor za pražnjenje naših svakidašnjih frustracija jer nam je, većini, drugi prostor nepristupačan. Možda ova razmišljanja neće postići svoj cilj u skoro vrijeme, ali u neko dogledno vjerojatno hoće. Ovom prilikom bih zamolio mojega neznana prijatelja s Uskih staza da mi ako je to moguće montira brojač, ali svakako sa strane u boxu i linkove Janje i Fatamorgane, jer manjkaju, kako je to nedavno primijetio jedan komentator. Autori tih blogova svakako to zaslužuju. Toliko o ovom blogu i nervozi komentatora uoči lokalnih izbora. Idemo zakuhat', nešto će ispasti.
A sada o onomu što me je u zadnje vrijeme najviše oduševilo. Na blogu Fatamorgana 18. veljače ove godine napisano je nešto što sam ja doživio kao dubokoumno. Inspiracija je došla u pravi čas, jer nešto lijepo, duhovito i korisno uvijek je u pravom času. Uostalom, na ovim našim prostorima što se blogova tiče, mislim da smo na zavidnoj razini, ne ocjenjujući ovaj blog.
Bjelolasica je naša crna točka od dana kada je na nju došao onaj snom što Paškvalinom se zvaše. Naš veliki zagrebački i hrvatski skijaš svojega doba, Josip Joja Modrić, a kasniji stručnjak za skijašku opremu i skijališta bio je među pionirima koji su osmislili skijališta na Bjelolasici. Davno je to bilo, u onomu mraku, kada nam je Bog išao na ruku dajući snijega na Bjelolasici sve do 1. maja. Tada je Bog hodao po zemlji i davao inspiracije ljudima poput Joje Modrića da nešto učine za dobrobit naroda. Tada, u tom mraku, Bjelolasica je bila svjetla točka na ogulinskom horizontu, tada se uz entuzijaste kakvi su bili Modrić i naš pok. Drago Salopek, kao direktor toga PRC-a (Planinsko rekreacijski centar), moglo iz Jugoslavije i Beograda dobiti novac za tu grandioznu ideju, da danas, u suverenoj Hrvatskoj iz njene metropole ne može stići ni pišivih sto milijuna kuna. No, Salopek i Modrić, s kompletnim ekipama koje su ih pratile, nisu bili napuhani gušaneri, oni su bili domoljubi koji su živjeli od svojega rada i moralne snage za stvaranje nečega boljega u interesu čovjeka, a ne kapitala.
Današnja politička bulumenta koja kliče: „Imamo Hrvatsku“ - nema morala. Za današnji HOC Bjelolasicu Joja Modrić će reći da još ima nade ako se promijeni rukovodeća garnitura. Za jedan Hrvatski olimpijski centar, ej; HOC, nije dovoljan jedan lokalni šerif bez pokrića koji će u dokolici između dviju sjednica Sabora razgovarati s nekim ministrom Primorcem, Šukerom, premijerom ili Ćirom Blaževićem, primati plaću saborskog zastupnika, ravnatelja ŽUC-a, predsjednika Županijskog i ostalih HDZ-ovih ogranaka, primati nagrade kao član raznih saborskih odbora i kao predsjednik upravnog odbora same Bjelolasice, a sukus svega je još i vlast nad svojim biračima kojima dijeli egzistencijalnu milost.
Stoga bez problema i priprema muca pred slušateljima Radio Ogulina, Radio Mrežnice i inim medijima koji mu ubace sliku uz prazne fraze. Stoga se bez problema busa u prsa kako izgara lobirajući za opće dobro na Bjelolasici i Ogulinu; za novi gradski park, retenciju Dobre i kanalizacijski pročistač u Dražicama. Ljudi koji danas vode ovaj narod nemaju moralnoga kredibiliteta za razliku od onih mnogih „komunjara“ koji su za Hrvatsku u Jugoslaviji napravili daleko više nego ovi u samostalnoj Hrvatskoj.
Zbog ovakvih dragoljubnih napora našega zastupnika, Rambo A je napisao do sada najbolji post na svom blogu, samo nisam razumio zašto je ukazani falus među bukvama i jelama bio od svetoga Mihovila. Taj bi falus svakako trebao pripadati sv. Ivanu Bespomuku, jer ćemo mi morati našega zastupnika kad-tad proglasiti svetim pošto je bez pô muke uživao na ovomu svijetu, a kako je Sanader spriječio recesiju u Hrvatskoj on je to učinio za Ogulin.
Vraćam se ponovno na nadahnuti tekst Ramba A i na posljedice toga teksta. Bojim se da ćemo prerano izgubiti narodnog zastupnika. Samo zbog ovoga posta na Fatamorgani on bi mogao dati ostavku na sve funkcije, a nakon isteka mandata otići iz politike. Mogao bi kopati, orati, voziti manevarku i tomu slično. Upisati možda i fakultet prometnih znanosti, magistrirati na ekonomiji, doktorirati na "potrebitom" lobiranju.
Za sve njegovo lobiranje mi dobismo gô kurac, kako je dočarao Rambo A.
P.S. Da, Janjo, strašno mi je žao što sam ispustio čestitku, a još sam i lijevo orijentiran. Post sam, istinabog, pisao malo ranije, ali to me ne opravdava, slažem se. Evo za utjehu: Svim ženama, ma gdje bile, ma koliko godina imale, čestitam 8. mart! Zaslužujete da vas posebno cijenimo, a ja vas još i volim! Maks.
Post je objavljen 08.03.2009. u 07:00 sati.