Ako je šiba izišla iz raja, ja sam svu svoju mladost proživio u raju! I onda, kada sam izvukao deblji kraj, kada sam smatrao da šiba pripada meni kao novom anđelu koji zna njome učiti mladi naraštaj, šiba počinje gubiti pravi značaj. Došlo je do prevrata u društvenom uređenju u kojemu je šiba zabranjena čak, uzeli su mi ju iz ruku, što znači i pendrek i sve ostale represije prema kriminalcu i zločincu.
Zato novac koji je netko zaradio ne ide u ruke tom radniku, već se on pretače u ruke pljačkaša koji, naravno, kao član ili štićenik društva za zaštitu ljudskih prava ima podršku. Ne mora on dokazivati da novac nije njegov, već ti moraš dokazati da je tvoj. A to je puno teže.
Sjećate se nedavno kako je jedna samohrana žena u Zagrebu otišla na plac, a kada se vratila s placa u stanu je bio provalnik i promijenio bravu.
- Provalite u moj stan i istjerajte lopova, tražila je žena od policije.
- A ne, moramo ga pitati da li on hoće iz stana.
- Ali stan je moj, vrišti žena.
- Pa idite onda u stan.
- Promijenio mi je bravu, čovječe. Zar ne shvaćaš.
- Morat ćete ga tužiti gospođo, mi tu ništa ne možemo. Mi samo provodimo zakon.
- Ali zar taj zakon ne štiti mene?
- Štiti, štiti, ali i onoga drugoga. Svi smo mi pred zakonom jednaci, rekao bi i predsjednik Sabora Bebić.
I tako ispada da su pred zakonom jednaki i lopovi i pošteni ljudi. Da zakon štiti lopovske čine istom mjerom koliko i dobra djela. Ima li tu logike? Da li je isto to što se lopovi i zlikovci bore za humanije uvjete u zatvorima (veću površinu i volumen sobe po jedinici lopova, koju je sobu dobio badava) s onom borbom poštenoga radnika s troje djece za dvosobni stan kojega otplaćuje kreditom parazitima svakoga društva, bankarima? Da li je isto što lopovi traže da im se omogući dnevno više vremena za šetnju što širim zatvorskim krugom s onim nastojanjem poštenoga radnika da mu plaća omogući šetnju sa svojom obitelji barem preko vikenda? Čini li vam se svejedno da se s vašim novcem izgradi teniska dvorana za tajkune i njihov naraštaj, a ne izgradi se dječji vrtić ili jaslice za radnika i njegov naraštaj. Da u dvorani gradonačelnik dijeli vaše novce za gradnju nekakve crkve u ličkoj pustopoljini, a vi se trujete fekalijama u otvorenom jezeru u Strugi, samo dvjesta metara od te iste dvorane. Je li vam ugodno kad gradska vlast svake godine prekopima istih ulica s vašim novcem po onoj narodnoj „lako je s tuđim nježnikom udarati po gloginjama“, doživljavaju orgazam hvaleći se svojim dostignućima, dok vi doživljavate poluciju od straha da vam Đula ne potopi obiteljsku kuću pod hipotekom.
Stoga me je ovih dana konačno nešto razvedrilo. Dana 9. ožujka iz radionice SDP-a izašao je jedan dopis svim Ogulincima u kojem se konačno spominju izmjene u načinu vladanja ovim gradom i Gradom. Vladavina po mjeri čovjeka, a ne samo po mjeri vlasti. Već i sama pomisao na promjenu je dostojanstvena, a da li je iskrena trebamo provjeriti. Ništa nas ne košta, osim izlaska na lokalne izbore u puno većem broju nego do sada.
Već na prošlim državnim izborima u našoj jedinici lokalne samouprave lijeva politička opcija doživjela je napredak i u ruralnoim područjima i vrijeme je da ove godine i prevagne, pa makar samo s gradonačelnikom. Nema čovjeka bez grijeha i poroka, ali neka prvi na griješnika baci kamen onaj koji misli da je bezgriješan. Praštati je ljudski, ali i mijena kod čovjeka, jedina je stalna. Jučer smo razmišljali nešto drugačije nego danas ili sutra, teško je u trusnim vremenima biti principijelan do kraja.
Vladajuća će stranka ovaj proglas proglasiti pamfletom i nastojati ga obezvrijediti no, taj proglas je dokument jedne političke opcije koja je u socijalnom smislu neophodna čovjeku. Nije kapitalizam humani sustav budućnosti. Kapitalizam treba svrgnuti - kako je rekao pokojni humanist i znanstvenik Ivan Supek.
Od nekuda treba krenuti. Neka to bude iz bastiona HDZ-ovih misli i djela.
Post je objavljen 22.03.2009. u 07:00 sati.