Maksova maksimala

nedjelja, 17.05.2009.

ISUS ĆE PITATI, JESI LI BIO DOBAR ČOVJEK

Zašto bih ja kao neutralan promatrač na svijet i svjetonazore morao preferirati judaizam, islam ili kršćanstvo. Zašto bih u kršćanstvu morao mjeriti pravoslavlje, kalolicizam, protestantizam, evangelizam, ili Jehovine svjedoke svrstavati u neke manje važne skupine, ako svi priznajemo Bibliju, Stari i Novi zavjet, ako, uostalom, svi smatramo da postoji samo jedan bog, ali onaj moj.
Nedavno sam imao namjeru na tu temu nešto napisati u jednom lokalnom godišnjaku, ali mi se nešto preprečilo pa evo koristim ovaj moj privatni tjednik da u danima političke šutnje skrenem s krivoga puta i osluhnem duhovno stanje. Slobodno se netko može pobuniti da ni duhovno razmišljanje nije bez politike, jer ni crkveni ljudi ne puštaju svoju privilegiju insajdera i usmjeravanje vjernikâ za koga ne treba glasati. No dobro, sve je to za „živi ljudi“ što bi rekli ovi ipod Kusca.
Moja životna deviza oduvijek je bila kako je najvažnije biti čovjek, a potom neka on vjeruje u koga mu drago i neka prakticira što ga je volja. Vjerojatno tu devizu nisam zadovoljio, ali, imao sam namjeru. Zašto, postavljam si pitanje, netko misli da je vrijedniji ako vjeruje u boga, nego ja koji vjerujem u čovjeka. Čovjek, kažu, nije savršen, ali je napravljen na sliku i priliku božju. Što to znači?
Ovo „bog“ namjerno pišem malim slovom jer se radi o različitim bogovima; Jahve, Alah, Krišna, Buda, što ne umanjuje moje poštovanje prema osobama koje štuju svoga boga, niti samoga Boga (ma čiji on bio). I „čovjek“ pišem malim slovom premda i on ima svoje dostojanstvo koje mu ga ruše upravo vjernici. Ako ima neka sredina između vjernika i ateista, i ako se ta varijanta svjetonazora zove agnosticizam, onda ja pripadam tom svjetonazoru, a da nemam ništa protiv teizma i njegovih sljedbenka dokazuje moje ogromno poštovanje prema ljudima koji su teologiju proučili i pokušali prakticirati na jedan pravedan, humani način. Spomenut ću autoritete kao što je bio papa Ivan Pavao II, kao što je naš don Ivan Grubišić, pater Marijan Jurčević, dominikanac i profesor na teološkom fakultetu u Rijeci, fra Marko Oršolić, član međunarodne asocijacije za suradnju raznih konfesija, evo i Hansa Künga, uglednog švicarskog teologa. Svi osim pape su katoličku dogmu podredili ljudskoj potrebi za ovozemaljskim ugođajem i sreći.
O papi Ivanu Pavlu II ne bih trošio puno riječi jer je po svima priznat kao humanist i prvi papa koji se u ime Crkve ispričao za zlodjela koja je ta institucija počinila u svojoj povijesti. A zlodjela koje je ta institucija počinila je puno.
Don Ivan Grubišić, kao jedan od najpoznatijih svećenika u nas, ostavio je na mene izniman dojam kada je pred dvije godine izjavio da neće ići po naseljima svoje Župe blagoslivljati kuće i naplaćivati to najmanje 200 kuna (kako je dobio službeni naputak od svojega Dekanata) prigodom blagdana Sveta tri kralja, već je pozvao sve vjernike da toga dana dođu na Svetu misu na kojoj će ih on sve blagosloviti. Naime, blagdan Sveta tri kralja i jest blagdan za blagoslivljanje vjernika, a ne domova.
Dominikanac Marijan Jurčević, profesor teologije u Rijeci, antropolog, čovjek čije propovijedi u Rijeci svake nedjelje u velikom broju slušaju mladi intelektualci, propovijeda o potrazi čovjeka za ovozemeljskom srećom, a ne nebeskom, što je u duhu samoga Jean Paul Sartra, a fra Marka Oršolića, franjevca, zapamtio sam iz jednog intervjua u sarajevskom Svijetu pred nekih petnaestak godina. Fra Marko Oršolić vodi Međunarodni multireligijski centar, a svećenik je Bosne Srebrene i Bosanac po opredjeljenju! Po njegovu svjetonazoru Bosanac je Hrvat, Srbin, Musliman i svaki drugi etnik kojemu je Bosna zavičaj. Tako je lijepo napisao da je, odgojen u katoličkoj vjeri, pozdravljao kao dijete s „Hvaljen Isus“, a mnogi su mu odgovarali „Ni ja ga ne kudim“, što je značilo da je musliman, ali Bosanac. A kako to danas izgleda? Ne samo u Bosni i Hercegovini.
I sada, najnovija spoznaja o jednom uglednom svjetskom teologu iz Švicarske, Hansu Küngu, koji za ovozemaljski život kaže da najprije moramo priznati vlastite pogreške i zločine pa uspostaviti etički savez vjernika i nevjernika. A premda je i za njega religija temelj etike, prema priči Posljednjeg suda, Isus neće pitati jesi li bio vjernik, nego jesi li bio dobar čovjek!

P.S. 18. svibnja 2009.
Da, da, zaboravljen je taj čovjek Branko Sbutega, ali isto tako i biskup Franjo Komarica iz Banje Luke. Biskup Komarica bi trebao po svojim zaslugama o brizi za ljude dobre volje, a posebno napaćene katolike oko Banje Luke, odmah postati blaženim. S koliko ljubavi se brinuo o svojim sugrađanima i molio hrvatsku vlast da pomogne tim ljudima; od Tuđmana do Sanadera, ali su se ovi samo slikali svake četvrte godine prije izbora za parlamentarne HDZ-ove zastupnike iz "dijaspore".

<	svibanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv